ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

18May/117

5 FEET 11 INCHES

Kolega Sickre je možda previše isključiv kada kaže da je već vidio dovoljno u ovom playoffu (Royevo uskrsnuće, Rondov lakat) i da mu se ne gledati ove kamilice od utakmica bez tenzija, ali do neke mjere je u pravu. Iako je bilo uzbuđenja u obje prve utakmice, reći da smo gledali playoff bitke bilo bi pretjerano. Tako je i ovaj susret u Dallasu najvećim dijelom bio ugodan poput ljetnog povjetarca. Mavsi su opet nametnuli svoj uspavljujući ritam u koji je Oklahoma, mlada i naivna momčad, upala bez razmišljanja.

Dallas možete dobiti energijom, agresivnošću i željom, prepustite li se run and gun nadmetanju s njima, nemate velike šanse. Thunder kao da je jedva dočekao trčati nakon bitke s Memphisom i dobili su po nosu. Ono što nakon prve utakmice možemo zaključiti je da izgleda ni jedna ni druga momčad nemaju odgovora na Dirka i Duranta koji su se na prvi pogled anulirali napadačkim učinkom.

Istina, mogu trpati do sutra jer ih nitko ne može braniti, ali Dirk je nadigrao Duranta u onom ključnom, liderskom segmentu. Iako će se pamtiti taj niz od 24 slobodna i podatak da je došao do 48 poena s 15 ispucanih lopti iz igre (!!!!), čovjek je skakao, napadao, vukao na oba dijela terena i sjajno razigravao suigrače nakon što bi se obrana bacila na njega. A da ne spominjem hladnokrvnost kojom je susret priveo kraju u trenutcima kada se činilo da je pobjeda postala upitna.

Durant je imao dobru all-round utakmicu, ali osim lakoće zabijanja opet nije prezentirao taj liderski mentalitet. Nije da ga nema, pokazao ga je u nekim susretima protiv Denvera i protiv Memphisa, ali jednostavno ga ne prezentira konstantno. A bez toga ne možete dobiti momčad poput Dallasa u gostima. KD je tako noćas usprkos trudu prije svega bio skok-šuter, a to znači da je opet previše prostora ostajalo za Westbrooka kojega je Dallas uništio zonom i jednostavnom taktikom – spriječiti mu penetraciju pod svaku cijenu, osuditi ga na šut iz vana, a ako slučajno uđe u reket, fauliraj ga.

Utjeha za OKC može biti što su usprkos ne baš sjajnoj igri dokazali da su toliko napadački potentni da mogu stići svaku prednost i da su uvijek u utakmici, ali usprkos tome što su vodili dobar dio prvog poluvremena i što su na kraju zaprijetili, dojam je da ni u jednom trenutku nisu imali kontrolu nad susretom. Čak i kada je bio u zaostatku, Dallas je ostavljao dojam ekipe koja tim svojim fantastičnim konstantnim kretanjem lopte i igrača igra bolju košarku.

U prvom dijelu svoje je odradio Dirk, Terry je zabio svoje otvorene šuteve, Marion je skakao na sve strane, a opet je fenomenalnu rolu imao Barea koji je svojim ulazima potpuno uništio ionako već zbunjenu obranu Thundera. Nakon Memphisa koji je vrtio dva-tri napada i sve bazirao na pick igri i hi-low napadima, ovaj Dallas sa svojim neprestanim napadom, koji praktički kreće od zonske obrane preko brze tranzicije do gomile cutova, kao da ih je ošamutio.

Čim je Dallasu počeo upadati vanjski šut, odlijepili su se na ugodnu razliku koju su lakoćom održavali na leđima Dirkove nepodnošljive lakoće zabijanja i Bareinih suludih ulaza i koševa. Mini-me je sam samcat ubio svaku nadu Thundera serijom koševa u četvrtoj, stvorivši razliku koju je Dirk održao do kraja.

Dojam je da Thunder mora iskoristiti tu mladost koju ima, pokazati malo agresije. Dallas bi se teško suprostavio dominantnom post igraču, protivnik poput Randolpha i Gasola bi im definitivno bio gori match-up, ali to ne znači da Collison i ostali visoki ne mogu barem u obrani mlatiti i nositi sve pred sobom kako su to radili u prethodnoj seriji.

Uglavnom, misle li odgovoriti košarkaški superiornijoj momčadi Dallasa (bolje vođeni na oba kraja terena, posloženih rola, svjesni mana i vrlina), Durant i društvo ne samo da moraju naći odgovor na zonu i zaigrati pametnije u napadu, već moraju pokušati staviti energiju i fizikalije ispred lepršavosti. Nastavi li se serija i dalje vrtiti oko toga tko se ljepše šeće kroz reket i tko ima ljepši skok-šut, tu Dallas nema premca.

I da, sa svim što je pokazao u ovom playoff Barea je zaslužio izbor u naj momčad playoffa 2011. Kraj svih suludih stvari koje smo gledali ove godine, ta je možda i najluđa. I love this game u kojoj su nam ostale četiri momčadi bez poštenog centra, odnosno bez post igrača koji ima igru leđima. Pa se ti sad misli radi li se o novim trendovima ili tek greški u sistemu.

Posted by ispdcom

Comments (7) Trackbacks (0)
  1. prvo pozdrav košarkaškim fanaticima i kapa do madafaking poda što uspijevate toliko utakmica pogledati i funkcionirati kao živa bića (ili ne? :D)

    dakle, već par mjeseci nisam propustio post na blogu i oduševljen sam svime, čak i ovim likom, sickre kako se već zove što celticse gura, koji su mu ispali pa sada nema “dovoljno naboja” i igra mu je “kamilica”..ako ti se gleda degenek sine, upali ufc ili ron artesta, ovo sinoć je bila košarkaška poslastica..i iako teška srca, jer spursi su moja ekipa, više sam uživao u genijalnosti švabe nego u nepodnošljivoj lakoći timmya u najboljim danima..nazvati finale zapada kamilicom je u najmanju ruku neozbiljno, jer ništa se ni blizu ne zna, može otići u 7, može biti metla..potpuni kaos..

    što se tiče istoka, đikani moraju pasti, i točka..thibbs je ašika pretvorio u obrambenu napast..ne mogu se načuditi, čovječe već sam mogao vidjeti omera kako maše ručnicima jedno 3 sezone pa ga posude olin edirneu..drama

  2. Legendo vrijeme je da mijenjaš pozadinu bloga – vrijeme je za Dirka 😉

  3. Sudije mi noćas nisu bile jasne, svirale su svaki jebeni kontakt, pa i manje od toga i na jednoj i na drugoj strani kod ovih glavnih zvijezda. Pa nije euroliga, što je previše previše je, nije balet nego playoff.
    A Dirk je pokazao u međusobnom duelu sa Durantom ko je trebao bit u prvoj petorci. Šta reći za Bareu ima veće srce od sva tri đikana zajedno.

  4. Kamilica je moj izraz, takav mi je dojam tekma ostavila, dobro je rekao Paja – balet, a ne košarka. Al da ne bi ispalo da branim Sickrea, on se izrazio još gore (sad se ne mogu sjetit, ali mislim da je rekao da mu sve skupa izgleda kao prijateljski susreti).

    Šta se tiče ovog ludog ritma na blogu, mogu ti reć da mi nikakav problem nije gledat košarku u ovolikom količinama, radim to ili noću ili rano ujutro (TV uopće ne gledam, filmove minimalno, tako da mi svo vrijeme provedeno pred ekranom u biti otpada na basket). Uz pomoć Leaguea Passa, za tekmu ti treba malo više od sat vremena, to je stvarno ništa.

    Tako da ništa ne fali u životu, od posla do privatnih stvari sve je pod kontrolom (veze znaju bit malo zajebane, ali ako te žena prca zbog tvojih gušta, onda ti takva i ne treba).

    Zajebom se pokazalo pisanje. Treba nać sat-dva za napisat, uredit i dignut post tokom dana. Tako da čemo ovaj eksperiment izgurat do kraja, a onda u normalan ritma, svaka dva tjedna post. Jebiga, tri banke su na leđima, nema se ni energije za više.

  5. Dallasova zona će uništiti Oklahomu,a Dirk-a-licious bude i dalje udarao ,jedan od razloga je : Ibaka igra ozlijeđen i to zadnjih 2 tjedna.

  6. Komesario, Komesario, koliko teških riječi od tebe…dva tjedna? ti si lud…

    meni je ova tekma bila urenebesno smiješna jer je Dirk izluđivao bilo koga tko bi ga pokušao čuvati, a suđenje je stvarno bilo katastrofa. malo više kontakta bi se moralo puštati u svakoj NBA utakmici, a kamoli ne u finalu Zapada…

  7. Da čekao sam i taj komentar u vezi suđenja. Mrzim kada moram krenuti u te vode (osim kada izgubi Zadar), ali i ja sam dobio osjećaj da je kriterij bio malo preoštar.. doslovni svaki dodir nad Švabom je bio sviran kao prekršaj, ali isto tako nitko ne spominje i faul obrambenih igrača nad Švabom kad si taj traži prostor za primanje lopte – pa po meni je tu bilo više faulova nego kad je on imao loptu u svojim rukama…


Leave a comment

No trackbacks yet.