ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

7Oct/08Off

LOST IN THE MINIMARKET, PART 3.

Došao je red i na pregled zadnjih 10 momčadi, koje eto nisu uspijele povući ni jedan pozitivan potez kroz ovu post i pred sezonu. Možemo dijelom kriviti i tržište, i više sile, ali činjenice uglavnom govore da su za neaktivnost najodgovorniji klubovi sami. A sve zbog straha od krivog poteza. I među lošima ima gorih pa krenimo od onih koji su prošli najlošije, ali prije toga da riješimo tri stavke nevezane uz današnju temu:

a) NBA 2K9 - izlazi, KG je na naslovnici, i za razliku od Konamija koji se predao pred FIFA-om (da, izgleda da je FIFA ove sezone prvi put bolja od ISS-a) 2K Sports se na da EA-u. Pa će ove sezone igrači NBA 2K9 preko neta imati redovan update rostera, koji uključuje ne samo tradeove, već i ozljede, formu, razinu igre i ocjene općenito. Preko updatea stizati će i nove animacije, pokreti i slično pa će tako jedan Ukić koji će na početku sezone biti poprilično loše ocijenjen vjerovatno svakim danom biti sve lošiji

b) Hold Steady u Beču - taman prije nego krenu nazad preko bare na sa nestrpljenjem očekivanu zajedničku turneju sa Truckersima. Ide li itko (Gogo? general Zagorac?) u Beč? Nažalost, moje financije su zbog nekih troškova osakaćene te nema načina da skočim do Beča ali... Dok ima kladionice, ima i nade.

c) Fantasy liga - vrijeme je da je i mi zaigramo. Gee je već otvorio ligu preko ESPN-a, sad se samo treba skupiti što više dobrovoljaca pa da se dogovorimo oko detalja (odrediti dan i sat drafta uživo, nakon kojega ćemo znati svoje momčadi koje će nam opet uljepšati zimu), eventualne nagrade i mogućih posebnih pravila. Zainteresirani ostavite komentar pa se dalje dogovorimo.

THE UGLY

ATLANTA

Nikakvo čudo da ih navodimo prve. Da je netko rekao da će jednoga dana NBA ekipa izgubiti od Euro momčadi ne na terenu već i u licitaciji visinom ugovora, i da je tražio od nas da navedemo NBA franšizu za koju pretpostavljamo da bi mogla odigrati tu rolu, zasigurno bi odabrali Atlantu.

Nesposobnost te momčadi da stane na noge, rasulo koje vlada u svim strukturama kluba već desetljeće bodu u oči čak i prosječnog poznavatelja NBA lige. Ona lanjska luda borba sa Celticsima u playoffu pokazat će seniznimkom koja potvrđuje pravilo. I iako su Celticsi dobrim dijelom zaslužni za onakav dramatičan rasplet serije zbog traženja vlastitog identiteta i sumnji u vlastite mogućnosti, ne možemo reći da se onih 6 kvalitetnih igrača Atlante nije borilo i da među njima nema nekih koji talentom mogu nositi ozbiljnu momčad.

Nažalost, to Atlanta i dalje nije. Uz sjajnog Joea Johnsona (zamislite da je ostao u Sunsima, ozbiljno, Nash bi imao bar jedan naslov do sada) skoro na silu ostavljen je i Josh Smith, koji svjestan da nigdje ne može dobiti lovu kao u Atlanti nije de facto tražio trade, ali je više puta naznačio da ne bi ništa imao protiv promjene sredine. Atlanta koja je odugovlačila sa nuđenjem novog ugovora samo je otežavala cijelu situaciju, čekajući da netko ponudi ugovor koji će zatim jednostavno blokirati ponudivši iste uvjete.

E pa takve stvari možeš raditi sa sporednim igračima za koje nemaš neograničena sredstva na raspolaganju, ali čekati da izjednačiš nečiju ponudu za igrača kojega smatraš nositeljem igre i prvom zvijezdom nikako nije način da se razvije odnos pun povjerenja sa tim istim igračem.

Da se vratimo na tezu sa početka o Atlanti kao momčadi koja gubi na licitaciji od Euro ekipe – da, i to se dogodilo. I ako se Childressov odlazak u početku činio kao početak nekakve revolucije, jasno je da se kao i obično radilo tek o preuveličavanju vijesti u trenutku kada nije bilo zanimljivijih košarkaških tema. Ali budite bez sumnje da nijedan drugi šesti igrač ne bi napustio svoj klub zbog par dolara. Osim ako taj klub nije Atlanta.

Osim što su ostali bez igrača koji im je bio klupa i koji je mijenjao svih 5 pozicija, Hawksi su dobili još jednu pljusku ionako nikakvom imageu praktički preko noći izgubivši svo ono dostojanstvo i samosvjest što su stekli kroz seriju sa Bostonom.

Doveli su dva igrača sa imenom u NBA koja bi trebala zamijeniti Childressa, Flipa Murraya koji iz nekakvih razloga ima NBA karijeru iako se radi o čudljivom šuteru koji je većinu vremena prisiljen igrati playa koji je u stanju tek prenijeti loptu; te solidnog atletu i tricaša Mauricea Evansa koji će čak i donijeti nešto momčadi, dodatnog šutera, ali koji također ne može dati onoliko energiju, trku i skok kakve je donosio sin razmetni.

Ostale prinove i rookiei nisu vrijedni spomena, u nekakvoj drugoj momčadi ne bi ih bilo nakon prvih dana kampa dok će u Atlanti moći izboriti i ugovor s obzirom na mizernu rotaciju i količinu talenta. A što se drafta tiče, naravno da Hawksi u prvoj rundi nisu ni imali pick jer su ga već odavno dali Sunsima prilikom tradea za Johnsona. Genijalci.

MEMPHIS

«Ajm voking in Menfis, ajm voking vit a šuz strap-on on maj guz

Mislim da ovaj stih od bivše žene pokojnog Sonnya Bona (oca od Bona Voxa, sina od Jamiea Foxxa i strica od Courtney Cox) najbolje opisuje situaciju u Memphisu. Ako nekome i dalje stvari nisu jasne, pojasnimo ih.

Grizliji su bili jedina ekipa ovoga ljeta sa nekakvim novcima za potrošiti. Dobro, jedina uz Warriorse i Clipperse, koji su kao što znamo taj svoj privilegij iskoristili. Memphis pak nije potrošio ni lipe a nije zato jer se radi o još jednoj disfunkcionalnoj momčadi sa vlasnikom koji ne želi trošiti ali želi zaraditi, sa polupraznom dvoranom koju je financirao grad kojega vrlo brzo čeka sudbina Seattlea. Sa jedinom razlikom što Seattle nije htio pristati na ucjene svojih vlasnika.

Nema sumnje da će, ako ne napustiti grad, Grizliji bar promijeniti vlasnika, a do tada će ovako životariti na dnu lige bez ideje i perspektive. Ne tako davno, dok je GM bio Jerry West klub je uredno igrao playoff i bio jedan pick na draftu daleko od toga da ima i budućnost (kad ono umjesto LeBrona – ostali bez picka jer samo je prvi bio zaštićen, a drugi pick se pretvorio u Darka koji je igrom slučaja danas baš član Memphisa). West je angažirao dinosaure poput sebe, Hubiea Browna i Mikea Fratella, ljude koji su znali kako u kratko vrijeme napraviti rezultat, a evo danas kada se konačno skupilo nešto talenta i kada konačno imaju trenera kojega treba čekati (a Iavaroni zna znanje, samo još uvijek je preneiskusan i previše pod dojmom Sunsa da bi znao kako stvari nisu uvijek savršene i da je za posao trenera od poznavanja igra bitnije poznavanje psihologije) – nemaju klub. Jer West je u mirovini a on je bio klub.

Novi GM Wallace obična je marioneta koja samo ispunjava zahtjeve vlasnika a oni su jasni – biti što jeftiniji. Sad, koliko su nesposobni dovoljno govori činjenica da su tradeom na dan drafta sa Minnesotom uz O.J. Mayoa nakrcali i hrpu katastrofalnih i skupih ugovora koji im zauzimaju isto ono mjesto na salary capu koje nisu htjeli potrošiti na pojačanja. Kako pak ne mogu trejdati sami sa sobom, to više nema takvih naivaca u ligi koji bi dali bilo što za ugovore Jarića ili Toinea Walkera. Uf, ili ima?

Ajd dobro, nije da nisu pokušali nešto i potrošiti, dali su ponudu za Josha Smitha, ali tako sramežljivu da su Hawksi slavili kada su je izjednačili jer su mogli proći i gore za bar desetak milja. Naravno, radilo se alibi potezu kako bi se stvorio dojam nekakve želje za poboljšanjem, jer i njima je bilo jasno da Atlanta mora zadržati Smitha ako misli zadržati nekakav respekt, a opet Atlanta je toliko jadna da teško da bi izjednačili maksimalnu ponudu kakvu je Memphis mogao ponuditi. Da li je Smith vrijedan tako nečega, uopće nije bitno, bitna je namjera. A ona je u slučaju Memphisa ravna kurcobolji.

Inače, zar nije smiješno što su se u jednoj od zanimljivijih situacija na tržnici međusobno nadmetala dva najdisfunkcionalnija kluba u ligi? Kao da na pravom placu gluhi i mutavi pokušavaju dogovoriti cijenu banana.

Jarić, Walker i Buckner su tri leša koja su stigla iz Minnesote u zamjenu za sjajnog bijelog brata Mikea Millera koji je godinama bio duša momčadi, a nema šanse da Kevin Love bude toliko loš da se Mayo učini kao krađa. Čak ako Mayo i postane all-star igrač (moguće, ali pričekajmo prvo da ga vidimo u pravoj konkurenciji), sve ispod novog LeBrona Jamesa nije dovoljno da se opravda ovakav potez.

Ostale prinove su iranski centar Haddadi (10 kuna da neće izdržati cijelu sezonu), Darrell Arthur (sada još samo trebaju pronaći Hanka Pyma, Brucea Bannera ili Tonya Starka da ga nekako spoji sa Hakimom Warrickom kako bi dobili četvorku poštene mase) i Marc Gasol, od kojih će samo Gasol pomoći i to kao prvi visoki sa klupe. A s obzirom da je nominalno prvi centar Darko, moguće da će Gasol dobiti veću minutažu a to opet znači da će mu pasti i učinak. El paradokso osrednjih igrača koji uglavnom umjesto vještinama igraju energijom.

Kad pogledaš roster na kojem je jedan dokazano odličan igrač (a i taj ima tek dvije sezone iza sebe, riječ je naravno o Gayu), te još samo jedan koji je pokazao naznake izvrsnosti (a to je Lowry a ne Conley ako se pitate), moraš se upitati – da li je davno bilo ovako loše momčadi u NBA?

OKLAHOMA CITY

Mučno mi je samo što moram pisati ime ovoga smiješnog grada sa kojim se valjda od kada je pop-kulture sprda sve i svatko. Da nije Durant takvo čudo i da mi Green nije toliko drag, stavio bi ih prije navedenih klubova po jezi kojom poslouju, a ovako, samo na račun talenta, teško da mogu u istu rečenicu. Jer ako Oklahoma City i jeste u podsvijesti većine promatrača sa strane nekakva pripizdina naseljena kaubojima, bar će im svaku večer dvorana biti puna. I nešto mi govori da kada dođe trenutak za trošiti lovu, Bennet i ekipa neće previše razmišljati.

A taj trenutak još nije došao što govori i relativno mirno ljeto. Već spomenutoj dvojici lanjskih rookiea dodan je još jedan igrač kojega ćemo obožavati, neumorna jurilica Russell Westbrook. Mlade snage su grupirane, sada samo treba doći do pravih veterana. To Desmond Mason definitivno nije, sličnog igrača imaju već u Damienu Wilkinsu (bek-krilo koje se uzda u obranu i atletiku jer ne može pogoditi otvoreni šut), ali očito im je bilo bitnije riješiti se Ridnoura i otvoriti minute bez stresova za Westbrooka nego razmišljati što će sa Masonom.

Veteran koji će pomoći je Joe Smith koji je u dealu između Cavsa, Bucksa i njih završio u Oklahomi. Lani je Collison bio jedini pravi šljaker pod obručima, od Wilcoxa nije bilo velike pomoći i Smithovo iskustvo i pouzdanost dat će im nešto bolju rotaciju.

Uglavnom, nisu izgubili nikoga bitnog, dodali su još jednog potencijalnog člana petorke za budućnost i doveli su pouzdanog igrača za rotaciju, ali i dalje je sve osim Durantovih košketerskih sposobnosti na analizi. Nepotrebno gomilanje mladih neprovjerenih centara, skupljanje polovnih igrača istih karakteristika na krilima, upitni veterani i očajni trener – sve su to stvari koje su se već trebale početi rješavati u puno većem obujmu nego što to trenutno radi Presti.

Tko žuri slomi nogu, to je istina. Ali isto tako je istina da sve dok ne vidimo promjene u ozbiljan klub sa vizijom, dugoročnim rješenjem na klupi i pravim igračima zadatka, ne možemo samo na račun potencijala klicati klubu sa naj-očajnijim logom u povijesti sportskih loga. Za to će biti zaduženi navijači u OKC-u, koji će svjesno nositi kape sa onim očajnim bojama i uzvikivati ono očajno Thunder, zadovoljni što bar u nečemu konačno mogu kopirati istočnu ili zapadnu obalu.

DENVER

Svaka čast vodstvu kluba na brzoj reakciji, trebalo im je samo godinu i pol ovoga eksperimenta sa Iversonom da shvate da ako nešto nisu napravili odmah, ni neće. Logično bi bilo očekivati da polako počinju popravljati one aspekte momčadi koji slabije funkcioniraju poput obrane i organizacije igre, ali sudeći po načinu na koji su se odrekli Cambya koji im jeste bio obrana, Denver nema namjeru mijenjati sitnice već se sprema za novi, potpuni rebuilding.

To neće biti lako sa glomaznim ugovorima Anthonya, Iversona, Nenea i Martina koji i bez Cambyevih 10 milja i dalje žderu sav salary cap. To dovoljno govori koliko je situacija bila kritična, pa iako zamijena odličnog igrača za nešto manju platnu listu stvarno nema smisla očito nitko smisao nije ni tražio. Sve je samo uvod u prvi korak obnove a taj je rezanje troškova. Denver od jednoga od najskupljih klubova opet mora postati jedan od jeftinijih kako bi opet mogao trošiti.

Naravno, to znači da nas u bližoj budućnosti čeka i trade Iversona, možda i Martina ako se nađe netko zainteresiran. Dok se pak ne dogodi tako nešto, iz ovog konteksta možemo samo zaključiti da je Denver nakon ljeta i dalje u istoj situaciji što se tiče mogućnosti, da se i dalje radi o momčadi punoj mana koja sada ima i dodatnu brigu jer ostaje bez rotacije pod košem, i da će ovako oslabljeni teško opet uhvatiti i tu zadnju, osmu poziciju.

Znači, imamo značajno oslabljenu ekipu koja traži identitet i koja je zadržala dva lani bitna igrača, dodavši još par potencijalno korisnih. Anthony Carter ostao je još jednom na minimalcu i još jednom će biti izuzetno bitan kao jedini bek u momčadi kojemu nije najvažnija stvar u životu opaliti loptu čim je dobiješ. Iako je J.R. Smith totalni debil i prototip egoističnog, neobrazovanog i sebičnog slučajnog bogataša, ugovor koji je dobio nije pretjeran. Pa makar je svako ulaganje u jednog takvog pojedinca na neki način bacanje novca, ostaje činjenica da čisto košarkaški taj pojedinac može serijom trica razbiti svaku momčad i da samo zbog toga ima cijenu.

Osim njih, u klub su stigla dva prava šljakera, Balkman iz Knicksa koji će dati dodatnu energiju na krilima, te Anderson koji će svojim fajterskim pristupom malčice nadoknaditi Cambya. Ali ni zadržavanje slobodnih igrača ni dovođenje novih ne briše činjenicu da su slabiji jer Anderson i Balkman možda jesu bolji od Najere, ali da mogu biti Camby – ne mogu. Svi ostali bili su tu i lani i teško da će im produkcija previše skočiti.

Oslabiti se a ne dobiti ništa čak ni za budućnost, oslabiti se tek tako da nešto uštediš, to nikako nije potez NBA ekipe koja zna što radi. Nije lako sa nekakvih rezultata i očekivanja odjednom opet biti na dnu, ali prema tamo Denver ponovno kreće. Nema veze, bar će Smith ispaljivati deset trica po tekmi.

DALLAS

Još jedna ekipa koja šiba mrtvog konja, iako je svim neutralnim promatračima jasno da je ova generacija gotova, Mark Cuban i dalje pokušava. Naravno, puno lakše bi mu bilo izvesti nekakav polu-rebuilding da uz Nowitzkog i Howarda ne terenu ima i Devina Harrisa, ali umjesto njega tu je sada nemoćni Jason Kidd. Sa njim na playu Dallas nema šanse za napraviti nekakav rezultat, a ta nemogućnost još je naglašena nakon ovoga ljeta.

Sve dobro što su napravili angažiravši provjerenog pobjednika kakav je Carlisle prosuli su kasnijim igračkim potezima. Carlisle će sigurno znati ponovo napraviti čvrstu momčad na krhotinama onoga što je ostalo nakon izgubljenog Averya Johnsona (da li se radi samo o nesposobnosti nošenja sa lošim rezultatima ili o prvim znacima psihoze još nije najbistrije, ali njegovo vođenje momčadi u prvom krugu protiv Hornetsa bilo je pomalo strašno za gledati).

Samo što će Carlisle imati jedan od najslabijih rostera Mavericksa od kada je Dirk u gradu. Potpisi takvih prolaznika kakvi su Wright, McLeod, Singleton i Barea nisu vrijedni ni spomena, ali zato su gotovo apsurdni potpisi Georgea (nakon što je koštao klub dodatnih milijuna za Kidda), Greena (leteći strijelac kojega su zbog nedostatka mozga već škartali iz tri momčadi a tek su mu 22 godine), te posebice Diopa (kojega su platili gotovo cijeli iznos midlevela iako su ga mogli imati za duplo manje).

Cuban gubi konce iz ruku, a to nije dobro jer na momčad se itekako odražava svaki njegov potez ili stanje uma. Potrošiti opet više nego uštedjeti a ne napraviti ništa, od jedne duboke ekipe ostati na momčadi koja ima rupu na jedinici – to nisu potezi super biznismena kakvim se Cuban voli smatrati. Kažem još jednom, bez pravih igračkih promjena i svježe krvi ova veteranska momčad balansirat će između dobrih Carlisleovih poteza i lošeg Cubanovog utjecaja. Atmosfera neće biti sjajna a samim time ni rezultati. Tu stavku je trebalo riješiti prije svega, i dok god to Cuban ne prepozna Dallas će biti leglo frustracija.

SACRAMENTO

Kingsi su lani krenuli u svoj rebuilding, riješili su se Bibbya a ovo ljeto povukli su pravi potez pozdravivši se i sa umobolnim Artestom koji im je zadao više glavobolja od svojevremeno gospođe Christie. Sada kada više nema čovjeka oko kojega treba plesati i paziti što se govori, Reggie Theus ima šansu početi slagati ekipu po svome guštu. Od svih trenera rookiea on je najviše pokazao, Kingsi su usprkos nedostatku kvalitete svaku utakmicu igrali kao da je playoff.

Uz Theusa velike zasluge idu Bradu Milleru i Kevinu Martinu, ali i Franciscu Garciji koji je zasluženo dobio novi ugovor. Ali i dalje su tanki jer osim što su se riješili Artesta i produžili sa Garciom nisu napravili ništa drugo da pojačaju tanašnu rotaciju. Za Artesta su dobili potencijalno dobrog strijelca na četvorci Dontea Greena (koji bi vrlo lako mogao biti i promašaj s obzirom na nesklonost igri pod košem) i veterana Bobbya Jacksona koji će im usprkos istrošenosti dobro doći jer na jedinici nemaju nikoga.

Zavarani lanjskim solidnim brojkama Bene Udriha (ostvarenih u lošoj momčadi kojoj bi u takvim trenutcima dobro došao bilo tko), dali su ovom solidnom strijelcu ali i apsolutno nesposobnom playu ugovor koji mu u ovom kontekstu praktički garantira ulogu startne jedinice. Naravno, kada su ubrzo nakon toga shvatili da Udrih može voditi samo ekipe koja idu na 12 pobjeda u sezoni, brže bolje su ukrali Hornetsima najugodnije iznenađenje ljetne lige Bobbya Browna, playa koji je školu prošao u Europi i koji je po svemu sudeći NBA materijal.

Na draftu su pick potrošili na Jasona Thompsona, pravu četvorku sa malog sveučilišta koji će u najboljem slučaju biti idealan treći igrač pod koševima. I opet su imali više sreće nego pameti kada se zbog kroničnih problema sa svakim dijelićem tijela za mirovinu odlučio Abdur-Rahim, ostavivši im i nešto ljepšu financijsku sliku. Očito je da će ove sezone imati dovoljno vremena da vide koliko je ova skupina mladaca pod košem spremna i kvalitetna, moći će pripremiti i neke buduće korake, ali bez obzira što rade sasvim solidno za jednu ekipu koja kreće od početka, onaj ugovor Udrihu im nikako ne mogu oprostiti.

KNICKS

Otkaz Thomasu bio bi dovoljan razlog da ih stavimo u ekipe koje su zadovoljile da nije stigao nekoliko godina prekasno. Donnie Walsh kao novi predsjednik i Mike D'Antoni kao novi Isaiah imat će nekoliko sezona posla da očiste sav ovaj nered prije nego vidimo nekakve pomake. A ne možemo reći da su krenuli sjajno.

Prvi potez im je bio izbor mekanog visokog talijana na draftu, što se nakon fijaska sa Bargnaniem nije smijelo dozvoliti. Ako Galinari i nije tolika tetkica kao Andrea, očito nije ni nekakav super atleta s obzirom da već u 19-oj ima kronične probleme sa leđima.

Da oslobode nešto mjesta na pretrpanim krilima u Denver su poslali miljenika publike i neumornog fajtera Balkmana, e da bi se prije par dana ozbiljnije ozljedio Jared Jeffries koji je trebao u potpunosti preuzeti tu ulogu podizača energije.

Jedini slobodni igrač kojega su potpisali je Chris Duhon, solidan potez s obzirom na financijsko stanje. U paru sa Crawfordom Duhonova trica i obrana na jedinici mogu funkcionirati, ali on je ipak igrač za klupu a ne za 30 minuta.

Dovođenje mlađeg Patricka Ewinga nakon svega djeluje kao potez očajnika da nekakvom voodoo magijom dozove dane ponosa i slave, kada je ime Knicksa nešto značilo.
Nažalost, ti dani i dalje su jednako daleki jer sva veličanstvenost ere Isaiaha Thomasa nije bila samo u tome što je upropastio jednu franšizu samo dok je bio na funkciji, već to što ju je sredio i za buduće naraštaje.

Tako da ne možemo previše zamjeriti Walshu i D'Antoniu na nekim potezima, ne bi bilo fer da im zamjeramo ni na izboru Galinarija dok momak još nije odigrao ni prvu utakmicu. Ali da su mogli napraviti nešto više – mogli su.

A to bi značilo da je Stephona Marburya trebalo otpustiti bez imalo razmišljanja. Odmah, prvoga dana. Bez da se traži nekakav očajnik koji bi preuzeo njegov ugovor u zamjenu za baksu Red Bulla, ili da se vidi može li pomoći na terenu. Jer Marbury u kampu, na pripremama za novu sezonu, nije ništa drugo nego znak da se ništa ne mijenja i da je cijela priča tek još jedan način da se izvuče lova iz Dolanova debelog sefa.

O tome što se nije pristalo na trade Randolpha u Memphis jer ponuda nije bila dovoljno dobra, ili što se nije uopće pokušalo trejdati Currya, o tome ne treba ni pričati. Jer sve su to naznake da i Walsh i D'Antoni malo previše vjeruju u svoje sposobnosti i u tu priču da je bilo dovoljno maknuti Isaiha da NY krene naprijed. Dok se ne maknu i zadnji dokazi njegova postojanja nema sreće za ovu momčad. Ako pak nešto može veseliti navijače Knicksa, to je činjenica da i dalje mogu gledati Natea Robinsona i Davida Leea, te da postoji šansa da ako se već vodstvo ne želi riješiti Randolpha onda bi to mogao napraviti pozitivno ludi Nate koji ga je ionako već lani skoro ubio zbog kronične kurcobolje za košarkom.

PHOENIX

Kako su moćni pali. Očite lanjske slabosti i pad kvalitete nisu natjerale Kerra i Sarvera na radikalne promjene, ponajviše iz financijskih razloga ostali su vjerni istoj momčadi koja je odavno prešla onu crtu bez povratka nakon koje više nema naprijed.

Nash je još godinu stariji, a čovjek koji bi mu trebao omogučiti predah i priliku da se konačno odmori kroz sezonu je navodno Goran Dragić. Možeš mislit. Prvo, Dragić je tri puta sporiji od Nasha i tipično za euro-playa više je šuter nego razigravač. Iako igra glavom i zna sakriti svoje nedostatke, njegova kvaliteta bliža je Jariću nego Calderonu (a Sunsi se nadaju da dobivaju potonjeg).

Znači, back-up play i dalje nije rješen iako je na taj potez potrošen najveći dio love koji su imali na raspolaganju. Grant Hill se raspao lani u playoffu, i činjenicu da osim romantike on ne može donijeti ekipi ništa konkretno pokušat će zamaskirati Mattom Barnesom, igračem koji je u 5 sezona u ligi dobro odigrao tek onu prvu sezonu sa Warriorsima. Ponovi li takvo izdanje, Sunsi su za malo para dobili korisnog igrača, bude li igrač kakav je bio ostatak karijere eto im na klupi još jednog prolaznika.

Rupu pod košem donekle su pokrili odličnim ulovom na draftu, Robin Lopez će energijom i borbenošću uvijek napraviti svoj posao. I to je manje više to. Tisuće stvari mora se poklopiti da Sunsi uopće izbore playoff, a o nekakvoj borbi za naslov mislim da više ne razmišlja nitko.

SAN ANTONIO

Još jedna momčad koja svakim danom sve više pada, a uprava umjesto pravih poteza vuče sitne kozmetičke zahvate. Umjesto da potraže malo svježe krvi, ponovno su potpisali dva starca. I dok je Kurt Thomas još uvijek jedna od najboljih back-up igrača na tržištu u svojoj roli, Michael Finley više svoje role nema. Kao strijelac sa klupe, ili čak i starter dok je Manu u ulozi šestog igrača, on je previše bitan i previše nije u stanju odgovoriti na zahtjeve takve uloge. Uostalom, dovoljno je sjetiti se svih utakmica u kojima bi Finley zabio svoju kvotu – Spursi su bili druga momčad. Nažalost, takvih utakmica stvarno je premalo.

Još ih je napustio i Brent Barry, čije trice su itekako bile bitne sve ove godine, a Pop se nada da je u Rogeru Masonu koji je lani odlično igrao u Washingtonu našao ne samo dalekometnog strijelca već i čovjeka koji može pokriti Parkera bolje od potrošenog Vaughna. Ako su u Masonu našli zamjenu za Finleya i Barrya na način na koji su pogodili sa Udokom kao nasljednikom Bowena, Popu skidamo kapu. Do tada, zadržimo pravo na dvojbu.

Ove sezone su čak popušili i na draftu, umjesto obaveznog igrača iz Europe (Splitter se zahvalio i uzeo bogatiji ugovor Tau Ceramice, a i Garbajosa koji je bio u igri za nasljednika Horrya se odlučio za Rusiju) doveli su tek nekoliko prolaznika od kojih će jednoga morati i zadržati jer je izabran u prvoj rundi. Apokalipsa sada, bježite ljudi, Spursi potpisuju igrača od kojega nema koristi.

Sve su stariji, sve tanje rotacije i sve će se teže nositi sa odstupanjima od idealne situacije. Ne ukloniti mane te ih učiniti još vidljivijima, to se teško može nazvati dobro obavljenim poslom. Ne bar u nekim prosječnim parametrima, samo što eto Spursi nikada nisu bili prosječna ekipa pa teško da i možemo suditi na račun trgovine kakvi će biti. Yep, Timmyu ne gine jedan lijepi spomenik ispred Alamodomea.

BOSTON

Nakon lanjskog fenomenalnog ulova na tržnici, ove sezone Danny Ainge okrenuo se opskurnome. Uvijek je bio sklon rizicima i sitnim potezima, ali lanjski spektakl koji je izveo sa Allenom i Garnettom potpuno je sakrio taj dio njegove osobnosti.

Bez sredstava i bez želje da se ide u minus, sa limitiranom ponudom, Ainge se opet kockao pa što bude. Nije ni pokušao zadržati Poseya, vjerujući da zdravi Tony Allen može pokriti njegove minute. Ali zaboravio je pritom da Posey nije bio bitan samo zbog onoga što bi radio dok je bio na terenu, već zbog svega onoga što je radio na klupi.

Zadržao je drugu maskotu momčadi, Eddia Housea (koji svoj ostanak u Bostonu može više zahvaliti sinu nego nekim sjajnim igrama, bez klinca sa mikrofonkom koji trči oko klupe svaki time-out lanjska sezona Celticsa je nezamisliva), ali nije uspio od mirovine odgovoriti itekako bitnog ratnika P.J. Browna. Opet, godinu stariji Powe i Big Baby mogli bi pokriti taj nedostatak, Ainge i ovdje ima pokriće.

I sve je ovo manje više neutralno i ne toliko važno za jednu momčad koja je ipak prvak i koja taj naslov kreće braniti, da nije onih popuna klupe koji baš nemaju veze sa Celticsima. U nadi da će među škartom pronaći izgubljeni dijamant, Ainge je potpisao tipove poput Dariusa Milesa (ultimativni šljam NBA), J.R. Giddensa (rookie koji je izbačen sa sveučilišta jer njegov talent nije bio vrijedan toga da ga se trpi u momčadi) i Patricka O'Bryanta (nepokretni centar Warriorsa koji nije odigrao poštenu tekmu u dvije sezone u ligi).

Osim O'Bryanta koji ima lijepo Irsko ime i lijepi crni ten, i koji bi mogao preuzeti ulogu Pollarda kao 15 igrač na klupi, ova dvojica mirišu tek na nevolju (i u slučaju Milesa na alkohol). Naravno, Boston je premoćna momčad da bi im ovako dva nebitna čimbenika mogla zasmetati, ali ako ti je već kemija najveće oružje zašto se uopće igrati sa njom? Zašto ne dovesti dva prava, provjerena veterana kakvi bi jedva čekali igrati za Boston i koji bi svojom željom za prvim naslovom opet malo razjarili sada ipak utaženu glad petorke Celticsa.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Comments Off
Comments (0) Trackbacks (0)

Sorry, the comment form is closed at this time.

No trackbacks yet.