ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

25Mar/1515

D RANKINGS

Uživanje u madnessu je odgodilo prošlotjedne rankingse, ali u principu to nam ne narušava previše kalendar, do kraja ionako imamo još malo više od tri tjedna, dakle dovoljno za zadnji osvrt na događanja na regularnu sezonu, a onda i neizbježnu usporedbu završnih rezultata s projekcijama od početka sezone. Vrhunac kvalitete NBA košarke koji smo doživjeli nakon all-stara sada je malo pao, što zbog ozljeda, što zbog špekuliranja s odmaranjem igrača i lovom draft pozicija, ali i dalje imamo više nego dovoljno zanimljivih narativa, počevši od onoga da su zadnja playoff mjesta u obje konferencije još otvorena, pa do onog puno zanimljivijeg koji se tiče nevjerojatne guže u sredini i milijuna matchup kombinacija koje se otvaraju (samo na Zapadu u 4 utakmice razlike smješteno je 5 momčadi, dakle svaka ozljeda i pad forme krojit će moguće playoff dvoboje).

Dakle, razloga za zabaviti se u zadnja tri tjedna ima, ali, nemojmo se zavaravati, s proljećem samo jedno postaje bitno - playoff. Madness svojim utakmicama koje de facto imaju težinu na sjajan način najavljuje najbolje doba godine kada, uz to što konačno većinu života možemo preseliti na svjež zrak, osjećamo i miris skorog NBA doigravanja.

1. WARRIORS 98.7

Od zadnjih rankingsa ostvarili su fantastičnih 12-1 s top 5 napadom, a imali bi i najbolju obranu lige da nije Goberta i jednog ironičnog obrata o kojem ćemo malo više kasnije. Raspored nije bio težak, dapače obzirom da su čak 11 od ovih 13 utakmica igrali doma (i to protiv ne baš reprezentativne skupine konkurenata u kojoj jedino Clipperse treba istaknuti kao pravu playoff momčad) možemo reći kako je bio poprilično lagan, ali ne zaboravimo da su bili bez Klaya 4 utakmice, kao i da je Kerr u Denveru odmarao Currya i tako zabilježio jedini poraz u ovom nizu. Uglavnom, čak ni u ovom periodu sezone kod njih nema ništa novoga, igraju fenomenalno i zahvaljujući vijestima iz Oklahome sada su im se šanse za odlazak do naslova još i povećale. A za to dokazati ne treba nam nikakav specijalan algoritam, tek malo toka nesvijesti.

Naime, stvari stoje ovako, barem iz moga kuta gledanja. Tri momčadi sa Zapada, a to su redom Dallas, Portland i Houston, nemaju šanse otići do kraja, a razlog za to vam je jednostavan - ni jedna od njih ne može preko Warriorsa. Ako ste gledali međusobne dvoboje u sezoni tada vam je sve jasno, nema tog mathcupa kojim ove tri momčadi mogu izazvati oluju Warriorsa u oba smjera, a uz to 9-0 Golden Statea protiv ove konkurencije uz prosječnu koš-razliku od +12 dovoljno govore. Dakle, ako ne možeš ni pod razno protiv Warriorsa, po kojoj logici možeš biti izazivač? Preostale 4 momčadi pak pokazale su da se mogu nadati nečemu u matchupu protiv najbolje momčadi regularnog dijela, s tim da je ispadanjem Oklahome iz trke sav teret izazivača sada pao na Memphis, San Antonio i Clipperse (poslagao sam ih po redu po kojem mislim da mogu biti prijetnja).

Uglavnom, Warriorsi su od momčadi koju je čekao potencijalno pakleni playoff put preko čak tri ubitačna protivnika (npr. Oklahome, pa Clippersa i onda Grizlija) sada došli u situaciju u kojoj se obično nađu prvoplasirani - u prvoj rundi imaju kamilicu od serije u kojoj čak ni eventualno spremni Ibaka neće previše toga poremetiti, a i u drugoj bi uz malo sreće mogli dobiti pobjednika serije između Portlanda i Houstona, dakle novu žrtvu. To se vjerojatno neće dogoditi jer bi se Spursi obzirom na formu trebali popeti u top 5 (ne zaboravimo da zbog blesavih pravila Blazersi usprkos slobodnom padu čiji kraj se ne nazire ne mogu završiti ispod četvrte pozicije), ali već samo ovo šaltanje iz pozicije Najtežeg Playoff Rasporeda Ikada do Klasičnog Playoff Rasporeda poprilično im povećava izglede da sjajnu sezonu okrune i naslovom.

2. CLIPPERS 94.7

6-4 u zadnja tri tjedna ne djeluju impresivno, posebice kad uzmemo u obzir da su izgubili gotovo svaku utakmicu protiv playoff konkurenata, ali to nešto govori i o nezgodnom rasporedu kojega su imali i koji ozljede Griffina i Crawforda nisu učinile ništa lakšim. Blake se u međuvremenu vratio, ali Jamal, kojemu je stradao list taman nakon zadnjih rankingsa, još nije. Što to znači za njihov napad ne treba ni govoriti - bez Crawforda potonuli su na predzadnje mjesto po broju poena koje generira klupa (neću vam reći tko je zadnji, to ostavimo za malo kasnije jer je itekako bitno, barem za tu momčad o kojoj govorimo).

Upravo je taj napadački pad i razlog za manjak opcija u utakmicama protiv konkurenata jer obrana je ostala prosječna. Uglavnom, čak i usprkos svim problemima, CP3 je nekako usmjerio putanju prema gore, pobjeđuju u utakmicama u kojima moraju (zbog čega ih statistika ovako i voli) te sada imaju itekako dobru šansu preskočiti Rocketse i izboriti se za treće mjesto koje će im donijeti prednost domaćeg parketa u prvoj rundi - do kraja imaju još samo 3 utakmice protiv playoff momčadi od čega dvije doma, dok ih Houston ima 4 uz uz čak tri gostovanja i onda još 4 nezgodna izleta prema Istoku gdje ga čekaju franšize koje se još uvijek bore za nešto.

3. HAWKS 93.9

Ostvarili su samo 6-5, dakle forma im nije nešto (praktički od one pobjede nad Cavsima prije tri tjedna nisu dobili ozbiljnu utakmicu), a glavni razlog je pad u obrani, odnosno intenzitetu kojim igraju. Obzirom da je prva pozicija na Istoku osigurana, da Bud redovno odmara dio jezgre na back-to-back utakmicama i da su bili bez Korvera neko vrijeme, pa i Scotta čije trice su itekako bitne za stil igre koji njeguju, teško da ovdje ima razloga za brigu. Međutim, ovakav kontekst otvara vrata pitanjima poput onoga o brzini više, naime imaju li Hawksi tu sposobnost da se tek tako prešaltaju u playoff izdanje? Za očekivati je da će pokušati podići formu u ova preostala tri tjedna, jer ući u doigravanje s manjkom energije i momentuma nikada nije pametno.

4. SPURS 93.7

Otpadanjem Oklahome ostali su kao jedini klasični favorit, forma im raste u pravom trenutku i uz dobrih 8-3 ostvarenih u protekla tri tjedna ključno je što se napad, najveći problem veći dio godine, konačno prometnuo u ono što smo očekivali od starta (samo Cavsi su bili efikasniji u ovom periodu). Parker se probudio, Leonard igra kao da problemi s rukom ne postoje, Splitter je opet Splitter, a čak i Diaw je izgleda prestao jesti krafne - svi su odigrali najbolji niz utakmica u sezoni. Nisu favoriti kao prošle godine, ali su tu, najbolji što mogu biti. I tako se Pop još jednom izrugao s regularnom sezonom kao i toliko puta do sada (uz praksu, uključio se i u teoretsku bitku sa Silverom koji bi želio produžiti sezonu, na što je Pop jasno rekao da ga tako nešto ne zanima, stavljajući se na stranu onih koji bi sezonu radije skratili za broj utakmica - bitka između ova dva tabora, onih koji žele manje utakmica i onih koji žele više dana, osjetit će se i u budućim pregovorima, ali najvažnije je što će se očito nešto mijenjati jer malo tko stoji na poziciji da je trenutni raspored održiv obzirom na novu gomilu ozljeda koje su krojile sezonu).

5. BLAZERS 93.6

Tigar od papira bi se uskoro mogao urušiti, karma je došla naplatiti prošlogodišnji iznadprosječno pozitivni zdravstveni karton i to na brutalan način, u najgorem mogućem trenu. Nakon Matthewsa, ozljede su još jednom napale Batuma i Aldridgea koji su sada već i službeno toliko izraubani da će, bez obzira kad se vrate na parket, ostatak ove godine teško dohvatiti išta nalik pravoj formi (Batuma uz kronične zglobove sada hvataju i leđa, a LMA uz desnu šaku kojoj možda treba operacija sada mora voditi računa i o lijevoj). Negativni score obzirom na sve nije iznenađenje, kao ni popriličan pad u obrani koja im je veći dio sezone bila oslonac.

Uglavnom, u tri tjedna se stvari još stignu popraviti, ne moraju ući u playoff kao totalno raštimani orkestar, ali, bez obzira na garantirano im četvrto mjesto, mogu ostati bez prednosti domaćeg parketa. Ovdje ne preostaje ništa drugo nego navijati za Spurse da skoče na petu poziciju i srede ih po kratkom postupku u reprizi lanjskog playoff dvoboja kako ne bi slučajno morali gledati njih ili Rocketse kao topovsko meso u drugoj rundi.

6. CAVS 93.4

Ovaj skok u rankingsima dovoljno govori koliko su dobro odigrali drugi dio sezone, praktički nakon tradeova se nisu osvrnuli i postali su najbolja momčad koja mogu biti (čak su dijelom opravdali i ona očekivanja s početka sezone o najboljem napadu u ligi obzirom da ni u ova zadnje tri tjedna nisu imali konkurencije na tom dijelu parketa). Međutim, ono što ostaje boljka čak i u ovim idiličnim vremenima je obrana koja ni u ovom periodu nije došla ni blizu potrebne razine koju očekujemo od izazivača, bili su ispodprosječni kakvi su gotovo cijelu sezonu. Takve obrane ne donose naslove, bez obzira koliko napad bio dobar, to je valjda nešto što smo do sada utvrdili toliko puta da mislim kako nema smisla isticati Lakerse kao jedinu iznimku.

7. GRIZZLIES 92.8

Malo su se oporavili od all-star pauze koja je u slučaju Gasola i Randolpha trajala nešto duže. Uz njihovo hvatanje forme i Conley je izgleda riješio probleme s gležnjem, tako da su opet ostvarili odličnih 8-5 na teškom rasporedu (četiri back-to-backa u protekla tri tjedna zbog čega su u utakmici protiv Wizardsa odmorili cijelu jezgru) uz dominantnu igru u obrani. S tim da za njih vrijedi slična kao i za Cavse, samo totalno obrnuta - teško će momčad s iznadprosječnim partijama u jednom smjeru, a u njihovom je riječ o napadu, dogurati do naslova. Njihova navala je nakon all-stara jedna od najgorih u ligi, a iako to gledajući sliku kompletne sezone izgleda nešto bolje nego u slučaju Cavsa obzirom da su Griziliji imali onaj period u prvih par mjeseci kada su bili iznadprosječni, srž problema ostaje uvijek ista - mogu li dovoljno ubaciti. Koliko god su smjene generacija i ozljede ostavile prostora za njihov neočekivani put do vrha, toliko se neke stvari nikada ne mijenjaju.

8. MAVS 92.7

Score 5-5 odraz je mučenja u oba smjera i uopće rostera koji nikada i nije bio izgrađen za išta više od poraza u prvom krugu. Možda je nekim romantičarima, da ne kažem naivcima, trade Ronda u Dallas izgledao kao potez koji ih lansira u krug izazivača (na kraju se pokazalo da se radilo o potezu koji ih je čak i unazadio), ali realnost je takva da, bez obzira koliko dobro Carlisle uspijevao naći rolu Ellisu i koliko god Parsons djeluje dobro sada kada se naviknuo na roster i kada je otresao sitne ozljede, Mavsi imaju dva veterana s limitom minuta pod košem (i nikoga na klupi da ih mijenja, uz dužno poštovanje Amareu) te veterana na playu koji se ne uklapa u plan igre i koji si tako sam limitira doseg. Čak i da Dirk i Tyson u playoffu dobiju gomilu minuta više, ne vjeruje valjda netko da će se to odraziti pozitivno na njihovu učinkovitost?

9. HARDENS 92.5

Brada briljira u 1 na 5 košarci, nosi momčad koja samo zahvaljujući njemu, a ovo je čak statistički dokazivo, ima 5 pobjeda više nego bi trebala na kontu. Na kraju će teško zadržati ovu treću poziciju bez obzira na skori Howardov povratak (obrana je i bez njega ostala solidna, a centar van forme s problematičnim leđima i koljenima teško je može u tri tjedna dići na elitnu razinu), mogli bi pasti čak i do šeste obzirom na vlastiti brutalni raspored, lagani raspored Clippersa i formu Spursa (s kojima igraju dvije utakmice u tri dana krajem sezone, utakmice koje bi vrlo lako mogle krojiti raspored). A na kraju je možda i svejedno koji će biti jer u playoff se obično ovi iso napadi izgrađeni oko jednog čovjeka vrlo brzo sruše, uostalom dosta je sjetiti se Thundera prije dvije godine bez Westbrooka (ne pomaže ni to što je Terrence Jones opet out i to opet zbog problema kojima je teško odrediti datum povratka, čovjek je u ovih 25 utakmica oživio napad koji će bez njega opet imati problema s šuterskim opcijama).

10. WESTBROOKS 91.9

A kad već spominjemu Russa, evo i njemu šanse da se uključi u ove naporne MVP rasprave održavajući razmak pred Pelicansima i Sunsima (na svom sam listiću odavno zacrtao Stepha i to nikakva junačenja do kraja sezone protiv raznih invalidnih suparnika neće promijeniti). Ibaka je out do playoffa, a možda i duže (obzirom da je tip od posebnog materijala mogao bi se vratiti ranije od očekivanog, ali čak i ti datumi se poklapaju s mogućim početkom serije protiv Warriorsa), a Durant je vjerojatno gotov za sezonu, tako da je s njima nestala i nada da je Oklahoma povećala plafon nedavnim tradeovima. Čak i da se kojim čudom nacrtaju na parketu u predviđenom roku, koliko je realno očekivati da će moći pružiti?

Uglavnom, umjesto da pratimo kako Brooks uigrava petorke kojima može izvući maksimum u oba smjera i tako iznenaditi u playoffu, gledamo Westbrooka u jedinoj mu brzini kako i dalje nosi ogromnu odgovornost uz praktički jednu jedinu postavu koju imaju i koja se stilski mijenja ovisno o tome samo želite li na trojci bolju obranu s Robersonom ili bolji napad s Morrowom ili Singlerom. Ovo potonje bolje funkcionira čisto iz razloga što prisustvo šutera viška otvara nešto prostora Russu i Waitersu koji je tako praktički upao u petorku u rolu drugog kreatora, dok je Kanter dobio još više lopti u post (čovjek stvarno ima ludu sezonu, u Jazzu je isključivo služio kao stretch igrač, dok u Oklahomi vani izlazi samo kada treba postaviti pick).

Iako je šteta što nećemo gledati kako se dijele minute između Adamsa, Ibake i Kantera na petici, odnosno Ibake i Duranta na četvorci, Brooks nije previše žalio već je odmah spojio dva centra u petorci i, oslonivši se usput poprilično na kombinaciju McGarya i Collisona s klupe, potpuno se okrenuo ovim visokim postavama koje krasi izuzetno agresivan skok u napadu. Tako u ovom periodu od gubitka Ibake, usprkos manjku stretch opcija (izuzmemo li sjajnog Morrowa koji u ovoj praktički startnoj roli tricu gađa s 53% uz gotovo 4 ubačaj po utakmici), OKC igra odlično prema naprijed jašući činjenicu da im četiri centra kupe čak 38% raspoloživih skokova u napadu, što je debelo iznad ligaških prosjeka (veća je razlika po količini dodatnih šuteva koje ovi skokovi generiraju između Thundera i drugoplasiranih Bucksa nego između Bucksa i Cavsa koji su tek na 23. mjestu i kupe manje od 23% odbijanaca). Problem je pak što usprkos svim centimetrima, OKC ne može zaustaviti nikoga na drugoj strani jer perimetar curi na sve strane čim nema Robersona, a da ne govorim kako ni Collison ni Kanter baš ne mogu pomoći kada treba ganjati NBA četvorke po parketu.

Westbrookova forma i Brooksovi potezi tako su više nego dovoljni za obraniti osmo mjesto, ali, usprkos bljeskovima forme i fanatičnoj borbenosti koju ova momčad iskazuje iz utakmice u utakmicu i koja baš priliči ožujku, tu će im, nažalost, biti i kraj. Treću godinu za redom vrata povratku u Finale oduzele su im ozljede, što znači da ćemo i dogodine gledati uglavnom istu priču s istim akterima koji se nadaju da će iduća sezona biti sezona kada će se stvari konačno poklopiti.

11. RAPTORS 91.8

Njihov pad se ne zaustavlja, samo 4-7 uz očajnu obranu (u ovom periodu samo je Orlando bio gori) nikako im ne daje za pravo nadati se nečemu u playoffu. Lowry se malo pribrao nakon odmora, ali samo do novih problema s leđima koji će vjerojatno donijeti novu dozu odmaranja. S njim u komadima i s ostatkom jezgre na istoj razini od prije, mogu biti sretni uspiju li nekako obraniti prednost domaćeg parketa pred Wizardsima koji su u gotovo identičnim problemima, s liderom koji je totalno potrošen i jednim segmentom igre koji ne funkcionira ni pod razno (samo što je kod njih riječ o napadu).

12. BULLS 90.9

Svim problemima s ozljedama usprkos, Chicago se malo po malo nametnuo kao legitimna treća momčad na Istoku. Score 6-6 u ovom periodu baš je odraz njihove igre i prosječnosti u oba smjera, ali za razliku od Toronta i Washingtona barem imaju raspoloženih opcija i za obranu i za napad. Mirotić je tako bio ključan u ovom periodu, s 20 poena i stilom igre olakšao je život svima oko sebe, a rani povratak Butlera od ozljeda lakta, kao i ponovno aktivirani Gibson koji je izgleda sanirao probleme s gležnjem i ahilovom, daju Thibodeau dodatne opcije da ne ispusti ovo treće mjesto do kraja, pa makar Noah i dalje bio na posebnom režimu glede broja minuta i potrebe za utakmicama odmora.

13. SUNS 89.8

Oporavili su se malo poslije trade deadline šokova, ostvarili su odličnih 7-3 koji su ih vratili u borbu za osmo mjesto, pa makar ona dobrim dijelom bila simbolična, a, interesantno, proigrali su baš kada je Knight otpao iz rotacije zbog ozljede gležnja. Čime su još jednom dokazali koliko je NBA puna predivnih paradoksa, ali i koliko je Hornacek dobar u improvizaciji. Naime, od momčadi s gomilom bekova koja je pokušavala igrati s tri playmakera i tako ritmom u napadu sakriti manjkavosti, Sunsi su sada postali momčad s jednim bekom koja igra na snagu uz prosječni tempo. Postava s Tuckerom na dvojci uz braću Morris na krilima dala im je tako fizičku nadmoć na gotovo svim pozicijama (ne zaboravimo kako je Bledsoe sila za sebe, a ni Len usprkos mladosti nije za baciti kada se treba gurati), nadmoć koja je rezultirala za njih slabašnim napadačkim učinkom, ali i najboljom obranom u ligi u ovom periodu nakon one predvođene Gobertom (da, bolje čak i od one Warriorsa, da zaokružim i taj narativ s početka). Najvažnije je da iz ovoga svega skupa izvuku neke pouke za dogodine, dobitak Lena je svakako dobra stvar, kao i razvoj braće Morris i Bledsoea, ali bit će i stresnih situacija jer treba odlučiti što s Knightom. A onda i pronaći novi identitet jer su ih u ove dvije sezone već toliko izmješali da je teško reći u kojoj se fazi rebuildinga uopće nalaze i da li su ispred roka ili još uvijek kasne.

14. PELICANS 89.6

Sve nade da će nekako uhvatiti Thunder pale su u vodu onog trenutka kada su dosadne sitne ozljede nakon Davisa (koji je uz rame uganuo i gležanj) napale i Evansa i Asika. Svaki pad forme u ovom trenutku je opasan, a Pelicansi u ovom trenutku ne znaju uopće koju petorku mogu poslati na parket. Izgubili su tako onaj momentum koji su donijele ranije promjene, od Evansa na playu, do Pondextera na trojci, što neće biti lako vratiti. Mislim, kada ti trener pokušava nekako posložiti rotaciju stavljanjem Gordona na klupu u rolu šestog čovjeka, nadajući se da će tako dobiti napadački impuls iako istovremeno uvođenjem Cunnighama na trojku gubi onaj prostor u startnoj petorci koji su Davisu i Evansu donosila dva šutera na boku, sve je jasno. U ovom kontekstu, s ovom kombinacijom loše sreće i lošeg kemijanja, Pelicansi očito ne mogu do playoffa da se postave na kljun.

15. WIZARDS 89.3

Kao da su malo došli do daha, ostvarili su pozitivan score protiv nezgodnog rasporeda, a onda dublje zagrebeš i vidiš da su dobili načete Blazerse na back-to-backu i Memphis bez ikoga pa ispada kako im je jedina prava pobjeda u ovih 6-5 ostvarenih u zadnja tri tjedna ona protiv Jazza u gostima. Uglavnom, popravila se Wallova forma ili ne, a o njoj ovisi previše toga tako da stvarno nije zgorega razmisliti o jednoj pauzi u stilu Jamesa ili Lowrya, ova momčad ne može zabiti dovoljno i već sedmu sezonu za redom imaju ispodprosječni napad. Nakon all-stara samo su Bucksi, Sixersi i Knicksi gori od njih, a, usprkos ovim spomenutim pomacima u protekla tri tjedna, opet su ostali među 10 najgorih.

16. JAZZ 89.2

Nema što, zanimljiva sezona u kojoj su iz momčadi koja je od starta znala kako dovoljno zabiti odjednom postali old-scholl obrana s dva razbijača u sredini kakve se ne bi postidile ni '90-e s Pacersima i Knicksima. Obzirom da su i u ovom periodu jedna od uspješnijih momčadi u ligi, s 8-4 i najboljom obranom, nije zgorega zaključiti kako bi sada vjerojatno bili u poziciji Sunsa i Pelicansa da su kojim slučajem ranije prepoznali trendove. U svakom slučaju dogodine se i oni priključuju borbi za osmo mjesto, a uz gomilu opcija koju imaju za popraviti roster putem drafta i tržnice, treba spomenuti i interni rast koji je neizbježan u pogledu gotovo svih trenutnih članova jezgre, a posebice dvojice klinaca. Naime, i Exum i Hood u zadnje vrijeme igraju dobro, Exum je izuzetnoj dužini u obrani dodao i respektabilan šut za tri, a Hood je pokazao da, kad je u stanju zaigrati od stalnih dosadnih zdravstvenih problema, osim trice i dužine ima i ulaz te da se fino uklapa u stil napada koji gradi Snyder i u kojem je bitno da sva tri vanjska imaju slasherske sposobnosti. Izuzmemo li momčad koja će osvojiti naslov i eventualno još nekoliko njih koji će u playoffu ostvariti plafone, ne vjerujem da se itko drugi ima više razloga radovati ovoj sezoni od navijača Jazza.

17. BUCKS 88.9

Loša forma nakon all-stara, odnosno trade deadlinea, nastavila se, ostvarili su samo 3-9 i pali ispod 50% učinka, ali i dalje drže sigurnu playoff poziciju (iako im eventualni matchup s Bullsima baš i ne daje šanse kakve bi imali protiv Toronta ili možda čak i Washingtona). Možete kriviti kemiju koja se odlaskom Knigtha poremetila, možete kriviti Michaela Cartera-Williamsa koji je ionako slabašan napad učinio još ranjivijim, a ja ću dodati samo jedno - nitko nije dobio manje poena od klupe u ovom periodu (pa ni Clippersi, da zaokružimo i taj detalj s početka posta). Sad, to je samo po sebi problem, ali kada ste uz to i momčad koju je upravo klupa najvećim dijelom činila posebnom, sve sjeda na svoje mjesto. Dakle, nije stvar samo u tome što ne mogu ništa ubaciti jer Baylessu (upao u šutersku rupu), Dudleyu (friško ozljedio koljeno, ali vidljivo je i prije toga bilo kako nema onu pokretljivost od prije all-stara), Knightu (trejdan pa nije mogao pomoći) i Mayou (ozljeđen pa nije mogao pomoći) više ne upadaju šutevi iz driblinga, već što zbog uže rotacije koju koriste ni obrana više nije onako opaka. Jasno, sve ovo skupa ne umanjuje činjenicu da je ono što su postigli ove sezone ogroman uspjeh i da su svojevrsni Jazz na Istoku. Samo malo više atonalan.

18. PACERS 88.4

I samo tako ode preporod niz zahod. Digli su se na račun neodrživo dobrog šuta, kad su stvari sjele u normalu pali su. To je ukratko to, iako je stvarno trajalo duže nego je itko mogao očekivati - da možeš ostvariti tako dobre rezultate na račun igre u kojoj Stuckey u završnicama igra 1 na 5 stvarno je blesavo (a ujedno i još jedan podsjetnik koliko je Istok jadan kada ti ovakva momčad konkurira za sedmo mjesto). Gubitkom napadačke rapsodije s klupe i padom Stuckeyeve forme, padom kojega su ozljede dodatno ubrzale (uz gležanj stradao je i list), ostaje im dakle samo još obrambena kvaliteta startera i nada da će George, ako istrči na parkete, odmah biti George na kakvoga smo navikli. Istok je očajan i svakako su još u igri za zadnje dvije pozicije, ali, to kako su se raspali s ovih 6 poraza za redom čim se nisu mogli osloniti na iznadprosječni šuterski učinak i Stuckeya u životnoj formi, jasno govori da nikakvih ozbiljnih temelja na kojima mogu graditi ambicije nisu imali.

19. CELTICS 87.7

Pad Indiane tako su najbolje iskoristili Celticsi koji i dalje nalaze načina skupiti dovoljan broj pobjeda iako se više ni ne trudim shvatiti kako. Čak 8-5 u zadnja tri tjedna zvuče nestvarno, posebice jer su ih uglavnom odradili bez Thomasa (koji ima problema s leđima, mada je moguće i to da ga je Ainge jednostavno oteo kako bi Stevensa ostavio bez opcija iako je ovaj u stanju izvući 15 solidnih minuta od gledatelja iz trećeg reda, jasno kad bi mu uspio izvući pivo iz ruke i dignuti pogled sa smarthponea, to bi možda bio pretežak zadatak čak i za Brada). Mislim, raspored je bio smiješan uglavnom, ali treba dobiti sve te izravne konkurente (a dobili su redom Miami, Indianu i Brooklyn te usput odradili posao protiv Sixersa i Magica). S Evanom Turnerom kao playom, s Crowderom kao najboljim swingmanom i Olynykom i Jerebkom kao stretch visokima.

20. PISTONS 87.3

Užasnim igrama nakon all-stara oni su svoju šansu za playoffom prokockali, praktički samo očajnom kontekstu u kojem se nalaze mogu zahvaliti što i nakon deset poraza u nizu još imaju nekakve prilike uhvatiti zadnji vlak za playoff. Ovih 4 od 5 koje su dobili svakako su im dali tu mrvicu nade za koju se hvataju, a, opet paradoksalno na načine koje samo NBA nudi, do preokreta je došlo nakon što se ozljedio Monroe - iako Van Gundy, dobrim dijelom zahvaljujući svojim potezima, nema klupu, okretanjem u potpunosti stretch postavama s Tolliverom kao startnom četvorkom (uz Princea i Williamsa kao zamjene u još nižim postavama) otvorio je začepljeni napad. Ukratko, momčad je ovo koja odjednom može pogoditi šut iz vana (osim Jacksona koja se digao do solidnih 35%, u ovom nizu utakmica briljiraju Tolliver, KCP i Butler, a podnošljiv je čak i Prince).

Sad, implicirati da je šut odjednom proradio jer nema Monroea nije potpuna istina, ali, dodatni prostor u sredini kojega dobivaju igrajući samo s Drummondom u reketu, definitivno olakšava svima dolazak do poena na obruču, pa se onda tako otvaraju i bolje situacije na perimetru kada se obranu prisili na rotiranje kako bi zatvorili taj višak slobode za napadanje. Uglavnom, to što su svi odjednom živi i što obrana pri tome značajno ne pati već je ostala na istoj razini, jasni su signali Van Gundyu da se ne mora previše uzrujavati oko toga što će se dogoditi ako Monroe ode. Uostalom, ako misli ponoviti formulu s Dwightom iz Orlanda onda mu je Greg ionako višak, dakle ključno je pronaći rasnu stretch četvorku i pogoditi s ugovorom Jacksonu jer, koliko god da su mu brojke u ovom periodu sjajne, radi se o premalom uzorku kojem pogoduje i kontekst - netko je trebao potrošiti sve one lopte koje su ostale od Monroea, a tko je za to pogodniji od čovjeka koji stalno ima loptu u rukama i koji je bez Monroea u postu praktički jedina opcija kroz koju mogu vrtiti napad?

21. KINGS 86.6

Trebalo je proći neko vrijeme, ali Karl se konačno odlučio dati ozbiljnu priliku niskoj petorci s Gayom na četvorci (Gay power!) koju smo do sada gledali tek povremeno. Uostalom, tome i služi ovaj ostatak sezone, a Kingsi, koji su pod Karlom opet stabilizirali selekciju šuta i tako se popravili u napadačkom učinku, na ovu promjenu reagirali su s tri pobjede u nizu. Koje možda ne znače ništa, a možda i kazuju da je Karl previše čekao s ovim potezom.

22. HEAT 86.5

Miamiu se malo popravila krvna slika, u zadnja tri tjedna Wade je u komadu i nosi ih, Dragić i Deng usprkos sitnim problemima s ozljedama daju svoj doprinos, a dobrim se pokazao i dodatak Walkera na bok koji Spoelstri omogućuje da dobar dio utakmice igra sa stretch postavom i tako minimalizira probleme s unutarnjom linijom. Koji su izraženi od kada se Whiteside prizemljio, a prizemljio se na nos, pretvorivši se iz DeAndre Jordana više u Iana Mahinmia. Dodamo li tome da iz nekog razloga Haslem i dalje simbolično starta te da je Beasley praktički drugi visoki na rosteru po minutaži obzirom na Birdmanove limite, sve je jasno. Miami će vjerojatno u playoff ostanu li u komadu Wade, Dragić i Deng, ali ova sezona je takva da je gotovo veći uspjeh ostvariti tako nešto, odnosno zadržati ih u formi još tri tjedna, nego ući u playoff.

23. NUGGETS 86.4

7-5 na krilima napada preporođenog povratkom run and gunu tipičnom za Nuggetse, borbenošću u obrani koja definitivno nije bila standard pod Shawom, niskim postavama s netipičnim kombinacijama poput Gallinaria na četvorci i Farieda na petici (koje su od Nurkićeva oporavka pale u sporedni plan jer Jusufov razvoj ima prednost) zvuče dobro, samo što nažalost ne znače puno. Što zbog konteksta sadašnjosti (tipa, pobjede doma protiv Atlante i Golden Statea ostvarene su protiv momčadi kojima je na toj nadmorskoj visini bilo važnije ne forsirati udarne igrače nego dobiti utakmicu), što zbog konteksta budućnosti (tko će osim Nurkića uopće dugoročno biti dio rostera i oko koga će novi trener i na koji način graditi novi identitet kojega praktički nisu imali od kada su se rastali s Karlom).

24. HORNETS 86.3

Taman što se činilo da su uhvatili formu s onih 5 pobjeda u nizu i da će se pozicionirati kao glavni kandidat za jedno od preostalih mjesta u playoffu na Istoku, Jeffersonovo koljeno i Zellerovo rame opet su ih bacili korak unazad. Big Al tako igra na jednoj nozi, u sličnoj situaciji kao i lani u playoffu, rotacija pod košem je opet tanka, Kemba je uzeo dobar dio lopti Williamsu i ovako van forme ih pretvorio u manje učinkovite šuteve, a sve skupa je bilo dovoljno da dožive novi regres u oba smjera. Šansi obzirom na užasnu konkurenciju svakako imaju, ali ni eventualni ulazak u playoff neće ovu sezonu moći maskirati kao uspješnu ili ovaj roster kao konkurentan.

25. NETS 85.6

Drže još nekako priključak za ovim playoff sanjarima i u boljoj su situaciji od Detroita, ali nemamo ništa pametnoga za prijaviti. Potrefio im se raspored sa Sixersima i Wolvesima, u direktnim dvobojima dobili su Pacerse i Buckse koji su u slobodnom padu, a od tuda i ovih 4-2 u zadnjih 6 utakmica. Ono važnije je da se obrana raspala i da ne pokazuje znakove života, ali su barem povratkom na klasičniju postavu s parom visokih, odnosno promoviravši par Lopez-Young s klupe u petorku, u zadnjih 9 utakmica dobili pristojan napad.

26. LAKERS 84.5

S njima počinje sfera najgorih, 2-9 ostvarenih u zadnja tri tjedna značajno im popravljaju šanse da se dokopaju top 5 picka. U biti, bacili su toliki izazov Wolvesima da su ovi morali prijaviti kao načeto pola momčadi i angažirati igrača iz najbliže NBDL franšize kako bi uopće mogli istrčati na parket, na što su Lakersi odgovorili maknuvši iz petorke dva ponajbolja igrača u ovom periodu, Ellingtona i Hilla (koji je dobio dan odmora da mu ostane energije za ljetne aktivnosti), gurnuvši u vatru Lina i Kellya. Rat tankera je zakon.

27. MAGIC 83.4

A ni Orlando nije imun na njega. Nakon što su maknuvši Vaughna dali šanse igračima zakopanima na klupu i pronašli nekakav ritam, krenuli su sa blesavim odlukama poput startanja s Dedmonom uz Vučevića kojima su sve poslali kvragu. Sad, to im u ovoj fazi ne treba zamjeriti jer je puno ranije sve otišlo kvragu, ali činjenica da se nisu makli ni centimetar s mjesta te da kroz ovu sezonu nisu uspjeli instalirati barem taj obrambeni dio identiteta (a što je uspjelo čak i jednim Sixersima) jasno kazuje da se radi o katastrofi od godine.

28. WOLVES 82.5

Vidjevši da bi povratak veterana vrlo brzo mogao pokvariti sve što su postigli do tada, Saunders je pronašao nove zanimacije (kap koja je prelila čašu bila je pobjeda protiv Blazersa u kojoj su Rubio, Martin i Peković bili sjajni). Tipa, provjeriti kako u roli Kevina Lovea funkcioniraju Payne i Hamilton. Ili kako riješiti situaciju kada ti je 9 od 15 igrača out zbog prijavljenih ozljeda. Teško im itko može ugroziti poziciju najgore momčadi Zapada, iako su usprkos svim poduzetim mjerama predstrožnosti dobili Jazz u Salt Lake Cityu sa 7 igrača od kojih je jedan bio Sean Kilpatrick koji je na rosteru završio doslovno zato što je bio najbliži New Yorku kad im je trebao igrač da uopće mogu zaigrati protiv Knicksa. I da, tu utakmicu su također dobili.

29. SIXERS 80.6

Napad standardno kriminalan (iako su Knicksi u ovom periodu čak bili i gori), a obrana standardno dobra, u zadnja tri tjedna čak i odlična. Koliko god su iritantni s ovim rosterima bez jezgre, barem ne tankiraju brutalno kao neki oko njih već daju maksimum. Odlaskom Carter-Williamsa nametnuo se Noel kao prvo ime na rosteru i sve u svemu nisu bacili sezonu uzalud.

30. KNICKS 80.3

Za razliku od Knicksa koji su tako u svakom pogledu zaslužili titulu najgore momčadi lige, od rezultata do statističkih učinaka. Šteta jedino što umjesto u NBA nisu dobili šansu zaigrati u NCAA turniru, borbenost Amundsona, Thomasa i Aldricha te combo kvalitete Shveda odlično bi legle u polje od 64.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (15) Trackbacks (0)
  1. Cavsi nisu tako defanzivno katastrofa, od povratka LeBrona s odmora, od sredine januara do danas su prvi ofanzivno i 11 defanzivno, ipak za faktički novu ekipu u pola sezone je impresivno…
    @Gee, misliš li da neko može dobijati i(ili osvojiti) u PO na osnovu napada, u smislu da ono što je npr. Heat radio u proteklim godinama kada rasture ekipu u odbrani energijom i forsiranim izgubljenim, danas to Cavsi rade u napadu, mislim da su u vrhu po broju pogođenih trojki i u clutch periodu, niske petorke koje na Blattovu sreću pale i sl. ?

    i još jedan utisak u ovom zadnjem periodu, Bucksi i Jazz bi sa jednim čovjekom koji može nositi napad eto trećinu vremena bili najveći kamen u cipeli ovim standardno solidnim ekipama u PO, sjajno 😀

  2. @ Lenard – ne kužim pitanje uopće jer ne kužim poveznicu između obrane Heata i napada Cavsa, ali svejedno ću nešto napisati 🙂

    Sve ovisi o obrani, to forsiranje izgubljenih koje spominješ bilo je ključ za Heat jer su tako maskirali slabiju zaštitu reketa (i u pogledu skoka i u pogledu postotaka šuta protivnika), a tricama i niskim petorkama su bili ispred ovih Cavsa, posebice u izdanju 2013. tako da bi njihov napad i bez tih kontri definitivno bio vrhunski

    Gledajući obrambeno ova momčad Cavsa igra totalno suprotno, dakle prvo se brine o reketu i skoku, a tek onda o višku posjeda. Ako si ciljao na to može li napad nadoknaditi slabosti obrane, zašto ne, samo ovaj napad Cavsa nije toliko povijesno dobar da to napravi s ovako slabašnom obranom (taj period koji spominješ po mojim brojkama su bili 13. što je stvarno ok, ali i očekivano obzirom na talent te isto tako uglavnom nedovoljno za otići do samoga kraja).

    Plus, te clutch brojke koje spominješ i koje su sjajne u napadu, znaš li kakav je učinak u tom istom clutchu obrane Cavsa? Čak i u ovom periodu nakon tradea u kojem su bili prosječna obrana, u clutch momentima su defanzivno tonuli na razine najgorih učinaka sezone. Mislim, gledati clutch je pizdarija obzirom na tako male uzorke, a pogotovo u slučaju Cavsa jer im zamalo polovičan učinak u tim situacijama služi kao opomena da bez obrane sposobne zaustaviti protivnika, dakle koja se muči osvojiti loptu i spriječiti šut, rizik u napetim završnicama postaje veći. Razlog zbog kojeg su pak kilave ekipe poput Indiana i Charlotte efikasne u clutch situacijama je što mogu zaustaviti protivnika i na uzorku od 5 minuta njihova nesposobnost zabijanja minimalizirana je.

    Puno veći razlog za zadovoljstvo kod Cavsa je činjenica da su igrali relativno malo takvih završnica od tradeova, odnosno da su uglavnom gazili protivnike, što je puno bolji pokazatelj kvalitete i spremnosti za velike stvari.

  3. Ređi Jacksonu je pala potrošnja s 27 na 24% od kada je Monroe out što je vrlo zanimljivo, ne računajući utakmicu protiv Raptorsa. Skroz ludi preokreti u ekipi Pistonsa gdje je sada već očito kako Jackson najbolje funkcionira s jednim visokim koji kampira na trici, pa sve to bio Prince u roli visokog krila. Čak je Schuman bio izbacio neki podatak s početka, kada je Jackson došao da je jedini pozitivan omjer bio kada bi jedan od dvojca Monroe-Drumond sjeo na klupu. Koliko je to dobro za budućnost nemam pojma

  4. @ wade – ne znam odakle ti podaci o smanjenoj potrošnji jer po NBA.stats su mu porasli s 27 na 28%. e, ali ono na što sam ciljao u tekstu nije toliko potrošnja lopti koliko porast broja asista koje namjesti dok je u igri, prije ozljede Monroea je namještao 43% ubačaja suigrača, a nakon ozljede 58%, dakle sav teret kreacije pao je na njegova leđa obzirom da više ne mogu zavrtiti akciju kroz post ili preko lakta

  5. Da, u pravu si. Podatak sam prepisao sa sitea od Detroita iz jednog njihova članka
    “Monroe can be quite the facilitator and in the 12 games since the deadline he was at a 24.7-percent usage percentage. During that same time, Jackson was at 27.1-percent. In the last four games, Jackson’s at 23.9.”

    http://www.detroitbadboys.com/2015/3/24/8277505/nba-free-agents-2015-greg-monroe-reggie-jackson-stan-van-gundy-dilemma

  6. a kako komentiraš pobjedu knicksa nad spursima? meni se u trenutku kad sam vidio rezultat učinilo da sam u nekom dalekom paralelnom svemiru 😀

  7. Mislio sam na pravljenje prednosti u toku neizvjesne tekme, Heat sam uzeo kao potpunu auprotnost ovim Cavsima jer su protivnike dobijali ludjackom odbranom, onako razmisljam moze li neko pobijediti s ok odbranom ili cak lezernom a vrhunskom egzekuciiom u napadu..

  8. @ wade – vidiš, to je isto interesantno, znači pokušavali su igrati više kroz Grega kako bi malo olakšali život Jacksonu jer je u tom periodu bio katastrofalan. i onda ovako bljesne. NBA je ludilo

    @ Lenard – ok, sad kužim. ali ostaje isto što sam i ranije naveo – egzekucija u napadu ovisi o šutu, a šut ima sklonost devijaciji čak i kada je kontekst idealan. što kad ne upadnu dva otvorena šuta za redom, kako se vratiti u igru u takvom scenariju ako se ne možeš obraniti i onda osigurati loptu?

    S tim da radiš grešku već u startu kad postavljaš stvari – Heat nije pobjeđivao luđačkom obranom, već efikasnom igrom u oba smjera. U principu napad im je bio oslonac, posebice zadnje dvije godine kada bi James zaigrao četvorku, on je bio pokretač, a u obrani su imali tu energiju taman dovoljnu da zaustave protivnika u ovim situacijama koje sam maloprije opisao. odnosno imali su je do lani, zato i jesu popušili od Spursa onako kako su popušili

  9. Eric Gordon gađa tricu 45% ove sezone.
    Ništa od all star beka, ali specijalist poput Korvera sljedecih 7,8godina?

    Ili mu je primjerenija rola s klupe zbog “combo kvaliteta”.
    Uglavnom, od trenutnog rostera Pelicansa, tko bi trebao ostati uz Davisa?
    Tj, koga bi ti zadrzao, pa makar i kao igrace s klupe.

  10. Mislim da u ligi niko nije imao toliko amplituda ko Pistonsi. Šta se igračima događa da imaju periode od oko 25% za tricu i kasnije blizu 40%, Toliver-Pope, a stavke su skoro identične, fokus je na dva “drveta” pod košem. Ispada da ako bi se Detroit okružio s tri prosječna šutera na vanjskim pozicijama da bi bez problema bili u doigravanju što je poprilično žalosno, Augustin-Pope-Singler su bili na tom tragu.
    Smjer za budućnost je opet pod totalnim upitnikom samo ovaj put je sreća da GM i trener imaju potpunu kontrolu nad svim, te da se vlasnika više “ništa” ne pita. Dan danas mi zvoni intervju s Goresom prije ljeta kada su Smitha doveli kako je ta sezona must see playoff godina i da su se tako postavili na tržištu. Ništa, ostaje mi da navijam za doigravanje (4 pobjede su under i imaju vrlo lijep raspored, 11 puta istok ekipe) ili D’Angela-Stanley duo

  11. Citam sad naslov Celticsi ce ponuditi ugovor Leonardu.. Kako funkcionira ovo sa restricted agentsima, kako se momcadi dogovore ko ce mu ponudit ugovor? Jer u ovom slucaju vjerujen da ce 75% momcadi htjeti ponudit njemu ugovor, a na kraju to bude samo jedan tim. E pa kako se odreduje prvenstvo ponude??

  12. dobre vijesti dolaze iz redova Marylanda. nakon što nisu ispunili očekivanja nacije na završnom turniru, Terrapinsi su učinili sve kako bi to ispravili naredne godine.
    naime, najbolji igrač ove godine Melo Trimble odlučio je ostati još jednu godinu na koledžu, a skauti su riješili potpis baby Zacha Randolpha, Dijmanta Kamena koji će svojim imenom osvojiti mnoge ncaam fanove.
    na kraju jedna zanimljivost; za Terrapinse od ove godine igra i Ivan Bender stariji brat mnogo poznatijeg Dragana. Ivanu se predviđala odlična karijera no ozljeda(čini mi se koljena) ga je udaljila sa terena.

    btw Niang sa Iowa state također odlučio ostati na koledžu tako da će i iduće sezone Ciklone biti jedna od najzanimljivijih ekipa za gledanje

  13. ne postoji “prvenstvo ponude” kod free agenata. 1. srpnja se otvara tržnica i svi kreću u napad. imaš rok, mislim da je 3 dana, u kojima igrač može prihvatiti ponuđeni ugovor, ali to ne znači da ne smije imati 10 ponuda istovremeno.

  14. Pa onaj tim koji ponudi ono šta bi on prihvatija ima prvenstvo 🙂 I onda on potpiše načelni pristanak i čeka oćel Spursi mečirat ili ne.

  15. @ sleazie – nemaju se ekipe što dogovarati. svaka mu može ponuditi ugovor kakav želi, a onda on odlučuje čiju će ponudu prihvatiti. kad potpiše ponudu (offer sheet) te ekipe za koju se odlučio onda njegova matična ekipa (u ovom slučaju Spursi) imaju 3 dana da mečiraju ponudu što bi značilo da potpišu s njim ugovor identičan ovom koji ponudila druga ekipa. ako matična ekipa to ne želi (prođu 3 dana bez mečiranja) ponuda druge ekipe automatski postaje važeći ugovor i on je član nove ekipe

    no mislim da su šanse da ga Spursi puste ravno “0”


Leave a comment

Trackbacks are disabled.