60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

15Feb/164

POWER RANKINGS, ALL-STAR WEEK, PART 2.

16. BULLS

I eto ih samo tako u situaciji da moraju spašavati playoff nade. Sve što je trebalo bila je ozbiljnija ozljeda Butlera i odmah su se pretvorili u jednu od najgorih momčadi u ligi (prošli tjedan su samo Sunsi i Sixersi ostvarili gori učinak), a osvrt na njih praktički postao je tek zdravstveni karton. Doduše, tjedan su otvorili pobjedom protiv Kingsa gdje su i bez Butlera izgledali kao bolja momčad, što nije ni čudo obzirom na disfunkcionalno stanje u kojem su trenutno Kingsi. Možda su se mogli slično provući i protiv Nuggetsa, definitivno protiv Wolvesa, ali u te dvije utakmice su bili i bez Gasola koji je dobio poštedu zbog bolne ruke, tako da su upisali dva poraza (kako već od ranije nema Mirotića i Noaha, jasno vam je na što im je sličila rotacija pod košem).

Butler se usprkos bolnom koljenu pokušao vratiti u rotaciju u Denveru, ali izdržao je 18 minuta prije nego su zaključili da se ipak ne radi o boli koja će proći bez duže pauze. Pauze koja će se razvući nekoliko tjedana nakon all-stara, tijekom nimalo laganog rasporeda u kojem će svaka utakmica biti kvalifikacijska. Uglavnom, Gasol je bio nazad u postavi protiv Atlante i Hornetsa, ali to su protivnici u idealnoj formi naspram stanja u kojem je Chicago. Bez Butlera ništa osim uvjerljivih poraza nije se ni moglo očekivati.

Tako je potpuno nezapažen ostao Dunleavy, njegov povratak u rotaciju u situaciji u kojoj je već otpao Noah, u kojoj tek treba čekati povratke Butlera i Mirotića, očito nije razlog za buđenje optimizma. U biti, efekt domina koji su izazvale sve ove ozljede vjerojatno znači da su sljedeći na redu za zaraditi dužu pauzu Gibson i Gasol, od onoga plana s početka sezone da se na rauba igrače kao u doba Thibsa tako nije ostalo ništa jer roster je odjednom toliko tanak da svima koji mogu igrati minutaža skače u nebo. A Butler je i ove sezone vodeći u NBA po broju minuta po utakmici, poznavajući ga vjerojatno će ignorirati dugoročne posljedice i odmah po povratku će opet zaigrati pod standardnim opterećenjem. Čovjek neviđeno dobro podnosi bol, njegova igra je toliko oslonjena na fizikalije i silu da čak i usporen drži konstantan učinak, tako da Chicago ne treba otpisivati zadrže li se blizu 50-50 učinka do njegovog povratka.

17. MAVS

Rezultatski ružan tjedan, ali ništa drugačiji od bilo kojega do sada gledajući razinu igre Mavsa. Čak bi mogli govoriti o tome da su, obzirom na sve bolje igre Parsonsa, nikada zdraviji, ali iz osrednjosti se nije lako pomaknuti s ovako limitiranim rosterom. Tako su Dirk i Zaza nastavili igrati na relativno visokoj razini na kojoj su najveći dio sezone, pridružio im se i Parsons, dok od Derona, Wesa i klupe dobivaju manje konstante, ali uglavnom solidne partije. Deron čak nije ni igrao protiv Miamia, ali su svejedno na kraju zamalo ukrali utakmicu u kojoj je Heat manje-više vodio glavnu riječ dok u završnici Dirk i Felton nisu spojili nekoliko šuteva iz vana s nešto poena u reketu. Do tada je Miami uglavnom uz pomoć Whitesidea držao reket pod kontrolom, time osudivši Dallas isključivo na život od skok-šuta, ali iz nekog razloga Hasssan u završnici nije zaigrao.

Protiv Spursa su poklekli već u prvoj četvrtini, tako da je ovo bila idealna prilika za odmoriti roster jer ih je sutradan ionako čekala druga večer back-to-backa u Memphisu. Bila je to zadnja Gasolova partija ove sezone i usprkos njegovom odličnom izdanju, Mavsi su odigrali odlično, pri čemu im je definitivno dobro došla večer odmora koju su si priuštili protiv San Antonia. Sjajno šutersko izdanje bilo je dovoljno za preskočiti grid & grind, ali nešto slično nisu mogli ponoviti protiv Jazza usprkos sličnom profilu protivnika. Moć Jazzera u reketu i puno bolja obrana presudili su, u neku ruku potvrdivši da je vrijeme Memphisa prošlo, dok ono Jazza tek dolazi.

18. ROCKETS

Katastrofalan tjedan, izgledalo je neko vrijeme da im se ovakvi padovi više neće događati, ali opet su dosegli dno, prezentiravši ovom prilikom uz standardno nezainteresiranu obranu i ispodprosječan napadački učinak. Tjedan ranije su ih gazili Spursi i Thunder, u tom kontekstu slabije izvedbe nisu bile iznenađenje, ali da će im Blazersi održati košarkašku lekciju dva puta u četiri dana, e to je već previše. Uz odlične napadačke partije, Blazersi su jednostavno puno bolje rotirali u obrani - dok obrana Rocketsa puca već na trećem dodavanju, Portland je stizao zatvoriti reket na Hardenovim ulazima i onda istrčavanjem pokrivati otvorene šutere. A Rocketsi nisu toliko dobri kao prije dvije godine da ponovnim napadom uhvate obranu na petama jer na ovom rosteru jednostavno nema sekundarnih kreatora.

Kroz Dwighta ne igraju dovoljno (iako je on uz Hardena najmanji problem), Lawson očito nije taj, Beverley može otići na ulaz, ali ne u velikom volumenu, tako da ispada kako mogu plakati za Parsonsom (pa i Linom). Lani se odluka da krenu dalje bez njih dvojice činila opravdanom, bolja obrana se dijelom mogla pripisati i zamjeni Parsonsa s Arizom, ali dok gledamo današnji roster na kojem kronično nedostaje talenta, jasno je da Moreyeva taktika stalnog miksanja često nije ništa drugo nego kockanje - gdje će prosječan GM napraviti 10 poteza, on će ih odraditi 20, tako da si povećanim brojem pokušaja povećava i šansu da će nabasati na nešto korisno jer očito da nema formulu kako prepoznati talent napredniju od drugih (nemojte mi samo reći kako je izbor Hardena bio dokaz da je poseban, pa svi naslonjeni na napredne statse su znali da je Harden budući all-star). U biti, ta njegova filozofija izbjegavanja vezivanja za prosječne igrače dovodi do čestih pretumbavanja koja otežavaju izrastanje u momčad.

A nije od koristi ni što ti je lider tip koji je ljetos, umjesto da nastavi raditi na sezoni u kojoj je smatran legitimnim MVP kandidatom, radije uzeo odmor od košarke očito vjerujući da je dosegnuo vrhunac. Greška je to koju Rocketsi skupu plaćaju ove sezone. Tako da im je jedina pobjeda proteklog tjedna bila ona protiv Sunsa, dok su uz poraze od Blazersa još izgubili i od Warriorsa u totalno nezanimljivom susretu gdje je Golden State stvar riješio već u prvoj četvrtini. Uporno igranje s bezveznom smallball postavom (ne kužim zašto je Bickerstaff potpuno odustao od postave s dva centra s kojom su na trenutak zaustavili pad, ali Dwight i Capela praktički više uopće ne igraju zajedno), u ovom periodu dodatno naglašenu jer su uz standardno nedostupnog Motiejunasa ostali i bez Jonesa koji je u sudaru zaradio potres mozga, košta ih na oba kraja parketa, tako da je jedino sigurno da će Morey biti itekako zaposlen do kraja prijelaznog roka.

19. WIZARDS

Stabilizirali su se, score 2-3 nije nešto za pohvaliti se, ali zdravstveno stanje je kao rijetko kada ove sezone pod kontrolom i to se osjeti na igri. Koja je ipak još uvijek daleko od razine potrebne da ih lansira prema playoffu. Protiv Warriorsa su pali bez ispaljenog metka ako izuzmemo odličnu Wallovu partiju, dok su u preostalim tekmama bili konkurentni. Sixerse su sredili bez većih problema, Knickse su zasuli tricama pokazavši da imaju napadačkog potencijala, ali protiv Hornetsa i Bucksa nisu mogli računati na takvu konstantu u napadu, što je dovelo do problema. Hornetsi su još jednom pokazali kako su bolje posložena napadačka družina, iako su Wizardsi imali trenutaka u prvom poluvremenu, nisu mogli igrati svih 48 minuta na potrebnoj razini da bi uzeli utakmicu raspoloženom protivniku.

Protiv Bucksa pak nisu mogli ništa pogoditi, obrana Milwaukeea odigrala je odlično u sredini, ali su ostavili Wizardsima perimetar kao da su znali da će ovi cijelu večer slagati cigle. Nevjerojatno je da ista momčad može šutirati toliko različito u razmaku od par dana, od sjajne partije protiv Knicksa do očajne partije protiv Bucksa. Bucksi su puno duži i živahniji od bekova Knicksa, to nije sporno, odlično su zatvarali Walla na ulazima i spriječili su uspostavu tečne slash & kick igre, ali nije da su odjednom zaigrali fenomenalnu obranu na perimetru. Jednostavno, pokazalo se koliko je navala Wizardsa limitirana ako im ne upadaju trice, a ako pri tome spriječiš realizaciju na obruču Wallu i Gortatu, postaju jednako bezidejni napad kao i onaj kojega smo gledali godinama.

20. PELICANS

Gotovo je. Ok, možda je gotovo odavno, ali obzirom na potencijal njihove udarne petorke i slabašnu konkurenciju, ni u jednom trenutku nisam im prestao davati kredit, vjerujući kako je dovoljno da uhvate formu na mjesec dana kako bi uzeli osmo mjesto. Međutim, s davanjem pozajmica je gotovo, jer ovaj roster ih ima šanse vratiti otprilike kao i socijalni slučaj kojem su odobrili stambeni kredit čija rata je dvostruko veća od njegovih primanja.

Saznanjem da je ova sezona za Evansa gotova jer su, kakvog li čuda, forsiranjem njegovog koljena odmah po povratku isto još jednom uništili (dokazavši tako po tko zna koji put da imaju daleko najgori fitness tim u ligi), ostali su bez opcija slaganja poštenog rostera. Bez drugog najboljeg igrača, a usput i bez Gordona i Pondextera, sve što im ostaje je paziti da ne polome Davisa i tankirati kako bi uhvatili što viši pick. Pri tome ne bi bilo loše pokušati dobiti nešto za Andersona i pogotovo za Gordona (jedini problem je što bi sprovođenje ovoga plana trebao voditi Demps, što je kao da nekom seoskom načelniku daš da upravlja gospodarstvom cijele države, takve stvari se ne događaju, zar ne).

Uglavnom, Davis je dovoljno dobar da ih nosi uz pomoć Holidaya, što su pokazale i pobjede protiv Wolvesa i Jazza (ova druga je bila posebice kvalitetna, bez obzira što su Jazzeri bili na drugoj večeri back-to-backa). U biti, da nije bilo kiksa protiv Lakersa gdje ih je Kobe u završnici zasuo tricama kako bi osigurao pobjedu (to mu je postalo specijalitet u zadnje vrijeme, trenutno je nešto kao closer u baseballu), mogli bi pričati o još jednom 50-50 tjednu obzirom da su ostali porazi bili protiv Spursa, Thundera i Cavsa, dakle redom momčadi s kojima se ionako ne mogu nositi.

Dakle, rezultati im još daju nekakvu nadu, ali gubitak Evansa i podatak da su u zadnjoj utakmici startali s Geeom i Coleom kao bekovskim dvojcem, jasno ukazuju da trebaju mijenjati plan djelovanja. Forsiranje playoff plasmana u ovakvom kontekstu samo može dodatno zakomplicirati ionako očajno stanje (najgore od svega bi bilo da tjeraju Davisa da igra kroz neku ozljedu, odnosno da tijekom prijelaznog roka pokušaju pojačati jezgru nekim lošim veteranskim ugovorom kako bi dodali korisnih tijela za završnicu).

21. KINGS

Koliko god odgađali neizbježno, izgleda da Kingsi ipak neće uspjeti pobjeći onome što jesu, tom jedinom identitetu kojega su zadnjih godina uspjeli izgraditi - identitetu disfunkcionalne franšize. Iako odbijaju dati otkaz Karlu, igrači su jasno dali do znanja da ga ne žele više za trenera tako da ne vidim svrhu u odgađanju neizbježnog. Karl je htio samo još jednom prije nego ode u staračku mirovinu osjetiti zadovoljstvo treniranja u NBA, zato je i prihvatio posao u uvjetima daleko od idealnih, na mjestu gdje baš ništa nije posloženo kako treba za uspjeh. Kingsi su, uz malo sreće i strpljenja, u ovoj sezoni mogli izboriti playoff, a ovako su se opet ukopali u rupu iz koje se s ovako krhkim psihama nemoguće izvući. Previše smo ih puta vidjeli kako posrću da bi imali razloga vjerovati kako će do kraja sezone shvatiti što im je činiti.

Uglavnom, prestali su igrati obranu i pokušavati dobiti utakmice, što je rezultiralo s četiri poraza u nizu. Samo u prvom, protiv Bullsa, imali su nekakvu šansu uzeti utakmicu i to bi vjerojatno i napravili da imaju trenera, a onda i volje slušati ga. Zaigrali bi smallball najveći dio večeri, izazvali bi njihovu zonu, a ovako su dopustili da ih nadigra momčad bez bekova. Jasno, protiv Celticsa i Cavsa su došli po batine, dok je dno njihove sezone bio način na koji su dozvolili Bogdanoviću i Johnsonu da ih izrešetaju s perimetra u utakmici s Netsima. Momčad koja želi u playoff jednostavno si ne dopušta takve partije.

Ironično, potvrdivši na neki način da ni gubiti ne znaju kako treba, Cousins, Gay i Rondo su odigrali dovoljno dobro u završnici protiv Sixersa da dođu do jedne pobjede i tako vjerojatno Karla ostave na klupi još neko vrijeme. Sad, pitati se zašto Vivek nije iskoristio all-star pauzu da riješi pitanje trenera besmisleno je jer njegovi potezi ionako nisu bazirani na racionalnom. Da jesu, ovu momčad i dalje bi trenirao Malone koji je iz Cousinsa znao izvući puno više jer mu je podredio stil igre, dok je Vivek, koji je želio kopirati Warriorse, htio da se DMC podredi stilu. I tu leže svi trenutni problemi Kingsa.

Kada imaš jednog od najdominantnijih individualaca u ligi, onda valjda pokušavaš na svaki način izgraditi igru oko njega, konkretno u ovom slučaju to bi značilo usporiti ritam, pustiti Cousinsa da zauzme poziciju na visokom postu i onda igrati kroz njega kao triple-threat opciju. Umjesto toga, Kingsi forsiraju tranziciju u kojoj Cousins uvijek dolazi zadnji i služi isključivo kao finišer. Ok, tip je dovoljno talentiran da su i tako iz njega izvukli kvalitetan učinak, ali takvom igrom definitivno ne pomaže ni sebi ni momčadi da maksimiziraju potencijale, što uostalom pokazuju i brojke koje su daleko od efikasnih za takvog centra. Dakle, ako jedan Karl nije uspio posložiti složiti run and gun sistem oko Cousinsa, zašto bi vlasnik mislio da je to i dalje moguće?

Ukratko, Vivek je htio biti veći katolik od pape, momčad sada za to plaća cijenu. To je srž problema i sada se s tim treba nositi. Priznati pogreške, krenuti u novom smjeru. Samo, kako to izvesti sa vlasnikom koji floskule Silicijske doline želi pretočiti u stvarnost u jednom puno opipljivijem kontekstu, sa GM-om koji ne poznaje ni cap ni ligu i s franšiznim igračem koji ima emocionalnu zrelost tinejđera? I s trenerom koji je toliko sretan što je uopće živ i što može biti dio igre da je spreman trpiti i momčad koja ga ignorira samo da ne prizna kako je vrijeme za mirovinu?

Možda sada nije vrijeme za trejdati Cousinsa jer mu je vrijednost vjerojatno umanjena novim ispadima, ali Kingsi će definitivno na ljeto morati razmisliti o promjeni smjera, pa makar to značilo trejdati takvog igrača. Ako svih ovih godina s njim nisu u stanju probiti ni granicu od 30 pobjeda, čemu se onda uopće pretvarati da imaš nešto posebno što je problem razbiti? Vivek pod svaku cijenu treba playoff jer je uz to vezao kratkoročne ciljeve, ne samo oko useljenja u novu dvoranu, nego i oko temeljnih prihoda (NBA im je prodala franšizu pod uvjetima da im ove godine ne pokrivaju minuse, tako da bi im lova od makar dvije playoff utakmice dobro došla). Nije upalilo, tako da je možda vrijeme da konačno naprave dugoročno smislen projekt.

22. NUGGETS

Odličan period je iza njih, imali su i dosta sreće s rasporedom ili ako hoćete ozljedama protivnika, ali sreća prati hrabre. Zamalo su upisali 5-0, ali odlična obrana Jazza u završnici utakmice, predvođena Favorsom koji je ujedno i u napadu predstavljao problem, spriječili su ih u tom naumu, dok su Netsi iskoristili činjenicu da je protivnik igrao drugu večer back-to-backa da Denveru opet u samo završnici, točnije tricom Johnsona sa zvukom sirene, ukradu utakmicu. Zato su pali Pistonsi, Knicksi i Bullsi i to bez prevelike muke. Chicago bez Butlera i Gasola u Denveru i nije bio prijetnja, a slično se može reći i za Detroit, oni su također izgledali kao lutrijska momčad bez Jacksona, Ilyasove i Caldwell-Popea.

Ali zato je pobjeda protiv Knicksa bila bez mrlje - osim u jednom periodu kada je Porzingis ubacio sve što je potegao prema obruču, Nuggetsi su kontrolirali tijek utakmice. Uz sve bolju igru Mudiaya, koji je baš protiv Knicksa bio sjajan, konačno smo imali prilike gledati i Nurkića u odličnoj roli. Protiv Pistonsa je potpuno zasjenio Drummonda, natjeravši Malonea da ga ostavi u igri umjesto Jokića koji je imao puno više problema držati Velikog Pingvina pod kontrolom. Trener Nuggetsa za sada se zadovoljava rotirati njih dvojicu na petici i definitivno će biti zanimljivo pratiti što planiraju sa svojim centrima jer ubuduće teško da će dvije šihte od po 20-ak minuta biti dovoljne za iskoristiti njihove potencijale.

23. KNICKS

Jedina su momčad uz Sunse koja u ovom tjednu nije imala pobjedu, to sve govori o formi, tako da nagli otkaz Fisheru nakon niza od 5 poraza nije iznenađenje ako na Knickse gledamo kroz prizmu momčadi koja se bori za nešto. Knicksi love doigravanje, ne mogu si dozvoliti upadanja u rupe, a nije da imaju pick koji će poslužiti kao utjeha ako završe u lutriji, tako da je promjena trenera uvijek najlakši način za motivirati momčad na kratke staze. Samo, ovu situaciju nemoguće je gledati iz tog kuta jer Knicksi su još uvijek jedno veliko ništa. Odnosno, tek su počeli postajati nešto, a za to je uz Phila i Porzingisa itekako zaslužan bio i Fish koji je često uspijevao izvući maksimum iz bolno limitiranog rostera.

Za momčad koja je tek zakoračila u rebuilding i koja usprkos veteranskom rosteru nema previše kvalitete, jednostavno je nerealno postavljati ciljeve već u drugoj sezoni, tako da ovakav potez budi sumnje da su Knicksi i dalje Knicksi. Uostalom, zašto su dali Fisheru jedan od bahatijih ugovora u ligi i to na 5 godina ako su ga tek htjeli skautirati i uopće vidjeti da li je stvoren za trenera? Zar u tom slučaju ne bi bilo bolje da su ga angažirali kao pomoćnika, a posao glavnog čovjeka mogao je odrađivati upravo Rambis koji sada upada u tu rolu. Mislim, cifre nisu bitne, ipak je ovo New York, ali ako se Phil ovako olako odrekao svog učenika da malo razdrma momčad, onda to znači da je taj učenik potrošna roba. Ako je potrošna roba, zašto si ga angažirao pod ovim uvjetima? Odnosno, ako si skužio nakon godinu i pol da nije čovjek za ovaj posao, kako si mogao toliko pogriješiti u startu? Osim ako Phil nije napravio to što je napravio s namjerom da od jadnog Dolana izvuče još više dolara, kao da ga nije dovoljno opeljao.

Porzingisov talent, Carmelov pristup, uigrani trokut, a onda i činjenica da su uopće bili u igri za playoff, sve su to bile dovoljno pozitivne stvari koje su ovu sezonu činile uspješnom. Ako uprava Knicksa pak usprkos svemu misli da to nije dovoljno i da je momčad podbacila, onda to miriše na iluzije kakvih smo se nagledali kod prijašnjih garnitura koje su donosile odluke. Ne znam, Phil je do sada uglavnom djelovao racionalno i nekako sumnjam da je odjednom pokleknuo pred pritiskom rezultata, skloniji sam vjerovati da se razočarao u Fishera i kao stručnjaka, ali i kao čovjeka (slučaj Barnes) i da je jednostavno čekao prvu priliku da ga makne. Kao De Niro u Fockerima, Phil ima krug povjerenja i jao si ga onome tko ga prekine.

Na kraju krajeva, prvi stručnjak u New Yorku ionako je Phil, a najveća vrijednost je sistem. U tom kontekstu trener je manje bitan, tako da velika analiza oko Fishera i nije potrebna, osim iz tog dramskog kuta. Tko zna, možda je sloboda koju je Fisher povremeno davao igračima i odstupanje od trokuta bilo to što je smetalo Jacksonu. Rambis definitivno neće imati takve eskapade, on će se strogo držati plana do kraja sezone, a onda ćemo vidjeti hoće li novi trener biti Shaw ili će Phil ostaviti Rambisa. Koji baš i nije startao sjajno, toliko o pozitivnom efektu jer Knicksi su igrali još goru obranu na perimetru nego inače protiv Washingtona, tako da su jedine vidljive promjene bile one u rotaciji - Williams i Grant, u koje je Fisher imao povjerenje i koje se stvarno trudio razviti usprkos njihovom poprilično slobodnom stilu igre, ustupili su mjesto veteranu trokuta Vujačiću i klasičnom post-up centru Seraphinu.

Uglavnom, uz spomenuti poraz od Wizardsa, Knicksi su izgubili i od Pistonsa, Grizzliesa i Nuggetsa, a zanimljivo je kako su u svim tim utakmicama u probleme upadali već na startu utakmice da bi onda trošili energiju na stizanje minusa. U čemu su redovito uspijevali, ni u jednom od ovih susreta nisu pali bez ispaljenog metka, ali momčad krcata veteranima koja je igrala dobro veći dio sezone definitivno ne bi trebale tako kilavo otvarati utakmice. Radi li se tu o lošem skautingu, manjku prilagodbe, mentalnom zamoru ili jednostavno lošoj formi teško je reći, ali odgovor ćemo saznati ubrzo nakon pauze. Tada ćemo znati i hoće li promjena pomoći New Yorku da popravi score.

24. BUCKS

Igrali su samo tri utakmice, ali stručni štab se definitivno naradio. Na startu tjedna upisali su novi poraz protiv Jazza, šesti u nizu, te su Kidd i društvo odlučili da je vrijeme za novi zaokret. I to najradikalniji do sada, uz Carter-Williamsa na klupu su sjeli i Monroea i, samo tako, upisali su dvije pobjede. Protiv Bostona su se spašavali u završnici, ali nije sporno da su drugom postavom predvođenom s dvoje dojučerašnjih startera razbili klupu Celticsa izgradivši pri tome prednost koja im je bila dovoljna do kraja. Nešto slično su ponovili i protiv Wizardsa, a ono što je bitno napomenuti je da su MCW i Monroe bili bitan dio postava koje su završavale utakmice. Dakle, trik je upalio. Ali, može li im pomoći da preokrenu sezonu i krenu u pohod na doigravanje? Možda.

Nekoliko je razloga zašto ovo funkcionira. Osim onog očitog, a to je da su povratkom Mayoa opet u poziciji da mogu zamijeniti kreatora za šutera, u napadu se otvara više prostora za Parkera u sredini jer sada nema Monroea kojega treba hraniti loptama, dok ovaj pak svoje apetite može zadovoljiti protiv slabijih defanzivnih centara koje bez problema nadigrava (pričali smo o tome kako bi za Monroea idealna uloga bila ona playmakera druge postave, ne vjerujem da će ovo trajati jer čovjek je pretalentiran napadač, ali barem je poslužilo kao potvrda da bi to u nekom paralelnom svemiru moglo funkcionirati). Dakle, od dva igrača odjednom možeš izvući više nego su davali do sada i pri tome si riješio ključni problem ove sezone, veći i od loše obrane, a to je nedostatak klupe koja ih obično pokopa u svakoj utakmici (ne zaboravimo istaknuti kako je sada odjednom i Baylessu lakše igrati jer Monroe ga sjajno razigrava kada ga udvoje, to je ubitačna kombinacija ako imate luksuz koristiti takav dvojac protiv drugih petorki). U obrani su pak promjene još važnije. Naime, Plumlee u sredini je puno bolji zaštitnik obruča od Monroea tako da im ni izostanak Hensona u ovom periodu nije predstavljao problem, a bez Carter-Williamsa se može živjeti jer ionako imaju dovoljno dugonja na boku.

Jasno, kako je napad i dalje čista improvizacija u kojoj kreira tko stigne, a u zadnje vrijeme uglavnom Middleton, ovakve rošade neće biti ključne, ali sada barem održavaju ritam 48 minuta. Mislim, kada od najgore klupe u ligi dobijete klupu koja je odjednom u stanju dobivati utakmice, a da pri tome niste izgubili previše kvalitete u startnoj postavi, onda je to vrhunski potez kojega treba jahati dok god daje povrat. Dakle, možda im ovo i preokrene sezonu. S tim da postoji još jedna mogućnost koja je puno manje zanimljiva - što ako su glavni razlozi da gurnu Plumleea i Mayoa u startne role isključivo vezani uz to što su obojica u izlogu i što su ih Bucksi jednostavno željeli pokazati prije nego ih trejdaju?

25. MAGIC

Šteta što dobra izdanja s kraja prošlog tjedna protiv Spursa i Celticsa nisu uspjeli prenijeti u novi, ali raspored ih stvarno nije mazio. Protiv Oklahome su odigrali odlično, nastavljajući sa solidnim partijama, ali u završnici nisu mogli zaustaviti Westbrooka i Duranta kada je bilo najpotrebnije. Clippersi su ih razbili, njihove smallball postave na kraju druge i četvrte četvrtine jednostavno su prelako dolazile do šuteva na perimetru, ali i na obruču, protiv skromne obrane Magica. Naime, koliko god je više Hezonje na poziciji trojke uz Fourniera kao dvojku otvorilo često začepljen napad i uštrcalo mu potrebnu dozu šuterske kvalitete, toliko je potonula obrana. Skiles isključivo rotira Vučevića i Smitha na petici, što baš nije neka idealna centarska rotacija za čuvati obruč, a na četvorci su se rotirali Gordon i Harris, dok ozljeda potonjega nije opet otvorila vrata Fryeu. Štoviše, bilo je čak i nekih koketiranja s postavama u kojima je igrao samo jedan visoki uz četiri beka, ali Skilesu bi to već bilo previše obzirom da i ovako vjerojatno jedva podnosi činjenicu da ima roster koji teško može igrati iznadprosječnu obranu.

Uglavnom, nije od ozljede Gordona profitirao samo Harris već i Hezonja, kojem se tako otvorilo još više minuta. Fournier je gurnut u petorku, tako da su oba šutera Magica iskoristila priliku i nastavila davati poticaj napadu Orlanda koji bez njihovih dobrih partija teško da bi dobio Hawkse dva puta u dvije večeri. Jednostavno, s više prostora u sredini, bolje je zaigrao i Vučević koji je dominirao u reketu protiv slabašne unutarnje linije Hawksa u prvoj utakmici, dok su u drugoj Hez i Fournier sjajnim šuterskim partijama doslovno sami stigli ogromnu prednost Atlante i razbili ih u završnici. Držali su se dobro i protiv Spursa, samo što Skiles ovdje nije dao toliko povjerenje Hezonji, odnosno što nije mogao računati na Smitha zbog bolova u leđima.

S novim tjednom raspored će biti nešto lakši (mislim, nije da može biti teži) te će vjerojatno popraviti score, ali pitanje je koliko ovo može biti održiva formula. Naime, nije problem samo obrana, već i to što da bi maksimizirali šutersku kvalitetu Fourniera i Hezonje moraju sjesti ili Oladipa (kao što je bio slučaj protiv Atlante) ili Paytona, a to Skilesu sigurno nije drago jer su ova dvojica ipak bolji defanzivci. Također, igranje s jednim od njih na trojci puno je veći problem obrani nego što je bio dok je na parketu bio Harris koji je donosio nešto visine na perimetar, a i mogao je s Gordonom mijenjati poziciju kako bi ovaj donio i nešto eksplozivnosti prema lopti. Sad, Harris bi trebao biti spreman nakon pauze jer je u pitanju tek uganuće gležnja (ako ga ne trejdaju u međuvremenu) tako da će se tu stvar malo popraviti, ali svakako će biti zanimljivo pratiti kako Skiles do kraja sezone misli rasporediti minute na vanjskim pozicijama.

Realno, obzirom na lakoću kojom Hezonja kreira šut, a zatim i na činjenicu da im je playoff u ovakvom kontekstu ionako teško uhvatljiv bez obzira koliko se trudili, bilo bi blesavo od štaba da mu do kraja sezone ne omogući 20 do 30 minuta svake večeri kako bi sticao iskustvo. Praktički, njegov plafon je takav da im već dogodine može biti puno lakše ako ga razviju već sada, umjesto što odugovlače s procesom. Dakle, dosta toga ovisi o odlukama uprave - ako idućih dana pošalju negdje Harrisa, onda je to očiti signal da otvaraju minute Hezonji i Gordonu i da u njima vide budućnost. Ako ne naprave ništa ili se čak pojačaju na neki način, onda je to znak da će Skiles do samoga kraja pokušavati hvatati doigravanje, a to znači da će se nekoliko puta promijeniti uloge svim članovima rotacije dok iz sastojaka za kajganu pokušava napraviti pizzu.

26. WOLVES

Trebalo im je više od 50 utakmica, ali konačno su shvatili da na parketu treba imati 5 najboljih igrača što je više moguće. Konačno u redovnom programu gledamo kako zajedno igraju Towns i Dieng, LaVine i Rubio, i to svi zajedno uz Wigginsa. Ništa drugo ne treba dodati, osim da je dobrim dijelom i to zasluga što su ostvarili zavidnih 3-1 i još zavidniji najbolji napadački učinak u ligi (da, u ovom periodu bili su efikasniji od Warriorsa, Spursa i Thundera). Reagirali su odlično nakon dramatičnog poraza od Lakersa gdje su propustili šansu dobiti utakmicu lošim potezima u završnici. Protiv Clippersa upravo su u završnici odigrali najbolju košarku, a uz lakoću kojom su Wiggins i LaVine trpali, ključno je bilo što su koristili dvije najkonstantnije opcije, Rubia u pick & rollu i Townsa u post-upu (akcije koje su uredno izbjegavali koristiti u većini napetih finiša ove sezone).

Slično su zaigrali i protiv Bullsa, gdje gosti bez Butlera nisu imali opcija kojima bi usporili Wigginsa i LaVinea, isto kao što s ovom stanjenom rotacijom pod košem i načetima Gibsonom i Gasolom nisu mogli ništa protiv Dienga i Townsa. Tko bi rekao da zamjena leševa Garnetta i Princea energičnim mladim tijelima može donijeti ovoliko koristi. Tko bi rekao da češće guranje lopte u ruke najvećih kreativaca, prije svih Rubia i Townsa, može rezultirati učinkovitijim napadom. Šteta što su nedavno otkrili gravitacijske valove jer da nije toga Mitchell bi zasigurno dobio Nobela iz fizike.

Uglavnom, ovaj mini-preporod je nastavljen i pobjedom nad Torontom gdje je LaVine čak i startao. Bože sačuvaj, što je sljedeće, kreirat će dinosaura na osnovu DNK pronađene u okamenjenom komarcu. Što kažete, to su već napravili? Jebiga, kao ni Mitchell ne pratim baš aktualna znanstvena dostignuća. Kako god, između pobjeda se ugurao i poraz od Pelicansa koji su bili raspoloženiji za run and gun, posebice jer su Davis i Holiday opet odigrali na razini. Podsjetila je ova utakmica zašto će Wolvesi ipak još neko vrijeme morati čekati na ozbiljnije rezultate, jer, koliko god da su talentirani napadački, toliko su ovi klinci trenutno nesposobni igrati ozbiljnu NBA obranu (uz najbolji napad, imali su i drugu najgoru obranu lige, gori su naime bili samo Kingsi).

27. SIXERS

Dobra vijest je da usprkos naletu pozitivne energije nisu počeli gomilati pobjede, imaju samo jednu u zadnjih 6 utakmica i to onu protiv Netsa gdje baš Smith nije igrao zbog uganuća gležnja. Okafor i Noel su nadigrali Lopeza i Younga tako da im Smith nije ni trebao protiv kilavih Netsa, a prije toga su uvjerljivo izgubili dvije partije od Hawksa i Wizardsa, dakle šanse da se dokopaju Ingrama ili Simmonsa neće biti ozbiljnije ugrožene jer Sunsima će trebati još neko vrijeme da padnu ispod njih, a Lakersi i Netsi tu i tamo čoknu po pobjedu taman da održe prednost.

Uz to je Smith zaigrao vidno slabije nakon ozljede tako da su izgubili završnicu od Clippersa koji su bili spremni poginuti i koje je spasila samo sreća (ili ako hoćete drvene ruke igrača Phile). Protiv Kingsa nije nastupio ni Noel koji je dobio poštedu zbog bolnog koljena, što se pokazalo dobrim potezom jer su izgubili utakmicu usprkos tome što su u zadnje vrijeme Kingsi jednako katastrofalni.

28. NETS

Oni razloga za tankirati nemaju tako da su fino iskoristili poklone u vidu Kingsa (nakon te utakmice se o Bogdanovićevoj partiji u HR medijima pričalo kao da je čovjek reinkarnacija Maravicha i Birda zajedno, taj nacionalni diskurs s kojim se prati profi sport urnebesan je, pogotovo kada ga bez ikakvog konteksta, osim ako imanje jebene putovnice nije kontekst, serviraju u općim vijestima dok one loše partije uglavnom prešućuju), dok se protiv Sixersa nisu proslavili (mogli su i ovo dobiti da imaju poštenog trenera na klupi, a ne tipa koji ima unaprijed zacrtanu podjelu minuta i ni najmanje potrebe da odradi poneku prilagodbu tijekom susreta). Dobili su završnicu protiv umornih Nuggetsa u još jedinoj preostaloj utakmici relativno laganog tjedna u kojoj su imali šanse, uvjerljivi porazi od Pacersa i Grizlija pak u njihovom stanju su realnost. Doduše, Memphis je zaigrao bez Gasola, ali pokazalo se kako su onaj drugi Green i Hollins više nego dovoljni u reketu protiv Brooka.

29. LAKERS

Spomenuo sam ranije kako se Kobe u zadnje vrijeme uživio u ovu rolu closera, praktički u zadnjih nekoliko minuta uspijeva nekako sublimirati svoju igru u neku light verziju Currya i tricama donijeti Lakersima čak i neku pobjedu. Na stranu to što prije tih eksplozija promaši 20 lopti, publika u ovom uživa, uživa u tome i Kobe, a league pass ti ionako dopušta premotavanje do bitnih trenutaka. Pa je tako čovjek, nakon što je prethodni tjedan zaključio eksplozijom protiv Wolvesa, na sličan način dobio i Pelicanse, tricama održavši prednost koju su Lakersi izgradili još u prvom dijelu na račun jednako dojmljivih Russellovih minijatura. Spursi su mu kilavom partijom dopustili da se još jednom okuša u sličnoj roli, ali nije upalilo, ovaj put je previše promašio, a slična priča dogodila se i protiv Indiane (zadnji poraz u tjednu, protiv Cavsa, nije ni stigao do napete završnice jer su Cavsi odradili posao puno ranije). Sad, da su u ove dvije utakmice igrali košarku umjesto da Kobe igra 1 na 5, možda su mogli i dobiti jednu, a onda s druge strane, da nije igrao kako je igrao protiv Wolvesa i Pelicansa, možda bi izgubili i te dvije. Dakle, jebiga, što je tu je, kad su već izabrali ovakav put, onda im se samo ostaje nadati da će biti dovoljno ovih večeri u kojima će pogađati pa da se stvar donekle isplati.

30. SUNS

Još jedan tjedan u kojem su imali najgori učinak u ligi uz 4 poraza, toliko o tome da će Watson zbiti redove i da im povratak Morrisa u rotaciju može pomoći. Ajde, može se reći kako su porazi svedeni na prihvatljivu mjeru za razliku od utakmica pod Hornacekom u kojem ih je gazio tko je htio - ovdje su i na dosta nezgodnom rasporedu (Thunder, Warriorsi, Jazz, Rocketsi) bili za nijansu borbeniji. Osim što je vratio Morrisa u startnu petorku i u puno važniju rolu, Watson nije previše dirao u poredak, nastavio je jahati veterane Tuckera i Chandlera, odnosno klince Bookera i Goodwina, još malo smanjivši rotaciju koja sada završava na 8 igrača. Osim ovakvog pristupa, ozbiljnost su donijela i NBDL "pojačanja", McRae i Johnson. Njihov talent nije i neće nikada biti iznad razine igrača za dno klupe, ali obojica su profesionalci koji se bore za život i kao takvi su itekako dobrodošli na rosteru koji je izgubio svaki smisao osim razvoja Bookera. Ostaje vidjeti mogu li za zadnji dio sezone dovesti još kojega klinca vrijednog minuta jer, obzirom da je Warren ozlijeđen, ispada kako su danas idealni za razvoj NBDL talenta, što je malo blesavo obzirom da postoji cijela liga koja se tim bavi.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (4) Trackbacks (0)
  1. Fish je navodno ima nešto i sa Earlyijevom curom… a Vivek mora platit 10 milja Karlu ako mu da otkaz…

  2. Knicks were so concerned with Derek Fisher infidelity rumors, Tim Hardaway Jr. asked his girlfriend about her and Fisher.

  3. Misliš li da će Nurkić i Jokić dijeliti teren u nekoj doglednoj budućnosti? Možda Nurkić sa svojim laganim nogama, ako ostane zdrav neće imati problema sa odbranom ni streč četvorki…


Leave a comment

Trackbacks are disabled.