ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

7Feb/163

NO-STAR GAME 2016.

Prije nego se idući tjedan, uz neizbježni osvrt na tjednu akciju, bacimo na analizu potreba svih 30 franšiza tijekom trade deadlinea, što je tema na kojoj će biti fokus tijekom all-star pauze, red je da odradimo i No-Star izbor.

Da lista bude reprezentativnija, ovaj put ćemo dodatno podignuti donju granicu minuta, na 1000 (uz napomenu kako u slučaju da nam bude nedostajalo opcija za popuniti roster, unutra upada i netko s ponekom minutom manje), a i IOR minimum ćemo postaviti na 29. Cilj je riješiti se svih onih veterana i rookiea koji igraju manje važne role u rotaciji kojima nisu dorasli, ali isto tako nisu ni toliko bitni za rezultate momčadi. Ovim okvirom pak osigurali smo se da u izbor uđu starteri ili barem članovi najuže rotacije, dakle itekako bitni igrači, koji svojim lošim učinkom više štete nego koriste momčadi. Jasno, i ovdje će opet većinu mjesta zauzetu veterani kojima je prošao rok i klinci koji se traže, ali barem nećemo gurati na roster očito istrošene Piercea i Cartera, koji su ionako marginalne opcije svojih momčadi, umjesto jednog Johnsona koji je još uvijek možda bolji igrač od ove dvojice, ali koji definitivno nije više dorastao roli koju nosi u Brooklynu i koji je puno odgovorniji za (ne)uspjehe momčadi od Piercea i Cartera zajedno.

Dakle, puno minuta i loš IOR kombinacija su koja vas vodi na no-star, a što veći raskorak bude između ovo dvoje, to ste bolje plasirani. Pa da vidimo tko predvodi ovogodišnju kolekciju meteora.

EAST

KYLE KORVER, 1498 MIN, 26 IOR

DERRICK ROSE, 1420 MIN, 22 IOR

JOE JOHNSON, 1777 MIN, 25 IOR

Tri najzvučnija imena, tri najveća negativca trenutno u redovima vlastitih momčadi. Prijašnjih godina bi izbjegli izbor u no-star jer smo gledajući širu rotaciju propuštali unutra puno manje talente, međutim sada im nema spasa. Iako i dalje imaju čime pomoći NBA rosteru, definitivno ne zaslužuju role koje igraju. Korver je danas tek prosječan šuterski specijalist kojega je sve teže sakriti u obrani kako svoje jedino oružje u napadu, tricu, gađa sa 38%. Što je više nego dovoljno za biti dio rotacije, ali, s njim kao članom jezgre i trećim igračem po minutaži na rosteru, nećete daleko stići.

Roseov slučaj još je teži, tamo nije jasno da li Bullsi i dalje vjeruju da iz njega mogu izvući nešto približno prijašnjim igrama ili jednostavno nemaju karaktera priznati kako su vlasnici jednog od najgorih ugovora u ligi. Što god bio razlog, s potrošnjom i slobodom u igri koju ima, Rose je kamen oko vrata njihovom napadu i sve ove minute koje je odigrao, ako ih izuzmete kao uspjeh same po sebi obzirom na sve što je prošao, bitan su razlog zašto je Chicago, usprkos dovođenju navodnog trenera genijalca (iako je i to nakon pola sezone sve veći upitnik, koliko je Hoiberg sposoban biti NBA trener) i sjajnim sezonama Butlera i Gasola, opet ispodprosječna napadačka družina.

Johnson ima cijeli niz olakotnih okolnosti, prvenstveno vezan uz očajan kontekst u kojem se nalazi i gdje je od ozljede Jacka primoran još više kreirati nego što bi trebao, tako da je šteta što ga nemamo prilike gledati na nekom ozbiljnom rosteru gdje bi vjerojatno još uvijek bio iskoristivo oružje s klupe kao sekundarni playmaker sposoban igrati iz post-upa, ali i kao spot-up šuter. Ali, maknemo li to na stranu, objektivno u ovom trenutku nije dorastao onome što Netsi traže od njega.

ELFRID PAYTON, 1399 MIN, 26 IOR

JABARI PARKER, 1317 MIN, 23 IOR

Nekakvu imaginarnu petorku zaokružio bih s ova dva mlada igrača koji nisu novaci, ali definitivno još traže mjesto pod suncem. Payton je solidno izgledao u nekim trenutcima, ali s Oladipom uz sebe jednostavno je beskoristan. Praktički, da bi iz njega izvukao učinak dostojan ozbiljne role moraš sve podrediti njemu kao playu, od rostera do stila igre. To može funkcionirati ako si Rondo, ali po svemu viđenom u ove dvije sezone Payton teško da je Rondo. Radi na šutu, ima dobru slash & kick igru i može igrati više nego solidnu obranu na poziciji tako da ga ne treba otpisati, međutim za sada se čini da će budućnost u ligi imati isključivo kao back-up. A što tek o Orlandovom rosteru kazuje činjenica da su se raspali kada je ispao iz momčadi zbog ozljede gležnja, to ovom prilikom nećemo posebno naglašavati.

Parker za razliku od Paytona nema poštenu NBA sezonu u nogama, tako da je praktički rookie, ali u ovim više nego reprezentativnim minutama koje je skupio ove sezone nije pokazao doslovno ništa. Možda je problem u tome što je zadnja opcija u napadu, što mu definitivno ne odgovara kao igraču koji je prvenstveno strijelac s loptom, međutim ne vidim momčad koja će nekome tko je ovako loš obrambeni igrač i šuter dati šansu igrati značajniju rolu. Parker uopće ne puca trice, što je u jednu ruku čudno, a u drugu potpuno razumljivo ako uzmemo u obzir da trenutno ne može ubaciti ni šut s poludistance (to se još lani činilo kao nešto na čemu će bazirati veći dio repertoara ovih prvih nekoliko sezona). Dakle, kao ispušni ventil nema nikakvu vrijednost ako ne završi ulaz na obruču. Defanzivni problemi su dobrim dijelom vezani uz to što igra izvan pozicije veći dio vremena i što nikako ne može čuvati četvorke, ali ni na perimetru nije ništa bolji.

BOJAN BOGDANOVIĆ, 1376 MIN, 5 IOR

Dok su svi ovi igrači iznad barem pokazali nešto kvaliteta ili potencijala za zadržati mjesto u ligi, Bogdanović u popriličnom broju minuta nije pokazao ništa osim onoga što smo već znali, a to je da sve bolje gađa tricu iz spot-upa. Jebiga, sad ću završiti u registru izdajnika jer ću ovo napisati, ali činjenica je da malo koji igrač u NBA ima gore defanzivne individualne brojke od Bogdanovića. Očekivao bi čovjek od nekoga tko fizički stvarno ima preduvjete u visini i masi da će barem bolje braniti u postu, da ne govorim da ima već godine i godine iskustva koje bi mu trebale pomoći da ne tom dijelu parketa barem zna kako se postavljati, ali Bogdanović je defanzivno povoljan matchup na svim dijelovima parketa i to svi protivnici itekako koriste. Samo zbog toga teško da je upotrebljiv na više od 20-ak minuta, ali još veći problem nastaje zato što u napadu ne donosi ništa osim šuta za tri, što je dokazao i u ovogodišnjoj puno većoj roli u kojoj se nikako nije uspio nametnuti kao kreator. Praktički, ako izbacimo one šuterske bljeskove svakih par tjedana, njegova sezona je jedno veliko ništa. Sad, obzirom na smjer u kojem ide liga, ti šuterski bljeskovi će mu biti sasvim dovoljni za novi ugovor, a ako ikada postane konstantan realizator, možda bude i dio ozbiljnije rotacije kao specijalist s klupe. Samo, ovdje bi se držao pravila Brucea Willisa, da može iznad razine 8-9 igrača, već bi to pokazao. Starog psa je teško naučiti nove trikove.

HOLLIS THOMPSON, 1315 MIN, 14 IOR

Evo, već treću sezonu lagano u sjeni pokazuje da je solidan 3&D igrač za dno rotacije, problem je samo u tome što ga Sixersi guraju u puno važnije role.

STANLEY JOHNSON, 1225 MIN, 13 IOR

Rookie ima trenutaka i kako sezona odmiče igra sve bolje i prije svega konstantnije. Tako da njegov izbor ovdje nije nikakva dugoročna kritika, dapače igrači koji se još navikavaju na NBA obično su glavni kandidati za no-star. Njegova budućnost je svjetla, jednostavno ovo je samo podsjetnik da je velik problem Pistonsa mladost i tanka klupa zbog čega je Stanley isplivao kao šesti igrač. Od čega će puno više koristi imati dogodine nego što su imali do sada.

ISAIAH CANAAN, 1232 MIN, 20 IOR

Pa, sada već možemo zaključiti kako definitivno nije u pitanju ozbiljan potencijal za NBA playmakera. Canaan je klasični combo koji još uvijek igra kao da je u NCAA, a nije ni približno učinkovit kao strijelac da opravda značajnu minutažu u ulozi koja mu najviše odgovora, onoj revolveraša s klupe.

DOUG MCDERMOTT, 1073 MIN, 0 IOR

Nije Rose jedini problem Bullsa, to je i manjak poštenih bočnih igrača nakon Butlera. U užem izboru za no-star bio je i Snell, kojega sam poštedio ulaska među 12 zbog manje minutaže. Dok je Snellov najveći problem napad, Doug je već sada šuterski specijalist kakvoga mnoge momčadi sanjaju. Samo, problem je što ne radi apsolutno ništa drugo na parketu sada kada su obrane uglavnom skužile da je dovoljno malo striktnije ga pokrivati kako vas ne bi mogao napasti iz driblinga ili u postu. Uglavnom, u napadu može funkcionirati, ali problem obrane je nešto što će ga vjerojatno stajati ozbiljnije NBA karijere. Kao što smo očekivali kada je izlazio na draft, Doug je čak i za bijelca minus atleta, praktički kada sam maloprije rekao da malo koji igrač ima gore defanzivne brojke od Bogdanovića, mislio sam prije svega na njega. Njih dvojica bi trebala valjda igrati 10 godina da zajedno skupe 100 blokada. U ligi veterana u kojoj igra Čutura. Uglavnom, kada imate ovakav hodajući mismatch na parketu, uzalud vam svi planovi, nema tog napada koji u playoffu može sakriti ovakve rupe u iole ozbiljnijoj minutaži.

GERALD GREEN, 1159 MIN, 22 IOR

Mislio sam se između njega i Winslowa, ali na kraju sam dao prednost na rosteru Geraldu iz više razloga. Iako ni Winslow ne briljira, prvenstveno zbog činjenice da u napadu može zabiti samo zicere iz čistih kontri, barem odrađuje ozbiljan posao u obrani. Na kraju krajeva, klinac je i rookie, tako da je sve što daje praktički plus ako uzmemo u obzir da je dio veteranske momčadi s ambicijama koje sežu puno više od pukog plasmana u playoff. Ali, Gerald, za toga lika nema opravdanja. Istina, čim ga je doveo kao prvog šutera s klupe i Riley je znao da se igra s vatrom, odnosno da ako ne bude u stanju gađati tricu s visokim postotcima, Green više šteti na parketu nego koristi. 32% su jedva podnošljivi obzirom na minus koji Green predstavlja u oba smjera ako mu ne upada šut, povremeni bljeskovi to teško mogu maskirati. S tim da su greške u obrani još i podnošljivije od skok-šuteva iz driblinga kojima prekida napade.

PJ HAIRSTON, 936 MIN, 3 IOR

Mogao sam umjesto njega ubaciti spomenutog Winslowa, nebitnog Ellingtona ili sirotog Stauskasa, ali odlučio sam iskoristiti pravo i gurnuti ga među 12 čisto kao podsjetnik koliko bi Hornetsi bili bolji da su ove njegove minute mogli dati boljem igraču, na primjer Kidd-Gilchristu. Clifford je pokušao krpati rotaciju gurajući ga u 3&D rolu, sakrivao ga je u postavama gdje je mogao najmanje štetiti, a kada svi vanjski uhvate formu i ako budu na okupu, konačno ga može gurnuti na dno klupe gdje mu je i mjesto.

OSTALI

Već smo spomenuli Winslowa, za njega vrijedi isto što i za Johnsona - ogromna minutaža koju je odigrao teško da je Miamiu ove godine bila od velike koristi, ali ubuduće bi im se ovo ulaganje trebalo vratiti s kamatama. Ellington nikada i nije bio igrač za ozbiljne minute i u Netsima igra čisto zato jer nema nikoga drugoga (mislim, od njega ni Carlisle nije uspio izvući poštene minute), a Stauskas je tako bezličan da mu ni Sixersi nisu bili u stanju pronaći poštenu rolu. Doduše, njegov najveći problem do sada su bile ozljede, ako dođe u poštenu formu možda i njemu relativno kompetentan playmaker pomogne malo popraviti učinak, barem iz spot-upa. U obrani Stauskas očekivano nije faktor, ali nije ni totalno dno kao ranije spomenuta bijela braća, dok u napadu puno veći problem od nerealiziranog šuterskog potencijala predstavlja sekundarna kreacija. Stauskas je u NCAA bio itekako u stanju kreirati iz driblinga, to je još jedan aspekt igre koji nikako nije u stanju prenijeti na višu razinu i što prije odustane od toga i fokusira se isključivo na catch & shoot bit će bolje za momčad. Dugoročno pak ni napredak u tom smjeru ne treba isključiti, ipak mu je ovo tek druga godina, a pretalentiran je da ne izvuče barem nešto iz svih oružja koja ima.

Spomenuo bih još dvojicu igrača. Kaminsky bi dobro došao ovom rosteru kojem nedostaje visokih, ali dosta visok IOR i ne prevelika minutaža (i još manja rola, da su imali manje problema s ozljedama Frank The Tank nikada u rookie sezoni ne bi skupio ovoliko minuta) pokazuju da je u pitanju solidan rotacijski igrač koji će u budućnosti biti u stanju odrađivati tu rolu bez većih problema. OJ Mayo je, umjesto da iskoristi priliku i nametne se kao prvo ime s klupe Bucksa, zbog kombinacije ozljeda i vlastite kurcubolje (ili jednostavno limitiranih dometa, osim one sezone u Dallasu kada je Carlisle iz njega izvukao učinak prosječnog beka-šutera, nikada nije igrao na razini većoj od trećeg beka) opet podbacio, a kako nije skupio dovoljno minuta nije ni pravi kandidat za mjesto među 12.

WEST

TYSHAUN PRINCE, 1112 MIN, 2 IOR

Nešto veća je gužva na Zapadu, ovoliko igrača u bitnim rolama koji su podbacili definitivno objašnjavaju dio razloga zašto je konferencija u slabijoj formi nego lani. Opet, netko tko nije podbacio već igra očekivano očajno je Prince, kojega definitivno ubacujem u startnu petorku. Može Mitchell smatrati koliko želi da njegovim prisustvom pomaže mladima, ali ne vidim nikakve koristi u tome da zombi igra ovoliko minuta. Odnosno, ako su već smatrali da Wiggins nema fizikalije za igrati trojku veći dio vremena (što je istina, usprkos tome što iznuđuje gomilu slobodnih njegova igra u kontaktu je katastrofalna zbog manjka mase, ako ne osvari prednost prvim korakom nema šanse izgurati se za poziciju, a to je jednako velik problem i u obrani), onda su mogli naći i bolje rješenje.

KOBE BRYANT, 1253 MIN, 18 IOR

Nadam se da ovih nekoliko dobrih šuterskih partija za redom neće utjecati na odluku da ode u mirovinu.

DION WAITERS, 1423 MIN, 17 IOR

Ovaj čovjek ima četvrtu minutažu na rosteru koji se nada boriti za naslov, što nikako nije dobro za taj roster. Ono što je dobro je da ga drže pod kontrolom, iako je četvrti potrošač troši debelo ispod prosjeka, ali ni to mu ne pomaže da bude učinkovit strijelac. Waiters nema spot-up kvalitete iako je trenutno podnošljiv s 36% za tricu, a, najgore od svega, debelo je u minusu kao slash & kick kreator. Iako ima gomilu prostora napadati s loptom, njegovi učinci su ispodprosječni, prvenstveno jer po običaju uzima više dugih dvica iz driblinga nego ulaza. Klasičan primjer igrača koji ruši svaki napadački sistem, sreća je samo što ničega sličnog u Oklahomi nema.

ALONZO GEE, 1076 MIN, 10 IOR

Kada Anthony Davis za 4 godine bude tradeom odlazio iz New Orleansa, jedna od dražih uspomena sigurno će mu biti ova sezona u kojoj je mogao s Alonzom provoditi gomilu minuta na parketu. Čovjek kojem je jedina košarkaška vještina energija, s tim da i nju ne koristi baš najbolje, igrom slučaja ima petu minutažu na rosteru i to govori sve što treba znati o sezoni Pelicansa i problemima s kojima se suočavaju zbog loših odluka Dempsa i epidemije ozljeda.

TY LAWSON, 1099 MIN, 3 IOR

Ok, postojala je šansa da neće biti pojačanje i da će se ovo pokazati lošim potezom kockara Moreya, ali koliko vas je mislilo da će do toga doći zbog očajne igre? To da će završiti u nekom jarku s bocom Jacka u rukama bilo je realnije očekivanje od toga da će zaboraviti igrati košarku čak i u situacijama u kojima je primarni kreator (kojih, istina, nema previše jer se u Houstonu sve vrti oko Brade). Njegova prezentacije do sada je tako loša da je teško vjerovati kako u ligi postoji franšiza spremna riskirati s njegovim povratkom kao što su to Kingsi napravili s Rondom. Jer Rondo ni u najgorim danima u Dallasu nije bio totalno neupotrebljiv u bilo kojoj roli kao što je to Ty trenutno u Houstonu.

COREY BREWER, 1123 MIN, 4 IOR

To što često igra na četvorci i što je ova momčad Houstona bez ikakvog obrambenog sistema sigurno mu ne pomaže, ali njegova očajna igra u 1 na 1 jedan situacijama je potpuno razotkrivena, ako ne ukrade loptu u pritisku na linije dodavanja, Brewer je u obrani totalno beskoristan. Dodaj tome katastrofalan šut i sramotnu realizaciju u reketu za nekoga tko uglavnom trči kontre i dolaziš do jednog od najgorih ugovora u ligi. Čim ga je potpisao bilo je jasno da je Morey pretjerao, očito je i on bio pomalo opijen prošlosezonskim rezultatima, ali ovakvu katastrofu teško je bilo naslutiti. Time je još manje jasno zašto ne mogu pronaći koju minutu za McDanielsa, nije da mogu igrati gore nego kada je Brewer na parketu. Najgore od svega, Brewer se do sada u karijeri često izvlačio iz ovih nizina, uvijek bi bljesnuo nakon očajne sezone, ali obzirom da ima 30 godina i da znamo kako stare wingovi koji se uglavnom oslanjaju na atleticizam, a puno manje na BBIQ i šut, bojim se da mu je sljedeća postaja Kina.

BEN MCLEMORE, 1031 MIN, 9 IOR

MARCO BELINELLI, 1271 MIN, 8 IOR

Morao sam staviti obje dvojke Kingsa na roster jer malo koja momčad ima tako lošu produkciju na nekoj poziciji kao oni na ovoj.

Marco, Marco. Horror koji predstavlja njegova igra u obrani (neke od najgorih brojki na koje sam naišao u slaganju ovogodišnjeg IOR-a, otužne čak i za niskog i sporog bijelog beka, u rangu Bojana i Douga - njima je definitivno trebao netko barem u trećem koljenu da posudi koji atletski gen) ove sezone dodatno su naružene činjenicom da Marco nakon povremenih bljeskova na startu sezone nije u stanju nositi teret prvog kreatora s klupe. Izgleda da su Bullsi i Spursi bili u pravu kada su ga gurali u manje role, one petog beka, šutera specijalista ili playa za posebne trenutke. Igrajući uglavnom iz driblinga Belinelli je katastrofalan ove sezone, dakle ne odgovora mu ni volumen ni stil uloge. Da igra više bez lopte, uz Ronda, kao čista catch & shoot opcija, bilo bi bolje i za njega i za momčad, ali teško će Karl odustati od svog stila po kojem svaki vanjski igrač mora biti u stanju svakom prilikom napasti u slash & kick svojstvu.

McLemore s druge strane ne igra uopće s loptom, što mu također otežava boravak na parketu, ali najveći problem je što u 3&D roli nije ništa posebno. Dapače, kao što brojke kazuju još je daleko od Courtney Lee zone. Za razliku od Marca mlad je i bolji atleta, tako da postoji šanse da u drugoj fazi karijere negdje bljesne, ali plafon mu je očito taj rang Lee-Bazemore-KCP bekova koji nisu pravi swingmani, nisu dovoljno dobri da budu sekundarne opcije, ali šut za tri i podnošljiva obrana na bekovima otvara im vrata ozbiljnim minutama zbog manjka rasnih bočnih u ligi.

TERRENCE JONES, 1003 MIN, 18 IOR

Evo nam još jednog Rocketa. Houstonu je dosta Jonesa kao četvorke budućnosti, Jonesu je dosta Houstona, tako da je najbolje da se ova vrtnja u krug koja traje već nekoliko godina prekine tijekom skorog prijelaznog roka. Momak je neupitno talentiran, ali teško da je startni materijal zbog manjka inteligencije i elitne vještine. Međutim, kao solidan šuter iz vana i dobar atleta koji može biti od koristi u konzervativnijem obrambenom sistemu (ili je u slučaju Houstona dovoljno reći bilo kakvom sistemu), sigurno ima potencijal postati važan dio uspješne rotacije. Samo, očito se to neće dogoditi u Clutch Cityu.

EMMANUEL MUDIAY, 1107 MIN, 10 IOR

Rookie je, u zadnje vrijeme igra bolje, sve su to olakotne okolnosti. Međutim, ono što je prezentirao u prvom dijelu sezone bila je neučinkovitost kakva se rijetko viđa, posebice za regularni dio NBA sezone. Nakon all-stara bi trebao nastaviti rasti s formom i potvrditi da se navikava na NBA igru, a nije da više ima prijetnju na poziciji - Malone je davao gomilu minuta Nelsonu kao iskusnom playu, ali stari Jameer je toliko gotov da je i sam zamalo završio na ovom rosteru (nije jer sam odlučio prednost dati jednom drugom članu Nuggetsa).

RANDY FOYE, 1001 MIN, 0 IOR

A taj je Randy Foye. Ne može ubaciti tricu ligaškim prosjekom, dakle apsolutno nema nikakvu vrijednost na rosteru osim kao veteran u svlačionici, što je doslovno i jedini razlog zašto ga Malone trpi. Sada kada su Mudiay i Harris uhvatili tlo pod nogama, stvarno nema razloga stavljati ga više u igru.

RAUL NETO, 991 MIN, 5 IOR

Slično kao i s Hairstonom, ovdje sam isto iskoristio pravo ubaciti igrača koji još nije odradio 1000 minuta, ali koji je itekako velik problem svojoj momčadi. Nikada nije bilo jasno što Jazz vidi u njemu dugoročno, osim što su morali probati još jedan svoj internacionalni projekt prije nego dignu ruke od njega. Neto ima solidan šut iz spot-upa i igra agresivno u obrani, bio bi solidan 3&D playmaker da ima makar približne NBA fizikalije. Može ga se sakriti sa ovim zidom koji ima iza leđa, ali baš zbog toga zida Jazzerima na ovoj poziciji treba bolji strijelac i kreator, dakle što prije ovdje dovedu makar prosječnog igrača, prije će moći poletjeti. Nema razloga da dogodine ne budu top 4 momčad na Zapadu samo ako riješe taj detalj.

OSTALI

Mogao sam ubaciti ovdje veterane poput Hibberta, Allena i Crawforda, ali bili su za malo na granici podnošljivog rotacijskog igrača s bodovima tako da sam im u ovoj konkurenciji ipak progledao kroz prste. Za Hibberta se nema što reći, u najboljem slučaju čeka ga još nekoliko godina u ligi kao back-up peticu, sumnjam da će ijedna momčad oko tako nepokretnog čuvara obruča graditi igru (treba ti poseban roster za maksimizirati njegovu jedinu kvalitetu, ne samo da moraš imati četiri odlična šutera koji će ga sakriti u napadu, već i četvorku koja će biti u stanju skakati kao petica i pokrivati pola obrane, što znači da je danas jedini suigrač s kojim bi možda mogao igrati 25 minuta Anthony Davis).

Tony Allen više nije dominantan u obrani, a sada više nitko i ne pokušava pretvarati se da igra obranu na njemu, tako da bi i on mogao početi razmišljati o mirovini. Crawford je u padu, ni on neće još dugo vremena moći zauzimati mjesto u ligi mlađima, što je samo još jedna potvrda da je klupa Clippersa i dalje katastrofa, možda i veća nego lani (Austin Rivers je također bio ozbiljan kandidat za zadnje mjesto, ali sam ga radije dao playu Jazza koji je puno veći problem jer igra zato što nema drugih opcija, Rivers pak igra samo zato što ga otac forsira i za Clipperse je u biti totalno nebitan). Pierce, Mbah A Moute, Stephenson, svi igraju puno gore nego prošle sezone (ili u slučaju Lancea jednako loše), a to ne može biti slučajno, zar ne. Praktički, osim Aldricha i Prigionia na toj klupi nema igrača na kojeg se možeš osloniti, a ovoj dvojici su role ionako limitirane na desetak minuta po večeri obzirom da mogu igrati samo kao zamjene Paulu i Jordanu tako da ne donose nikakvu fleksibilnost s postavama i ne predstavljaju ozbiljne opcije.

Meyers Leonard i Shabazz Muhammad također su imali ocjene bliže rotaciji i ne previše bitne role pa sam ih poštedio iako su obojica donekle razočaranja. Leonard nije pružio što se od njega očekivalo kao stretch visokog koji može čuvati obruč, nema jasnu poziciju u obrani, a u napadu je potpuno jednodimenzionalan, tako da nije nikakvo čudo da je ostao bez startne role i da mu minutaža ovisi isključivo o matchupu. Nije dakle oslonac za budućnost, ali kao rotacijski igrač ima vrijednost dok god može ubacivati tricu visokim postotcima, što nije bio slučaj prvi dio sezone.

Shabazz je priča za sebe. Igrač manje u obrani, loš spot-up šuter, ne vidi parket osim pravocrtno. Prije 20 godina solidnom igrom iz driblinga i kombinacijom šuta s poludistance i ulaza bio bi opak strijelac s klupe, danas pak nitko nema potrebe za ovakvim tipom igrača u sporednoj roli. Opet, Wolvesi su dobro napravili što su mu dali Martinove minute jer istrošeni veteran nije ništa bolji ni korisniji, dapače i on bi se našao u ovom izboru da je kojim slučajem imao dovoljan broj minuta.

Nelsona sam već spomenuo kao još jednog potencijalnog kandidata, a među 12 bi vjerojatno završio i Norris Cole da ima dovoljan broj minuta. Ovako, obzirom da je propustio veći dio sezone, teško ga je smatrati jednim od glavnih krivaca za rezultate Pelicansa, iako im naravno neće ni pomoći sada kada je u punom pogonu. Onaj Cole koji je lani zaigrao nakon dolaska iz Heata pristojna je back-up opcija, ali ovaj sada previše podsjeća na ono što smo gledali tijekom tri i pol godine u Miamiu i kao takav nema što raditi u užoj rotaciji.

Za kraj spomenimo kako bi i Sunsi trebali imati predstavnika na ovoj utakmici, ali nitko nije zadovoljio kriterije. Morris, jedan od najvećih negativaca sezone, ipak je odigrao premalo minuta (dok ga je Hornacek držao na dnu klupe) da ozbiljnije našteti svojim očajnim igrama i srozavanjem učinka do razine člana treće petorke (zato je naštetio kemiji u svlačionici, ali to nažalost ne možemo računati osim brojem poraza). Booker je pak solidan, još uvijek nije blizu granice od 30 bodova, ali pokazao je dovoljno da ga poštedimo izbora, u svakom slučaju puno više od Mudiaya. Za njega kao i za većinu rookiea ionako vrijedi ona da je ulaganje minuta u njih sada prvenstveno ulog u budućnost.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (3) Trackbacks (0)
  1. i kako onda clippersi i dalje dobro guraju sa takvim rosterom meni još to nije jasno. ok, tu je cp3, deandre pa reddick sa sjajnim šutem pogotovo u ovom drugom dijelu sezone, pa ni raspored zatim nije bio nešto extra težak čak su im i ‘jači’ prtivnici naletjeli raspadnuti (čitaj:bullsi) pa nisu imali problema s njima al jebemu život mbah a moute ti igra bitnu rolu, preparirani pierce a tek kad krene ekipa s klupe Bože moj. i uvijek se nekako provuku i izvuku pobjedu. 16-4 score je predobar i sve to je ostvareno bez griffina.

  2. Komentar na otkaz Fishera ?

  3. Ko kaze da Hezonja nije skrenuo paznju u NBA. Materijal za Pr-a 🙂

    What the Hell is Mario Hezonja (With GIFS)
    https://www.reddit.com/r/nba/comments/44t7kq/oc_what_the_hell_is_mario_hezonja_with_gifs/


Leave a comment

Trackbacks are disabled.