60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

2Feb/169

THE REAL ALL-STARS 2016.

Kako je ovo doba godine kada se svi bave all-star momčadima, red je da se barem osvrnemo na po 12 najboljih IOR-ovaca u svakoj konferenciji tijekom ove prve polovine sezone, točnije ovih prvih 50-ak utakmica.

Rostere ćemo poredati od najvišeg IOR učinka prema nižem, od Zapada prema Istoku, uz komentare o rezultatima. Prije zabave pak dužan sam spomenuti nove promjene u metodi izračuna učinka, stoga ako vas to ne zanima, slobodno preskočite na listu i gospodina Currya.

{{{ovaj dio je dosadan EJECT dosada SKIIIIP SKIIIIP

Ch-ch-ch-ch-changes, dakle. Kako je sajt 82.games, izgleda, prestao funkcionirati, morao sam naći načina kako bez njihove pomoći izračunati svoju verziju PER-a s pojačanim obrambenim elementom (što je bilo relativno jednostavno teorijski, malo više tlaka u izvedbi), odnosno kako pronaći idealan +/- koji bi istovremeno bio i prilagođen, ali i koji bi odražavao sirove strasti brojke.

Ovo prvo sam već ranije mijenjao ubacivanjem obrambenog prilagođenog plus/minusa jer mi se originalna verzija u kojoj sam gledao isključivo učinak protivnika činila previše ovisna o kontekstu, ali nisam bio prezadovoljan ni novim rezultatima koji su previše nagrađivali skupljače statistike (posebice je iritantna pretjerana vrijednost obrambenog skoka u takvim statsima), a premalo pojedince koji su igrali odličnu 1 na 1 ili sistemsku obranu kojom su direktno utjecali na najvažniji aspekt obrane, dozvoljene postotke šuta. Stoga sam u ovu 3.0 verziju ubacio podatke sa stats.NBA.com vezane uz dozvoljeni protivnički šuterski učinak u direktnom dvoboju (šutiranje preko igrača, bilo s perimetra, bilo u reketu) koji mi se osobno čine boljim načinom za doći do ocjene od pukog zbrajanja nečijih skokova, asista i blokada. Jasno, kao i kod brojki s 82.games gdje se gledao protivnički PER učinak i ovdje je naglašena važnost konteksta (tipa, protiv Jimmya Butlera netko će zabiti u spot-up iznad svojih postotaka jer Butler često igra na laktu kao korektor obrane i često zatvara šut iz reketa prema vani, što mu otežava braniti ga u odnosu na nekoga tko isključivo igra na lopti), ali je i puno manja ovisnost o šupljim brojkama (npr. i u lošim obranama netko mora kupiti skokove i igrati poziciju petice, pa makar ne bio idealan za tu rolu, a toga ćemo sada manje nagrađivati samo zato jer odrađuje posao). Tako da je ovaj novi SPER nešto realniji, koliko ove pizdarije mogu biti.

To je bilo malo naporno ubacivati i naći nekakvu sredinu (tlaka je uvijek kada imaš otvoreno više od jedne stranice s brojkama), ali isplatilo se (to je sigurno pomislio i otac kad me poslao na faks, a znamo kako je to završilo) - dobili smo usavršeni SPER koji je puno manje napuhan od lanjske verzije bazirane na box-score statistici koja je posebice pumpala brojke visokima koji po defaultu ostvaruju najveći doprinos u obrambenim kategorijama (ponovio sam ovo još jednom ne radi vas, već više zbog sebe, pošto ni sam ne znam što sam točno htio reći). I dok se ovdje radi o usavršavanju postojećeg, za novi plus/minus trebalo je krenuti ispočetka. I tako je nastao super plus-minus (SPM ubuduće) kojega sam pak kombinirao zbrajanjem prilagođenog modela s basketball-reference (nije mi se dalo još imati otvorenu i ESPN-ovu stranicu s RPM-om iako ni on ne bi bio loš izbor u ovom slučaju) sa sirovim individualnim box-score učinkom provučenim kroz ORTG i DRTG učinke momčadi. Jasno, opet prilagođeno potrošnji i minutama kako netko tko igrom slučaja na parketu djeluje isključivo u lošim ili dobrim postavama ne bi bio previše zakinut ili nagrađen. Inače, naknadno sam usporedio dobivene SPM rezultate s +/- brojkama koje su objavljivali na 82.games u ranijim sezonama i odstupanja su minimalna, najviše do 15%, tako da ovo ostaje brojka koja je sama po sebi najbolji indikator kvalitete u određenoj sezoni (ne zaboravimo ključnu razliku, PER i slične statistike isključivo odgovaraju na pitanje koliko je tko kvalitetan individualac, +/- pak odgovara na pitanje koliko tko doprinosi u širem kontekstu).

Što se WS/48 brojki tiče, njih sam opet smanjio na osnovu SPER i SPM učinka te se sada zovu (već pogađate) Super WS/48. Način na koji one izvlače vrijednost iz igrača previše je baziran na ukupnom učinku momčadi što automatski favorizira one igrače koji su dio uspješnijih franšiza. Sad, ovo me samo po sebi nikada nije previše uzrujavalo jer nekako je i logično da član uspješne momčadi za to bude donekle nagrađen, ali ne i ako se radi o situacijama kada se loš obrambeni igrač uzdiže na račun kvalitetnog prosječnog učinka momčadi. Granica mora postojati, a nju sam odredio na 50% od zbroja SPER-a i SPM-a.

Sve ove promjene dovele su do toga da IOR površinski ostavlja mrvicu drugačiji dojam jer bi ove današnje ocjene prije par godina bile još više. Međutim, hijerarhija je apsolutno legitimna, a osobno mi je najvažnije da su preživjele one od ranije zamišljenje granice (da, da Felton linija je i dalje na 40 bodova). Oko 80 bodova smješteni su granični all-star talenti, odnosno druge i treće opcije u napadu ili obrambeni oslonci, oni rasni all-star igrači su smješteni od 90 pa nadalje, a sve iznad 120 i dalje je franšizna kvaliteta koja sama po sebi garantira plasman u playoff ako je okružite s barem još 4 prosječna startera (a prosjek je od 40 do 50 bodova). Ako je pak okružite s dva all-stara i dva startera, imate izazivača.

ovdje završava dosadan dio ENTER LIFE WRITE IT ON A POSTCARD}}}

WEST

1. STEPH CURRY 166

Po starim verzijama IOR-a ovdje bi vjerojatno sada bio i viši rezultat, ali se i ovako Stephov učinak potvrđuje kao ekstremno visok. Ovakve razine viđene su do sada kod Jamesa i Jordana, dakle Steph je prvi korak napravio. Sada još sam treba ovakvu razinu igre održati još 5-6 sezona da i definitivno završi u istom razredu sa spomenutim dvojcem. Uskoro planiram računati IOR regularne sezone za jezgre budućih pravaka unazad 20-ak godina, pa ćemo vidjeti koliko se razlikuju bodovno u istom kontekstu Steph, LBJ i MJ.

2. RUSSELL WESTBROOK 135

3. KEVIN DURANT 133

4. KAWHI LEONARD 130

Ova prva četvorka je neprikosnovena i tu se nema što prigovoriti ni navijačima koji su prepoznali klase na Zapadu. Interesantno da je Russ s najboljom sezonom karijere u kojoj je napravio iskorak kao playmaker, ali i uopće kao donositelj odluka (najbolji postotci za dva poena u karijeri rezultat su toga što je bitno skresao one duge dvice iz driblinga u ranim fazama napada), ispred Duranta koji još traži vrhunac u sezoni nakon ozljede. Razlika je simbolična, puno važnije je što Thunder danas bez dvojbi ima ovakve dvije klase i prava je šteta što uokolo njih nema nikoga sposobnog pomoći da se eventualno probiju do Finala.

5. JAMES HARDEN 111

6. CHRIS PAUL 105

Rezervni bekovski dvojac također je neupitan, Harden igra nešto slabije nego lani, ali i dalje nije sporno kako se radi o jednom od najboljih playmakera i volume scorera u ligi, dok je Paul iz godine u godinu sve slabiji, nije više na onim franšiznim visinama, ali i dalje je klasa na poziciji klasične jedinice.

7. DRAYMOND GREEN 102

On definitivno upada u zamišljenu prvu petorku, gomila je kvalitetnih visokih na raspolaganju, ali kako je prva četvorka neupitna, a Draymond je najbolji od visokih, osobno bih njega stavio kao startera umjesto Kobea.

8. ANTHONY DAVIS 100

Davis je, uz standardnu dozu dosadnih ozljeda, imao ogromnih problema na početku sezone s novom rolom u novom sistemu, a i manjkom kvalitetnih suigrača, ali u zadnje vrijeme barem je opet onaj stari dominantni skakač i obrambeni igrač. Učinkovitost u napadu je ipak pala, što je rezultat dviju stvari, slabijeg postotka šuta jer uzima puno više trica nego lani (na štetu dugih dvica, ali i pokušaja na obruču), odnosno više izgubljenih lopti zbog češćih pokušaja kreacije. Dakle, očit je pad u odnosu na lani kada je na polovini sezone igrao na povijesnoj razini sličnoj onome što trenutno radi Currry.

9. DEMARCUS COUSINS 96

U nekim periodima pokazuje sposobnost da bude franšizni igrač, u nekima pak izluđuje lošom selekcijom šuta i neforsiranim greškama. Nadljudskim naporima nosi Kingse prema playoffu i stoga zaslužuje biti ovdje, a nama kao i uvijek samo ostaje čekati kada će se konačno naći u idealnom kontekstu u kojem će moći maksimizirati talente. Okružen idealnim rosterom koji će mu omogućiti da realizira s više od 44% iz igre, jer to su ispodprosječni postotci za jednog takvog talentiranog teškaša, a i u idealnom sistemu koji će znati koristiti njegove kvalitete u igri licem košu i u roli kreatora, ne samo finišera.

10. BLAKE GRIFFIN 94

10. DAMIAN LILLARD 94

12. DERRICK FAVORS 91

Dobro da se i ovaj trojac stisnuo u skupinu za sebe jer se radi o igračima koji su neosporno talentirani, ali i koji iznad sebe imaju određene upitnike. Kod Griffina i Favorsa oni su prije svega vezani uz ozljede, a usput je kod Blakea već nekoliko godina prisutan i taj dojam da je dosegao plafon (Favors je, s druge strane, opet napredovao i da ga ozljeda nije zaustavila tko zna kakve bi brojke imao do danas). Jasno, da nema Paula s loptom u rukama, Blake bi kroz povećanu potrošnju napumpao brojke, ali nesposobnost da se izvuče na tricu i (puno važnije) da kao visoki igra značajniju rolu u obrani, limitiraju ga kao nositelja sve da sutra i dođe u klub u kojem će biti nominalni broj 1. Lillardov pak najveći minus je obrana i dojam da je neučinkoviti revolveraš. I dok je ovo prvo problem, drugo je glupost jer netko tko efektivno iz igre šutira 50% uz potrošnju preko 30% ne može biti neučinkovit. Dobro, u svijetu u kojem postoji Curry ovo što radi Lillard jedva da zaslužuje epitet "light", ali u bilo kojoj drugoj sezoni njegova paljba s perimetra bila bi opjevana desetercima. Gledajmo na to ovako - čovjek je mogao podbaciti u ovoj novi roli, a to što nije velikim je dijelom zaslužno da se Blazersi kotrljaju oko playoff pozicije. I jedna nebitna digresija - znate li koji se iznadprosječni potrošač ubacio između Currya i Lillarda po broju potegnutih trica na 100 posjeda momčadi? Kobe, tko drugi, majstor poteže 11 trica svakih 100 napada i pogađa ih s 26% po čemu je anti-Curry. Ako bi išta bilo zabavno vidjeti na all-staru, to je taj duet kojega čine trenutno najbolji šuter u ligi (i svih vremena) i najveći bacač cigli.

Uglavnom, nitko nema više od 90 bodova, dakle nemamo nikoga tko bi ugrozio status prvih 12. Centri poput Jordana, Goberta i Townsa najbliži su pratitelji, ali kako smo na tim pozicijama ionako već krcati, prigovora gornjem popisu nemam. Dakle, spomenimo imena koja nisu upala u ovaj izbor, a završila su na stvarnom popisu. Na Kobea nećemo trošiti vrijeme, to da je nekome uzeo mjesto na račun zasluga je preočito, ali obzirom na to koliki broj glasova je dobio i obzirom na način kako all-star funkcionira, nema mu se što prigovoriti. Što je pak s izborom Aldridgea i Thompsona?

Obzirom na dužinu Favorsove ozljede i slabe rezultate Jazza (koji su velikim dijelom i uzrokovani takvim razvojem događaja, što isto treba uzeti u obzir), kao i na Griffinovu glupost, odnosno obzirom na rezultate Spursa, sasvim mi je logično da su treneri htjeli imati na rosteru još jednog člana Spursa umjesto njih. LaMarcus ničim nije potvrdio da je all-star ove sezone tako da sam osobno puno skloniji načinu na koji je IOR posložio unutarnju rotaciju. Opet, kužim stav trenera i s ovim nemam problema.

Još manje problema imam s izborom Klaya umjesto Lillarda iako bih također osobno radije vidio Damiana kao all-stara zbog svega maloprije navedenog. Ipak, s trenerima se slažem iz dva razloga, prvi je što Warriorsi zaslužuju tri igrača na utakmici, drugi je što igrač Thompsonova profila treba ovom rosteru puno više od još jednog revolveraša. Jasno, i jedan i drugi su nikakvi argumenti ako biramo momčad zvijezda, tu bi uspjeh momčadi i konstrukcija rostera trebali biti manje bitni od golih brojki. U tom slučaju nije teško pronaći razloge zašto je Lillard trebao biti all-star. Thompson je ipak sporedna opcija, uz to igrač koji je u sezonu ušao mlako i koji je tek zadnjih mjesec dana počeo zabijati na način kako je to radio lani. Što je bitno jer, ako ti je trpanje glavna karakteristika, a prvu četvrtinu sezone si igrao pod ručnom, onda to svakako ostavlja traga na brojkama. Lillard pak igra sve bolje i bolje u puno gorem kontekstu, nosi teret prve opcije momčadi koja se bori za playoff i to bez značajnih padova u pogledu učinkovitosti što je uvijek fascinantno. Dakle, iako mu je potrošnja značajno skočila, kao šuter, strijelac i kreator ne da nije pao s učinkom, već se čak i popravio. Klay je s druge strane napravio korak unatrag u odnosu na lanjsku sezonu u kojoj se isprofilirao kao ponajboljih bek-šuter u ligi. Postotci su i dalje sjajni, ali više Greena i više Currya jednostavno je utjecalo na njegovu potrošnju, a u kreaciji je još više nego inače sveden na spot-up finišera.

Jasno, u drugačijem kontekstu imao bi bolje brojke, isto tako je jasno kako bi Warriorsi s manje učinkovitom trećom opcijom bili slabija momčad, međutim to je ta žrtva koju pojedinac mora napraviti ako želi da cjelina funkcionira. Što je još jedan razlog zašto je izbor trenera potpuno legitiman. Jedino što nije legitimno je priča o Thompsonovoj obrani kao dodatnom argumentu da dobije predost pred Lillardom koji je na tom dijelu parketa crna rupa. Istina je da niti je Lillard toliko loš (jednostavno nema brzinu potrebnu za braniti poziciju, ali ima izuzetne fizikalije za playa koje koristi kod preuzimanja) niti je Klay nešto posebno, već je jednostavno u situaciji da bude korisniji. Klay je solidan defanzivac, posebice kada brani niže bekove i kada u preuzimanju ostane na visokom igraču, u oba slučaja mu dužina pomaže da odradi posao. Ali, tu se radi o kombinaciji fizikalija i sistema (i naravno želje, ajde to je nešto što je kod Lillarda ponekad upitno kada ga vidiš koliko mu treba da reagira na kretnju) koji je u stanju maksimizirati njegov talent, dok sve brojke pokazuju kako je u dvobojima s bočnim igračima, posebice visokim krilima, prosječan. Dakle, nedostaje mu taj atleticizam da bi bio elitan igrač na tom dijelu parketa i to je nešto što bi se itekako osjetilo da Warriorsi nemaju na rosteru Iguodalu.

Dapače, napredni statsi uglavnom upućuju da je Klay ispodprosječan defanzivac. To je opet nelogičnost svoje vrste do koje dolazi zbog kombinacije raznih faktora koji izvrću kontekst. Dijelom je tome svakako zbog činjenice da su Warriorsi bolji obrambeno u nekim postavama bez njega (ili bi još točnije bilo reći da su u nekim postavama kojih je i on dio katastrofalni), a najvećim dijelom je tomu tako zbog njegovih ispodprosječnih brojki u ukradenim, blokadama i skokovima koji su, vjerovali ili ne, i dan-danas ključan dio naprednih statsa. Sad, čak i ako je istina kako u obrani prvenstveno služi da se odmori i sakrije Curry, odnosno da Greenova energija kroz sistem dođe do izražaja, što je u tome loše? To je opet način na koji pomaže momčadi, tako da stoji kako bez njega Warriorsi ne bi mogli igrati na isti način. Međutim, individualno definitivno nije prevaga na tom dijelu parketa kakva bi rasni stoper trebao biti, samim time to mu se ne bi trebalo uzeti kao neki presudni moment u usporedbi s playom Blazersa.

Treba li spomenuti još nekoga? Dirk je šuterski sjajno krenuo u sezonu, ali s vremenom je zaigrao više u skladu s godinama i smjestio se ispod 80 bodova, a Duncan je pored Westa i Aldridgea usporio i, usprkos tome što je i dalje odličan zadnji čovjek obrane (iako, naravno, +/- brojke to napuhavaju iznad svih razumnih proporcija zbog spomenute logike po kojoj nekome moraju pripasti zasluge za uspješnost Spursa), ovo je njegova prva, prava penzionerska sezona u kojoj nema govora o tome da je all-star klasa. Kao što to nije ni udarni dvojac Memphisa koji također trenutno igra na razini granične all-star kvalitete. Bledsoe, da je ostao u komadu, svakako bi bio ozbiljna opcija jer je bio na putu da ima sezonu još bolju od lanjske (povećavši učinkovitost usprkos rastu potrošnje). Gubitak takvog igrača definitivno je označio kraj Sunsa kakve smo poznavali, sve da im je stanje u svlačionici kao na Woodstocku bez njega ne mogu ni primirisati playoffu.

Spomenuo sam Goberta kao graničnu opciju, a u tom rangu je i Hayward, što znači da Jazzersi potencijalno imaju tri all-star klase. Sad, znamo što to znači, ako se stabiliziraju na preostale dvije pozicije (Hood već pokazuje zavidan potencijal, a tu je i Exum), ovo bi za 2-3 sezone mogla biti momčad složena na principu nekadašnjih prvaka Pistonsa, dakle netko tko bi kvalitetom petorke mogao nadoknaditi manjak franšiznog talenta.

Dwight Howard? On je ispod Goberta, Jordana i Townsa u ovom trenutku, tako da daljnje razloge zašto Rocketsi ove sezone neće napraviti ništa ne treba ni tražiti. I teško da ubuduće može bolje s ovakvim leđima i pritiskom godina.

Za kraj svakako treba spomenuti da i Nuggetsi imaju ne jednog, nego dva granična kandidata. Gallinari se potpuno oporavio od ozljede i igra košarku života, također kao jedan od onih kojem povećani volumen ni najmanje nije štetio postotcima, dapače. To da je on granični all-star nije iznenađenje, ali da Jokić u rookie sezoni ostvaruju učinak solidne druge opcije? Naravno, netko tko igra 20 minuta po utakmici teško da može biti all-star, ali sama činjenica da je Jokić čak i u mom sistemu, koji je striktan prema maloj minutaži i prosječnoj potrošnji, došao blizu granice da se o njemu priča kao kandidatu, dovoljno govori. Momak jednostavno rastura čak i više nego sam se mogao nadati kada je na početku sezone ekspresno dokazao da je NBA igrač. Bez problema igra u sredini obrane, gdje nije elitan zaštitnik obruča, ali nije ni loš. Razlog za to je svakako što ima fizikalije, ali brojke kazuju i da se uopće ne radi o tako slabom atleti kakvog smo očekivali, dapače, njegove stoperske kvalitete i lakoća kojom kupi skokove u napadu otkrivaju iznadprosječnog atletu za poziciju. Dakle, u obrani je već kao rookie koristan, a u napadu ima još manje problema. Njegova igra doslovno nema slabosti, tricu već sada ubacuje debelo iznad ligaškog prosjeka, ima elitne brojke za visokog dodavača iako se igra uopće ne vrti kroz njega na laktu, zabija slobodna bez problema i ima gomilu rješenja u reketu. Praktički, već nakon ovih pola sezone je jasno da će u najgorem slučaju biti novi Vučević, ako ne i nešto puno bolje, Vučević koji igra obranu (jebote, pa to je skoro Marc Gasol). Praktički, jedina značajna mana je ta što previše faulira, što je više rezultat toga što previše pokušava nego što je prespor i što je, na kraju krajeva, skroz normalno za klinca koji se uči roli zadnjeg čovjeka. Govorio sam to već na startu sezone, a sada je potvrđeno, Jokić je najsvestraniji visoki mlađi od 22 trenutno uz Townsa. Plus, obzirom na talent, uopće nije problem zamisliti ga kako igra s Nurkićem u paru jer su obojica izuzetno pokretni za petice, nešto kao pandan Favorsu i Gobertu (jasno, nije idealan za pokrivati parket kao što bi to moderna četvorka morala, ali postoje sistemi koji to mogu sakriti, a uz to sigurno će biti u stanju nadoknaditi propuste u obrani napadačkom kvalitetom - na kraju krajeva, nije ništa sporiji od Lovea, a već je veći i jači). Uz malo sreće tako bi za koju godinu Northwest mogao biti najmoćnija divizija u ligi, a ostane li Durant u Oklahomi, ne bi nas trebalo iznenaditi ako do 2019. svih 5 ekipa od tamo bude u playoffu.

EAST

1. LEBRON JAMES 134

Usporedite samo ovu brojku s onom Currya i jasno je zašto Cavsi teško mogu preskočiti finalnu prepreku ako ne izvuku svaki djelić talenta kojega imaju na raspolaganju.

2. KYLE LOWRY 108

Istok ima više osrednjih momčadi, ali Istok ima i manjak talenta na vrhu, što je vidljivo i po plasmanu Lowrya. Kanadska verzija Chrisa Paula igra košarku života, čak je mrvicu iznad originala u ovom trenutku, tako da bi tragedija bila da je Irving upao na račun glasova u petorku umjesto njega. Doduše, obzirom da je Lowryu trebala kampanja drugu godinu za redom (lani ga je pogurao Tekpristiglo Papar, ove godine cijela Kanada na način kojega se ne bi sramio ni Crni Marko) kako bi u završnici prestigao Irvinga, ne znam koliko je i ovaj način biranja bolji.

3. PAUL MILLSAP 104

3. JIMMY BUTLER 104

Za njih nije nitko radio kampanju, što je šteta (Kreha bi to vrhunski odradio, a i da se makne s reklama za loše pivo bi mu godilo), sezone karijere trebale su im biti okrunjene mjestom u startnoj all-star petorci. Btw, ne znam da li je za Istok dobro što su Lowry i Millsap, do prije nekoliko godina prosječni igrači na Zapadu, odjednom sile u konferenciji. Ono što znam je da Bullsi pod hitno trebaju prestati tretirati Rosea kao prvog u hranidbenom lancu. Butler ih neće odvesti do naslova, ali nešto mi govori da to neće ni Ruža uvela. Prevedeno, svakako je bolje da on i Pau predvode napad nego čovjek s brojkama prosječnog back-up playa.

5. CHRIS BOSH 93

Na Istoku ima gomila solidnih visokih koji su stvoreni za biti druge banana, nema elitne klase pod koševima (još jedan razlog zašto bi James trebao igrati četvorku veći dio radnog vremena, još više bi rasturao), tako da je Bosh više nego dobar izbor za zaokružiti petorku. Nemam bolje ideje, a čovjek je ionako prvo ime Miamia, dokazano opet potpuno zdrav, pokazuje da u većoj roli može ostvariti i konkretnije brojke nego što je to bio slučaj ranijih godina.

6. PAUL GEORGE 92

6. PAU GASOL 92

Dva Pi-Đija, ovaj mlađi je malo usporio nakon fenomenalnog ulaska u sezonu, ali je i dalje klasa. Kao i Butler, možda je malo previše ogoljen u ulozi prve opcije, ali ako ste jedna od 30 momčadi u ligi, onda je svakako bolje imati ovakvog elitnog swingmana koji igra u oba smjera kao nositelja nego visokog koji ne brani reket kao što je slučaj s Milwaukeem i Orlandom. Ili imati Lou Williamsa kao prvo ime, a pri tome se ne nalaziti u Istanbulu već u Los Angelesu.

Gasol je pak posebna priča. Da mi je netko prije početka sezone rekao kako će u trolistu legendi Timmy-Dirk-Pau upravo on imati najbolju sezonu, rekao bih mu da nastavi sanjati i da pozdravi Freddya kad ga sretne. Međutim, stavljen u rolu petice parkirane ispod obruča u obrani, odnosno kreatora s lakta u napadu, Pau je dokazao da najveći talenti stare nekakvim posebnim ritmom nedokučivim običnim smrtnicima. Obzirom na manjak petica na Istoku, njegovo ignoriranje od strane trenera najveći je kiks all-star selekcije. Mislim, deda Pau je prvi čovjek u povijesti lige stariji od 35 (a imali smo i Kareema i još uvijek imamo Timmya) koji zabija preko 16, uz 10 skokova, 3 asista i 2 blokade.

8. KEMBA WALKER 87

Imamo odličnu petorku, imamo dvije sjajne zamjena za pozicije 2-3 i 4-5, fali nam još samo rasni back-up play. Ovdje je konkurencija ogromna, Wall je legitiman izbor, kao i Thomas, a nije daleko ni Reggie Jackson. Kemba je za mrvicu bolji, a osobno nemam nikakvih problema s tim, dapače obzirom na to kakvu sezonu igra i koliko je postao učinkovitiji strijelac, slažem se da je najbolji izbor za šestog igrača na all-star rosteru.

9. AL HORFORD 86

9. CARMELO ANTHONY 86

Ni oko ova dva veteran nema nikakvog spora, Horford igra na standardnoj razini i prava je tragedija što Thunder nema previše načina da ga dogodine doda Westbrooku i Durantu kao treću opciju jer bi ih zaokružio na fantastična način (možda mogu smisliti nekakav sign & trade u kojem će poslati Ibaku u Atlantu kako ovi ne bi ostali bez ičega ako Horford odluči put Oklahome). Melo pak možda više ne može nositi teret uber-strijelca, ali gledati ga u ovom all-round izdanju pravi je gušt, nema šanse da all-star protekne bez njega.

11. ISAIAH THOMAS 85

12. JOHN WALL 82

Za popuniti roster ovo je dobar izbor. Thomas nosi Celticse u napadu, Wall nosi Wizardse kao i uvijek (na trenutak se činilo da je spreman napraviti korak naprijed, ali kad se sve zbroji ispada kako je ovo isti Wall kojega gledamo već godinama, sad tu treba razlučiti koliko za je to što, s više prostora u napadu, nije postao učinkovitiji odgovornost snose Wittman i ozljeda koljena, a koliko je jednostavno došao do jednog plafona preko kojega ne može isto kao što Hrvati ne mogu dalje od partizana i ustaša).

Kao što vidimo, ovdje je situacija slična onoj na Zapadu jer se IOR ne slaže u tri slučaja sa stvarnim rosterom. Iako, ovdje imam puno više zamjerki na izbor trenera, odnosno ubacivanje Drummonda i DeRozana. Wade kao starter, to nije lakrdija kao izbor Kobea, a i simpatično je da ostarjele zvijezde na istoj poziciji (takozvane kopije Jordana) imaju ovakav kredit kod navijača. Wade je za razliku od Kobea barem još uvijek na granici da ga se smatra graničnim all-starom, ali po IOR-u je manje učinkovit igrač od Whitesidea. Koji pak predvodi listu solidnih visokih (uz njega su tu Love, Lopez, Monroe, Vučević i Drummond) koji su mrvicu zaostali za Wallom.

Kad smo već spomenuli Drummonda, isto kao što je upao na račun sjajnog ulaska u sezonu, tako ne zaslužuje all-star poziv čisto zbog načina kako igra zadnjih mjesec dana. Svi ovi visoki su itekako dobri i korisni, samo što svi isto tako imaju poneki opasni feler zbog kojega ne mogu iznad trenutne razine. Umjesto Drummonda su definitivno poziv trebali dobiti ili Gasol ili Horford, tu se slažem sa statsima. DeRozan? On stvarno igra na visokoj razini i nije problem što je upao, pogotovo jer se igra u Torontu i jer mu je momčad druga u konferenciji što uvijek vuče sa sobom potrebu da ima više od jednog igrača na rosteru (hm, a kako je po toj logici mogao dobiti prednost pred Loveom?), ali osobno ga ne smatram zaslužnijim od ikoga od gore spomenutih (možda bih ga stavio ispred Wadea, Monroea i Vučevića). Bek-šuter bez šuta koji će, čim dobije novi ugovor, dio ovih ulaza s kojima trenutno izluđuje obrane zamijeniti skok-šutom s poludistance, nije ništa bolja opcija od bilo koga od ovdje nabrojanih (a ima još nekih poput Batuma koji su također došli blizu granice kada se ni njihov izbor ne bi činio pretjeranim, samo, jebiga Nikola, uranio si godinu dana, all-star u Charlottei je tek dogodine).

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (9) Trackbacks (0)
  1. Zdravo!

    pohvale za jos jedan super post, i jedva cekam novi podcast.

    Vezano uz statistiku…
    nisam siguran da li koristis podatke koje mozes dobiti sa http://stats.nba.com …no na ovom linku mozes vidjeti popis svih stvari koje se mogu povuci https://github.com/seemethere/nba_py/wiki/Completed-Work-Log

  2. Koliko je po tebi realno da Durant dođe u GSW? I bi li to značilo da smo dobili najjaču ekipu u povijesti?

  3. Moram ti reći da me, kao matematičara (don’t judge me), nekad više zabave ova tvoja naklapanja o sastavljanju i modificiranju IOR-a nego košarkaški dio teksta.

  4. @ tomtom – naravno, nba.stats mi je drugi dom nakon basketballreference. al pojma nemam što bi s ovim linkom, samo vidim nekog indijca

    @ mika – realno otprilike kao da Karamarko vodi računa prvo o državi, a onda o svojim interesima. druga najjača ekipa u povijesti, nakon Tim’s Teama

    @ anes – šta onda da vidiš tek kako to zbrajam kao netko tko nikada nije položio ispit iz statistike, umro bi od smijeha

  5. moram priznat da dijelim mišljenje s Anesom 😀
    i definitivno bi htio vidjet kako to zbrajaš, jer ja kao programer ne volim ništa radit 2 puta ako ne moram pa pišem kod za skupljanje podataka sa basketball-reference, pa 82games, pa da se to spoji, pa onda obradu i samo pomisao da ručno to radiš mi je ono: “jebote čovječe, kako ti se da?!”
    + što mi se čini da to radiš jako brzo, to ti moram priznat 😀

  6. Pohvale za još jedan odličan post i trud uložen oko istog.

    Nevezano za ovaj post, tvoje mišljenje koji je superstar koji bi ovoj jezgri Bostona došao kao kec na desetku ?! Ako bi se trejdao David Lee, bi li se moglo išta izvuči za njega, neki solidan visoki koji zna odigrati odbranu i ponešto i zabiti.

  7. @ kistra – ma kad imaš vremena na poslu ko ja, onda se može sve stić, nezgodno je pisat, al zbrajat je baš idealno u tom kontekstu gdje si ionako zamjena za robota. brzo, da, oko 40 minuta za roster mi treba, dakle 30×40

    @ Marko – Cousins. Za Leea danas možeš dobit prava na Alana Gregova

  8. @Gee, ako zelis posalji mi podatke koje trebaš za statistiku i formule kako zbrajaš i ja cu ti generirati tablice koje automatski vuku podatke sa stats.nba.com (čim uhvatim malo vremena)

  9. @ tomtom – thanks, za sada ne treba jer koristim samo podatke iz dva stupca s nba.stats i to samo za promjenu PER-a tako da nije problem. ali, za ubuduće te imam na umu, bit će sigurno još promjena


Leave a comment

Trackbacks are disabled.