60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

13Feb/162

POWER RANKINGS, ALL-STAR WEEK, PART 1.

15. tjedana akcije je iza nas, nakon pauze ostaje nam ih još 8. Dakle, čeka nas najvažnija trećina sezone, malo više ako ćemo biti pedantni, gdje ćemo se u miru moći posvetiti isključivo igri. Tko zna kakva nova ozljeda će utjecati na uži i širi kontekst, tko zna kakav trade dogovoren idućih dana će nas tjerati da nekoj momčadi posvetimo ekstra pozornost. Uglavnom, dok traje all-star, prođimo kroz akciju koja se događala proteklih 9 dana, a stvarno se dogodilo hrpa toga. Pogotovo po pitanju ozljeda, zaobišle su nas u većoj mjeri u dosadašnjem tijeku sezone, ali u zadnje vrijeme su se počele gomilati da bi sve kulminiralo u mega-tjednu iza nas.

1. WARRIORS

Dobro, na vrhu se nije promijenilo ništa. Ozljeda Ezelia je problem, bez njega će biti teže gurati se u sredini protiv Spursa ako Bogut ne bude u idealnoj formi, ali do kraja regularne sezone bit će im dovoljni Speights i Thompson kao back-up centri. Do playoffa, tko zna, možda Ezeli bude i potpuno spreman. Naime, ova ozljeda je prezentirana kao rutinska, više preventivna nego nužna, kako bi Ezeli bio potpuno spreman kada bude najviše potreban. Samo, jebiga, ako smo išta naučili svih ovih godina praćenja lige to je da nema rutinskih čačkanja po koljenu, operacija je operacija i usprkos svom optimizmu Warriorsi teško ove godine mogu računati na onog Ezelia s početka sezone. Sad, obzirom da takvoga nije bilo već 20+ utakmica i da su tijekom tog perioda svejedno ostvarili 19-3, razloga za paniku nema. Samo, u očajničkoj potrebi da tražimo narative koji će rasplet učiniti zanimljivim, ozljeda osmog člana rotacije najbolje momčadi lige svakako se čini kao problem koji bi mogao otežati život prvacima.

Bila je tu i nekakva utakmica protiv Oklahome koju se smatra za utakmicu tjedna, iako nakon nje nismo ništa pametniji što se tiče šire slike. Istina, imao je Thunder trenutaka, na samom startu Russ i KD su izgledali nezaustavljivo, ubacivali su sve što su poželjeli i dolazili su do obruča lakoćom. Onda su Warriorsi zaigrali kako znaju, nesebično na oba kraja parketa, držali su visoki nivo igre dok je kod protivnika učinkovitost počela padati kako su krenuli s rotacijama i već do poluvremena sve je izgledalo gotovo. Warriorsi su opet dominirali, dok Durant nije počeo trpati, pomogao je ovaj put i Kanter serijom teških ubačaja, ali nisam imao dojam da su Warriorsi makar u jednom trenutku bili bez rješenja. I to, pazite ovo, u utakmici u kojoj Curry i Thompson nisu mogli ubaciti ništa. Da su pogodili barem pola trica koliko utrpaju u prosjeku, Thunder bi bio tek jedna mala krivulja na ravnoj crti njihove sezone.

Je, slažem se da su Russ i KD imali periode u kojima su izgledali kao daleko najveće klase na parketu, isto tako se slažem da Oklahoma u eventualnom matchupu ove dvije momčadi ima drugog i trećeg najboljeg igrača na parketu, što nije mala stvar. Ne pada mi na pamet reći da će se Warriorsi prošetati protiv njih u eventualnoj seriji. Ali, u utakmici u kojoj su Curry, Klay i Draymond bili tek solidni također nisam vidio ništa što bi me uvjerilo da bi ta njihova individualna kvaliteta bila presudna. Ono što sam vidio je da OKC kao momčad nije ni blizu Warriorsima, koji su opet sjajnim minijaturama Barnesa, Iggya, pa i tog nejasnog Livingstona koji kao po defaultu igra najbolje partije kada su najveće utakmice u pitanju, ostvarili prednost.

Zamislite sad playoff seriju koja se otvara ovakvom utakmicom i razmislite o tome koja momčad (naglasak na riječ MOMČAD) ima više prostora za prilagodbu i napredak. Warriorsi bi za sljedeću priliku pokušali zaigrati bolju obranu na jednom od ove dvojice udarnika, dok bi pustili Kantera da uzima iste šuteve koje je uzimao ovdje jer teško da bi ih opet ubacio tako visokim postotcima obzirom da su bili daleko od idealnih. Thunder pak ne može odjednom izmisliti treću opciju koja će ih kazniti ako zatvoriš dvije udarne, odnosno ne mogu uvijek računati na to da će Warriorsi šutirati 6-22 na otvorenim tricama. To je u biti jedina statistika koju uzimam za ozbiljno u ovoj utakmici jer reći da je Oklahoma igrala dobru obranu bila bi uvreda za taj pojam.

Usporedimo li samo Stepha i Duranta, MVP je gađao 7-14 na otvorenim šutevima. KD pak samo 4-7. KD je također bio na prosjecima sezone, što znači da mu i protiv puno slabijih obrana njegov napad nije u stanju kreirati otvoreni šut već ih većinu uzima s čovjekom na sebi (dobro, netko može reći da mu i ne treba ništa više obzirom kakvom lakoćom kreira prostor onako krakat, ali to nije poanta, poanta je da ne moraš za svaki jebeni poen proliti toliko znoja, nešto može doći i u ritmu igre). Steph pak u prosječnoj utakmici ima 8 otvorenih pokušaja, što znači da je protiv Thundera skoro uduplao broj takvih šansi. Sad, ovo na uzorku od jedne utakmice ne mora značiti ništa, ali isto tako potvrđuje one trendove kojih smo svjesni, da su Warriorsi puno više od Currya, odnosno da je Oklahoma tek zbroj Duranta i Westbrooka. Na koga ste se spremni kladiti?

Na momčad koja i bez najboljih partija tri udarne opcije bez problema u jednom trenutku vodi 20 razlike? Ili na protivnika kojem je treći najkonstantniji igrač Steven Adams, više ragbijaš nego košarkaš? Za kraj ovog toka svijesti mogu samo citirati Charlesa Barkleya koji je nekoć znao gledati ispod stola tražeći Chaunceya Billupsa kada je ovaj jednom prilikom potpuno zakazao u prvom poluvremenu jedne playoff utakmice Nuggetsa, mislim da se radilo o finalu konferencije. Poput Charlesa ja cijelu sezonu gledam ispod stola gdje je nestao Serge Ibaka, ali još ga nisam ugledao. Ako ga vidite, javite mu da bi njegova pomoć dobro došla Durantu.

S čim su se još Warriorsi susreli prošlih dana? Wizardsima su ubacili više od 1.2 poen po posjedu u večeri u kojoj su imali 111 vražjih napada, a u tom run and gunu Steph je ubacio 11 trica i 51 poen ukupno. Washington je izdržao jednu četvrtinu, a slično su se proveli i Rocketsi. Dvije momčadi bez obrana, dva puta Warriorsi preko 1.2 poena po posjedu, dvije utakmice koje su više podsjećale na ABA košarku nego na zlatno doba obrana. I stvarno, kada ih staviš nasuprot elitne momčadi kao što su Warriorsi, koja je razlika između Wizardsa, Rocketsa i Sunsa, trećeg protivnika kojega su Warriorsi bez puno znoja apsolvirali u proteklom tjednu? Možda su Sunsi nešto niže u prehrambenom lancu, ali kada se nađeš pred takvom silom, isto ti se piše.

2. SPURS

Prvo što upada u oči je da su u ovom tjednu odlučili gurati što više lopti na LaMarcusa, svjesni i sami da u playoffu neće daleko ako njega ne pretvore u rasnu drugu opciju. Demokracija je u teoriji super stvar, ali, kao i u životu, ako pojedinac ne vuče, sistem sam po sebi ne garantira ništa. LMA je preuzeo odgovornost i potrošnja mu je skočila s 25% na 28%, minute s 29 na 32, a pokušaji iz igre s 13 na 16 lopti. To je već bliže onome što smo očekivali kada su ga Spursi angažirali i nema sumnje kako će ovaj završni dio sezone pokušati na njega natovariti još veći teret.

Kako nije bilo Warriorsa ili Cavsa na rasporedu, Spursi su nastavili gaziti, upisali su rutinskih 5-0 bez Duncana koji je nastavio odmarati koljeno (zaigrao tek u zadnjoj utakmici pred odlazak na pauzu protiv Orlanda) i bez Manua koji je doslovno dobio udarac u jajca (igrao samo prvu utakmicu) zbog čega će pauzirati do daljnjega, odnosno dok ne nađu načina kajganu opet vratiti u konkretniji oblik. Pali su tako Pelicansi, Mavsi i Heat koje su Spursi doslovno secirali (protiv Pelicansa 30 asistencija, protiv Dallasa 116 poena na samo 94 posjeda, a protiv Miamia sve to skupa), dok je sitnih problema bilo protiv Lakersa i Orlanda. Iz očekivanih razloga, za Lakerse se teško bilo motivirati, a u večeri u kojoj je najborbeniji čovjek na parketu bio Randle i u kojoj je Kobe jednom dobrom četvrtinom doveo Lakerse i do prednosti, na kraju je Spurse morao spašavati Green.

Protiv Orlanda su po logici stvari trebali izgubiti jer su bili nadskakani i nadtrčani od strane mlađeg i raspoloženijeg protivnika, ali u završnici su Leonard i Aldridge rutinski doveli utakmicu u egal, a onda su je isto tako rutinski i okrenuli sebi u korist. Rekli bi treneri, odlična škola za mladu momčad Magica, ali sumnjam da to tješi Skilesa koji je izvukao maksimum iz momčadi, dok je na drugoj strani protivnik igrao kao da je u pitanju tek još jedan dan u uredu. I pri tome stigao odmoriti Parkera (kao da se neće odmarati idućih 8 dana, svašta).

3. CAVS

Otvorili su tjedan s dva poraza za redom, istina, protiv momčadi koje su trenutno u sjajnoj formi (Celticsi i Hornetsi), ali, to definitivno nije način na koji je Lue zamislio da će njegova momčad funkcionirati, pogotovo defanzivno. Međutim, ohladio se Love, već protiv zone Hornetsa opet se pretvorio isključivo u spot-up šutera iz kornera, dok je protiv Bostona čak zaradio i ozljedu bedra zbog koje je napustio parket. Iskalili su se zato Cavsi na gostima sa Zapada, složio im se idealan period u kojem su doma redom dočekali Pelicanse, Kingse i Lakerse, dovoljno da zabilježe tri pobjede. Međutim, usprkos njima, problemi koje su imali protiv Hornetsa i Celticsa, zatim nova ozljeda Lovea koji je protiv Lakersa opet načeo lani operirano rame zbog kojega je propustio skoro cijeli playoff (navodno nije ništa ozbiljno, ali pričekajmo do iza all-star pauze), a onda i dojam da su James i Irving jedva dočekali da Love uspori kako bi mogli trošiti više lopti, nimalo ne ostavljaju dojam da Cavsi rastu i da će za dva mjeseca biti veća prijetnja Warriorsima nego što su to danas.

4. THUNDER

Već smo dosta toga rekli u osvrtu na Warriorse, vezano uz tu utakmicu mogu samo dodati kako se potvrdilo da na neke igrače definitivno ne mogu računati u playoffu. Na tom rosteru je toliko crnih rupa da ne znam gdje bih počeo, Singlerov besmisao smo već ranije opisali (sumnjam da bi mu danas našli minute i u Realu), a na tom tragu su i Waiters i Morrow. Kanter, koliko god problematičan bio u obrani, barem može zabijati i kao treća opcija u napadu je definitivno koristan, pogotovo kada mu kao protiv Warriorsa upadaju šutevi s poludistance (on i Okafor su valjda dva visoka najbrža na obaraču kada treba uzeti te šuteve iz ritma tipične za igrače poput Jordana, Bryanta ili Carmela, a uz to su i podjednako kilavi estetski dok to rade). Ali, Waiters, može li itko objasniti što on radi na parketu? Teško, jer bi ga valjda prvo trebalo ugledati. Ta njegova nevidljivost je još i dobra u odnosu na igru u obrani Morrowa koji ni dan-danas, nakon ovoliko sezona u ligi, doslovno ne zna gdje i kamo bi se trebao kretati na drugoj strani parketa (takvu zbunjenost rijetko se vidi kod nekoga tko za život zarađuje igrajući košarku).

Uz poraz od Warriorsa, nema se ništa drugo specijalno za prijaviti. Naravno da su odradili zicere protiv Sunsa i Pelicansa koji su u međuvremenu postali još gora momčad, dok su u onom nešto težem izazovu protiv Orlanda opet morali spašavati živu glavu tricama Duranta u samoj završnici. Obrana im pak cijelu večer nije imala rješenja za formaciju Orlanda koja je bila dodatno raširena s više Hezonje i Fourniera na boku, praktički bila je ovo repriza prvog međusobnog sudara kada se Thunder također jedva provukao, njihova zona koja nije navikla slati centre vani imala je ogromnih problema protiv Orlanda koji može izvući oba visoka na perimetar i onda napadati brzim ulazima bekova koje nije lako pratiti bez Robersona na raspolaganju (ključni stoper na bokovima trebao bi se vratiti u rotaciju nakon all-stara što će im svakako olakšati život).

5. RAPTORS

Kako se gležanj Jamesa Johnsona pokazao u gorem stanju nego su očekivali, odraditi su ovaj tjedan i bez njega na trojci, gurnuvši u petorku Powella. I odlično su prošli, zamalo su izvukli sve tri pobjede na tri gostovanja koja su morali odraditi. Iskoristili su slabu obranu Blazersa i povoljan matchup na vanjskim pozicijama da kroz Lowrya i DeRozana izmaltretiraju Lillarda i McColluma, dok su protiv Pistonsa dobili i podršku odličnog dvojca s klupe Ross-Patterson, kao i kvalitetnu partiju Valanciunasa koji je dobio direktni dvoboj s Drummondom. Jedini poraz stigao je od Wolvesa koji su iskoristili sve bolju igru Townsa i Wigginsa da razljute Caseya kojega teško može zadovoljiti prezentacija obrane u ovom tjednu. Istina, bez poštenog bočnog stopera nije lako igrati, tako da s nestrpljenjem čekaju povratak Carrolla i Johnsona, međutim ne treba umanjiti kvalitetnu partiju Wolvesa gdje je osim klinaca najveći posao napravio Rubio na Lowryu.

Bila je tako ovo još jedna potvrda kako uz Spurse imaju najbolju klupu u ligi. Nitko nema 10 igrača koji su rotacijski kvalitet osim njih i to nije mala stvar. Pogotovo kada ti GM tako posloži roster da je ključ svega samo stalno imati na parketu ili jednog ili drugog elitnog slash & kick playmakera koji će se pobrinuti za sve ostalo. Ono što svakako treba istaknuti je način na koji je Ujiri složio treću petorku koji je pak školski primjer kako se to treba odraditi ako imate veteransku jezgru. Pet mladih igrača, na jeftinim ugovorima, potencijalno sposobnih uskočiti u rolu u drugoj petorci ako se otvori mjesto. Wright, Powell, Caboclo, Bennett, Nogueira - ta petorka nije slučajna, svi ti igrači imaju karakteristike po kojima odgovaraju u sistem Raptorsa (i Wright i Powell su pick & roll kreatori, Nogueira je pick & roll finišer, a Caboclo i Bennett bi trebali biti stretch igrači) i u slučaju da im se otvori prilika spremni su pomoći. Jedina momčad s ovako smisleno dubokim rosterom koja mi pada na pamet je Jazz, Lindsey je tamo napravio posao koji može stati uz bok s Ujiriem i vjerojatno su u pitanju dva najbolja mlada GM-a u ligi.

6. CELTICS

Ovako dobro nisu igrali od otvaranja sezone kada su definitivno djelovali kao momčad koja je odradila tri trening kampa dok su svi ostali svoj jedini prespavali. Ponovno kompletni, prije svega u vanjskoj liniji, Celticsi su živa muka za mnoge, a s toliko terijera i uopće tijela mogu si dopustiti nabijati suludi ritam u oba smjera s čim se mogu usporediti samo Warriorsi. Osim tranzicijom, ono čime Boston neodoljivo podsjeća na Golden State je igrom u napadu krcatom kretanjem bez lopte i nesebičnim dodavanjem lopte, što je stil koji u kombinaciji s ubojitim ritmom i brzim otvaranjem u napadu predstavlja ogroman problem za većinu NBA obrana.

Pistonsi onako tanki definitivno nisu mogli pratiti njihovu brzinu, posebice jer su tijekom utakmice ostali bez Caldwell-Popea. Pokazat će se dva dana kasnije da će istih problema imati i Cleveland, koje je Stevens iznenadio dvojcem Jerebko-Zeller kao ključnim visokim parom u završnici. Jadni Kingsi nisu ni znali što ih je snašlo, a već su u prvoj četvrtini primili 46 poena, a slično se ponovilo i protiv Clippersa iako su ovi bili spremni za izazov dok prema kraju nisu ostali bez zraka uhvaćeni u žrvanj Celticsa. Jedini kiks tako bila je utakmica protiv Bucksa koji su ih iznenadili odličnim potezom, riješili su problem klupe koja ih uglavnom ubaci u debeli minus tako što su na nju gurnuli Carter-Williamsa i Monroea, čime su uspjeli parirati dubini Bostona.

7. CLIPPERS

Otvorili su tjedan šokantnim porazom od Wolvesa koji su se ovom pobjedom iskupili za propuštenu priliku dan ranije protiv Lakersa. Šuplja obrana Clippersa dozvolila je Wigginsu šetnju kroz reket u tipično neprofesionalnom izdanju NBA momčadi koja je imala tri dana pauze. Zato su zaigrali ozbiljnije kada su krenuli na turneju po Istoku, gdje su lakoćom razbili Orlando i Miami, nedvojbeno puno bolje momčadi od Wolvesa. Da se radi isključivo o pristupu, dokazala je i druga večer back-to-backa kada su morali spašavati živu glavu protiv Sixersa kroz produžetak. Mislim, Sixersi su nezgodni u takvom kontekstu jer nabijaju ritam i igraju agresivnu obranu, ali razlika u talentu je ipak takva da su morali dobiti ovo i bez upliva sreće. A sreća je bila u tome da su Sixersi u završnici promašili sve što su mogli kako bi Clippersi imali šansu.

Utakmicu tjedna ipak su odigrali protiv nabrijanih Celticsa koji su nametnuli ritam kojim su lagano lomili puno tanji roster protivnika dok ga nisu slomili, opet kroz produžetak. Svaka čast udarnoj trojci na prezentaciji, ali ovaj put nije funkcionirala smallball postava s Johnsonom na četvorci, Redickom na trojci i Crawfordom uz Paula koja obično igra ključne minute jer od Mbah-A-Moutea i Piercea ne dobivaju ništa. U jednom trenutku je čak i Stephenson dao mali poticaj, ali Boston je trenutno u jednoj posebnoj sferi svijesti. Naravno, ne treba napominjati da su tijekom cijelog ovog perioda Clippersi nastavili krvariti s drugom postavom koju Rivers i dalje previše forsira. Protiv Celticsa je odustao od njenog korištenja u drugom dijelu, ostavio je Paula na parketu gotovo cijelu večer, ali uzalud, šteta je već bila napravljena.

8. HAWKS

Odlična utakmica između njih i Pacersa, puno intrigantnija od partije između Warriorsa i Oklahome. Ako su Raptorsi i Celticsi iskočili kao prvi pratitelji Cavsa, onda su ove dvije momčadi sljedeće u nizu, možda nemaju takvu dubinu, ali imaju dovoljno kvalitete na vrhu i jasne podjele uloga tako da bi u slučaju da izbjegnu ozbiljne ozljede trebali biti sigurni u doigravanju. Uglavnom, navijam za prvu rundu doigravanja između njih jer bit će to zabavna serija, kao što je i ovo bila zabavna večer u kojoj je na kraju presudila sposobnost Horforda da šutira s poludistance i perimetra. Indiana je čuvala reket, ostavljala mu je te šuteve, a on ih je uredno spremao i tako donio pobjedu Hawksima.

Pokazat će se to najboljim trenutkom jednog čudnog tjedna. Isprašili su Sixerse i Bullse bez Butlera (koji su u takvom izdanju mrvicu bolji od Phile), ali su se pošteno namučili s Orlandom, izgubivši obje guste završnice. U prvoj utakmici u Orlandu domaćini su ih nadigrali, Gordon i Vučević parirali su Millsapu i Horfordu i praktički Atlantu je do egala vukla isključivo serija trica u zadnjoj četvrtini (Vučević se skok-šutom iz okreta sa sirenom pobrinuo da pobjedu upiše bolja momčad). Uzvrat je bio na redu sutradan u Atlanti, Hawksi su se ovaj put pobrinuli da oni budu ti koji će kontrolirati utakmicu, ali u zadnjoj četvrtini nisu imali rješenja za šuterski moćnu postavu Orlanda s dva visoka sposobna ubaciti licem košu (Vučević i Smith), ali i s Hezonjom na trojci uz Fourniera.

Spomenut ću ovu postavu kasnije kad budemo došli do Magica jer Atlanta je zahvaljujući njima od dominantne momčadi postala protivnik koji ne zna što treba napraviti. Vodstvo od 20 razlike samo tako se istopilo, a Orlando je diktirao ritam u zadnjoj četvrtini i produžetku. Sad, očito je po viđenom da Atlanta nije pala bez ispaljenog metka, dakle u pitanju su porazi koji se mogu pripisati napornom ritmu NBA sezone, ali jedna misao se nametala sama po sebi. Horford, koliko god kompletan košarkaš bio, danas više nije puno bolji od Vučevića. Defanzivno je svakako bolji, ali u suštini ni on kao ni The Russian nije pravi defanzivni centar, dakle ta obrambena kvaliteta nije presudna. Uspoređujući ih prema naprijed, razlika danas gotovo pa i nema, oba su izuzetni šuteri i dodavači, Horford je malo bolji playmaker, ali s druge strane nije ni približno moćan i tečan u realizaciji na obruču kao Vooch. Navodim ovo jer se vrijedi pitati sljedeće - bi li radije plaćali Vučevića iduće 3 sezone 12 milja ili Ala 25 milja? Kad stvar promotrimo iz tog kuta, dvojbi nema. I to je nešto što će Hawksi također morati uzeti u obzir dok planiraju budućnost jer život na Istoku im dogodine neće postati lakši, upravo suprotno.

9. PACERS

Igrali su bez Mahinmia protiv Atlante, što je otvorilo dodatne minute Turneru koji se odlično snašao u ovakvom tipu utakmice gdje je ključno nadigravanje. Hawksi tome teže i u napadu, ali i u obrani, nisu toliko jaki u sredini da bi se mogli osloniti na zonu tako da igraju na loptu, a tu je Indiana svojim flex akcijama spretno nalazila rješenja. U tome se upravo odlično snašao Turner koji je idealan igrač za ono što Vogel želi igrati, stretch visoki sposoban igrati licem košu neophodan je u košarci u kojoj su cutovi visokih prema vani i vanjskih prema unutra osnova. Realno, obzirom na ozljede koje već neko vrijeme gnjave Mahinmia, Turner je spasio sezonu Indiani. A kada na to još dodamo opravdani optimizam vezan uz saznanje da u njemu vjerojatno imaju budućeg startera na dugi rok, dolazimo do zaključka kako su Pacersi pogodili s još jednim draftom.

Ostale utakmice? Raspored je bio solidan, najteži moment bio je back-to-back period u kojem su nakon ovog spomenutog poraza od Hawksa sutradan doma ugostili Pistonse. I našli snage odigrati drugu odličnu partiju za redom. Istina, Detroit je vidno umoran, Drummond igra ispod razine na koju nas je navikao u prvim mjesecima sezone, KCP je zbog ozljede prepona izvan rotacije do iza pauze, a Jackson i Ilyasova su načeti, ali svejedno trebalo je otvoriti utakmicu šuterski lucidno i energično kao što je to uspjelo Georgeu i društvu. Pistonsi su dobrom šuterskom večeri nekako smanjili minus, ali, kako to obično biva, previše su se istrošili u stizanju rezultata da bi imali snage ukrasti utakmicu.

Uz ove dvije odlične partije kojima je Indiana pokazala koliko je dobro u stanju odigrati, bilo je tu i klasičnih kikseva koji više pašu uz ono što su prezentirali u zadnja dva mjeseca. Netse su prošli bez problema, ali već protiv Lakersa izgubili su se u run and gunu u kojem je klupa Lakersa predvođena Russellom uspjela dogurati do guste završnice u kojoj je Kobe opet postao Curry na par minuta, dovoljno da zamalo pokvari planove Pacersima. Jasno, ovakav pristup nije pomogao protiv raspucanih Hornetsa koji su protiv njih istrčali valjda s najboljom rotacijom i u najboljem ritmu uopće ove sezone, zaključivši utakmicu u stilu Warriorsa, već u drugoj četvrtini.

10. JAZZ

Ovogodišnje rankingse radim na temelju učinka cijele sezone provučenog kroz raspored, ali i s dodatnim naglaskom na formu u zadnjih nekoliko tjedana, a tu Jazz dosta dobro kotira jer su čim su opet okupili rotaciju zaigrali kao rasna playoff momčad. 4-1 ostvarenih ovog tjedna nova su potvrda toga, od povratka Favorsa imaju 7-2 i to sve govori. Opet, usprkos nedvojbenoj kvaliteti, ako vam je momčad s 50-50 scoreom statistički u svim mogućim rankingsima top 10 momčad, onda to sve govori o sezoni koja se odigrava, odnosno o nedostatku stvarno kvalitetnih momčadi. U ovakvoj ligi Jazzerima doslovno treba samo jedan vrhunski potez u kreiranju rostera da se pretvore u izazivača i to je odlično saznanje pred godine koje dolaze.

A kako im se nigdje ne žuri, mogu iskoristiti ovo vrijeme za zabavu, pa su tako u tjednu iza nas definitivno u prvu opciju promovirali Rodneya Hooda. Već neko vrijeme Hoodova uloga u napadu raste, a sada je od treće ili četvrte opcije postao prva pored živih Favorsa i Haywarda, čime je skinuo ogroman teret s potonjeg koji sada ne mora trošiti svu energiju na pick & roll kreaciju. Ovim potezom Snyder je dao priliku udarnom dvojcu da dođe do zraka, a usput je razigrao i Hooda koji će neminovno u godinama koje dolaze biti izuzetan sekundarni kreator. Uglavnom, ovo je razvoj situacije koji samo dodatno naglašava kakav se potencijal krije na ovom rosteru i koliko je izvjesno da će nakon all-star pauze ova momčad dati svoj maksimum, s ili bez pojačanja na poziciji playa.

Istina, imali su relativno lagan raspored, ali treba i odraditi posao protiv žilavih Nuggetsa i Bucksa, što im je uspjelo odličnom obranom. Sunsi su zicer, tu su si čak i oni mogli dozvoliti učinkovitu napadačku večer, dok je pobjeda tjedna svakako bila ona na gostovanju u Dallasu. Mavsi kompletni, razigrani, ali nemoćni kontolirati skok. Čim bi Jazzeri zaigrali bez Neta (Burke zbog bolesti nije bio na raspolaganju), s dodatnim šuterom u vidu Inglesa ili Johnsona uz Haywarda i Hooda u rolama combo-bekova, odmah su radili razliku jer bi moć pod košem bila popraćena i šutom i to je recept koji treba slijediti.

Poraz protiv Pelicansa im nije trebao, ali druga večer back-to-backa je nezgodna čak i za ovako mladu momčad. Istrošeni od borbe večer ranije i bez playa na raspolaganju (Burke opet nije igrao) pali su u samoj završnici utakmice. Davisa su držali pod kontrolom, ali Holiday je diktirao tempo, njegova slash & kick igra je bila previše i doslovno sam je, u maniri Isha Smitha, donio pobjedu Pelicansima. Sve što je Snyder u tom trenutku mogao pomisliti je kako bi mu bilo da ima jednog takvog combo-beka na svom rosteru (da je u stanju ostati u komadu, Holiday bi 3&D kvalitetom kombiniranom sa slash & kick sposobnostima, ali i sklonosti da igra sporednu ulogu u napadu, bio baš tip playa koji bi odlično zaokružio ovaj roster).

11. PISTONS

Gadan tjedan, ako je ikome dobro došla pauza to su oni. Stvari se raspadaju već neko vrijeme kako Drummond pada s formom, a sada kada su se na to nadovezali ozljeda Caldwell-Popea (istegnuo prepone već na startu tjedna u utakmici protiv Bostona) i umor svih ostalih, posebice Jacksona koji je ove sezone valjda više puta napao sredinu iz driblinga nego u cijeloj NBA karijeri prije toga, stvari izgledaju daleko od idiličnih. Znamo da je njihov recept oslanjanje na obranu pa ako u napadu nešto upadne, međutim obrana je sve propusnija, a u napadu upada sve manje. U ovakvom stanju tako nisu bili dorasli Bostonu, Indiani i Torontu, a sreća je eto da su Knicksi u još većem rasulu pa su barem tu došli do jedine pobjede (način na koji Knicksi uporno ostavljaju perimetar otvorenim morali su iskoristiti čak i Pistonsi).

Možda su tjedan mogli spasiti protiv Denvera, ali kad te ne ide, onda te ne ide. U toj utakmici su zaigrali i bez Jacksona i bez Ilyasove koji su tako na odmor otišli dan ranije nego što su trebali, a to znači da Van Gundy uopće nije imao rotaciju na raspolaganju. Nuggetsi su to iskoristili, a isto tako i Pistonsi moraju iskoristiti ovu pauzu, što da regeneriraju startere, što da pronađu još jednog strijelca za drugu postavu jer bez toga u završnom dijelu sezone vrlo lako bi mogli gledati česte reprize ovog tjedna.

12. BLAZERS

Wow. Ok, onaj niz pobjeda doma je bio očekivan, poklopio im se idealan raspored, ali bilo je realno sumnjati da takvu razinu igre, posebice u obrani, mogu prenijeti i u novi tjedan. Napisao sam da bi s dvije pobjede mogli biti presretni i da bi i to bilo više nego dovoljno za zadržati ovaj pozitivni momentum i prenijeti ga u all-star pauzu, a oni su uspjeli doći do čak tri. I to sve tri protiv direktnih playoff konkurenata, Rocketsa i Grizzliesa. Na njihovim parketima.

Rocketsi ni u jednoj od dvije utakmice nisu bili ni blizu tome da budu ravnopravan protivnik, a ključni detalj je balans. Naime, dok je Houston ostao isti kao što je bio na početku sezone, momčad bez obrane koja treba napadačka čuda da preživi u završnici, Blazersi su zaigrali nešto bolju obranu, posebice na loptu. Ono što je ključno, bez obzira što su u ovim utakmicama igrali s Harklessom na četvorci zbog ozljede Vonleha, a kako bi bolje parirali smallball formaciji Rocketsa, uz odličan presing uspjeli su ostvariti i dominaciju u skoku, tako da su obje utakmice kontrolirali od početka do kraja. Treba uzeti u obzir da su Rocketsi jedva prosječna momčad i da ovako nešto nužno neće moći ponoviti protiv boljih protivnika, ali, kvragu, pa tko je do prije dva tjedna mogao misliti da su Blazersi išta više?

Memphis je već predstavljao veći izazov, ali tu im je posao olakšala činjenica da je Gasol slomio stopalo, tako da su se opet mogli osloniti na ove smallball postave. Inače, Harkless povratkom Hendersona u formu gotovo da je ispao iz rotacije, ali Stotts je lukavo odlučio da će radije njega staviti uz startere nego da razbija ritam odličnoj klupi koja je u ovo periodu odradili ogroman posao (protiv Memphisa je zbog unutarnje linije Grizlija gurnuo Leonarda uz Plumleea, ali je brzo odustao od te zamisli, dijelom svakako i zbog ozljede Gasola).

Jedini poraz tako su doživjeli od Raptorsa u utakmici u kojoj su ovi ubacivali trice s 62%. Tu se jasno pokazalo da ova agresivnija igra na loptu ima dovoljno rupa koje protivnik može iskoristiti, pogotovo kada su na parketu dva startna combo-beka i kada je pravi izazov pronaći idealan matchup u obrani, pogotovo kada su Raptorsi igrali s trojcem Lowry-DeRozan-Ross (s tim da ni postava s Josephom umjesto Rossa koja standardno završava utakmice nije bila ništa manji problem). To je recimo bio jasan dokaz da Blazersi svom trudu usprkos neće biti defanzivna sila s ovim rosterom, ali dok god igraju ovako dobro u napadu i dok se god makar i trude na strani bez lopte (to je već samo po sebi puno više nego što radi npr. jedan Houston ili Sacramento), imaju realne šanse završiti među 8. Čuj to.

13. GRIZZLIES

Šteta, taman su našli neki način funkcioniranja i to u idealnom momentu, pred lakši dio rasporeda koji ih je čekao u ovoj drugoj polovici sezone, i onda Gasol strada. Nećemo sada o tome što za tako teretnog centra znači slomljeno stopalo, tu je u pitanju ostatak karijere, tako da ovo za Memphis ima puno veće implikacije od jednog propuštenog playoffa (Gasol je trebao ostati biti most između generacija, ali ako će ubuduće biti solidan startni centar za maksimalno 30 minuta, teško da može biti makar i skela koja vozi dva puta dnevno). Njegov gubitak znači da će Joerger opet morati jahati smallball postave koje su bile daleko od idealnih kada su im dali značajniju rolu, a ne dovedu li pojačanje pod košem, vrijedni Z-Bo će vjerojatno morati glumiti peticu veći dio večeri jer Hollins definitivno nije rješenje. I ne, potencijalni povratak Wrighta na jednom koljenu nakon all-stara neće im previše pomoći.

Gasol je bio ključan u sredini protiv Knicksa u utakmici koju su dobili kontrolom reketa što im se ubuduće neće često ponoviti, pogotovo protiv takvog tipa protivnika koji isključivo igra s visokim postavama. Protiv Dallasa su imali problema braniti stretch postavu Mavsa, ali su istovremeno i sami predstavljali problem grit & grind košarkom i to je ono na čemu su okrenuli sezonu, vrativši se korijenima. Izgubili su utakmicu u produžetku, veći dio večeri su bili u podređenom položaju, ali su barem bili davež, a takve večeri će biti puno teže ponavljati ako ne možeš igrati s dva teškaša u sredini. Protiv Portlanda su ostali bez Marca, Joerger je pokušao zadržati trenutni identitet korištenjem Hollinsa uz Randolpha što je Blazersima olakšalo posao u završnici tako da je pitanje koliko će se još moći držati ove rotacije koja je do ozljede Gasola funkcionirala.

Netsi nisu bili pravi test, tu je Memphis i sa onim drugim Greenom kako starterom bio bolji, tako da su opet uspjeli maksimalno iskoristiti klupu predvođenu onim prvim Greenom. Samo, ako Green, Hollins, pa i Wright, ne budu u stanju držati sredinu pola utakmice protiv najboljih postava, Joerger će morati rastaviti trenutno idealnu drugu petorku i pri tome s 50-50 podjele minuta opet otići na veći broj minuta smallballu, a taj povratak Jeffu Greenu ili Barnesu kao startnim smallball četvorkama umjesto podizačima energije s klupe vjerojatno će označiti i njihov novi pad. Za koji ovaj put neće biti lijeka.

14. HORNETS

Wow još jednom. Tjedan iza nas je najbolji tjedan njihove sezone, a nije da nisu imali trenutaka i ranije. Samo Spursi i Warriorsi su pružili višu razinu igre, konačno kompletni (da, došli smo do toga ga izostanak Jeffersona više uopće ne vodimo kao minus, kada se i vrati nisam siguran gdje će mu pronaći minute), Hornetsi su dobili balans o kojem je Clifford sanjao i ostvarili su 4-1. Drugim riječima, vratili su se u playoff kombinacije, rezultatom, ali prije svega dojmom. Naime, da su u stanju prezentirati ovakvu razinu igre do kraja sezone, mjesto među 8 teško da bi im pobjeglo, a ovako opet će morati iz početka - dogodilo se ono najgore čega smo se najviše i bojali, MKG je obnovio ozljedu operiranog ramena i iako se teoretski može vratiti kad se stanje smiri, za nekoliko tjedana možda, sumnjam da će i on i Hornetsi još jednom biti spremni riskirati preuranjeni povratak. Ozbiljan pristup operaciji značio bi preskakanje ostatka sezone i nakon svega to je vjerojatno i najpoštenije.

Dakle, morat će opet vraćati u rotaciju Hairstona, a vidjeli smo već kako djeluje na igru momčadi zamjena njega i Kidd-Gilchrista. Batum izgleda dobro, nakon tjedna odmora trebao bi igrati još bolje, tako da će on ponijeti veći dio tereta, a valjda su i problemi Lina i Lamba s ozljedicama prošlost. Vratio se i Zeller u ovom periodu, iako su Kaminsky i Hawes odlično odrađivali posao, njegov povratak daje Cliffordu još veću mogućnost miksanja pa je tako našao dva para koja mogu funkcionirati (Hawes i Kaminsky kao par su odlični protiv drugih postava, u startnoj roli ipak ih je lakše razotkriti kao nedovoljno dobre defanzivce). Dakle, ima ovdje još i kvalitete i dubine za igrati dobro u oba smjera i Hornetse definitivno ne treba otpisati, pogotovo ako pronađu bolje rješenje od Hairstona za stopersku rolu tijekom prijelaznog roka. Ali, bilo bi im puno lakše s defanzivnim asom kao što je MKG, koji se opet pokazao kao pobjednik.

Da vidimo koga su sve sredili ovaj tjedan. Cavsi nisu ni znali što ih je snašlo usprkos tome što su Hornetsi igrali bez Kembe, a i Wizardsi su pali na isti način - odlična otvaranja prve i treće četvrtine, s najboljim postavama na parketu, omogućila su Hornetsima nabijanje razlike koje su održavali do samog kraja tih utakmica. Između se ugurao poraz od Heata gdje ih je uništio Whiteside dominacijom u oba reketa, a na kraju tjedna su imali dvije možda i najdominantnije pobjede u sezoni. Bullsi bez Butlera su prošli slično kao i Bullsi s Butlerom na početku sezone, zatrpani tricama od strane momčadi koja neopisivo bolje utjelovljuje ideale Hoibergove košarke, to je praktički bio zicer obzirom na formu obje momčadi. Ali, to kako su na identičan način izrešetali Pacerse, koji ipak imaju bolju obranu na loptu i na perimetru od Chicaga, a i trenutno su u puno boljem stanju, bio je poseban. Bio je to specijalan trenutak za Hornetse jer su istovremeno uz najbolju partiju sezone doživjeli i šok nove ozljede Kidd-Gilchrista, tako da su odjednom mogli osjetiti i euforiju povratka u igru i agoniju zbog novog pada forme koji ih čeka. Šteta, prokleta šteta.

15. HEAT

Nisu nastavili s dobrim igrama iz prošlog tjedna, što je potpuno razumljivo jer im je raspored bio puno teži. Dobili su nazad Whitesidea, koji je odigrao bitne minute u pobjedama protiv Dallasa i Hornetsa, pogotovo u ovoj potonjoj gdje je praktički sam riješio utakmicu. Hornetsi su uporno probijali prvu liniju obrane Heata i napadali obruč gdje ih je Hassan dočekivao blokadama, a pokušaji da ga kazne za parkiranje u reketu s Hawesom na parketu neslavno su završili jer je Whiteside zadominirao u skoku, kucajući sve što je trebao preko Spencera. Vrhunska centarska partija, čovjek je tako sam sredio protivnika koji je igrao na vrhunskoj razini cijeli tjedan. Protiv Dallasa je imao manju rolu, ali prvenstveno zato jer ga je Spoelstra izvadio u završnici, koju je dobrim dijelom i zbog toga Heat zamalo izgubio. Mavsi su bili izazov cijele večeri sa stretch postavom, ali teško je shvatiti zašto je trener Miamia mislio da ima više šanse s Winslowom na parketu uz Bosha nego s Whitesideom. Uglavnom, u Miamiu već neko vrijeme izvedba na parketu je u drugom planu, očito su odnosi u svlačionici važniji za raspodjelu minuta, a u takvom kontekstu nije ni čudo da Heat muku muči s hvatanjem forme.

I dok su se protiv Dallasa i Hornetsa provukli, protiv Clippersa nije išlo. S minimalnom rolom Whitesidea (iako je s druge strane bio idealan protivnik mu u vidu Jordana), s kilavim partijama Wadea i Bosha koji nisu mogli ništa pored tog istog Jordana, Heat je pao bez ispaljenog metka. I onda se u sljedećoj utakmici dogodilo neminovno, Hassan je ispalio lakat Marjanoviću u glavu, frustracije stvarno nije lako sakriti. Da tip ima problema u glavi to je očito iz aviona, ali samo gledajući te periode protiv Dallasa i Hornetsa dok je bio na parketu nikome normalnome ne bi palo na pamet reći da je Miami bolji bez njega. Ne, brojke nisu idealne, ali npr. ovaj tjedan Whiteside je bio daleko najbolji igrač Miamia. Mislim, kako on može biti kriv sjedeći na klupi za one periode igre u kojima Wade i Bosh igraju kao da imaju metlu u guzici? Najveća prevara pak ove sezone je ona tvrdnja da je obrana Heata bolja bez njega. Ne, obrana Heata je išla na razinu više kada bi se na parketu našla druga petorka s Winslowom i Johnsonom koji su radili razliku protiv drugih postava, ali od kada Spoelstra više nema njih dvojicu terijera u punom pogonu, kvaliteta obrane Miamia isključivo je vezana uz Hassanove minute.

Također, ne treba izuzeti efekt domina. Winslow je bio ubojit protiv drugih postava gdje je dominirao energijom, ali kako je Spoelstra razbio rotaciju da bi imao Justisa u završnicama uz Bosha, jasno da je rookie razotkriven kao igrač manje na parketu, što je uostalom bilo najočitije u ovom periodu. U napadu ne služi ničemu, u obrani se gubi ona njegova kvaliteta obzirom da često mora čuvati puno snažnije i puno iskusnije igrače od sebe, često i najbolje protivničke opcije. Miami ima potencijala, ali kombinacija ozljeda, čudnih rotacija, nejasnog Whitesideovog statusa i nerazjašnjenih odnosa unutar momčadi oko toga da li igraju kroz Bosha ili kroz Wadea (a to nikako ne treba zanemariti, čim Wade nađe snage za spojiti dvije-tri dobre utakmice Bosh potone i to nije slučajno) vrlo lako bi ih mogla koštati playoffa. Zato pričekajmo do idućeg tjedna, nema šanse da Riley samo tako prosjedi ovaj prijelazni rok, dok mu je pred očima roster koji puca po šavovima.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (2) Trackbacks (0)
  1. Koliko je izvedivo da Blazersi uzmu Howarda bez da diraju oslonce ekipe, Lilard-McColum

  2. moglo bi se nešto iskombinovati, Hendersonu i Kamanu ističu ugovori na ljeto (ukupno 11 miliona) pa bi trebalo dodati E.Davisa i još nekog mladog igrača, možda i pika da bi finansijski štimovalo. Čisto sumnjam da bi Blazersi dali baš previše resursa za nekog ovako ćudljivog igrača, a i on presrećan da dođe u ekipu koja nema šampionske ambicije. I Rocketsi sigurno mogu dobiti boljih paketa od ovog, tako da ne izgleda prerealno


Leave a comment

Trackbacks are disabled.