ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

5Oct/080

LOST IN THE MINIMARKET, PART 2.B

THE BAD, PART TWO

NEW JERSEY

Netsi su odlučno krenuli u obnovu, a o njihovim naporima da pripreme momčad za dan kada će Lebron postati kralj Brooklyna već znamo i previše. Previše ne samo zato jer se radi o nečemu nebitnom za košarkašku stranu priče, već i zato jer se radi o čistim špekulacijama. Tko garantira da će cijeli ovaj rebuilding uspjeti i da će Bron uopće imati negdje doći? U Cavsima svake godine bar igra playoff.

Po potezima napravljenima ovoga ljeta, cijeli plan odviijati će se sporije od zamišljenog. I zadnji podsjetnik na zlatno doba Netsa napustio je klub, nakon Kidda riješili su se tako i Jeffersona, a Carter je ostao tek da se ima nekoga za staviti na naslovnicu brošura koje dijele pretplatnicima. I dok su za Kidda dobili Devina Harrisa što mogu smatrati ravnim lutriji, sa Jeffersonom nije bio takav slučaj.

Bobby Simmons i Yi Jianlian zasigurno neće pomoći da momčad napravi rezultat, ali će pomoći na putu ka najgorem rezultatu Istoka. Ako je to bio cilj, povukli su pravi potez. Opet, Jeffersonov ugovor bio je smetnja pa iako ni Simmonsov nije malen, ipak se radi o značajnom olakšanju. A znamo da su rezanje troškova i prikupljanje mladih snaga glavne značajke svakog pravog rebuildinga.

Stoga i prolazna ocjena Netsima, ipak su na draftu uhvatili tri solidna igrača od kojih sva trojica imaju šansu jednoga dana biti solidna pomoć sa klupe onome tko već bude kralj Brooklyna. Isto tako postoji šansa da i Brook Lopez (bezopasan čim se makne od obruča), Ryan Anderson (novi bijeli brat iz ergele Cardinal/Murphy) i Chris Douglas-Roberts (strijelac bez izrazite napadačke kvalitete) za koju godinu završe u Europi.

Već spomenuti Simmons je ozljedama uništen igrač, Jianlian je mekušac koji sve što ima može zahvaliti mašineriji koja si ne može dozvoliti da pripadnika najmnogoljudnijeg naroda sa najvećim brojem potrošača na planetu nazove promašajem, a za popuniti sastav stigli su još i Dooling iz Orlanda (solidan za ulogu trećeg beka), Najera iz Denvera (stari fajter koji sa godinama sve manje skače a sve više ispaljuje nepotrebne projektile) te Hayes iz Detroita (čovjek koji će od 82 utakmice imati šuterska 2 bljeska i 80 tekmi u kojima će ih pokušati ponoviti).

Momčad je ovo kao stvorena da posluži kao poligon za razvoj mladih snaga, a ujedno i da završi na dnu i izbori visoki pick na draftu. Svim promjenama samo su ubrzali neizbježni proces, što je kroz jednu drugačiju perspektivu ravno dobro obavljenom poslu.
Kroz jednu kritičniju, jasno je da još nisu pošteno ni započeli sa pravim poslom.

TORONTO

Europeizacija jedine kanadske momčadi i dalje se nastavlja, a sudeći po novim dodatcima ne baš uspješno. Roko Ukić je nikakva zamjena za T.J. Forda, i Calderon će ostati usamljen na jedinici. Od svoje najveće snage, 48 minuta vrhunske igre na poziciji playa, Raptorsi su ostali samo na prosjeku. Calderon je izrastao u stvarno odličnog košarkaša, zaslužio je i veći ugovor od ovoga što ga je potpisao, ali nema sumnje da će njegova igra ipak pasti bez Forda spremnog da uskoči kad kod zatreba.

Ipak, pobrinuli se za dodati jednog pravog igrača pod koš, što im je bila najveća mana. Lani im je nakon Bosha praktički drugi najbolji visoki bio Kris Humphries koji je prvenstveno strijelac za drugu četvrtinu a ne fajter pod koševima u ključnim trenutcima. Ako Jermaine O'Neal bude zdrav, a to nije mali ako, tada bez obzira na slabiju vanjsku rotaciju Raptorsi mogu reći da su se pojačali. Napravili su razuman potez, ali s obzirom na sve okolonosti ipak malo previše rizičan.

Ukić će vrlo brzo nazad preko oceana, ostali dovedeni igrači nisu vrijedni spomena niti kao dodavači ručnika, te sve ovisi o O'Nealu. Bude li kotrolirao skok i reket kako zna i može, tada će život Boshu i preostalim vanjskim igračima biti olakšan, što će Toronto učiniti zantno opasnijim u vrijeme playoffa. Ipak, nisu smijeli samo tako dopustiti da im zbrišu i Delfino i Garbajosa koji su sve minute koje su dobili itekako dobro iskoristili.

Ogroman plus jer su se u isto vrijeme riješili oba Slovenca, i Brezeca i Nesterovića.

CHICAGO

Puno vike nizašto. Politika kluba je i dalje ista, igrači su i dalje jednako prosječni, a i Ben Gordon će izgleda odigrati još jednu godinu za siću prije nego što će dogodine kao slobodan igrač potražiti novi klub. Šteta, njegov eventualni sign and trade mogao je dovesti do znatnijih promjena u odnosu snaga cijele lige.

Najveća promjena u Chicagu tako je postavljanje neiskusnoga i simpatičnoga Vinnia Del Negra za trenera, očito očajnički potez Paxsona koji jedini izlaz iz ove situacije vidi u pokušaju da umjesto Skilesove čvrste persone ekipu povjeri totalnoj suprotnosti i čovjeku koji će umjesto na zapovjednu odgovornost igrati više na prijateljske odnose.

Del Negro će vrlo vjerovatno biti promašaj, nakon kojega će opet uslijediti veći potresi u Chicagu a to znači da će konačno doći vrijeme za novu upravu i nove igračke promjene. Jer u cijeloj ovoj igri, u pokušajima da sačuva živu glavu, Paxson je završio sa igračima poput Hughesa na rosteru, igračima koji se nikako ne uklapaju u priču koju već godinama pokušava prodati.

Bullsi dakle nastavljaju svoje putovanje po bespućima Nebitnosti, ali dva poteza napravljena ovo ljeto ipak daju nadu u bolju budućnost. Izbor Derricka Rosea prvim pickom na draftu, te novi ugovor Luolu Dengu, za razumnu svotu. Koja god da bude sljedeća garnitura na vrhu kluba, bar ima riješeno pitanje playa i druge napadačke opcije.
Sve ostalo je otvoreno i podložno promjenama prema željama budućeg GM-a.

ORLANDO

Gledano čisto po brojkama, Magic je nakon ovoga ljeta u minusu. Ostali su bez dva člana rotacije, a doveli su samo jedno eventualno pojačanje. Ako ćemo pak gledati dalje od brojeva, to jedno pojačanje moglo bi vrlo lako nadmašiti produktivnost cijele lanjske klupe.

Magic ima nedovoljno dobro riješenje na playu u Nelsonu, i gubitak prve zamjene i pouzdanog beka kao što je Dooling trebao se izbjeći. Odlazak Mauricea Evansa koji se vrtio po bokovima nadoknadit će se puno lakše, što postojećim snagama (Bogans jednako dobro šutira i igra obranu), što spomenutom pridošlicom.

A spomenuta pridošlica je Mickael Pietrus, rastrčani atleta iz Warriorsa koji će donijeti dodatnu energiju i fizikalije momčadi koja osim Howarda nema poštenog fajtera. Sa Pietrusom u igri, Turkoglu može na dvojku, Lewis može još dalje od reketa, svi mogu stajati uokolo i gađati trice dok je Howard pod košem sam. Opcija odjednom ima više, a da ih Orlando bude u stanju iskoristiti osim Pietrusa (koji nije baš oličenje konstante ali pripišimo nešto i konkurenciji u Warriorsima) odgovoran će biti Anthony Johnson koji će iskustvom morati uskakati u situacije kada Nelson ne bude dorastao zadatku. Padne li im produktivnost na jedinici ispod lanjske, ne mogu kriviti nikoga osim svojih loših procjena. Jer Dooling je bar igrao obranu dok je Johnson veteran koji zna iskoristiti svoje prednosti, ali isto tako nema noga za juriti Devine Harrise ovoga svijeta.

DETROIT

Iako bi eventualni trade Sheeda ili bar McDyessa malo razbio ustajalu atmosferu, Pistonsi se nadaju da će promjena trenera biti dovoljna da još jednom probudi ono najbolje iz ovih veterana. Michael Curry je, svi se kunu, jedan od nainteligentnijih i najboljih ljudi u NBA te se čini idealnom osobom da uvjeri Billupsa i ekipu kako ih je sposoban voditi u rat. Nešto što Saunders nije mogao ni u snu.

Igrački se stvari nisu uopće mijenjale, što je već malo dosadno kada je Detroit u pitanju, ali dva događaja zaslužuju spomen. Prvo, lijepo je od njih što su i dalje odlučili zadržati Waltera Herrmanna, sada bi bilo još ljepše da mu netko konačno da priliku da zaigra. A drugo, dovođenje Kwamea Browna kao četvrtog člana rotacije pod koševima jedan je od najurnebesnijih poteza ljeta. Iako u ovakvoj ulozi treba imati veterana koji prvenstveno misli na obranu, činjenica je da usprkos već 7 sezona u ligi, Brown osim par robotskih pivot poteza i sirove snage nema što ponuditi momčadi. A što se snage tiče, i Dyce i Maxiell su čvršći momci. Ovaj potez apsolutno nema nikakvog smisla, osim ako odjednom Brown ne postane vrhunski bloker, čuvar reketa i uopće netko tko se zna kretati u obrani. Po do sada prikazanome, on nije ništa od toga.

Opet, osim zabavne strane, cijeli ovaj potez ne znači ništa jer sa ili bez njega Pistonsi su jednako dobri.

WASHINGTON

Svoj najbitniji potez su napravili potpisavši Arenasa za suludu svotu (koju je ovaj dobrodušno smanjio za par milja kako bi izrazio klubu zahvalnost), vezavši tako sudbinu kluba uz igrača koji ima kronične probleme sa koljenima a čija igra se bazira uglavnom na eksplozivnosti. Naravno da je Arenas, nakon što je propustio gotovo cijelu prošlu sezonu, opet završio na stolu, ovaj puta ne zbog previše opasne dijagnoze ali svejedno ga neće biti par mjeseci.

Što znači da ćemo opet gledati isti scenarij kao lani, skupinu igrača koji igraju iznad mogućnosti kako bi dokazali da Washington nije samo Arenas. Pitanje je može li isti trik upaliti drugu godinu za redom? Nema sumnje da će momčad Eddiea Jordana znati što radi na oba kraja terena, ali za nastaviti lanjske igre ipak je trebalo malo i osvježiti momčad., a ne ih opet mobilizirati zbog istih razloga. Nitko dvije godine za redom ne može igrati na kartu sami protiv svih.

Ovako sve će i dalje ovisiti o Caronu Butleru i (samo zbog Arenasovih zahtjeva) ponovno potpisanom Antawnu Jamisonu. Ova dvojica će napraviti svoje, činjenica da je ekipa ista možda pomogne po pitanju uigranosti, a činjenica da pojedinci više neće moći ponavljati igra kao lani možda i odmogne (prije svih sve stariji i sporiji Daniels koji bez prvoga koraka postaje potpuno bezopasan po koš, te Haywood koji je lani odigrao sezonu karijere).

Još su ostali bez Rogera Masona koji je u jednom dijelu sezone bio prvo ime na vanjskim pozicijama i čije trice neće biti lako nadoknaditi. Iako im ne možemo zamjeriti što su se odlučili za nekakav identitet radije nego potragu za novim, ipak su svake godine u playoffu, neka sitnija promjena stvarno nije bila na odmet.

UTAH

Momčad koja nije trebala ništa mijenjati, ali koja je i u ovo minimalno radnji uspijela napraviti nekoliko zanimljivih poteza. Na draftu su tako sa 23-e pozicije uspijeli ubosti igrača koji će dobro uklopiti u njihov stil igre, Koufosa, i koji im donosi dodatnu visinu u ionako fizički jaku rotaciju. Pitanje centra koji može zatvoriti prilaze košu, tuči se i tu i tamo nešto blokirati i dalje nisu riješili, ali to im ostaje jedini minus.

Jer onaj drugi, back-up playa, su riješili. Nakon što je krajem sezone Ronnie Price iz te uloge istisnuo beskorisnog Jasona Harta i počeo pokazivati znakove potrebne kvalitete (posebice šuterske), dovođenje veterana Brevina Knighta za spomenutog Harta odjednom dovodi Jazz u poziciju da na rosteru ima dva dobra back-upa Williamsu. Knight za razliku od Pricea ne može zabiti, ali nema sumnje da će znati razigrati sva ova oružja koja Jazz ima svuda uokolo.

Potez koji je pak nejasan je potpisivanje C.J. Milesa i to nakon što je Oklahoma City već dao svoju ponudu. S obzirom da ih čeka potpisivanje Boozera, Brewera, da Williamsu i Millsapu kreću novi ugovori, dati bilo kakav garantirani višegodišnji ugovor nekome tko uopće nije član rotacije i za koga već imaju zamjenu u lani draftiranom Morrisu Almondu (čije brojke iz NDBL-a su fenomenalne) čini se bacanjem novca. Tko zna, možda se Matt Harpring preko ljeta konačno raspao pa će im Milesova visina i fizikalije po krilima dobro doći.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (0) Trackbacks (0)

No comments yet.


Leave a comment

No trackbacks yet.