ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

22Mar/150

MAD DIARY, DAY THREE

UCLA - UAB

Ne pretjerano atraktivan par na startu, ali barem je krenulo ludo. UAB ne može promašiti tricu koja im inače uopće nije oružje (protiv Iowa Statea su ih ubacili samo tri u cijeloj utakmici, a ovdje četiri već u deset uvodnih minuta), dok UCLA dominira u sredini preko Parkera i Looneya (isto ovako čvrsto su odigrali i protiv centara SMU-a). To je ključno za Bruinse jer kontrolirati reket i ne dozvoliti protivniku skokove u napadu i zicere recept je za pobjediti ih, recept kojega ISU dva dana ranije nije uspio primjeniti. Kada tome dodamo da su šanse da UAB nastavi ovako rešetati s perimetra bile minimalne, kad tad bi ih sustigla realnost, činilo se da je ovo utakmica koju obitelj Alford s prijateljima ne može izgubiti.

I tako je nekako na kraju i ispalo. Blazersi su nekim čudom održavali šutersku učinkovitost sve do polovine drugog poluvremena, kada su konačno stali s tricama, a tako i s održavanjem kakvog-takvog priključka. Raspucali su se tijekom večeri i vanjski igrači Bruinsa, posebice mlađi Alford, apsolutni junak prethodne utakmice, ali u ovom susretu ključni posao su napravili visoki. Parker i Looney su cijelu večer radili vrhunski posao u skoku i branjenju obruča (+15 u skokovima za UCLA na kraju večeri), a uz to su zabili i gomilu poena u reketu (Parker je s 28 ostvario najbolji realizatorski rezultat u tri godine dugoj karijeri na sveučilištu).

KENTUCKY - CINCINNATI

U za njih prvoj ozbiljnoj utakmici na Turniru, apsolutni favorit naišao je na momčad spremnu poginuti za svakom loptom. Trebalo im je praktički cijelo prvo poluvrijeme da se na to naviknu i uhvate nekakav ritam u napadu jer Bearcatsi nisu imali namjeru popustiti ni za centimetar. S dovoljno mišića da se guraju protiv centara Wildcatsa i pariraju im u skoku, a time i otežaju put do laganih poena na obruču, držali su priključak skoro 30 minuta dok Kentucky nije našao načina kako zabiti, odnosno dok protivnici nisu lagano počeli ostajati bez daha. Tu je do izražaja došla ta dubina Wildcatsa, razlog zbog kojega su tako dobri u završnicama - dok je obrana Cincinnatia u ovim momentima popuštala, oni su imali dovoljno moći za ubaciti u još jednu brzinu više defanzivno.

Sad, znali smo da će ovo biti utakmica na relativno niski broj koševa, a isto tako je za očekivati bilo da će, usprkos žilavosti, Cincinnatia doći glave činjenica da jednostavno nemaju ozbiljnih opcija u napadu. Mogli su se nositi u skoku, mogli su čuvati reket, ali parirati Ulisovim slash & kick majstorijama (momku je Cal dao 34 minute potvrdivši tako tko je ključni playmaker na rosteru) i tricama s mudima Aarona Harrisona bilo je nemoguće. Kad se sve poklopilo, Cinci je nestao s parketa, ali su još jednom podsjetili koliko je taj šuterski dio napada Wildcatsa upitan, posebice u večeri kada Booker gađa tricu 0-5.

ARIZONA - OHIO STATE

Poput Cincinnatia i Ohio se držao 30-ak minuta protiv apsolutnog favorita, ponajviše zahvaljujući 2-3 zoni koja je razotkrila probleme Arizone sa šutom slične onima Kentuckya, posebice dok je na parketu startna petorka krcata atletama s jednim jedinim pouzdanim tricašem. Iako ni Ohio State nije imao previše rješenja protiv dužine i snage u obrani protivnika iz jednostavnog razloga što je Russella stritkno pokrivao Hollis-Jefferson, Arizona se brzo prešaltala na onu klasičniju postavu s Yorkeom, daleko najboljim spot-up šuterom, kako bi dobila potrebno oružje za napasti zonu.

Otvorilo je ovo nešto prostora za Russella jer ga je sada uglavnom držao McConnell (Hollis-Jefferson se s dvojke prešaltao u četvorku i iz elitnog stopera pretvorio u čuvara obruča), ali ne dovoljno jer pristupa obruču i dalje nije bilo obzirom da je u reketu i dalje ostalo više nego dovoljno tijela. Tako da se uglavnom bavio razigravanjem suigrača i šutiranjem trica, s tim da mu ni ovo drugo nije išlo od ruke. S takvim učinkom najboljeg igrača jasno da Ohio nije mogao parirati do kraja. A uz to su izgubili i onu obrambenu kvalitetu s početka, Yorke im je razbio zonu s 5 trica, a i McConnell je bio odličan s poludistance koju su Buckeyesi obrambenim dizajnom uglavnom ostavljali otvorenom - ulazio je u sredinu obrane i od tuda ili zabijao ili pronalazio otvorenog šutera ili cutera. Dodajmo tome i više nego solidnu obranu koju je igrao na Russellu u drugom dijelu i imamo igrača utakmice.

XAVIER - GEORGIA STATE

Trebala je ovo biti nešto neizvjesnija utakmica, što se rezultatski i ostvarilo, iako je dojam kako je Xavier kontrolirao stvari od početka do kraja. Osim što ni u jednom trenutku nisu gubili, brzo se nametnuli dominaciju u sredini kroz još jednom odličnog centra Stainbrooka, bijelog Okafora (što ću kad ne mogu propustiti priliku bocnuti Jalilovu poveću stražnjicu), koji je ovom prilikom dobio i pomoć od trećeg visokog Reynoldsa - oni su najzaslužniji za čak 76% šuta za dva. Uz to su dominirali i u skoku jer Georgia s jednim pravim centrom nikako nije bila dorasla čak trojici na rosteru Xaviera.

Iako je i Georgia relativno lako dolazila do poena (i njihov šut za dva poena je iznosio visokih 63%), čak i obrambeno Xavier je ostavio dojam bolje momčadi. U reket bi se nakrcali povremeno, ali uglavnom su se oslanjali na 1-3-1 zonu kojoj je glavni cilj bio usporiti Huntera s tri čovjeka i natjerati njegove suigrače da kreiraju. Hunter nije forsirao, na izuzetno učinkovit način došao je do 20 poena i s drugom dobrom utakmicom za redom definitivno se potvrdio kao potencijal za prvu rundu drafta (uz to što je kompletan bek, ima NBA raspon na šutu, tako da postoji šansa da okružen puno boljim suigračima i u manje zahtijevnoj roli bude koristan igrač), ali sam nije mogao ništa.

S druge strane Xavier je osim od visokih dobio dobre partije i od bekova. Play Davis nije šuterski briljirao kao utakmicu ranije, ali je najzaslužniji za spori, kontrolirani ritam koji idealno odgovara Stainbrooku, a tricaški element dodao je drugi Davis, šuter Myles s 5 ubačaja s perimetra. Pokušavala je Georgia razbiti ritam koji im ne odgovara na sve načine, presingom preko cijelog parketa, udvajanjima, matchup zonom, pa i s običnom 2-3 zonom, ali uzalud, Xavier je imao odgovor na sve.

VILLANOVA - NC STATE

I konačno jedan šok. Iako se ovo kad-tad moralo dogoditi obzirom da su limiti 'Nove dobro znani - manjak visokih jednom ih je morao doći glave, a zatim i manjak rasnog kreatorskog talenta na vanjskim pozicijama jer, čim se ne mogu osloniti na stretch postavu za stvoriti prostor, postaju tek još jedna momčad koja poteže nerezonske trice. Koliko god dobro sakrili loptu i kontrolirali ritam, ne mogu pobjeći od stvarnosti koja ih čak i u idealnim uvjetima ostavlja ranjivima jer u tim utakmicama na malo posjeda puno je lakše ostati u igri pa u završnici iznenaditi pravovremenim tricama.

Uglavnom, nije šok rano ispadanje samo po sebi, već poraz od protivnika profila North Caroline koja se također oslanja isključivo na igru bekova. I to još u ovakvoj šuterskoj formi koju Wildcatsi pokazuju zadnjih mjesec dana (forma NC Statea je kao i cijele sezone puna uspona i padova). Međutim, sinoć od tog veličanstvenog šuta nije bilo ni š - pravovremenim udvajanjima u postu i agresivnim zatvaranjima na perimetru igrači NC Statea ostavili su ih bez glavnog oružja, nametnuvši se kao ravnopravna momčad od samog starta.

S tim da na kraju ispada kako su i bolje ekipa jer su dobar dio drugog poluvremena dolazili do koša kad god su htjeli, izgradivši prednost od 12 poena sredinom drugog poluvremena koju ovo izdanje Villanove nije moglo stići, bez obzira na pokušaje s presingom i bržim tempom u napadu. Najluđe od svega, nije tu bilo nikakve specijalne taktike od strane autsajdera, već se radilo o čistom nadigravanju kroz matchupove. Mogu zamisliti trenera NC Statea prije utakmice kako svojoj vanjskoj liniji sastavljenoj od redom top 100 srednjoškolskih talenata govori kako su bolji od Villanovih bekova među kojima je samo Arcidiacono bio top 100 rangiran, a i to debelo ispod pozicija na kojima su bili Lacey, Turner i Barber.

Tako da nije nikakvo čudo da su Barber i Lacey lakoćom razbijali obranu ulazima, cijelu večer kreirajući šut za sebe ili zicere šljakerima pod košem (Turner koji obično daje spot-up podršku sinoć kao da nije igrao, ali to se najluđe od svega nije ni osjetilo koliko su dobra bila ova dvojica playmakera). Ti šljakeri pod košem su osim gomile poena i skokova briljantno odigrali i u obrani gdje su mlatili svakoga tko bi se s loptom uopće približio reketu, a posebice centra Ochefua kojega su potpuno neutralizirali. Borbeni Pinkston odradio je svoje s linije slobodnih, ali to je bilo premalo za kontrirati dvojcu Abu-Freeman kojemu ovom prilikom nije ni trebala pomoć MVP-a prošle utakmice Washingtona.

Izgubivši individualne matchupove, 'Nova je izgubila i utakmicu iako je na kraju veteran Hilliard, ne želeći se na ovaj način oprostiti od NCAA karijere, pokušao napraviti nešto soliranjem. Njegovim herojstvima usprkos, bez podrške nije išlo, dalje potpuno zasluženo ide sinoć u svakom pogledu bolja momčad.

GEORGETOWN - UTAH

Hoyasi otvaraju sjajno, u napadu pogađaju trice, a u obrani nakrcani u reket (a to nakrcani u njihovom slučaju ima posebno značenje obzirom da im je centar Smith u ovom trenutku vjerojatno vlasnik najveće škembe, dupeta i muških sisa u NCAA) odlično brane pokušaje Utesa da ih napadnu kroz pick & roll ne ostavljajući prostora za finiširanje na obruču centara protivnika. Međutim, već nakon desetak minuta Wright i društvo nalaze nova rješenja. Osim šutom, koji je očiti izbor, koriste fizikalije i kreću još agresivnije na ulaze, iznuđujući barem gomilu slobodnih (samo Wright ih je pucao 10). Playmaker Utesa je sjajan, lakoćom čak i u ovako agresivnoj obrani nalazi načina doći do obruča i tu se defanzivni plan Georgetowna brzo raspada.

Osim ulazima, Utesi kažnjavaju svaku rupu i s perimetra te već početkom nastavka utakmicu potpuno okreću u svoju korist. U napadu stvari izgledaju sve bolje kako se otvara sve više prostora za centra u sredini, a i obrani je puno lakše sada kada Hoyasima trice više ne upadaju za njih iznadprosječnim učinkom (u nastavku su ubacili samo 3). Sredina je ionako cijelu večer bila zatvorena s peticom parkiranom u reketu, s tim da je ovaj put back-up Bachynski odradio više posla od startera Poeltla. Uglavnom, druga za redom školska prezentacija Utesa nakon koje mi samo ostaje reći da jedva čekam eventualni obručan s Dukeom.

NORTH CAROLINA - ARKANSAS

U prvoj utakmici Arkansas nije ostavio najbolji dojam, provukli su se protiv inferiornog protivnika tako da je ovo bila prilika za popravni. I od starta su djelovali kao momčad kakva su bili veći dio sezone, dijelom i zato što UNC također voli igrati brzim tempom. Samo, ovo je bio ubitačan ritam u kojem su obje momčadi radile hrpu pogreški (ukupno 37 izgubljenih lopti), što je svakako olakšalo Arkansasu da drži priključak tridesetak minuta.

Uz to UNC jednostavno nije mogla koristiti postavu s dva visoka koliko bi htjela, morali su češće zaigrati sa niskom postavom kako bi parirali protivniku, što je također bila dobra vijest za Arkansas koji definitivno više voli stretch postave jer nema takav izbor visokih. Dijelom zbog ritma, dijelom zbog stretch postava, a dijelom zbog stila igre (UNC često u zoni, Arkansas često s udvajanjima na perimetru koja su ostavljala manjak tijela u sredini), ni skakački nitko nije mogao kontrolirati ništa, što dokazuje 37 skokova u napadu ukupno.

U ovom totalnom kaosu uzrokovanom tolikim brojem propusta na obje strane presudio je tako čisti talent. Udarni trio Arkansasa odradio je odličan posao (Qualls je trpao, Madden razigravao, a Portis radio pod koševima iako je često morao ići protiv dva centra), ali s druge strane bilo je jednostavno previše prostora za Paigea, Tokota i Britta (iskusnog combo beka kojem je matchup otvorio dodatne minute) da ulaze u sredinu i kreiraju kaos. I Jackson je nastavio sa sjajnim igrama, šut ga nije išao (kao ni momčad uostalom, ubacili su samo 4 trice s tim da ih nisu ni potezali jer im je put u sredinu često bio širom otvoren), ali pokazao je niz odličnih rješenja na ulazu (opet, kao i cijela momčad).

Uglavnom, ta nemoć Arkansasa da nekako obrani reket na kraju je bila presudna, nije ni UNC briljirao u postavljenoj, uglavnom zonskoj, obrani (preko koje Arkansas nije ubacio dovoljno, samo 8 trica je premalo u ovakvoj run and gun utakmici ako ste momčad s manje talenta), ali su jednostavno bili pametniji i bolji u napadu, osiguravši si tako finu prednost sredinom drugog dijela i izbjegavši dramu u završnici.

NOTRE DAME - BUTLER

Čekala nas je utakmica sporog ritma u kojoj su Irci bili u laganoj prednost zbog šuterske kvalitete s kojom su itekako mogli izazvati uglavnom na obranu reketa oslonjenu obranu Butlera. Koju su u startu pokušali napasti kroz netipične post-upove, svjesni da im pick & roll protiv ovakve obrane neće otvoriti previše prostora u sredini, ali to nije previše mijenjalo na stvari - za dobiti ovu utakmicu trebali su pogađati skok-šutove. I to im je na startu polazilo za rukom, dok se s druge strane Butler, blago rečeno, mučio.

Manjak kvalitete protivnika u kreaciji svakako je olakšao Ircima da pruže ovako dobru defanzivnu partiju, ali nemoguće je zanemariti fanatičnu energiju koju su prikazali Vasturia i Connaughton. Ovaj bijeli dvojac čija dječja lica skrivaju prgave karaktere bio je ključan - potpuno su uštopali udarnog strijelca protivnika Dunhama, ne dozvolivši mu prostora da im napravi ono što je napravio Texasu. Usput su usprkos manjku visine i mišića nekako uspijevali parirati unutarnjoj liniji Butlera. Istina, dvojac pod košem Butlera nazabijao se koševa iznad prosjeka i skupio gomilu skokova u napadu, što je i glavni razlog zašto su Buldozi uopće došli u šansu ukrasti utakmicu, ali da ovaj dvojac nije držao kakav-takav balans pod košem, Irci ne bi imali šanse.

Naime, tada bi morali posezati za klupom, što ne vole raditi (sinoć su obje momčadi praktički igrale cijelo vrijeme s istom petorkom), a možda i odustati od postave s četiri vanjska bez koje sigurno ne bi bili u stanju zabiti dovoljno (iako su i ovako muku mučili ubaciti šut - nakon uvodnih 10 minuta u kojima su igrali kao Notre Dame, ostatak večeri su uglavno igrali fizičku košarku koja je odgovarala protivniku). Nekako su se gurali, udarali, čupali i na kraju izvukli pobjedu iako je Butler ne samo držao egal, već se prema kraju utakmice počeo nametati i kao bolja momčad (bolja barem u tome što smo gledali). Uz tu spomenutu prednost pod košem, za to je zaslužan bio njihov Marcus Smart, bek Jones koji je lošu Dunhamovu večer kompenzirao gomilom ulaza u kojima je nosio sve pred sobom.

Međutim, na kraju je presudila sposobnost Iraca da ubace skok-šut koja im se vratili u pravom trenutku - Vasturia i Connaughton su okrunili junačke večeri tricama u produžetku koje Buldozi jednostavno više nisu mogli stići na silu. Bez pravog Dunhamovog učinka čak ni u ovakvoj utakmici koja se valjala u blatu nije lako otići do kraja jer s ovakvim ritmom i s ovoliko malo posjeda, a onda i s ovako žestokim obranama, svaka ubačena trica ne donosi samo tri poena, već djeluje i kao totalni ubojica samopouzdanja protivnika koji si odjednom misli "jebote, sad će nam trebati 5 minuta da to stignemo". Što nije lako izvesti kada toliko traje produžetak, jelte.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (0) Trackbacks (0)

No comments yet.


Leave a comment

Trackbacks are disabled.