ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

18Mar/151

WEST

64

Ovaj dio ždrijeba donosi protivnika Kentuckyu u polufinalu. Wisconsin i Arizona su apsolutni favoriti, a to bi trebali potvrditi i prvim utakmicama. Posebice lak zadatak čeka Arizonu koja je dobila Texas Southern, koji bi po običaju bio statistički najslabiji predstavnik među 64 da u glavni kostur nije upao jučer opjevani Hampton. Praktički, ovdje je jedino interesantno pitati se zašto Texas nije 16. pa da ide na Wisconsin koji je tako čudnom odlukom komisije dobio nešto ozbiljnijeg protivnika u Coastal Carolini.

Koja je za razliku od Texasa zadržala većinu lanjske momčadi, dakle imaju to iskustvo poraza u prvom krugu diljem rostera (Texas pak vraća samo jednog od lanjskih 5 udarnih igrača koji su izgubili od legendarne Cal Poly u utakmici razigravanja za ulazak u 64). Međutim, ni u Carolini nemaju poštenog visokog, što znači da će ih Kaminsky zatrpati koševima, a isto tako nemaju ni poštenog beka, što znači da neće biti u stanju napasti najveću slabost Wisconsina.

Baylor je na papiru dobio nezgodnog protivnika, ali igrom slučaja nekoliko puta sam gledao Georgia State i nisam vidio ništa. Razlog zbog kojega su se uopće našli na rasporedu je bek-šuter Hunter, po nekim mockovima projiciran kao pick prve runde. Umjesto da u njemu vidim neki potencijal za poziciju barem na razini na kojoj je lani bio jedan Wilcox, naišao sam samo na tipa tanjih nožica od onih iz rookie izdanja Kevina Martina, tipa koji djeluje kao light verzija Jeffa Taylora i usput u roli šutera/specijalista tricu gađa s 29%.

Ima na tom rosteru uz njega još poznatih imena, prije svih tu je Kevin Ware koji nam je poznat kao onaj momak s Louisvillea koji je prije dvije godine slomio nogu na utakmici protiv Dukea, a interesanto, tu je i Ryan Harrow kojemu je ovo već treća NCAA momčad u karijeri. Ako vam to ime zvuči poznato, to je zato što je igrao na Kentuckyu jednu godinu, onda kada ga je Calipari pokupio s NC Statea (gdje pak nije mogao doći do izražaja od Lorenza Browna, današnjeg trećeg playa Wolvesa) jer je krenuo u sezonu bez playmakera (to je ona godina kada su Wildcatsi propustili završni turnir iako su ga sezonu ranije osvojili), da bi ga se onda ekspresno riješio čim je pronašao braću Harrison. Momak tada odlazi u relativno opskurni program kako bi konačno bio glavni i onda mu dovedu Warea koji mu je tako u zadnjoj godini NCAA karijere uzeo veći dio minuta.

Uglavnom, o samoj igri Panthersa nemam što reći, očito da imaju bekove s pedigreom i mogu zabiti tricu, ali nisu u tome toliko dobri da nadoknade slabosti u ostalim područjima, prije svega pod košem i u obrani. Dakle, bit će dovoljno prostora za mrcinu Gathersa da ih uništava zicerima u reketu, kao i za Cherryev slash & kick i za Princeove trice. Kad se ta tri elementa spoje, Baylor može dobiti i puno bolje protivnike, pa zašto onda ne bi odradio posao i protiv jednoga ovakvog.

Apsolutni favorit je i UNC protiv Harvarda, koji stvarno nije ništa posebno. Bili su dovoljno dobri za osvojiti Ivy i ove godine, ali po svim pokazateljima ovo je slabija momčad od lanjske koja je uspjela preživjeti krug turnira izbacivši kilavi Cincinatti (ovogodišnjem izdanju nedostaje troje od šest udarnih igrača). Bilo je to, ako se dobro sjećam, poprilično očekivano jer su igrali solidno, isto kao što je poprilično očekivano da ovdje nemaju šanse protiv protivnika koja je uhvatio dobru šutersku formu u pravom trenutku. Harvard nije bez pedigrea i ima dva najbolja igrača od lani (playa Chambersa i all-round beka Saundersa), ali ne vidim kako će istovremeno braniti dva kvalitetna krilna centra kao što su Johnson i Meeks.

Ništa zanimljiviji ne bi trebao biti ni susret između Arkansasa i Wofforda, razlika u kvaliteti talenta je takva da ni poprilične razlike u stilu igre ne bi trebale biti problem. Arkansas nabija tempo kad god može, igraju dobar presing i trude se zabiti što više trica igrajući uglavnom s četiri beka, a uz to imaju i NBA talent u sredini u Bobbyu Portisu. Wofford pak, poput klasičnog programa bez previše talenta, pokušava igrati napade na 35 sekundi i onda potegnuti tricu, a u međuvremenu brane reket svim raspoloživim snagama iako nemaju visokog igrača na rosteru. Uglavnom, Arkansas ovo može izgubiti samo ako se sami upucaju u nogu gomilom nerezonskih šuteva i ignoriranjem Portisa pod košem.

Ove top 5 postavljene momčadi stvarno su dobile najlakši posao u Turniru u usporedbi s drugim regijama, tako da, jasno iz ove pozicije u kojoj se trenutno nalazimo, dramu obećavaju tek preostale tri utakmice. Ona između Xaviera i Mississippia uz mogućnost dramu teško da će donijeti i estetsko zadovoljstvo jer se radi o dvije bolno prosječne momčadi koje su tu samo zbog imena i činjenice da imaju tu sreću igrati u kvalitetnim konferencijama pa se tako ni krivi ni dužni mogu dočepati i poneke kvalitetne pobjede koja je preduvjet da uopće dobijete pozivnicu.

Xavier ima skupinu visokih snagatora pod košem, ima solidnog playmakera i pristojne šutere na boku, dakle više nego pristojan roster u ovom kontekstu, ali baš po ničemu nisu posebni i praktički su ovako visoko samo zato što su u pravom trenutku dobili Butler i Georgetown te tako došli u priliku da ih Villanova išamara u finalu konferencijskog turnira. Ole Miss je puno manje stabilna momčad, čak i pomalo divlja zahvaljujući run and gun igri bekova, sa svojom nešto nižom skupinom snagatora pod košem, usprkos kojima uglavnom igraju zonu.

Uostalom, da su neugodni osjetio je sinoć i BYU u utakmici za ulazak u Turnir u kojoj mormonima nije pomoglo čak ni 33 koša Tylera Hawsa. Na račun te pobjede koja sigurno podiže adrenalin, a onda i na račun činjenice da nabijanjem tempa i korištenjem zone mogu izbaciti Xavier iz takta, biram ovdje Rebelse vjerujući da mogu još jednom zabiti dovoljno šuteva i tako napraviti nekakvo mini-iznenađenje.

Da je ovo čudan dio bracketa potvrđuju i zadnja dva para koja, barem meni, usprkos potencijalno uzbudljivim raspletima, ne zvuče previše zanimljivo. Ohio State ima Russella kojega je uvijek gušt gledati, ali ekipa mu je katastrofa i doslovno nisu dobili poštenu utakmicu već skoro dva mjeseca. Nominalni razigravač Scott ima problema sa zabijanjem, pogotovo kada je lopta u Russellovim rukama, šuter Loving se totalno ohladio nakon što ga je Matta suspendirao, klupa je katastrofalna, obrana nedovoljno dobra da to sve sakrije, što praktički znači da igraju samo dok igra Russell.

Sad, on može dobiti jednu utakmicu u Turniru, ali može li to protiv momčadi kao što je VCU? Nakon što su upali u rupetinu gubitkom najboljeg igrača Webera, sjajnog kradljivca koji je bio ključan za njihov ubitačni presing, pribrali su se taman na vrijeme da osvoje konferenciju predvođeni veteranom Grahamom koji je uz standardnu all-round aktivnost pojačao i kreativnu rolu. I dalje pucaju gomilu trica uz gomilu ukradenih lopti, ali nije to više na razini na kojoj je bilo s Weberom u postavi. Dakle, ako Russell i Scott uspiju izbjeći onaj prvi val pritiska i doći u situaciju zaigrati na postavljenu obranu, imaju šanse. VCU mi se čak nekako čini kao racionalniji pick, ali gledam na to ovako - Russell je zaslužio dobiti jednu veliku utakmicu, sposoban je to napraviti sam, stoga zašto to ne bi bila ova (pogotovo jer mi je teško vjerovati da ovakva momčad može dobiti dvije za redom).

Zadnji par Oregon-Oklahoma State nastavlja ovaj niz neuglednih ogleda. Oregon je tu dobrim dijelom jer je Stanford potpuno kolabirao u završnici sezone, a, interesantno, ako prođu u sljedeće kolo, opet će igrati protiv iste momčadi koja ih i lani isprašila u drugoj utakmici, Wisconsina. Super combo-bek Joseph Young i dalje je bog i batina ove momčadi, uostalom bio je ključan i u pobjedi protiv Utah koja ih je odvela u finale konferencije protiv Arizone.

Na drugoj strani tako dobrog igrača nema, Oklahoma State je momčad koju nose veteran Nash u postu i šutevi s perimetra dva minijaturna beka, Hickeya i Fortea. Dodamo li tome mišiće Michaela Cobbinsa u sredini reketa, na papiru Cowboysi izgledaju kao zaokruženija momčad, ali dva su razloga zbog kojih malu prednost ipak dajem Oregonu. Prvi je što ovako posloženi oko Younga imaju jasniji identitet baziran na run and gunu (što definitivno ne odgovara protivniku koji voli napadati kroz post-up), a drugi što su jednostavno u boljoj formi - Nash i društvo ne mogu se sastati s pobjedom, izgubili su 6 od zadnjih 7, dok je Oregon nanizao 7 pobjeda dok ih nije zaustavila Arizona. Ponekad je momentum jedino bitan.

32

Jasno, momentum neće pomoći Oregonu u eventualnom dvoboju protiv Wisconsina - momčad koja nema skakače i ne može štititi reket, nema što raditi u utakmici protiv Frank The Tanka. Young će opet namučiti obranu na perimetru stalnim ulazima, ali on sam teško da može parirati najučinkovitijem napadu u ligi koji je takav upravo zbog činjenice da uvijek maksimiziraju potencijal Kaminskog u ovakvim utakmicama protiv slabijih.

Utakmica između Arkansasa i North Caroline trebala bi biti ljepotica ovog dijela ždrijeba u prvom tjednu akcije, obje momčadi vole trčati i zabijati u ritmu, s tim da postoji jedna bitna razlika koja će odrediti pobjednika - UNC to voli raditi s dva visoka i s gomilom skokova u napadu, dok Arkansas preferira niske postave i presing na loptu. Dakle, tko nametne svoj stil igre ide dalje.

Posegne li Roy Williams ekspresno za nižom postavom kao što je to napravio protiv Notre Dame, UNC gubi prednost, a nešto slično možemo reći i za Arkansas ako posegnu za postavama s dva visoka kako bi pomogli Portisu. Kad već moram birati, prednost dajem North Carolini zbog pedigrea, ali i činjenice da u zadnje vrijeme sve bolje igraju i Paige i brucoš Jackson, dok je kod Arkansasa strelica forme nekako u padu.

Baylor je stvarno imao sreće sa ždrijebom jer apsolutni su favoriti za odlazak u drugi tjedan, u ovom mom scenariju protiv Mississippia. Ni momčadi s boljim IQ-om ove sezone nisu uspjele razbiti njihovu 1-3-1 zonu koja ove sezone puno bolje funkcionira nego prijašnjih, valjda zbog viška šljakera u rotaciji naspram igrača finese od ranije, tako da će to teško poći za rukom i skromnom Mississippiu. Koji uz to nema ni obranu za spriječiti Gathersa i Cherrya da na svoje načine dolaze do obruča i vraćaju lopte na perimetar svim onim šuterima.

Ako Russell i uspije dovući Ohio do drugog kola, protiv Arizone će nestati i njegova čarolija. Johnson i Hollis-Jefferson su stvoreni da ga zatvore, dapače ova kombinacija dva duga stopera na bokovima bolja je opcija od presinga kojega igra VCU, tako da ne vidim načina na koji Ohio može ubaciti dovoljno da ugrozi Arizonu.

16

I dok bi Baylorov idealni scenarij ovdje trebao doći do kraja jer Arizona ima dovoljno protuotrova za njihovu žilavost (iako je i ovdje moguće iznenađenje ako Baylor ubaci dovoljno trica i raširi obranu Arizonu izvan zone ugode), susret između Wisconsina i North Caroline donosi dozu neizvjesnosti. Kaminsky je uvijek mismatch, ali protiv ovog protivnika će se itekako trebati naraditi i u obrani, posebice u skoku, tako da će situacija biti itekako neugodna po momčad Bo Ryana.

Odigraju li bekovi Caroline kako znaju i zabiju li dovoljno trica, pritisak na Kaminskog i Dekkera bit će još veći nego inače, a to zna završiti krahom. Ovdje će itekako biti važno da Jackosn bude u pogonu i da im donese kvalitetne minute na perimetru jer bez njega neće biti lako pratiti ritam kojega nameće Paige svih 48 minuta. A ritam je još jedna bitna stavka, dok UNC juri kad god može, Wisconsin se poslovično gega. Jedni su najbolji kada je parket otvoren, drugi kada igraju šah. Birati ovdje pobjednika doslovno je bacati kocku, stoga biram Badgerse čisto zbog svega što su napravili u zadnje dvije godine iako su u kontekstu jedne večeri i jedne utakmice Tar Heelsi itekako sposobni baciti ih na koljena.

8

Ako i prežive UNC, ne vidim kako će Wisconsin dva puta u tri dana izvesti isti trik. Arizona nudi puno manju šutersku opasnost i definitivno imaju manje dinamičnog playmakera, ali obrambeno su u stanju zaustaviti sve igrače Badgersa, pa tako i Kaminskog. Tarczewski ga može čuvati u postu u obrani, Hollis-Jefferson može pomoći stisnuti ga na perimetru, a u napadu ga Ashley može izvući iz reketa kad dođe red na niže postave. A upravo su one potencijalni x-faktor jer Wisconsin nema plan B, dok Arizona ima sposobnost kombiniranja ultra-defanzivne i ultra-brze postave koja, dok Ashley zabija duge dvice i dok ga York prati tricama, može parirati efikasnim i preciznim Badgersima. Malo po malo, ti njihovi konstantni udari u oba smjera trebali bi biti dovoljni za srušiti Wisconsin, samim time i osvetiti se za lanjski poraz u istoj fazi natjecanja. U novom sudaru atleticizma protiv sistema (rekao bih i crnog protiv bijelog da Arizoni dva izuzetno bitna igrača nisu bijelci), atleticizam uzvraća udarac.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (1) Trackbacks (0)
  1. Nevezano za turnir,zanima me sta mislis o Valter Tavaresu.slicne fizikalije Gobertu,kakav on moze biti faktor u ligi sa svom tom visinom i rasponom ruku,uz sasvim solidno kretanje?Isto pitanje za Nogueiru iz Torotna i Muscalu iz Atlante?
    I s obzirom na to da je Ingles malo napredovao u sutu,moze li biti dio PO ekipe?sta mislis o Mindaugas Kuzminskasu iz Unicaje,ne trosi puno lopti,zna se spustiti u post,moze li on zaigrati u NBA?


Leave a comment

Trackbacks are disabled.