ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

23Oct/080

9

DENVER

Sezona i pol ekperimenta sa Iversonom kao liderom je prošla, Denver okreće novu stranicu u pokušajima da složi momčad koja neće samo počasno nastupati u playoffu. Prvi poduzeti korak bio je tako uspješan da sada na playoff mogu zaboraviti. Dok se odluče što i kako će mijenjati, da li su u rebuildingu ili faceliftingu, druge ekipe će ih ostaviti iza sebe.

Iverson očito više materijal za temelj na kojem bi se mogla graditi ozbiljna momčad, te ih očekuje ili čekati da mu istekne ogromni ugovor koji bi omogučio da Carmelu dodaju jednog pravog suigrača, ili da ga zamjene tijekom sezone za par talenata ili pickova. Doduše, već dugo se šuška i o tome koliko je Carmelo sposoban biti nositelj projekta kluba koji se bori za naslov i treba li možda i njemu druga sredina, ali mislim da bi ludo bilo zamijeniti igrača koji bez problema može biti prvi strijelac lige i ako ništa drugo bar ispunjava onu ulogu superstara sa tržišne strane priče.

Iako u Denveru vjeruju da će i ove godine uhvatiti bar tu nesretnu osmu poziciju, neke stvari im ne govore u prilog. Trejd Cambya u Clipperse osim što ih je oslabio igrački (ostali bez prvog skakača, blokera, i uopće jedinog obrambenog igrača), razbio je ionako slabašnu kemiju u momčadi. Što mislite kakav učinak je ovakav potez ostavio na Carmela i Iversona koji sigurno žele igrati u što konkurentnijoj momčadi? Potez samo radi uštede nikako se ne uklapa u priču o stvaranju kluba koji pretendira na vrh.

Također je teško očekivati da će se George Karl vratiti među žive, on je davno digao ruke od ove ekipe. Njima treba netko tko će se boriti s njihovim navikama, netko tko će Anthonya natjerati da talent iskoristi kako bi bio bolji all-round igrač, netko tko bi Iversona natjerao da igra playa i minimum obrane, netko tko bi Smitha natjerao da ne puca svaki put kada dobije loptu. S druge strane, možda takav netko i ne postoji, možda je ovakav skup jednodimenzionalnih egomanijaka ne jednom mjestu previše za svakog trenera.

Dok se stvari nekako ne krenu riješavati, Denver će levitirati u ovoj ulozi ludog indijanca, ulozi koju su zadnje dvije sezone igrali Warriorsi. Bit će ovo doduše Warriorsi bez muda, jer nitko na ovom rosteru nije neustrašiv kao što su to bili Davis i Ellis (Iverson jeste do neke granice, ali niti ima visoki posototak realizacije kao Ellis, niti slabosti može maskirati all-round igrom kao Davis).

Denver će sve uložiti u napad - kada se zalomi šuterska večer Smithu, Carmelu ili Iversonu moći će dobiti svakoga, zbog rupa u obrani isto tako moći će izgubiti od svakoga, a kako nemaju karaktera eventualni nastup u playoffu donosi im metlu, divljom igrom neće moći iznenaditi ni ranjive Sunse ili Mavse jer su jednako labilni.

Odlaskom Camby teret odražavanja momčadi u ravnoteži pada na Anthonya Cartera, skromnog playa koji je do nedavno igrao samo u jednom smjeru, u obrani. Pod stare dane dodao je solidan šut skromnom (bolje reći nepostojećem) napadačkom repertoaru što ga je učinilo najdragocjenijim igračem Nuggetsa. Em je uvijek gledao dodati slobodnom suigraču, em se nikada nije upuštao u beskrajno driblanje, em je pucao samo kada je bio otvoren (i pogađao), em je igrao obranu. Štoviše, zbog čvrstine koju mu je usadio Riley još u danima Miamia, Carter je dovoljno žilav i neustrašiv da se suprotstavi i puno većim bekovima, zbog čega je Karlu bilo omogućeno da u petorci drži i njega i Iversona – dok bi Iverson u napadu mogao glumiti drugog beka, u obrani bi trčkarao za playom dok bi Carter preuzeo protivničkog beka-šutera. S druge strane, s obzirom da su playevi uglavnom kraj Iversona prolazili kako su htjeli, pitanje je koliko Carterov trud ima stvarnog učinka.

Carterov back-up na playu je igrač sličniji Iversonu, dobro nam znani Chucky Atkins. Neobavezni strijelac sa klupe, to je uloga koja puno više odgovara Atkinsu, stoga će teško vidjeti previše minuta jer Denver sebičnih 1 na 5 strijelaca ima i previše. Stoga možemo očekivati da će Cartera na playu mijenjati baš Iverson kako bi se otvorilo što više minuta na bokovima za J.R. Smitha koji je lani bio nezaustavljiv. Dok sam sebe ne bi zaustavio serijom bezglavih pokušaja za tricu u prvim sekundama napada.

Od najranijih dana Smith je bio eksplozivni atleta koji se znao silovito sjuriti na koš i koji je osim toga volio potezati i trice sa devet metara. 4 godine kasnije nakon izravnog dolaska iz srednje, on i dalje nema ništa drugo osim eksplozivnih ulaza i divljih trica, razlika je samo u tome što danas on zabija sa takvom preciznošću da ga čak i tako limitiran repertoar ne čini problematičnim. Ma koliko bio nezreo i predstavljao jedan totalno sebičan i drugačiji svijet od onoga kojega očekujemo od vrhunskog profesionalnog sportaša, Smith je najbolji strijelac sa klupe kojega NBA nudi. Kvragu, pa čak su i Spursi bili spremni riskirati i ponuditi mu ugovor ali Denver je bio brži i ovo ljeto ga je vezao na duže vrijeme.

Dakle, imamo Iversona na dvojki, Carmela na trojki, Smith ih mijenja oboje, a tu je još i Linas Kleiza, litvanac koji je sličan Smithu po napadačkim pothvatima. Može upasti u šutersku seriju, i uvijek može svojom širinom iznuditi slobodna bacanja kada se zaleti pod koš. Za razliku od navedenih, Kleiza igra i nešto obrane, po potrebi se gura i u reketu te kako nema mjesta na bočnim pozicijama izgleda da mu ne gine minutaža na krilnom centru.

Tu bi trebalo biti i najveće iznenađenje koje Denver može ponuditi, i glavni razlog zašto ih možemo zvati novim Warriorsima. I Kleiza i Carmelo znaju igrati u postu i kao četvorke u maloj petorci mogu stvoriti dodatne probleme protivnicima. Obrana bi tako bila dodatno šuplja, ali zar i ovako nije katastrofalno loša? Uostalom, nije da Warriorsi sa malom petorkom nisu imali uspjeha. Stoga je ovo jedina karta na koju Denver može zaigrati misli li ugodno iznenaditi.

Ako će većinu vremena igrati sa malom petorkom tada se ni dovođenje Renalda Balkmana ne čini bespotrebnim, u tom slučaju im je još jedno krilo neophodno. Balkman svojom energijom može juriti u obrani za malim krilima, a u obrani može pomoći pod obručem, čak se i sam spustiti na četvorku ili kao u Knicksima letjeti uokolo i blokirati protivnike sa leđa.

U ovakvoj podjeli uloga sa preostalim visokima bit će lakše pokriti i tu jednu centarsku poziciju. Denver ima 4 iskoristiva igrača za igru pod košem, od čega su svi pomalo upitni. Krenimo od najmanje bitnog, Stevena Huntera, koji je lani totalno podbacio ali koji je u sezonama ranije pokazao da može trčati i zatvarati reket, što je za jedan brzi stil igre koji će Denver prakticirati najbitnije. Nešto energičniji, skočniji i uopće bolji igrač je Chris Andersen koji je valjda konačno čist i koji bi donekle trebao pokriti Cambyev izostanak u skoku i blokadama.

Nene je kraj Cambya igrao četvorku, a sada ga čeka prekomanda na centra, osim u onim rijetkim situacijama kada Hunter i Anderson dobiju prednost. I on je pokretan igrač, odličan realizator u reketu i pravo napadačko oružje. Njegov problem je što nije u stanju ostati zdrav i što više nije u sjeni, bez Cambya on je praktički jedini visoki igrač Denvera kojega protivnik treba skautirati i posvetiti mu pažnju, stoga će ga biti lakše i zaustaviti. Uglavnom, ova trojka bi mogla ponuditi solidnih 48 minuta na petici, a jedini koji se ne uklapa u cijelu ovu gore opisanu sliku je Kenyon Martin.

Martin je u stanju raspasti se svaki tren i graditi igru oko njega kao startne četvorke stvarno je suludo, a gurati ga na centra malo je previše. Lani se dobro osjećao u jurnjavi Denvera, posebice u obrani gdje je sirovim fizikalijama bio od koristi, hrvajući se sa post igračima omogućujući Cambyu da se iz pozadine posveti kontroli reketa. Iako daleko od onog čovjeka za prljave poslove kakav je bio nekada (pogledajte mu samo prosjek skokova), ta sirova snaga u obrani uz podatak da je bio jedini igrač Denvera koji nije šutirao već bi čekao loptu pod košem i onda zabio zicer, bili su dovoljni da bude koristan i u ovakvom stanju.

A stanje je takvo da iako fundamentima jeste tip igrača kakav Denveru treba, sa oba operirana koljena toliki je upitnik da ga uopće ne treba uzimati u ozbiljne kombinacije osim kao igrača sa klupe koji može tu i tamo omogućiti igru sa dva prava visoka a da pri tome ne izgube previše na brzini i atleticizmu.

Uglavnom, run and gun u Coloradu postao je još brži i luđi. Šteta što je cijela momčad, posebice Iverson i Karl, nekako neinspirirana jer bi sa ovoliko napadačkih kamikaza vrlo lako mogli zapapriti mnogima. Ako bi Iverson uspio zaustaviti starenje, ako bi se Karl prestao kljukati tabletama za smirenje i ako bi Carmelo nabavio par muda i postao pravi lider, ova ekipa bi mogla doći glave stare i istrošene Zapadnjake. Također, ako bi svi ljudi odjednom odlučili biti pošteni i dobri te uključili mozak, nikoga ne bi bilo briga kako se kreću cijene dionica niti bi itko vjerovao u kreacionizam.

WASHINGTON

Bolesno skupi ugovor koji su potpisali sa Arenasom može se opravdati (može li?), zadnjih godina imali su solidne rezultate, uvijek su u playoffu, i kako je Arenas svojevrsni simbol ovog razdoblja jasno je da ga nisu željeli izgubiti. Tako su praktički odustali od ikakvih promjena odlučivši se još jednom za solidnu sezonu, računajući da bi sa zdravim Arenasom mogli nadograditi lanjsku momčad koja je namučila Cleveland u prvom krugu.

I tu su pogriješili. Lanjska momčad je igrala iznad svojih mogućnosti baš zato što nije bilo Arenasa jer se željela dokazati. Kada su trud i upornost počeli biti nagrađivani pobjedama, stvorila se atmosfera i kemija uspjeha koja je trajala sve do ispadanja iz playoffa. Tako nešto se teško može dogoditi i drugu godinu za redom, makar svi akteri bili isti, makar je Eddie Jordan i dalje sjajan trener i makar opet nema Arenasa.

Ovaj put će njegov izostanak trajati znatno kraće, ali teško da će ekipa limitirana talentom do njegove povratka uspijeti održati rezultate i situaciju pozitivnom. Antawn Jamison, koji je na Arenasov zahtje dobio produženje ugovora, teško da može ponoviti sezonu kao lanjsku, Antonio Daniels svakom godinom je sve sporiji i neučinkovitiji, a klupa je uvijek tanka i neproduktivna. Kada dodamo da su ostali možda za cijelu sezonu bez Brendana Haywooda, prvog centra koji je lani odigrao odlično, posebice u obrambenom dijelu, ispada da sve pada na leđa Carona Butlera. A Butler, koliko god bio sjajan all-round igrač i pravi ratnik, ipak je više Scottie Pippen nego Michael Jordan.

Do Arenasova povratka Wizardsi će se mučiti zabiti dovoljno koševa, voljni moment i nedostatak kvalitetnih rješenje osakatit će im inače soldinu obranu, i eto rupe iz koje se kada budu kompletni neće moći popeti. Pogledajmo pak imaju li se ćemu nadati od ovoga sastava ubuduće, s obzirom da su za osovinu Arenas-Butler-Jamison vezani na popriličan period.

Jedinicu će uzurpirati Arenas, Daniels je solidan back-up, ali malo svježe krvi ne bi škodilo s obzirom da su na dvojci osuđeni na borbenog ali greškama sklonog Stevensona koji u pojedinim večerima zna biti igrač manje u napadu. Lanjski rookie Nick Young pokazao se solidnim napadačem i strijelcem, ali to je ujedno i sve što je ponudio. Ne jedna nego pola dimenzije košarke.

Bez tricaša Masona koji je otišao u San Antonio bit će ovo znatno tanja momčad, te ni Arenas neće moći pokriti tanju rotaciju. Povratak starog revolveraša Juana Dixona u klub iz kojega je krenuo na NBA avanturu također neće biti od većeg značaja, Dixon je više igrač ritma nego zadatka, a kako neće biti minuta za uhvatiti ritam neće biti ni učinka.

Butler je osuđen na 40-ak i više minuta na krilu, zamjene doslovno nema, ali u slučaju da su zdravi, on i ovi vanjski igrači dovoljno su kvalitetni za ravnopravnu borbu na Istoku. Nepremostivi problemi javljaju se pod košem. Nakon spomenutog otpadanja Haywooda, sva težina borbe pod koševima pada na Ethana Thomasa, koji se i sam vraća nakon sezone pauze zbog problema sa srcem. Da li je još netko primjetio da je ovaj Washington ili uklet ili pod hitno mora promijeniti način treninga? Wizardsi malo sutra, prije Washington Darko Miladinsi.

Uz Thomasa će pod košem igrati vrijedni Jamison, igrač koji je karijeru započeo kao potencijalni all-star strijelac da bi se s vremenom razvio u radnika pod koševima koji uz sve gomile skokova može i zabiti od kuda hoće. U ulozi trećeg igrača Jamison se osjeća odlično, ali nešto krhkija građa pati zbog svih ovih godina lupanja pod koševima, te je i njegova otpornost na ozljede bitno pala.

Srećom, njega bar imaju čime pokriti – Songaila je i dalje odličan za 10 do 20 minuta, uvijek spreman na kontakt i uvijek spreman na šut sa vrha reketa, mladi Blatche je jednako meke ruke, nešto mekši ali pokretljiviji, te može odigrati kao zamjena i Jamisonu i Thomasu. Samo, s obzirom da Thomas uopće nije trebao biti starter, te da će Blatche koji uopće nije petica biti prva zamjena back-up centru koji starta, nije li previše očekivati nešto od ovakve rotacije?

Najviše čemu se Washington može nadati je da kroz sezonu Blatche dosegne jednu veću razinu i postane standardan, da sa dna klupe izrone još neki igrači, te da će dogodine konačno biti svi zdravi i na okupu. Kako bi bolji nego ikada opet ispali u prvom krugu playoffa. NBA ne čeka nikoga a najmanje franšize koje vežu sudbinu uz igrača koji najviše pomogne momčadi – kada ne igra.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (0) Trackbacks (0)

No comments yet.


Leave a comment

No trackbacks yet.