ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

21Dec/114

CENTRAL

CHICAGO BULLS

THAT WAS THEN:

Kada je Thibo lani preuzeo Bullse očekivali smo napredak, ali nitko nije očekivao španjolsku inkviziciju. Chicago je zaigrao obranu na razini kojoj je mogao parirati samo Miami, što je obje ekipe izdiglo u kategoriju za sebe na Istoku. Najfascinantniji aspekt ovog preobražaja bila je činjenica da je Thibo od do jučer nebitnih igrača poput Taja Gibsona i Omera Asika stvorio respektabilne igrače rotacije i majstore čuvanja reketa. Lako je pogledati Roseov učinak, posebice igru u završnicama, pa izgubiti glavu za ovim Bullsima, ali upravo je učinak kompletne momčadi u obrani ono što ih čini posebnima. 80% NBA akcija ionako su neka varijacija screen igre, a nitko istu ne brani bolje od Bullsa.

THIS IS NOW:

Iako mogu samo sanjati o napadačkoj učinkovitosti ekipa s vrha Zapada, Bullsi će obranom i Roseovim talentom biti dio elite. Problem je napraviti taj korak naprijed u napadu. Malim dijelom to im je uspijelo dovođenjem Ripa Hamiltona. Naravno, idealno bi bilo dovesti graničnog all-star beka, ali takvi nisu dostupni za minimalac. Hamilton je pak druga najbolja moguća opcija, veteran koji je cijelu karijeru barem proveo u toj poziciji da ga se smatra graničnim all-star igračem. I iako danas više nije u stanju trpati 20, zabit će svoju kvotu otvorenih šuteva, a to je ono najvažnije za ekipu koja je do jučer na parketu držala likove poput Brewera i Bogansa (koji uopće nemaju napadačku rolu) ili Korvera (koji svojom tromošću ubija cijeli koncept obrane kao jednog fluidnog sustava). Nije Rip ni stoper, daleko od toga, ali većinu karijere je igrao u sistemima fanatika poput Carlislea i Browna tako da vrlo dobro zna što se od njega očekuje u ovakvoj obrani. Pod uvjetom da ga noge slušaju i u 33-oj godini, a nema razloga da tako ne bude, Rip ništa ne oduzima u obrani, a donosi dodatnu opciju u napadu, što zaključno znači da Bullsi mogu biti samo bolji.

PLUS:

Ne moraju više trpiti Korvera u ključnim mometnima susreta samo kako bi imali dodatnog strijelca na parketu. S deset igrača u rotaciji, od kojih svaki itekako dobro zna svoju ulogu na parketu, djeluju kao momčadi koja je u stanju nadoknaditi manjak individualnog talenta kvalitetom sistema. Zadnja kojoj je tako uspijelo doći do naslova također je u svom sastavu imala Ripa Hamiltona.

MINUS:

Još uvijek im fali klasični drugi igrač koji barem povremeno može sam sebi kreirati šut i nositi momčad kada utrajaju Rosea. Protiv Heata nisu favoriti dok ne dokažu suprotno.

PRVIH 5: Rose, Rip, Deng, Boozer, Noah

DRUGIH 5: Watson, Brewer, Korver, Taj, Asik

SCORE: 52-14

INDIANA PACERS

THAT WAS THEN:

Sitna poboljšanja i prije svega razvoj vlastitih igrača Pacerse su vratili u playoff. I ne samo to, pokazalo se da je kvaliteta njihove mlade momčadi takva da ih iz njega dugo nitko neće moći izbaciti. Ključnim momentom sezone pokazao se otkaz dokazanom, ali tvrdoglavom, Jimu O'Brienu koji nikako nije odustajao od svoje rotacije u kojoj su istrošeni veterani imali ključne uloge. Promocija u ulogu glavnog trenera Franka Vogela, još jednog izdanka trenerske linije Celticsa i dugogodišnjeg O'Brienova suradnika, preko noći je popravila krvnu sliku jer je mladi stručnjak odmah dao šansu igračima koje je nešto ranije Larry Bird prikupljao pri samom dnu lutrije (prije svih Georgeu i Hansbroughu). Pokazalo se da i on i Bird znaju što rade.

THIS IS NOW:

Pacersi su svojevrsni baby Bullsi – sve mane petorke nadoknađuju činjenicom da na klupi imaju cijeli niz igrača koji su u stanju svojom aktivnošću promijeniti tijek susreta. I to prvenstveno u obrani. Energija Tylera Hansbrougha, žilavost Jeffa Fostera i pokretljivost neki dan dovedenog Louisa Amundsona daje Indiani najbolju obrambenu rotaciju pod košem s ove strane Bullsa. Na vanjskim pozicijama situacija je dosta slabija, ali dovođenje dokazanog majstora kakav je George Hill i tu im daje mogućnost miksanja kojom se može prikriti manjak individualne kvalitete. Najveći plus ipak je stanje salary capa koje im omogućuje da jednog dana solidne igrače poput Hilla i Collisona zamjene pravim asovima. Priče o Ericu Gordonu, studentu Indiane i zaljubljeniku u Reggiea Millera, već su krenule, a ona o Odenovom povratku kući ima više PR nego košarkaškog značaja.

PLUS:

Širina u napadu, čvrstina u obrani (ne samo da su krcati pod košem, već imaju i dvoje dugonja na bokovima u Grangeru i Georgeu preko kojih nitko neće imati lagan šut). Nije ni čudo da su se Bullsi lani više mučili protiv njih nego protiv Atlante.

MINUS:

Krive startne postavke. Collison je solidan igrač koji bi u npr. Lakersima bio briljantan (ili u društvu bilo kojeg drugog dominantnog beka koji poput Kobea može kreirati za sebe i druge). U Indiani njegove mane u organizaciji igre dolaze do izražaja jer se od njega traži da igra kao Chris Paul ili Deron Williams. Što je kao da tražite od mog Swifta da dođe od Šibenika do Zagreba za 2 sata. I ovakvu priču možemo razviti praktički za svakog igrača na rosteru Pacersa. Što nas dovodi do najvećeg krivca – Dannya Grangera. Možda je krivac pogrešna riječ, ali problem koji Pacersi neće riješiti sve dok ne dovedu novo lice franšize je upravo on. Naime, stvari u Indiani su postavljene tako da je Granger taj all-round superstar koji može nadoknaditi mane suigrača u svim fazama igre. Ako ste gledali više od jedne utakmice Pacersa, tada dobro znate da stvari ne stoje tako. Ili ste možda fantasy novinar ESPN-a, dakle zaljubljeni ste u njegove brojke pa od šume ne vidite drvo. Granger je idealan treći igrač playoff momčadi, možda nategnuti drugi u nekoj izuzetno slaboj sezoni. On ne da ne čini suigrače boljima, on jedva uspijeva svoj učinak držati iznad vode. Čovjek zna zabiti, odigrati obranu i skočiti. I to je to. Ali, teoretski je nemoguće da prvi igrač bude netko tko nije u stanju biti triple threat (šut-ulaz-asist). Granger ima šut, zna se odlučiti na ulaz, ali na ovo treće zaboravite. Granger je igrač u rangu Iguodale, a Iggya ne spominjem slučajno – on bi svojim slash'n'kick kvalitetama i osjećajem za igru pokrenuo napad u Indiani. Kvragu, obzirom da bi Granger svojim vanjskim šutom dao toliko potrebno oružje Sixersima, jasno je kako je ovakva zamjena pre-logična da bi se dogodila.

PRVIH 5: Collison, George, Granger, West, Hibbert

2 ZA KRAJ: Hill i Hansbrough

SCORE: 36-30

MILWAUKEE BUCKS

THAT WAS THEN:

Katastrofalni potezi Dumarsova učenika Johna Hammonda na početku sezone (dovođenje Maggettea i Goodena, produživanje ugovora sa Salmonsom) obilježili su godinu koja je trebala stabilizirati klub oko jezgre Jennings-Bogut. Do stabilizacije nije došlo zato što je Jennings ograničen momak koji bolje izgleda na youtubeu nego na parketu, odnosno zato što je Bogut nakon jedne sjajne sezone u kojoj ga je zdravlje služilo opet utonuo u prosječnost i probleme s ozljedama. Međutim, čak i da obojici zlatna ribica ispuni želje i udijeli im funkcionalni mozak i funkcionalno tijelo, ovo čime ih je Hammond okružio garancija je života u sjeni boljih, ljepših i pametnijih.

THIS IS NOW:

Fascinantan je način na koji se Hammond, bez trunke egoizma, preko noći bacio na ispravljanje svojih pogrešaka (srećom po njega, ovo je NBA, a to znači da su nekoliko telefonskih poziva dalje razni veleumovi spremni uvijek uskočiti drugu u nevolji). Nakon popravnog ispita za GM-a Milwaukee je definitivno u znatno boljoj financijskoj situaciji – dugogodišnji kamen oko vrata u vidu Salmons-Maggette kombinacije zamijenjen je 20 milja jeftinijom i logičnijom kombinacijom Jackson-Udrih. Ipak, prolazna završna ocjena na ispitu teško da može biti viša od dvojke, obzirom da razina talenta ostaje slična lanjskoj. Udrih je solidna back-up opcija na jedinici, ali Jackson i svježe dovedeni Dunleavy jednako su iscijeđeni kao prethodnici. Istina, i jedan i drugi na papiru djeluju kao bolje opcije zbog talenta u pas-igri, čak i kao šuteri, ali kada ti koljena dođu u određeno stanje sasvim je svejedno da li vidiš teren kao rasni point-forward ili na "Ray Charles način" poput lanjskog dvojca. Uostalom, ovaj minimalni pomak naprijed u napadačkom talentu teško da može pokriti sav stres koji se gomila u svlačionici.

PLUS:

Scott Skiles ima cijeli niz zanimljivih mladih igrača s kojima može raditi na učvrščivanju obrambenog zida. Larry Sanders i Mbah a Moute u ligi su samo zbog obrane, a, kada je zdrav, Bogut je u stanju zatvoriti reket.

MINUS:

Scott Skiles obično puca po šavovima negdje između treće i četvrte sezone. Ovo mu je četvrta među Bucksima, a roster kojim mu je dan na raspolaganje teško da pomaže (možda bi se dalo nešto izvući iz njega u 2006., ali u Wisconsinu još nemaju vremeplove). I da, usprkos svim telefonskim brojevima u rokovniku, čak i usprkos mogućnosti amnestije, Hammond i dalje na rosteru drži Drewa Goodena, preplaćenog trećeg visokog kojim ima ugovor do 2015. Zaboravite na onu dvojku kao završnu ocjenu, kad se sjetim Goodena mogu samo ustvrditi da je jedini način da Hammond ikada položi ispit za GM-a taj da dogodine potpiše Dwighta Howarda i Derona Williamsa.

RETRO-FIVE: Jennings, Jackson, Dunleavy, Gooden, Bogut

SCORE: 29-37

DETROIT PISTONS

THAT WAS THEN:

Pistonsi imaju talenta, ali lani se problemom pokazalo to što su više energije trošili na sapunice okolo parketa nego na igru. Pobune u svlačionici, tajni sastanci, blesave rotacije, promjena vlasnika, suspenzije – nitko iz lanjske sezone nije izišao čista obraza. Osim možda rookiea Grega Monroea koji se nametnuo kao centar budućnosti. Čak ni najveći fanovi, a jedan od njih sam bio od prvog dana kada sam ga vidio kako igra na vrhu reketa u Georgetownu, nisu mogli očekivati granični double-double i nametanje već u prvoj sezoni. Problem s Monroeom nikad nije bio talent, već fizikalije – pitanje je bilo može li manjak mišića i skočnosti limitirati njegov učinak, odnosno neće li do kontra-efekta dovesti igra van pozicije, na krilu. Na kraju se pokazalo da je njegova centarska kvaliteta takva da nikakvi mišići i skočnost nisu bitni. Greg zna igrati košarku, a to će ove sezone kao prvo ime momčadi imati prilike još jednom pokazati.

THIS IS NOW:

Novi vlasnik i novi trener su tu, ali ne i novi igrači. Sad, ako ste optimist, onda mislite kako će stabilizacija okolo parketa omogučiti talentu na njemu da zaigra kako zna. Ako ste pesimist, manjak promjena u svlačionici navest će vas da mislite kako Pistonsi ni ove godine nemaju šanse. Sad, činjenica je kako su potezi koje je Dumars vukao u ovom kratkom prijelaznom roku u najmanju ruku bezvezni, ali ako uzmemo u obzir da je ostalo još vatre u Princeu, da je Monroe prava stvar i da Gordon ne može odigrati gore nego je igrao lani, ispada da roster Pistonsa i nije tako slabašan. Mlade snage poput Knighta, Dayea, Jerebka i Stuckeya također će donijeti nešto na stol, zar ne? E, pa nisam baš siguran. Lawrence Frank zasigurno će popraviti igru u obrani i napadu (već sama pojava nečega poput motivacije bit će dovoljna za takav iskorak), ali nakon Monroea, za koga bi stavili ruku u vatru da je rasni starter? Prince čak i u najboljim danima nije bio ništa više nego odlična opcija za popuniti petorku i prava je šteta što kao takav nije završio u nekoj playoff momčadi. Gordon je šesti igrač i nije mi jasno zašto je Dumars prije par godina odlučio plaćati ga kao startera. Stuckey je u najboljim trenutcima light-verzija combo-beka u stilu mladog Wadea, ali ti trenutci su rijetki zbog činjenice da momak nema baš razvijen košarkaški IQ. Čak i ako ćemo im priznati da u toj osrednjosti imaju dovoljan broj tijela, ne možemo konstatirati da ta tijela na skupu čine momčad. Drugim riječima, ako Frank i jest dugoročno rješenje kao trener, među igračima za sada znamo da takvih praktički i nema.

PLUS:

Novi vlasnik neće biti zasljepljen naslovima i značajem kojeg je Dumars kao igrač i kao GM imao prilikom osvajanja sva tri. Jer, Joe definitivno više nema kompas, a niti osjećaj za mjeru da barem prizna kako je zasrao svaki potez nakon osvajanja naslova. Znači, nakon još jedna sezone pune razočaranja, novi vlasnik bi dotičnome konačno trebao pokazati izlaz.

MINUS:

Tko može garantirati da Stuckey, Prince, Big Ben i ostali dokazani nezadovoljnici opet neće prigovarati čim stvari izmaknu kontroli? Nitko, ali ono što nakon dvije godine jada i čemera možemo garantirati je da Ben Gordon i Charlie Villanueva zasigurno neće nikada opravdati ugovore koje su dobili.

BAAAAD BOYS: Stuckey, Gordon, Prince, Vilanueva, Monroe

SCORE: 25-41

CLEVELAND CAVALIERS

THAT WAS THEN:

Usprkos svoj lošoj karmi koju je Dan Gilbert navukao na klub, lanjska misija je uspjela – Cavsi su se izborili za najbolji mogući scenarij na draftu, zahvaljujući prije svega Clippersima i njihovom poklonu u, pokazat će se kasnije, prvom picku. Sve ostalo je zaborav – od Gilbertovih patetičnih ispada koji su se nakon Jamesova odlaska otegli sve do lockouta, do sastavljanja naj-jadnijeg rostera s ove strane NBDL lige.

THIS IS NOW:

NBDL roster je i dalje tu, uz male preinake koje donose dva lutrijska picka. Međutim, sve skupa je premalo za išta više od još jednog bogatog draft ulova. Rookiei nisu spremni, veterani su istrošeni, igrača koji se razvijaju nema, trener je ljigavac koji jedva čeka pobjeći, vlasnikov pradjed je bio luđak – u ligi trenutno nema patetičnije momčadi od Cavsa. Uz praćenje Irvinga i Thompsona praktički jedini razlog za držati oko na Cavsima je činjenica da Varejao može pomoći nekoj ekipi u borbi za naslov. Mislim, pokušajte na trenutak zamisliti takvog obrambenog igrača u Dallasu ili Miamiu? Ili u Memphisu kao prvog s klupe? Nema sumnje da će do kraja prijelaznog roka čovjek štucati svaki dan.

PLUS:

Nakon što su škartali Davisa ostaje im još samo istrpiti ovu zadnju sezonu Jamisona i, ako usput dobiju nešto za Varejaoa, eto ih u poziciji u kojoj je prije godinu dana bio Miami. Čisti početak u stvarnosti možda i nije tako poželjan kao što izgleda na papiru, jer, budimo realni, Cleveland nije Miami, ali daje im gomilu mogućnosti prije starta u novu eru.

MINUS:

Biti navijač ove momčadi idućih nekoliko sezone neće biti ugodno iskustvo.

GUNNIN FOR THAT NUMBER ONE PICK: Eyenga, Gee, Harangody, Samules, Erden

SCORE: 14-52

Posted by Gee_Spot

Comments (4) Trackbacks (0)
  1. Iznenadjuje me samo sto nisi napisao da je Brandon Knight playmaker buducnosti, da se ja pitam odmah bi ga stavio u prvu petorku da vise ne gledamo Stuckeyja kako smeta i sebi i ekipi. Sa njim na playu konacno ce imati neke naznake organizovane igre.

  2. A kako ću napisat nešto što ne mislim. Ono što sam vidio dok je igrao na Kentuckyu govori mi da je u pitanju tek još jedan combo bek kakvih smo se nagledali zadnjih godina. Čak nisam siguran ni da je šuter koji bi se eventualno mogao dobro slagati s igračem Stuckeyeva profila kad bi Stuckey dignuo tu slash’n’kick igru na jednu višu razinu. Ovako, uparivanje njih dvoje nema smisla jer ni jedan nije sposoban biti organizator, ali kao što si rekao – Knight bar ima pred sobom budućnost da dokaže od kakvog je materijala, dok je Stuckey to što je – solidna dvojka prisiljena glumiti playa.

  3. emire, očekujemo odgovor o bulsima duljine omanjeg poglavlja ane karenjine!

  4. kakav odgovor, ići će valjda cijeli post ako ga stignem napisati do nedjelje. u biti, zašto ga ne bih stigao napisati? posao? pot lista? hahahahahah


Leave a comment

No trackbacks yet.