ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

26Feb/1617

POWER RANKINGS, 7. WEEKS TO GO

Prvi rankingsi nakon all-star pauze, odbrojavamo i uživamo u završnici koja možda nije previše napeta, ali je jebeno zabavna.

1. WARRIORS

Nakon što su ih Blazersi uhvatili mamurne, o čemu možete ponešto pročitati u odlomku koji se bavi Portlandom, puno bolje su odigrali protiv Clippersa. Klay je koristio njihove slabosti na boku, vodili su cijelo vrijeme, a onda je 30 opuštenih sekundi na samom kraju bilo dovoljno da Clippersi zabiju 3 trice i zadnjih 5 sekundi učine napetima. Klasično NBA ludilo, još jedno upozoranje Kerru da treba raditi na mentalnom aspektu jer da rezerve ovako nastupe to je granično bezobrazno (opravdanje o drugoj večeri back-to-backa definitivno ne pali za likove poput Clarka, Barbose, Rusha, Looneya i Thompsona koji su u toj zadnjoj minuti utakmice izgledali kao skupina Deadheadsa nakon koncerta Garcie i društva, nije ni čudo da su jedva čekali škartati Thompsona pa makar kao zamjenu doveli stvarnog zombija Varejaoa).

Opet, preživjeli su Warriorsi i ovo, isto kao što su odradili i ostatak ovog nezgodnog rasporeda koji im je donio 6 gostovanja u nizu tijekom 9 dana (dvije utakmice se protežu u sljedeći tjedan s tim da su pobjedu protiv Orlanda već upisali). Protiv Hawksa nije bilo problema, to su riješili u svom stilu već u prvoj četvrtini, ali protiv Heata su im trebale vrhunske partije Thompsona i Currya da zaključe večer. Obično ovako nešto gledamo u drugoj ili trećoj čevrtini tako da je pravi užitak bio vidjeti ih u top izdanju u relativno napetoj završnici, koliko može biti napeto kada utrpaš 38 poena u 12 minuta.

2. SPURS

Bez Leonarda u momčadi protiv Clippersa prezentirali su težu katastrofu, stvarno imaju rupu na poziciji back-up trojke jer ovako povećanu rolu ni Anderson ni Simmons ne mogu odraditi na potrebnoj razini. Možeš ih sakriti kao pete opcije s klupe, ali kao startere nikako. Opet, kriviti njih za poraz nema smisla, jednostavno bez Leonarda u petoj brzini Spursi nemaju ni obranu ni energiju za igrati šampionsku košarku. Imaš hrpu veterana kojima igrač poput Slow Moa baš i ne pomaže da poprave sposobnost lateralnog kretanja, bez obzira što snižava prosjek godina. Uglavnom, manjak pokretnih stopera maksimalno je koristio CP3, a kada on uđe na vrh reketa, padaju i najčvršće zone.

Napad nije izgledao ništa bolje, što ti vrijedi gomila motion akcija kad s ovom 3-2 formacijom nemaš prostora za kreirati išta više od skok-šuta LaMarcusa iz okreta. Za Greena sam se nadao da će odigrati barem trećinu sezone na visokoj razini, ne bi bilo prvi put, pa sam čak i trejdao za njega u fantasyu, ali tip je očito odlučio umiroviti se tako da im Leonard pod hitno treba ne samo kao ključni stoper na perimetru, već i kao ključni šuter. Uz sve ovo rečeno, treba spomenuti kako Pop ni u jednom trenutku nije otkrio kombinaciju koja može parirati razini Clippersa. Duncan i Diaw su pri kraju, u tanku im nije ostalo previše, tako da ne možeš tek tako u večerima kada nema Leonarda (ili kada nestane kao kreator, što mu se još uvijek zna dogoditi) tek tako prebaciti na 4-1 formaciju ili povećati volumen Timmyu u post-upu. Odmarat će oni do playoffa, to je očito glavni cilj, ali, svim trikovima usprkos, mogli bi opet na odmor ranije nego se nadaju, već protiv Thundera u drugoj rundi.

Ostale utakmice nisu ni bitne, odradili su taman koliko treba za dobiti Lakerse i Sunse. Opet, Pop teško da je mogao biti zadovoljan obranom, čak i ovi protivnici su prelako dolazili do poena, tako da je stvar popravljena tek povratkom Leonarda. DRTG im se protiv Kingsa popravio za 20 poena, to više od ičega govori koliko je Leonard bitan za ovu generaciju Spursa. S njim nazad u punom pogonu mogu mirno čekati nešto teži raspored u novom tjednu.

3. CAVS

Ako je netko odlučio zaigrati punom snagom nakon pauze to je bio LeBron. Osvježen i motiviran bio je nezaustavljiv protiv Bullsa, a nastavio je tako i protiv Thundera, posebice kada je Irving otpao zbog ozljede i kada je na njega pao teret primarnog kreatora. S tim da nije on bio jedini presudan, Cavsi su jednostavno bolji, ne samo što imaju dublju rotaciju nego ni u petorci nemaju rupu kakvu ima Oklahoma na dvojki. Držali su stvar pod kontrolom cijelu večer, a posebice je bio dojmljiv način na koji im je to polazilo za rukom.

Napadanje kroz 3-4 pick & roll bilo je ogroman problem za OKC, uporno su preuzimali u ovim akcijama što su James i Love koristili za držati napad podmazanim koristeći mismatch koji bi nastao u oba smjera, Ibaka bi ostavljao Jamesu previše prostora dok Duranta ni pod razno nije mogao držati Lovea 1 na 1 u postu. Dodaj tome Smithovo rešetanje preko Waitersa (koji je uzvraćao uglavnom ciglama) i početkom treće Oklahoma je jednostavno pukla. Do tada su dobili odlične partije od Duranta, Russa, Ibake i Adamsa u napadu, ali kombinacija tanke rotacije i problema u obrani jednostavno je bila previše.

Valjda omamljeni odličnom partijom protiv Oklahome u Detroit kao da nisu ni putovali. James se ispuhao u ove prve dvije jer ovdje nije potrčao ni jednom, čak je u obrani čuvao Harrisa da bude što dalje od Morrisa, koji ga je pošteno namučio agresivnom obranom. Irving je nešto igrao 1 na 1 smetajući tako uspostavi igre kroz Lovea (to je nešto čime bi se više trebali baviti umjesto Loveovom obranom, činjenicom da Cleveland bez problema funkcionira u napadu kada Kyriea nema u blizini), ali nije dobio duel s Jacksonom, tako da uzalud mu trud. Love je maltretirao Harrisa kroz post-up kad bi dobio priliku, ali sve skupa bilo je premalo, pogotovo kad te na drugoj strani protivnik ubija i u reketu i u tranzicijskoj igri (po načinu kako su reagirali u branjenju tranzicije, Cavsi su podsjetili na one zadnje dane pod Blattom). Zbog ove pljuske nije bilo prostora za kurcobolju protiv Hornetsa, tako da su tjedan ipak završili s pobjedom.

4. THUNDER

Stvari izmiču kontroli? Poraz od Pelicansa ne računam u ovaj tjedan kojim se bavimo tako da score 1-2 ne zvuči grozno kao 1-3, ali to je još jedna potvrda da neke stvari u Oklahomi ne funkcioniraju. Krvare na poziciji dvojke, od Waitersa dobivaju jedno veliko ništa u oba smjera, a čim Kanter ne ubacuje nema ni učnika klupe. Mislim, mogu Durant i Westbrook biti dvoje od pet najboljih košarkaša na planeti, ali s takvim rupama se očito ne može gurati bez potresa ni u regularnoj sezoni, kamoli u playoffu. Obrana im jednostavno ne valja ništa, s ovakvim učinkom se nemaju čemu nadati, pogotovo ne u sezoni u kojoj postoje momčadi poput Warriorsa, Spursa i Cavsa (čista logika, jednu prepreku bi možda i mogli preskočiti, a tri s ovakvom obranom jednostavno je nemoguće, to je kao da dobiješ jack-pot dva tjedna za redom).

Vratio se Roberson pa bi barem startna petorka opet mogla biti dobra, ali sve uvijek zapinje na obrani koju jednostavno ne mogu igrati 48 minuta na potrebnoj razini. Najgore od svega, ova nepotrebna preuzimanja samo dodatno izvlače Ibaku iz reketa, tako da ostvaruju i manje nego što bi realno mogli (Brooksova zona je mila majka za Donovanov presing, čovjek je trebao poboljšati napad, a na kraju je pokvario dio igre koji im je uvijek funkcionirao).

Gle, poraz od Pacersa je lako mogao biti pobjeda, ali nije, a ista je stvar i s ovom utakmicom protiv Pelicansa. Ti porazi su rezultat nesposobnosti da brane ključne posjede, što je vidljivo i po tome da im je obrana u clutchu cijelu sezonu još gora nego inače i to za nevjerojatnih 6 poena. Drugim riječima, u zadnjih 5 minuta neizvjesne utakmice se iz prosječne defanzive pretvaraju u Lakerse.

A ovaj poraz protiv Clevelanda smo već opjevali tako da nemam što dodati, totalna nemoć. Čak im je i Dallas utrpao 109 poena na 100 posjeda u jedinoj utakmici tjedna koju su dobili.

5. CLIPPERS

Toplo-hladno tjedan kako rezultatski, tako i dojmom. Krenuli su nabrijano protiv Spursa koji bez Leonarda nisu imali potrebnu širinu, pokušavali su uporno igrati kroz Aldridgea i Duncana što je funkcioniralo dok Doc nije izvukao Piercea i u igru ubacio Aldricha. To što je visoki dvojac Jordan-Aldrich uopće uspio pronaći šihte u kojima može funkcionirati, dovoljno govori o izdanju Spursa te večeri. Ni u jednom trenutku nisu izvedbom parirali domaćinima ni u jednom smjeru, a eto izgubili su čak i onaj dvoboj koji inače okrenu sebi u korist, dvoboj klupa. Doduše, Clippersima je tu pomoglo što nije bilo Riversa na raspolaganju pa je Doc srezao rotacije, povećavši minute Paulu i Redicku, koji su za bekove Spursa bili Rimčev Concept One.

Pouka - ako igraš s Paulom 38 minuta po večeri puno je lakše živjeti. To će u playoffu svakako maksimalno koristiti da sakriju lošu klupu, šteta samo što neće igrati sa Spursima, protiv kojih definitivno imaju šanse, već s Warriorsima. Ti isti Warriorsi su ih još jednom apsolvirali u drugoj zvučnoj tekmi koju su igrali u ovom periodu, a u jednoj od one dvije nebitne Clippersi su pokazali svoje ružno lice. Nakon što su išamarali Sunse, u goste im je stigao Denver, a s njim i letargija.

Totalno nezainteresirani u obrani i totalno nepovezani u napadu, to je opis njihove igre u večeri u kojoj je Paul odlučio dignuti nogu s gasa (igrao je, ali kao da nije). Istina, Nuggetsi su borbeni i agresivni na branjenju pick & rolla koji je srž igre Clippersa, ali razlog zbog kojega domaćini nisu dolazili do poena nije se krio u sjajnoj obrani protivnika, već u totalno bezidejnom napadu kojim su umjesto igranja košarke izabrali ispaljivanje trica kao opciju A, B i C. S druge strane u obrani bili su jednako kilavi, što je momčad poput Denvera, koja koristi svaku priliku i nema namjeru tankirati kao neke, znala iskoristiti, posebice u trenutcima dok je na parketu bio mrtvi Pierce kojega je Faried doslovno napastvovao, u nekim kulturama takav odnos prema starijim građanima smatra se bezobraznim, ali Kenneth je valjda bio pod dojmom filma "Soylent Green".

6. RAPTORS

Nisu krenuli najbolje, valjda još mamurni od all-star svečanosti nisu bili spremni za energiju Bullsa u utakmici u kojoj ih je izdalo ono na što se obično mogu osloniti, a to je učinak klupe. Srećom, raspored se pobrinuo da oporavak bude ugodan, bez većih problema obračunali su se s Memphisom, New Yorkom i Wolvesima. To je ujedno i zadnji lagan period koji imaju do same završnice, čeka ih 6 tjedana gadnog rasporeda u kojima će brusiti formu i dobiti odgovor na pitanje mogu li sa Scolom kao starterom uopće pomisliti krenuti u playoff.

7. CELTICS

Mini-turneja po Zapadu kojom su otvorili završnu trećinu sezone nije bila naročito teška na papiru, ali nezgodni matchupovi i zgusnuti raspored ipak su napravili svoje. Najveće razočaranje bio je prvi nastup protiv Jazza, imali su samo takvu šansu iskoristiti umor domaćina koji je večer prije morao putovati u Washington odraditi zaostalu utakmicu. Međutim, pokazalo se kako je dodatna akcija samo koristila Jazzu dok su Celticsi bili ti koji su zahrđali. Nisu mogli ništa Favorsu koji se večer nakon guranja s Neneom i Gortatom nauživao u relativno laganom dvoboju s Johnsonom i Sullingerom. Da su imali Olynyka na raspolaganju, Celticsi su mogli predstavljati mismatch jer Jazz ima problema s obranom stretch visokih kada igraju s dva centra, ovako su pali ravno u ruke dominantnoj unutarnjoj liniji Jazza. Olynykova ozljeda ramena ipak nije tako benigna kako se činilo prije all-star pauze, neće zahtijevati operaciju, ali morat će pauzirati nekoliko tjedana, tako da će Celticsi morati dosta koristiti smallball postavu kako bi mogli tu i tamo promijeniti ritam.

Protiv Denvera je sve išlo glatko, momčad je ovo po mjeri koja također igra na energiju i dubinu rotacije, a istovremeno nema šut s perimetra i rasne opcije pod košem koje mogu predstavljati problem. Mislim, nema ih ni Boston, ali oni su ipak u tome što rade miljama ispred i talentom i egzekucijom. Boston ih je tako brzinski secirao, već nakon pola prve četvrtine bilo je jasno u kojem ovo ide smjeru.

Sutradan u Minnesoti pak nije bilo tako idilično, ni ovaj put duboka rotacija nije bila od koristi kao ni protiv Jazza jer je domaćin jednostavno imao premoć pod košem kojoj Celticsi nisu mogli parirati. Towns je dominirao, u biti Wolvesi su krenuli furiozno i sposobnošću da napadnu sa svih 5 pozicija kažnjavali su obranu Bostona koja voli igrati na loptu i koja teško može stići zatvoriti reket protiv ovoliko opcija. Uostalom, čak i kad odrade rotacije na vrijeme, Celticsi nemaju blokera koji može zaustaviti protivnika na obruču, tako da su im Wolvesi utrpali suludu količinu poena u reketu, kroz skokove u napadu i onda još kroz slobodna bacanja. Rezultat odaje dojam da su imali šansu, ali Rubio i društvo su ovo kontrolirali od početka do kraja, s nekoliko trica u završnici tek su kozmetički popravili dojam.

Uglavnom, bio je ovo zanimljiv sudar NBA budućnosti jer ovdje spomenute četiri momčadi imaju izuzetno mlade jezgre koje ćemo gledati još godinama, a Celticse sada čeka okretanje ključnom periodu sezone u kojem mogu potvrditi playoff. Naime, imaju 5 utakmica doma u idealnom rasporedu, s po dan odmora između svake, protiv konkurenata po mjeri. Bez Oynyka neće biti lako, ali izvuku li barem 4 pobjede i izbjegnu li napraviti korak nazad kako su često znali raditi tijekom sezone u ovakvim situacijama kada se činilo da su se stabilizirali, mogu početi razmišljati o povoljnom playoff matchupu.

8. PACERS

Odličan tjedan je iza njih, pokazali su čvrstinu u obrani i kvalitetna napadačka rješenja u završnicama, što je rezultiralo s 3 od 4 dobivene guste završnice, a mogli su dobiti i četvrtu da Turner nije konačno promašio jedan šut s poludistance (pukli su u produžetku jer nisu bili spremni na bitku u reketu kakvu im je priredio Heat na drugoj večeri back-to-backa). A upravo njegovi šutevi doslovno su donijeli preostale pobjede - bez njegove trice ne bi pala Oklahoma, zabio je 6 zadnjih poena tri napada za redom protiv Magica i onda je još zabio nekoliko bitnih šuteva protiv Knicksa (iako je tu George igrao 1 na 1 protiv Mela pa mu baš i nije ostalo previše prilika).

Uglavnom, momak se od korisnog rotacijskog igrača prometnuo u nezamjenjivog closera, a to je za ekipu koja je do jučer često ovisila o Ellisovim šutevima iz driblinga s poludistance kao rješenjima u završnici sjajna vijest. Bilo da istrči iz bloka ili primi loptu u spot-upu, Turner sve u rasponu od reketa do poludistance sprema kao veteran, a dobra je stvar što mu Vogel akciju za doći do takvih prilika može nacrtati i u snu. Tako da eto nam još jednog rasnog startera kojega je iznjedrila ova sjajna draft klasa.

9. HORNETS

Idu po mjesto među 8, a uz dodatak Leea presudnim se pokazao povratak Big Ala i to u rolu šestog čovjeka. Nastavio je tako Jefferson trend u kojem su tijekom sezone odlične partije odigrali Okafor i Monroe, trend visokih post-up strijelaca koji su prve napadačke opcije s klupe umjesto combo bekova na koje smo inače navikli u tim ulogama. Sva tri navedena igrača imaju isti feler, nemaju obrambenu rolu, tako da ih je puno lakše sakriti protiv drugih postava (možete ovdje dodati i Kantera ako želite). Uglavnom, protiv Bucksa klupa je odigrala bitnu rolu, tu još nisu imali Leea na raspolaganju pa je Clifford krenuo s visokom postavom gurnuvši Williamsa na trojku kako bi otvorio mjesto za Kaminskog, što baš i nije funkcioniralo (a ne kužim zašto je i pomislio da bi moglo pored momčadi poput Bucksa koja praktički 48 minuta igra smallball košarku). Međutim, s vremenom su se prilagodili, a uz bitnu rolu klupe ključan je bio Lamb koji je u završnici uskočio na mjesto dvojke, omogućivši kralju soula da se vrati na svoju poziciju i momčadi da zaigra stil kojoj joj najbolje odgovara.

Lee se solidno snašao protiv Netsa iako je i ovdje ključnu rolu odradila klupa. Jefferson i Lin su ubojita kombinacija i potencijalno neriješiva zagonetka za većinu drugih postava, a igraju u idealnom kontekstu, okruženi šuterima poput Lamba i Kaminskog koji su u stanju biti sekundarni kreatori. Kad dodaš da Clifford još uz njih drži ili Kembu ili Batuma, jasno je da klupa postaje ključno oružje u nastojanjima Hornetsa da se dokopaju doigravanja. Doduše, nije im ni ona ranija postava s Hawesom i Frankom bila loša, ali ova bi mogla biti nešto posebno (eto, u najboljoj maniri one "dok jednom ne smrkne, drugom ne svane", jadni Hawes ne samo da je ostao bez minuta, već su ga i leđa stisla tako da je do daljnjega out).

Jasno, sve ovo skupa nije im previše pomoglo protiv Cavsa, LeBron si nakon Detroita nije mogao dozvoliti još jedan poraz pa onda i nije, za lošu partiju u Detroitu tako je kažnjena upravo spomenuta druga postava Hornetsa koju su on i Irving razbucali izmjenjujući se u roli prve opcije u tim šihtama.

10. BLAZERS

Prezentirali su briljantne napadačke partije, a i obrana je nastavila igrati solidnim učinkom, tako da je sve jasnije kako je jedno od mjesta u doigravanju njihovo. Istina, koliko god im je ovaj raspored do sada bio povoljan zbog gomile utakmica doma, toliko ih sada čeka brutalna količina gostovanja, ali zadrže li ovakvu razinu igre, polovičan učinak do kraja sezone trebao bi biti ostvariv. Imaju problema s čuvanjem obruča, to je i dalje vidljivo, ali s više preuzimanja i s puno agresivnijim pristupom na loptu, posebice kada su na parketu smallball postave, napravili su iskorak koji im daje potrebnu kvalitetu u defanzivi. Momčadi koje imaju kvalitetu u sredini ili koje imaju dovoljno disciplinirane napade da kruženjem lopte kazne agresivno rotiranje mogu ih zatrpati poenima, ali kad uzmeš u obzir koliko njihovih direktnih konkurenata igra lošu obranu, već ovo što rade na pick & rollu sasvim je pristojan oslonac.

Otvorili su dvoboj s Warriorsima gdje su Lillard i CJ izrešetali Warriorse koji nakon all-star pauze nisu bili spremni na ovakav intenzitet. Posebice nisu bili spremni na ovakvog Lillarda koji je pokazao da je nepozivanje na all-star bilo smijurija. Uz to je čovjek dao i recept kako dobiti Warriorse - moraš imati boljeg Currya od njih. Od kada je sanirao problematično stopalo, Lillard je ubio Westbrooka, sada i Stepha, u direktnim dvobojima, ubacivao im je kroz uši što je htio, tako da jedva čekam njihove odgovore na upućene izazove. Uzvrati su sredinom trećeg mjeseca, nema šanse da Russ i Steph ne pokušaju uzvratiti za ovo što im je priuštio.

S tim da nije samo revolveraški vanjski dvojac zaslužan za uspjehe Blazersa. Veliku zaslugu za pomak naprijed imaju i Henderson i Harkless koji su dali Stottsu dodatne opcije, učinivši klupu još ubojitijom. Henderson je nakon laganog zagrijavanja ušao u sjajnu formu i sada je praktički u roli sekundarnog kreatora u drugoj postavi, dok je Harkless nakon što je gotovo ispao iz rotacije iskoristio period dok nije bilo Vonleha da se nametne kao smallball četvorka. Toliko je dobar u toj roli trenutno da je izbacio Leonarda iz rotacije, a povremeno čak ima prednost i pred Aminuom ako u završnici Blazersi odluče zaigrati s vanjskim viška.

S tim da treba istaknuti kako nemaju slabu kariku, čak je i Vonleh odigrao sjajan niz partija nakon povratka u petorku. Izgleda bolje nego ikada, protiv Warriorsa je bio odličan u skoku i obrani, preuzimao je i čuvao Currya dobro koliko to jedan smrtnik može, naglasivši tako ogroman potencijal (počeo je i trice zabijati sve redovitije). Njegova sposobnost da preuzima na pick & rollu, kao i činjenica da četvorku uz njega uglavnom igraju Harkless i Aminu kojima je to u opisu radnog mjesta, omogućuje Blazersima puno agresivniju igru na perimetru što nije mala stilska promjena u odnosu na dosadašnje Stottsove momčadi kojima je prioritet bio čuvanje reketa i kornera. Leonard ne može odraditi ovakav posao u obrani, zato se polako sveo na trećeg centra u rotaciji i situacijsku četvorku, ne vjerujem da će mu se takav status promijeniti do kraja sezone osim ako se ne razrijedi dubina na bokovima, odnosno ako Harkless ne počne opet bacati cigle.

A ta dubina na boku je itekako bitna, praktički imaju četiri rotacijska swingmana koji brojnošću nadoknađuju manjak individualne kvalitete i koji predstavljaju ogroman problem trenutno jer malo je momčadi u ligi koje mogu 48 minuta na pozicijama 2,3 i 4 konstantno držati visoki ritam. Dodaj tome najveći Stottsov biser, činjenicu da na jedinici koristi isključivo Lillarda ili McColluma tijekom 48 minuta i postaje jasno od kuda Blazersi crpe snagu.

Protiv Jazza su ponovili sličan recept kao protiv Warriorsa, Lillard i McCollum su zabijali dovoljno, a igrači zadatka su opet odradili bitne role. Vonleh odličan u skoku protiv Favorsa i Goberta, Henderson i Harkless pak ogroman matchup problem drugim postavama, ali i prvoj u samoj završnici. Imali su problema nametnuti svoj ritam tvrdim Jazzerima, ali kada im je upalilo i kada se utakmica iz šetnje u kojoj je Jazz nalazio načina doći do poena u sredini pretvorila u napucavanje, uhvatili su prednost koji više nisu ispuštali. Jazzeri su imali prilike u završnici, nisu ih iskoristili, opet ostavljajući razloga da tražimo još.

Nakon ove dvije sjajne pobjede ostalo im je samo odraditi posao protiv Netsa, opet se pokazalo da imaju problema s čuvanjem obruča gdje je Lopez relativno lagano dolazio do poena, ali istovremeno nije bilo šanse da Netsi zaustave ova njihova dva strijelca na vanjskim pozicijama koji trenutno igraju najbolju košarku karijere.

11. HAWKS

Krenulo je gadno, prvo ih je dočekala vijest da ostaje bez Splittera koji nakon ove operacije kuka teško da će više biti upotrebljiv NBA igrač. Doduše, nije da su imali neke koristi od njega do sada, ali su se barem mogli nadati da bi eventualnim ulaskom u formu mogao pomoći. Ovako, sada definitivno znaju da su im Muscala i Scott podrška, što nikako nije dobro.

Osim problema pod košem koji će ih očito pratiti do kraja sezone, dalo se naslutiti još neke trendove. Tipa, to da napad trenutno nema ni poštenu rotaciju šutera na boku koji mogu olakšati život Millsapu i Horfordu, kao i da se pored mlitavog Teaguea više i ne skriva odlučnost da školuju Schroedera.

Protiv Heata su odigrali najbolju utakmicu, upadale su im i trice i još su imali šansu napraviti nešto i pod obručem jer nije bilo Whitesidea, ali teško mogu dobiti u večeri u kojoj im se poklopi loša partija Millsapa (Deng ga je odlično držao 1 na 1) i katastrofalna obrana na loptu. Znamo da obično gube kada protivniku dozvole da se razigra kroz pick & roll, a Dragić je ovdje doslovno radio što je htio.

Bila je ovo neiskorištena prilika od koje su se pokušali oporaviti protiv Bucksa, još jednog povoljnog matchupa, ali opet su pali u završnici zbog nesposobnosti da odigraju obranu u ključnim trenutcima. Schroeder je uzeo sve u svoje ruke, vukao ih je do produžetka i kroz njega, ali sam nije mogao. Koliko god u napadu definitivno ima smisla okrenuti se njemu umjesto Teagueu u ovom trenutku jer je momak jednostavno življi, u obrani je podjednak, ako ne i veći problem, MCW ga je ubio 1 na 1, uzevši tako i utakmicu.

Protiv Warriorsa nisu ni imali realne šanse, upali su u rupetinu na startu, kasnije se istrošili u pokušajima stizanja. Vrijedi zabilježiti bljesak Hardawaya koji je donio šutersku opciju na bok koja im nedostaje od kada je Bazemore pao na zemlju, ali teško da im to može popraviti izglede. Jednostavno, kombinacija slabašne obrane na loptu i očajnog skoka ogroman je problem sama po sebi, a kada trenutno uz to igraš i ovako neuvjerljivo u napadu, gdje praktički trebaš pogađati skok-šuteve odličnim prosjecima da bi funkcionirao, ne čini se kako ti ostaje previše razloga za optimizam. Raspored je nezgodan, ne zaigraju li u napadu na najvišem mogućem nivou (što s ovakvim neuvjerljivim partijama na bokovima neće biti lako), odjednom je realna mogućnost da do kraja ostvare tek 10-ak pobjeda, a taj polovičan učinak možda ove godine neće biti dovoljan za doigravanje.

12. JAZZ

Krenuli su u akciju protiv Wizardsa koji su ih toliko šokirali očajnim dresovima da nisu ni pružili otpor. Šalu na stranu, stigli su u Washington odraditi zaostalu utakmicu i dobili su po nosu od raspoloženog protivnika, posebice od Nenea koji je bio u onom svom povremenom all-star izdanju. Obzirom da su im zaustavili centre (ovaj put se odluka da Gortat i Nene startaju zajedno pokazala solidnom), ostalo je samo dobiti utakmicu na perimetru, a tu su glavnu razliku napravili Beal i Dudley. Kada su oni ušli s klupe, Jazz na to nije imao rješenja, kombinacija razigranog Beala i stretch formacije jednostavno je bila previše.

Oporavili se od udarca protiv Wizardsa s Bostonom, tu Favorsa nitko nije mogao čuvati, a i promijenili su raspodjelu lopti, umjesto da Hood ima toliku slobodu kao prvom kreatoru vratili su se Haywardu.

Još bolji balans dobili su protiv Blazersa kada je zaigrao i Mack koji je ekspresno uzeo minute Netou i Burkeu. Nije ni on mogao pokrpati propuh na jedinici, pogotovo ne protiv elitne produkcije kakvu imaju Blazersi na toj poziciji, ali im je dao čovjeka za završnicu koji combo kvalitetama odlično paše uz Hooda i Haywarda. U biti, Utah je odigrala odličnu partiju, ali treća utakmica u četiri dana uzela je danak, pali su u završnici protiv energične smallball postave domaćina. Svoje prilike su pak promašili, a uz to su dozvoljavali previše zicera Blazersima na isteku napada, to je nešto što bi Favors i Gobert trebali brisati kako bi donijeli prevagu, ali ovdje to nisu bili u stanju, Lillard i društvo uvijek su bili za korak brži.

Pokazalo se tako da imaju ozbiljnih problema s branjenjem stretch postava i protiv Washingtona i protiv Portlanda, a pogotovo protiv Houstona u zadnjem dvoboju tjedna. Ali, isto tako se pokazalo da imaju dovoljno oružja za nositi se s tim izazovima čak i s ovakvim Gobertom koji je daleko od idealne forme. Protivnici ne čuvaju ni njega ni Favorsa na visokom pick & rollu, tako da postaje sve veći problem doći do prostora kada je jedan od njih u pozadini. I dok je Favors dovoljno dobar šuter s poludistance, ali i lucidan dodavač nakon primanja lopte, da pick igra s njim može donijeti dovoljno, Gobert izvan samog reketa ne predstavlja nikakvu opasnost te bi sve one hand-off akcije s njim trebalo smanjiti na minimum. Neka Gobert isključivo stoji uz osnovnu liniju i hvata skokove u napadu - iako je Favors i u tome bolji, Gobert za razliku od njega praktički nema druge role prema naprijed osim smetlarske.

Booker je solidan, ali s ovakva dva visoka koja zajedno igraju po 20-ak minuta i gdje s njima moraš pokriti svih 48 minuta na petici kako bi ih maksimalno iskoristio (a sve to Snyder i radi), previše je od njega tražiti da u svim šihtama i protiv svih popuni rolu trećeg visokog koja se najčešće svodi na čuvanje stretch ili smallball četvorki. Lyles je sličan tip igrača i jedan od njih je višak, tako da Jazz dogodine može razmišljati o nekome poput Ryana Andersona tko može parirati barem šuterski takvim formacijama. Ili jednostavno puno više jahati vlastite smallball postave s Haywardom kao lažnom četvorkom, što su napravili i protiv Houstona, pokazavši da i na taj način mogu dobiti utakmicu (Mack im sada daje nekoga za ubaciti na dvojku koga nisu imali od ozljede Burksa).

Dok su protiv Blazersa još nekako i parirali s visokom postavom, Rocketsima su se u završnici bez puno razmišljanja suprostavili smallballom, pretvorivši utakmicu u klasično napucavanje. Dodatak Macka i razvoj Hooda omogućuju im da pariraju Houstonu čak i u njihovoj igri, iako teško da je pobjeda protiv Rocketsa danas više mjerilo za išta. Prvo, te njihove smallball postave su defanzivna katastrofa i koliko god da je Jazz curio i nije sličio na sebe u ovakvoj formaciji, Houston je bio još gori. Drugo, koliko god Howard igrao dobro, on danas nije nikakva prevaga nad Favorsom, dapače mlađi kolega uglavnom bi ga nadjačao u 1 na 1 dvobojima, tako da je i ovdje bilo očito kako Moreyeva konstrukacija više ne drži vodu - kada gradiš jezgru oko superstarova, onda ti trebaju superstarovi, a ne granični all-star igrač poput ovoga u što se Howard pretvorio.

Kako god, Jazzu je ovo bila itekako bitna pobjeda, raspored do kraja im nije nimalo lagan i vrlo lako bi se moglo dogoditi da ostanu na polovičnom učinku, a tada će ovi rezultati u međusobnim susretima možda imati i dodatni značaj.

13. HEAT

Pauza im nije poslužila za regeneraciju jer su ostali bez Bosha do daljnjeg, čim se spominjao list kao problem zbog kojega će propustiti all-star bilo je jasno da će biti dugoročnih problema, a na kraju ispada da je stvar najgora moguća, opet su u pitanju ugrušci koji dovode u opasnost ne samo nastup do kraja sezone već i karijeru. U ovom kontekstu Miami definitivno prestaje imati veće ambicije i mogu se u miru posvetiti dnevnim aktivnostima, što je rezultiralo jednim solidnim tjednom. Krenuli su tako u nepoznato bez suspendiranog Hassana i bez Wadea (koljeno) dobivši sjajne partije od Dragića, Denga i McBoba kojima su skinuli Atlantu. Tko bi rekao, čim nije bilo Dwyanea da davi loptu, Dragić se razletio parketom pomevši usput Hawkse, pokazavši da bi i bez Bosha i Wadea do kraja sezone ovaj roster mogao uhvatiti mjesto među osam, dovoljno bi bilo ubrzati ritam i staviti Gorana u visoki pick & roll sistem s raširenom formacijom. Uz njega sjajan je bio Deng koji definitivno ovih dana najbolje funkcionira kao smallball četvorka, zabio je sve što je trebao u spot-up roli, a uz to je odradio sjajan posao u obrani na Millsapu. McBob kao McBob, praktički je odradio Boshevu rolu u drugoj petorci, nametnuvši se i kao stretch petica i kao glavni razigravač.

Nastavili su graditi na ovoj partiji protiv Wizardsa, dodavši još jedan bitan element u Whitesideu kao dominantnom skakaču pod oba obruča. Wizardsi su bili umorni, ali ni odmorni ne bi imali šanse s ovim izdanjem Heata koje je tako u par večeri odigralo najbolje partije sezone. Usprkos Wadeovom povratku i njegovom nastojanju da ih potopi (4-21 šut, 5 izgubljenih naspram 3 asista) dobili su i Pacerse za treću pobjedu u nizu. Whiteside je opet odigrao ključnu rolu donijevši stabilnost u reket, a Dragić je usprkos manje slobode u igri i puno sporijem ritmu ovaj put donio potrebnu šutersku iskru u nekoliko navrata kad je bilo najpotrebnije. Istina, i Indiana je bila na drugoj večeri back-to-backa, ali obzirom na sve, Miami je zaslužio barem ove sitne ustupke. U biti, trebat će im ih još gomila ako misle zadržati playoff poziciju.

Bez obzira što trenutna situacija dobro izgleda, a ni igra nije loša (namučili su i Warriorse), loših tjedan dana je dovoljno za naći se izvan top 8 tako da će trebati još dosta raditi. Nema šanse da Wadea gurnu u rolu šestog igrača (iako bi im to bilo idealno obzirom na to da takvi strijelci koji nisu spot-up prijetnja u poznim godinama najbolje mogu funkcionirati ako im dozvoliš igrati njihovu igru protiv slabije konkurencije), ali zato definitivno treba prestati upadati u rupe s Amaerom i gurnuti Whitesidea od početka sa starterima. McBob je dovoljan kao pokretač druge postave, međutim njegova eventualna ozljeda stvorit će ogromne probleme jer su ostali bez back-up playeva (Johnsona je izbacilo rame, možda i do kraja sezone, a Udriha više nećemo gledati u dresu Heata zbog operacije stopala), tko zna, možda ih to natjera da maksimalno razdvoje Wadea i Dragića.

Uglavnom, s ovoliko tankom rotacijom moraju maksimizirati sav potencijal, a ako će Whitesideove minute davati Amareu i Dragića gušiti Wadeom, to neće ispasti dobro (snaga volje koju su pokazali protiv Pacersa je za skinuti kapu, ali koliko će još puta moći dobiti utakmicu bez ikakvog šuta iz vana, to je jednostavno pretežak recept za realizirati). Od završnice sezone još fascinantnije će biti njihovo ljeto, hoće li Riley dijelom priznati da je u startu bila greška dati onakve ugovore Boshu i Dragiću ili će si nastaviti kopati rupu max ugovorima za Wadea i Hassana, a sve kako bi složio jezgru koja teško može trajati dovoljno dugo da opravda dužinu ugovora, kamoli da napadne naslov.

14. BULLS

Nije im lako bez Butlera, Mirotića i Noaha, ali pokazali su da im je itekako stalo. Raspored nije bio ugodan, ali zalomio im se niz utakmica doma, tako da su sporedni igrači imali dodatni motiv pokazati se. Nakon što su otvorili period lošom partijom u Clevelandu gdje su Cavsi bez problema odvozili od početka do kraja, stigli su u United Center i na leđima McDermotta ostvarili su 3 pobjede u nizu. Momak je prvo sam sredio Toronto fenomenalnom partijom u kojoj je uz pravovremene trice bio konstantna napast kretanjem bez lopte. Iako poprilično stanjenog rostera, Bullsi su uspjeli dobiti bitku protiv možda najbolje klupe lige, a uz Douga solidne role pružili su Portis i Felicio koji je tako došao do prvih ozbiljnih minuta u sezoni. Praktički, bez energije s klupe Chicago ovo ne bi izgurao, a to što su u mladom Brazilcu dobili još jednog čvrstog skakača i aktivnog defanzivca koji po ovome što smo imali prilike vidjeti u tjednu iza nas ima izuzetan košarkaški IQ (ne samo da se zna otvarati, kretati i postavljati kvalitetne blokove, već ima i osjećaj za asist s visokog posta te odličan pregled igre nakon skoka) itekako je dobrodošao plus jer su Gibson i Gasol već počeli pucati i još jedan čovjek u rotaciji pod košem im je bio neophodan.

Što se Rosea tiče, pokazao je opet kako fizički stvarno dobro izgleda, ali u igri je isključivo skok-šuter s poludistance u napadu od čega momčad nema previše koristi. Doduše, već to što se malo popravio u odnosu na ranije postotke velika je stvar obzirom na volumen posjeda koji troši, ali, praktički, on kao kreator treba 20 lopti za 20 poena i uz to ima podjednaki broj asista kao izgubljenih. To su obilježja prvih opcija koje predvode loše momčadi, tako da Bullsi mogu biti presretni što su s takvom udarnom opcijom dobili Raptorse i što su im se nakon toga na rasporedu našli Lakersi. Rose odskače i stilski, on igra košarku kao pod Thibsom, 1 na 5 dok ostali gledaju, dok je bez njega na parketu lopta puno više u pokretu. Praktički, Hoiberg se opet vratio igri kroz Gasola na vrhu posta, to je odlično funkcioniralo do sada kroz sezonu svaki put kad im je zatrebao playmaker.

Uostalom, da je Rose danas kao starter tek combo potrošač kojem najbolje pristaje uloga s klupe, pokazala je i utakmica protiv Wizardsa gdje Bullsi nisu stali ni na tren bez obzira što ga je po običaju opet izdala zadnja loža koja ga ove sezone kronično muči. S njim na poštedi, igra se još više prebacila na visoki post odakle su Gasol i Gibson sjajno kombinirali, bilo da se radilo o hi-low kombinacijama ili hand-offovima s bekovima ili pak jednostavnom pravovremenom pasu za cutera. Tko troši one napade koji ne idu nigdje, Rose ili Moore, ispada kako je svejedno. Nije ovo ideal Hoibergove košarke, ali barem imaju formaciju i dovoljno discipline da nešto vrte. Raspored im nije lagan, pogotovo jer u novom tjednu imaju 3 nezgodna gostovanja na kojima bi učinak klupe mogao pasti, ali da je ovo još uvijek žilava skupina dok god na parketu imaju takve veterane kakvi su Pau, Taj i Dunleavy, to definitivno nije sporno.

15. WIZARDS

Malo je tko krenuo nakon pauze u tako visokom ritmu kao oni, stvarno su na momente izgledali kao rasna playoff momčad. Imali su gadan raspored, utakmica zaostatka protiv Jazza dodatno ga je zgusnula, ali su usprkos tome otvorili s dvije sjajne pobjede. Prvo su razbili Jazz u spomenutom sudaru, startao je Wittman oprezno s dva visoka i ovom prilikom se to isplatilo jer Nene je odigrao jednu od onih dominantnih partija kakve mu se zalome s vremena na vrijeme. Razbio je i Favorsa i Goberta, taman da podsjeti kakav je talent i koliko opasan može biti kad odigra ovako na svježinu. Nakon nimalo lake partije sutradan su bez problema razbili i Pistonse, a važnu ulogu opet je odigrala klupa. Beal kao šesti igrač problem je sam po sebi, a posebice kada ima partnera koji ga može pratiti. Protiv Jazza to je bio Dudley koji se nakratko našao u roli s klupe, a kako su se već protiv Detroita vratili Dudleyu kao starteru, odlične role odigrali su Beal i svježe pristigli Markieff. Ovo je odlična formula, završavati neparne četvrtine s Bealom i sada Morrisom, odnosno imati stalno na parketu elitnog kreatora što su dobili ovim razdvajanjem Walla i Beala, potezi su koji će biti zaslužni za eventualno hvatanje doigravanja.

Igrajući treću utakmicu u četiri dana ostali su bez daha protiv Heata gdje ih je Dragić jednostavno pretrčao, ali onda su nakon tri dana pauze protiv Pelicansa opet odradili vrhunsku partiju, ostvarivši još jednu kvalitetnu pobjedu. Bez problema su se obračunali s Davisom, šuterski su odigrali odlično, posebice Dudley koji je ubio protivnika u pojam. Njegova vrhunska rola u trećoj četvrtini bila je razlika, sjajno se otvarao na perimetru koristeći slabosti Davisa i Andersona u rotaciji prema takvom tipu igrača, ali nije samo zabijao otvorene trice, već je bio koristan i kao kreator u pick & rollu s Gortatom, tu 4-5 kombinaciju Davis i Ajinca (ili napuhani Perk kojem su se otvorile minute nakon ozljede Asika) nisu mogli braniti.

Odradio je Dudley posao i u obrani gdje je sjajno striktno držao Davisa kad god bi primio loptu licem košu, a u post-upu ga je frontao i držao pod kontrolom uz pomoć Gortata koji je uvijek imao slobodu doći zatvoriti leđa jer nije imao obvezu čuvati peticu obzirom da su centri Pelicansa takvi kakvi jesu. Kad bi pak zaigrali s Davisom na petici uz Andersona, u igri bi bili Nene i Morris koji bi ih jednostavno maltretirali fizički u postu, praktički sve što im je ostalo bilo je šutirati u napadu i tako pokušati držati priključak.

Raspored je opet došao na svoje protiv Bullsa, kao jedina momčad koja je igrala 5 utakmica u 7 dana u ovom periodu, Wizardsi nisu izdržali. Defanzivno nisu imali potreban intenzitet, a kako je Nene u tjednu od all-star učinka padao prema ovom jedva korisnog visokog s klupe, jednostavno nisu imali rješenja za Gibsona i Gasola. Opet, ovo je utakmica gdje je njihova dubina trebala biti presudna, a ne da ih nadigraju Snell i McDermott. Tako da usprkos potencijalu kojega imaju, ovaj poraz je poslužio kao podsjetnik da im neće biti lako ostvariti ga čak ni u kontekstu u kojem su konačno zdravi koliko je to moguće biti u ovom dijelu sezone. Sada ih čeka relativno lagan tjedan u kojem ne smiju kiksati i gdje bi ovu energiju koju su bili u stanju prezentirati doma sada trebalo prenijeti i na gostovanja, a pogotovo u back-to-back susrete.

16. MAVS

Oni su klasika, većina ovih momčadi koje su tu na rubu doigravanja stalno preljevaju iz šupljeg u prazno ne bi li pronašli nešto što će im donijeti prednost, stalno su u potrazi za identitetom. Ne i Dallas, oni će dobiti svaku momčad koju mogu kao što su Sixersi, a istovremeno će pasti protiv boljih kao što je Oklahoma. Jedina interesantna utakmica bila je protiv Orlanda, tu su imali 50-50 šanse i ovaj put nisu zabili dovoljno. U sudaru dviju praktički zonskih obrana usprkos gomili trici Dallas nije uspio iščupati pobjedu, energija Magica bila je previše. Gordon je odlično zatvarao Dirka i spriječio ga da igra kroz izolacije, Orlando je općenito bio puno pokretniji u izlascima na šutere, a trkački i skakački su za klasu iznad Dallasa tako da je to bilo presudno. Koliko god da su zabili s perimetra, kada Dirk igra ispod prosjeka i kada Wesa moraš izvaditi u završnici radi Feltona jer nije u stanju trčati, onda je teško očekivati pozitivan rezultat.

17. PISTONS

Interesantno je bilo vidjeti kako će uposliti Harrisa, obzirom da im o tome doslovno ovisi ulazak u playoff. Za pretpostaviti je da obrambeno neće biti puno lošiji nego do sada, stoga je ključno pratiti koliko će Harris pomoći prema naprijed. Bitno je napomenuti da Van Gundy ne mijenja bilo koga, s Iylasovom na parketu Pistonsi su uglavnom funkcionirali odlično prema naprijed i stoga ga čeka još zahtjevniji posao, ne pokušava nadomjestiti lošeg napadača, već startera koji je nakon Reggiea Jacksona imao najviši ORTG na rosteru (ako hoćete prevedeno, čovjeka s kojim je napad igrao debelo iznad njihova prosjeka).

Na startu je izgledalo da će Harrisa uvoditi polako, prvenstveno kroz rolu s klupe, ali ozljeda Tollivera ubrzala je proces što se pokazalo dobrim jer s Harrisom kao starterom Detroit ima 2-0 uz par solidnih partija. Iako nominalno upada u rolu četvorke, Harris uglavnom igra trojku, dok Marcus preuzima tu ulogu stretch četvorke. Defanzivno nekih velikih pomaka nema, dapače Harrisov manjak pozicije u obrani (prespore noge za čuvati perimetar, preslab okvir za čuvati reket) čini ga klasičnim tweenerom kojega na ovom dijelu parketa treba uglavnom skrivati. Sad, Pistonsi su često isto morali raditi s Ilyasovom, tako da su navikli na promjene pozicija i česta preuzimanja, ali šteta je što očito ni ovim potezom neće značajnije popraviti obranu koja je u zadnje vrijeme upadala u probleme kako je Drummond padao u formi i kako su ozljede napale Caldwell-Popea i Morrisa.

Nakon pauze ova defanzivna jezgra izgleda konsolidirano i to je svakako plus, ali šteta što zbog Harrisovih problema opet neće moći Morrisa koristiti full time kao stopera na perimetru gdje je definitivno korisniji nego dok se gura u reketu. U napadu pak s pozicije trojke primjetno je da Harris ide na post-up protiv uglavnom slabijih trojki dok Morris čeka u kutu i razvlači obranu. Ako pak protivnik reagira i zamijeni čuvare, onda i oni mijenjaju role, Morris je taj koji ide na izolaciju, a Harris se otvara u spot-upu. Ovo je svakako puno više izbora nego do sada kada je Morris prečesto bio prisiljen glumiti drugu opciju. Kažem, šteta što nisu ovako kompatibilni i u obrani, ali dok su zdravi Pistonsi i tu imaju dovoljno opcija da odrade solidan posao.

Prošetajmo i kroz utakmice. Protiv Wizardsa nisu imali šanse, tu je Van Gundy još tražio rotaciju dok su protivnici igrali odlično uz izuzetan učinak klupe, tako da nisu izgledali dobro ni u jednom smjeru. Protiv Pelicansa nisu mogli braniti ništa, najviše zbog Davisa koji je bio noćna mora za njihovu obranu. Kad bi ga držali Tolliver, Morris ili Harris ubijao ih je u postu ili bi jednostavno zabijao skok-šut preko njih, a kad bi igrao centra i kad bi ga držali Drummond ili Baynes samo ih je pretrčavao. Da se razumijemo, ako igraš doma protiv ekipe s Davisom i još dva poštena NBA igrača (od kojih jedan, Anderson, šutira za tu večer 1-12) nemaš isprika za ovako lošu defanzivnu partiju. Napad je još nekako i gurao, ali obrana je kroz ove dvije utakmice bila katastrofa. Ako se mislite boriti za playoff, onda ne možete dozvoliti da Holiday i Davis u zadnjoj četvrtini izgledaju kao Nash i Stoudemire u najboljim danima.

Protiv Cavsa su se skulirali, ovdje je Harris konačno startao i nije bilo lutanja. On je branio Lovea, Morris na Jamesu i to je donekle funkcioniralo iako su Cavsi pokušavali napadati taj mismatch kroz 3-4 pick & roll. Samo, za razliku od Oklahome gdje im je to uspjelo, ovdje to Cavsi nisu bili u stanju jer su igrali bezveze, posebice u obrani - Jackson ih je uništavao na pick & rollu, KCP je radio Smithu što je htio 1 na 1, a ključno je što je Drummond zabijao slobodna, i to ne slučajno, već su svi pokušaji imali istu rotaciju. Izgleda da je našao tehniku, ne koristi zglob već to više izgleda kao da baca loptu iz auta u nogometu s obje ruke, ali, ako se ovo pokaže trajnim i ako ostane na ovih 50-ak posto, onda su Pistonsi opet u igri. Nastave li se tražiti u obrani i pri tome Drummond opet odluta u glavi i iz završnica zbog nesposobnosti da realizira slobodna, onda im neće biti lako iskoprcati se u bitci mediokriteta, pogotovo sada kada su ostali i bez Johnsona i Tollivera. Trade s Rocketsima je propao zbog Motiejunasovih leđa, dakle ništa od Thorntona, a Meeks još nije spreman vratiti se. Mislim, protiv Sixersa možeš igrati s Bullockom, Baynesom i Blakeom kao klupom, ali u novom tjednu to neće proći na puno težem rasporedu.

18. MAGIC

Ovih 2-1 održavaju nadu u playoff živom, kao i solidne igre u sve tri utakmice. Doduše, Skiles sigurno nije zadovoljan obranom protiv Sixersa, ali obzirom kako je Vučević trpao tu večer to i nije bilo važno. Puno važnije su partije protiv Mavsa i Pacersa i tu je Orlando odigrao pristojno. Od momčadi koje je krvarila na poziciji playa sada su se našli u situaciji da imaju višak izbora i pitanje je dana kada će Jennings uzeti startno mjesto ili barem minute Paytonu. Vraća se i Watson nakon ozljede i iako je trenutno totalno van forme, do kraja sezone bi se mogli stabilizirati na toj poziciji što će im definitivno pomoći jer raspored daleko od toga da je nemoguć. Previše je konkurenata i bit će pravi podvig izboriti osmo mjesto, ali kombinacija talenta i slučaja mogla bi pomoći.

S tim da imaju još i mjesta za rast iznutra, tipa Skiles je opet srezao minute Hezonji i Fournieru kao kombinaciji na bokovima, što nema previše smisla jer nije da ima boljih rješenja, a jahanje Oladipa znači da mu se previše minuta preklapa s Paytonom i to nikako nije dobro (danas je svima jasno da jedan od njih mora na klupu, do sada je logičan izbor bio Victor, ali sada kada imaju Jenningsa mogu slobodno i Paytona staviti u takvu rolu). Rotacije visokih su za sada striktne, Gordon igra isključivo četvorku i to je ok, Ilyasova je solidna stretch zamjena, Vučević i Smith se rotiraju kao i do sada, dakle problem je isključivo još neriješena vanjska linija (samo se nadam da neće vratiti Gordona na klupu radi Ilyasove kako bi dobio dodatnog šutera koji bi skrivao nekompatibilnost dvojca Payton-Oladipo). Ako ništa drugo, dobra vijest je da bez Harrisa u blizini Fournier sada ima gomilu minuta na boku i iako nije idealan, barem je šuter.

Uglavnom, imali su dovoljno šansi protiv Pacersa, ali igra u završnici im se svela na to da Jennings ili Vučević nešto kreiraju 1 na 1 ili 2 na 2, a prostora za akciju nigdje s Oladipom i Gordonom uokolo. Skiles je ovdje definitivno trebao dati prostora Hezonji ili Ilyasovi, pogotovo ako uzmemo u obzir kakve je probleme Gordon imao sa zatvaranjem Turnera u obrani - ako ne odrađuje posao u obrani, ne trebaš ga radi onih povremenih eksplozija u tranziciji. Nešto bolje su reagirali protiv Mavsa, točnije i ovdje su upali u rupu s udarnom postavom, izvukla ih je klupa, a onda je Skiles imao dovoljno razuma staviti Jenningsa u produžetku kako bi zaključili utakmicu.

Dakle, kao i do sada, ovdje do kraja sezone možemo očekivati još gomilu rošada u pokušajima da se nešto okruglo ugura u kvadratnu rupu.

19. GRIZZLIES

Dovođenje Birdmana i povratak Wrighta, kao i odlazak Greena, doveli su do toga da sada imaju višak visokih, tako da je logično da su smanjili minute za smallball, iako nisu odustali od njega, Joerger i dalje tu i tamo ubaci Barnesa umjesto visokog. Obzirom da nisu mogli računati na Allena zbog koljena imali su manjak tijela na boku tako da je teško reći kakva će biti rotacija do kraja, previše je tu promjena i definitivno će se tražiti još neko vrijeme. Ovisno o tome koliko će se moći nasloniti na Stephensona i rotaciju visokih slagat će se i minute, sada tek vrijedi istaknuti da su Chalmers i Conley končano zaigrali malo više zajedno i da to uopće nije loše izgledalo. Jasno, uzorak je toliko malen i na takvom rasporedu da nema smisla donositi ikakve zaključke, ovdje je i dalje sve otvoreno, pa tako i ispadanje iz doigravanja u slučaju niza poraza.

U proteklom tjednu su tako prvenstveno iskoristili raspored, poklon u vidu Lakersa, a onda i nezrelost Wolvesa pored kojih su predvođeni iskusnim trojcem Conley-Chalmers-Randolph u završnici mirno priveli utakmicu kraju. Između ove dvije utakmice ugurao se poraz protiv Toronta gdje su izgledali kao momčad bez ideje. Srećom po njih, raspored im je još ugodniji u novom tjednu, idealno za posložiti što se bude moglo za završnicu sezone.

20. ROCKETS

Prva ugodna vijest nakon pauze bila je da su odustali od smallballa, Smith je startao umjesto Brewera što je velika stvar. Mislim, znamo tko je Josh Smith i stoga je to žalosna tvrdnja, ali ujedno se radi i o činjenici - Brewer je takva katastrofa bio u ovoj startnoj roli da je i noga u guzicu korak naprijed. Druga dobra vijest je da su igrali samo dvije utakmice, tako da se Harden i Howard još nisu stigli posvađati, a loša vijest je da su ostali bez picka Pistonsa, medicinsko osoblje Detroita stopiralo je trade Motiejunasa i sada se polomljeni centar opet nalazi na njihovom rosteru, bez nade da ne ljeto išta dobiju za njega jer sada svi znaju da je stanje s leđima itekako ozbiljno. Da parafraziram Boromira, Morey smrade, htio si iskoristiti Stanovu naivnost.

Tekme? Od dvije, samo jedna je bila bitna, ova protiv Sunsa čak i za ovako negativnim nabojem nabijenu skupinu bila je čisti zicer. Protiv Jazza su krenuli kilavo, u obrani igra samo Howard, u napadu kreira samo Harden, dakle čisto kotrljanje, bez kemije, bez emocije. Harden i Howard su toliko siti jedan drugoga da to više ni ne skrivaju, samo čekaju da jedan nešto zajebe pa da zavrte očima. Uglavnom, činilo se da će Jazz ovdje lagano do pobjede kada su se počeli ozbiljnije odvajati u drugoj četvrtini, a onda su Rocketsi pokazali da znaju igrati košarku kad hoće.

Počeli su koristiti činjenicu da imaju šutera viška na parketu i razvlačiti obranu Jazza kruženjem lopte, što inače svi po defaultu rade protiv Favorsa i Goberta. Lopta je počela kružiti po perimetru, svi su počeli pronalaziti slobodne igrače (i Harden iz slash & kicka i Dwight post-up povratnima), a Beverley i Ariza, pa čak i Smith, počeli su stavljati otvorene trice. Dodatni pas, pogođeni šut - kad ovo funkcionira košarka je vrlo jednostavna igra i kod Rocketsa se čak osjetilo da su živnuli. Istina, ostale postave osim startne su im daleko od korisnih, plus nije lako stvoriti ikakvu prednost kada u isto vrijeme ne možeš obraniti ništa, ali dali su si šansu.

Pomogla im je i Utah, točnije Snyder, koji se u završnici odlučio za čisti smallball kako bi parirao prelasku Hooustona na takav tip postave (izvukli su Smitha i srećom umjesto Brewera ubacili Terrya). Obrana Jazza tako je u završnici radila neke netipične greške, prelako su dozvoljavali Hardenu put do obruča, ali istovremeno su dobili širinu za nadjačati Rocketse. Harden je imao dobre brojke, ali sam protiv Hooda i Haywarda koji su izmjenjivali i kao njegovi čuvari i kao kreatori nije mogao, a ključni dvoboj je dobio Favors. Howard je bio dobar cijelu večer, slično kao i Favors na drugoj strani ostavljen u obrani na šetalištu nije mogao puno osim skakati i gurati se u 1 na 1 dvoboju, ali problem je što ni tu nije bio prevaga. Favors je jednostavno moćniji u ovom trenutku, kupio je ključne skokove i nadjačao je Dwighta, potvrdivši tako da je Howardovo vrijeme prošlo. Još uvijek je dobar centar koji u pravom sistemu može biti prevaga defanzivno, ali toliko je mladih asova trenutno ispred njega da ne vidim kako će ikada opet zaslužiti epitet all-stara. U tom kontekstu, odakle mu pravo tražiti max iduće ljeto? Ako bi pokušao, da sam GM koji pregovara s njim samo bih mu pustio zadnjih desetak minuta ove utakmice i ukazao na Favorsovu plaću.

21. BUCKS

I oni su startali s tjednom kao da im je i dalje stalo, ostaju tako uz Orlando u pozadini kao pretendenti na playoff s najmanje šansi, naime za razliku od Knicksa barem pokazuju znakove života. Ostali su pri rotaciji koju su otkrili dvije utakmice prije all-star pauze, s Monroem na klupi i to je očito nešto što će pokušati jahati što je dulje moguće. Negdje će to funkcionirati, kao protiv Atlante čiju je nepostojeću back-up unutarnju liniju Monroe uništio, a negdje neće, kao protiv Hornetsa koji su iz rukava izvukli svog Monroea u liku i djelu Big Ala koji je tako dobio dvoboj pod košem. Uz put su razbili i Lakerse koji su po običaju iskoristili predah protivnika da malo poprave koš-razliku u završnici.

Uz bolji učinak klupe, već smo isticali kako i manja gužva u sredini pomaže Parkeru koji je tako u zadnjih 5 utakmica s ovom rotacijom skoro pa uduplao brojke. Jasno, učinkovitost je i dalje upitna obzirom da ne šutira trice i ne kreira kvalitete prilike u izolacijama ni sebi ni drugima. S poludistance je i dalje užasan, tri od četiri pokušaja su mu asistirana, dakle samo koristi povećani volumen lopti do kojeg je došlo zbog zamjene Plumlee-Monroe da trpa više poena, ali bitno je da u tome uspijeva istim postotcima na obruču. Naime, da on nije u stanju nositi povećanu potrošnju, onda ni Monroe ne bi imao prilike biti ubojit s klupe.

22. KINGS

Protiv Denvera su dobro šutirali, uz to Cousins je odmah krenuo raditi u postu gdje su Jokić i Nurkić za svaki kontakt dobivali osobne, to je definitivno usmjerilo utakmicu. Slično se ponovilo par dana kasnije, uz još manje problema jer nije bilo Nurkića koji 1 na 1 može izdržati protiv Cousinsa, a i ovaj je radio puno manje grešaka, posebice u pokušajima da kreira iz driblinga koji su obično završavali izgubljenim loptama. Iako su im partije bile daleko od idealnih, odradili su posao protiv nezgodnog protivnika, dakle to je nešto što sugerira da su uspjeli fokus s događanja u svlačionici opet usmjeriti na parket. Protiv Spursa na drugoj večeri back-to-backa nisu imali šanse, a pravi test stiže u iduća dva tjedna gdje je raspored tako posložen da bi i ovo malo nade što održavaju moglo nestati. Previše je tu teških utakmica da bi s ovakvom kemijom i obranom preživjeli.

23. PELICANS

Nakon što su odradili posao protiv Sixersa i nakon što je Davis briljirao na već spomenuti način protiv Detroita, činilo se da možda negdje postoji tračak nade i kako možda i mogu stići ovih 5 utakmica minusa koje ih dijele od Jazza i Rocketsa. Međutim, onda je na red došlo gostovanje u Washingtonu gdje je realnost opet pokazala svoje ružno lice. Osim što je Davis odigrao kilavu partiju, ne uspijevajući se razigrati cijelu večer, Pelicansi su opet olako ostavljali Wizardsima otvorene šuteve na perimetru kao što to rade cijele sezone. Zanimljivo, bio je to sudar dviju ponajgorih obrana perimetra u ligi (samo Sunsi dozvoljavaju veće postotke za tricu od ove dvije ekipe), odnosno dviju najgorih obrana spot-up šuteva. Što su Wizardsi za razliku od Pelicansa iskoristili. Uglavnom, još jedna utakmica koja je pokazala zašto New Orleans ne može održati potreban ritam pobjeđivanja do kraja, em nemaju potrebnu razinu talenta u napadu da maskiraju povremenu slabiju Davisovu večer, em cijelu sezonu nisu u stanju pružiti niz kvalitetnih obrambenih partija. S ovoliko novca koliko su oni uložili u visoke sramota je igrati ovakvu obranu, nije stvar samo u tome što nemaju nikakvo rješenje za smallball (koliko god je Anderson loš, toliko je i Davis kada mora čuvati ovakav tip igrača poput Dudleya koji ih je cijelu večer rešetao), već što zbog prevelikog fokusa na loptu svakoj strpljivijoj obrani sposobnoj odigrati tri dodavanja ostavljaju otvorenom slabu stranu. Najgore od svega, ta hrpa udvajanja i visokih preuzimanja na pick & rollu ne pomaže ničemu, Pelicansi i dalje ostvaruju jedan od najgorih učinaka u branjenju pick & rolla u ligi iako su sve podredili tome, posebice zanemarivši čuvanje strane bez lopte (samo Sunsi i Sixersi primaju višim postotcima trice iz kornera). Dakle, nevjerojatno, ali istinito, Ermanu i Gentryu je uspjelo složiti goru obranu od lanjske, s Davisom kao jedinim igračem koji ima DRTG niži od ligaškog prosjeka (prevedeno, Davis je jedini plus obrambeni igrač kojega imaju, a i to bi teško bilo zaključiti gledajući samo golim okom obzirom na katastrofalnu shemu koju igraju).

24. NUGGETS

Nedostatak šutera ih ubija, da imaju stretch četvorku umjesto Farieda i barem jednog beka koji je iznadprosječan šuter s perimetra, napadački bi bili blizu prosjeka, iako ni ovako nisu loši, prvenstveno zahvaljujući Gallinariu koji je nakon Hardena i DeRozana iznudio (i to shvatite doslovno, njihova igra često djeluje kao nešto precrtano iz NFL-a za potrebe running backa) najviše slobodnjaka. U ovom periodu bi im definitivno dobro došao bolji napadački učinak jer su u dva susreta s Kingsima propustili iskoristiti šansu protiv loše obrane, istovremeno nemajući rješenja za Cousinsa. Mudiay i Augustin protiv terijera Bostona nisu imali šanse, u toj utakmici imali su više izgubljenih od asista, ali su se zato za sve frutracije iskupili protiv Clippersa koje su borbenošću i skokom u napadu držali pod kontrolom, iskoristivši očajnu drugu četvrtinu protivnika da izgrade prednost koju su očuvali do kraja.

25. WOLVES

Nakon nespretnog poraza od Memphisa gdje su po običaju u završnici prokockali šansu za pobjedu lošom selekcijom šuta (dogodine neka samo prepolove ove završnice koje su prosuli i imat će 50-50 score, a to će se vjerojatno i dogoditi zbog buduće kombinacije iskustva i boljeg vodstva s klupe), protiv Knicksa je Mitchell opet krenuo po starom, s Princeom kao starterom i praktički bez zajedničkih minuta za dvojac LaVine - Rubio. Knicksi su ovaj poklon iskoristili, ali zato su protiv Bostona opet otvorili klinci koji su sjajnim ulaskom u utakmicu napravili prednost koja je trajala do kraja, jednostavno su zasuli Celticse sa svih strana. Činilo se da je to to, stvarno više nema razloga za mudrovanje od strane stručnog štaba, ali već protiv Toronta na parketu je opet bio Prince kao član startne petorke. Ok, slažem se da bi Toronto obzirom na dubinu vjerojatno ovu utakmicu dobio sve i da su Wolvesi igrali i puno više s najboljom petorkom od 15 minuta koliko su prikupili igrajući u završnici druge i četvrte četvrtine, ali tu se opet vraćamo na važnost ove sezone za uigravanje - ključnih 5 igrača za budućnost odigrali su tek 22 utakmice zajedno i samo 184 minute, a to je nešto što su doslovno može udvostručiti u ovoj zadnjoj trećini sezone ako budu pametni. Također, ovako mlada momčad nema razloga vrtiti kontrolirane napade jednim od najsporijih ritmova u ligi, oni moraju trčati, a kad koriste 5 veličanstvenih pretvaraju se iz jedne od najsporijih momčadi u ligi u jednu od najbržih. I ovo je čisti utjecaj Mitchella, čak je i Flip bio svjestan da s playom poput Rubia i s ovakvim rosterom moraju trčati, ali kako to objasniti stručnjaku koji svoju viziju uporno stavlja ispred momčadske.

26. KNICKS

Kakvo čudo, s Rambisom za komandama, Knicksi izgledaju još gore. Nestao je iz rotacije Williams, koji je pod Fisherom bio koristan, a ako ste mislili da Fisher ima problema s rotacijama i zvanjem akcija, bacite samo pogled na Rambisa kako to radi. Knicksi su trenerski tako pali s konja na magarca. A kad već spominjemo konje, recimo kako je Porzingis možda stvarno jednorog, kako ga je od milja nazvao Durant, ali definitivno nije u stanju vodu pretvoriti u vino. Odnosno, Knickse iz lutrije prebaciti u playoff s ovim rosterom, dakle tu priču možemo zaključiti. Obrana im je u ovom periodu bila katastrofalna, taj reket na koji se fokusiraju razbucao im je Brook, a onda i Towns. Doduše, iako je Towns za razliku od prvog međusobnog dvoboja ovaj put uvjerljivo dobio bitku između dvoje udarnih kandidata za rookiea godine, Knicksi su izvukli pobjedu protiv Minnesote uz ogromnu pomoć Mitchella koji je nakon ovog poraza konačno prestao "trenirati" (drugim riječima, netko iz uprave mu je valjda naredio da prestane davati ogromne minute Princeu i šikanirati Rubia). Proigrala je Minnesota u završnici, ali prekasno su upalili motore da stignu sve što su prosuli do tada.

Realno, u ovom trenutku Knicksi nemaju kvalitete za suprostaviti se momčadima poput Raptorsa i Pacersa (iako su u ovoj potonjoj odigrali solidno, imali su čak i priliku uzeti utakmicu da je kojim slučajem Porzingis zabio otvorenu tricu na kraju), tako da porazi u tim utakmicama nisu problem, ali nastupi protiv Netsa i drugo poluvrijeme protiv Wolvesa pokazuju da bi mi mogli upropastiti sve solidno što su napravili do sada. Mislim, sada je očito da je Fisher bio problem isključivo Jacksonu, da su igrači imali nešto protiv njega onda bi valjda sada bili motivirani, a ne uglavnom deprimirani. Bit će ovo zanimljivo ljeto, ne završe li Knicksi sezonu u pozitivnom ritmu, a imali su šansu jer su Porzingis i borba za playoff do samog kraja bili više nego dovoljni za proglasiti sezonu uspjelom, Dolana bi mogao zasvrbiti prst, što bi značilo novo bacanje novca na igrače koji ne podižu plafon.

27. NETS

Spursizirani su. Marks je novi GM, odmah je škartao Bargnania, zatim i Johnsona, a Spursi su dodali još jednog svog šegrta u ligaški bazen managera, šestog po redu. Sad ostaje vidjeti hoće li mu Prokhorov dopustiti da odradi rebuilding ili će ga pretvoriti u novog Dempsa. Lopez sjajan protiv Knicksa, dovoljno za pobjedu protiv gradskog konkurenta koji je u totalnom rasulu, ponovio je sličnu partiju i protiv Blazersa, ali tu sam nije mogao ništa. Protiv Hornetsa nisu imali ni to zadovoljstvo da budu konkurentni iako je vidljivo da se nemaju namjeru predati - trener Brown složio je rotaciju oko 5 najiskusnijih veterana koji znaju da se, ako već ne za rezultat, bore za svoje buduće ugovore i uz Lopeza to je itekako spreman iskoristiti Sloan koji je u ove tri utakmice bio drugi najbolji igrač. Johnson je ovdje bio najmanje bitan tako da se stvari neće previše mijenjati, teško da mogu biti gori ako Bogdanović ili Brown dobiju njegove minute.

28. LAKERS

Nanizali su 4 poraza, obranu više niti ne pokušavaju igrati, ali su zato ispalili gomilu trica koje su realizirali s 41% što je dobrim dijelom anuliralo sramotan broj primljenih koševa (126.2 na 100 posjeda je najveći prosjek koji sam ikada vidio na uzorku većem od jedne utakmice, ne sjećam se da je NBA momčad tijekom 4 utakmice ovoliko primala, čak 7 poena više od predzadnjih Sixersa). Simpatično kako je Scott od trenera koji prezire tricu odjednom postao trener čija momčad ispaljuje trećinu šuteva s perimetra, isto tako je simpatična ova bitka na dnu između tri najgore momčadi u ligi, u pitanju je troboj epskih proporcija.

29. SIXERS

Nanizali su 4 poraza, jašu Okafora i Noela zajedno iako im je to četvrta najgora kombinacija koju imaju ove sezone s odigranih više od 600 minuta zajedno (preostale su Okafor-Stauskas, Okafor-Grant i McConnell-Okafor). Ali, treba pokušati sve što je u njihovoj moći da izdrže nalete Sunsa i Lakersa, iako još uvijek imaju rezultatsku zalihu, izvedbom već neko vrijeme bolje stoje od spomenutih i pitanje je hoće li ih to na kraju koštati šanse da dođu do Simmonsa ili Ingrama.

30. SUNS

Rezultatski se nije promijenilo ništa, nanizali su tri nova poraza (što znači da ih sada imaju 12 u nizu, izgubili su 27 od 29), ali zato su promjene u startnoj postavi stalne. Ubacili su odmah u vatru Humphriesa, sad imaju tri bijela pick & pop visoka i logično odlučili su startati s najgorim šuterom od njih troje. Spursi i Rocketsi su ih poštedjeli, nisu dali gas do kraja već koliko im treba, ali Clippersi nisu bili takve volje, već do kraja treće imali su +29. Izgleda da je gotov i eksperiment s Goodwinom kao playom, Watson je kontrolu nad momčadi dao svom budućem pomoćniku Priceu, a nije isključeno da do kraja sezone i sam zavrti koji pick & roll kao igrač/trener.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (17) Trackbacks (0)
  1. Gee, koji je tvoj zaključak zašto je Billy Donovan ovolika neznalica, pogotovo u obrambenom dijelu? Ajde, shvaćam što želi napraviti od napada, iako mi se čini da i tu ima utjecaja Montya koji je prije dosta furao snažno napadanje obruča preko penetracije. Sve ide na ruku Westbrooku osim što i dalje nisu sposobni izvesti složenije akcije besprijekorno tečno.
    No obrana je glavni problem. Kako je moguće da netko toliko može upropastiti obranu? I ne može se reći da je to zbog igrača jer je TT imao odlične obrane u Bullsima, a na raspolaganju je imao samo 3-4 iznaprosječna defenzivca.
    Informacije kažu da je Monty pravi trener što je samo po sebi tragedija jer Monty je loš trener(jedina prava kvaliteta mu je odnos s igračima).

    Ni u snu nisam mislio da će Billy D biti gori od Brooksa, ali zapravo jest gori.

  2. evo izgleda da se i Wade primio GM uloge jer kažu insajderi da je upravo on bio ključan za potpis Johnsona. Time je još jednom je potvrđeno da je Miami možda i najpoželjnija franšiza u čitavom NBA-u zbog poznatih razloga(klima, porez i odlična uprava) tako da mi je čudno što ste ih stavili na dno onih rankinga koje ste radili na podcastu.
    Istina, Dragić i Bosh ”jedu” dobar dio capa, no zauzvrat imaš odličnog Winslowa i solidnog Richardsona na minimalcu. Nadalje, ostaje za nadati se kako će i Whiteside dati mali popust s obzirom na sve što je Heat za njega napravio. Također, imaš vlasnika koji nije škrt i koji je spreman plaćati porez. Sve u svemu, ne bojim se ja za Heat i mislim da je ovo pravi put koji su izabrali, a ne da su išli u rebuilding nakon odlaska Lebrona.

  3. Vidim da ima još fanova »očaranih« retro dresovima Wizardsa – jedan od žeščih flopova ove sezone. Osim što su ružni, igrače čine zdepastima, kao da svi imaju koju kilicu viška. Npr., kada stanu jedan uz drugoga Dudley, Nene i Gortat, izgledaju ko tri praščića.

  4. Obrana Pistonsa nema teorije biti lošija od kada je Ilyasova otišao. Njegova jedina funkcija je iznudit faul u napadu, tražiti od njega bilo što u obrani je besmisleno. Harris nek pokaže samo volju da se bori pod košem za skok, da zagradi nekog igrača prilikom pomaganja Drummonda će biti veliki plus jer očekujem da protiv elitnih krila će Gundy gurati Morrisa na njih. Napad i ovako je bio ispod prosjeka lige, a s Harrisom će dobiti opciju više što Ilyasova nikad nije bio. Momčadi su ga branile kao jednog od ostalih i više fokisa su bacali na Popeovo istrčavanje iz bloka za šut s vrha reketa nego na pick igru Jacksona i Ersana.

  5. @jasaitis

    Mislim da će Bosh nažalost u prijevremenu penziju, a time će i prostor na capu skočiti do te mjere da bi mogli potpisati i Hasana i Durantulu…

    Sinoć antologijska, Warriorsima očito OKC predstavlja najtežeg protivnika i potrebno je više od maksimuma čak i Stepha da bi ih se dobilo, a na kritike Donovana koje su opravdane, ja opet nekako mislim da trener iz Pitinove škole ima dovoljno umijeća i iskustva da pripremi strategiju tekmu po tekmu kada dođe PO…

  6. Da li Curry treba dobit i MIP award?

  7. @ winter – može se povući i paralela s načinom kako su Pelicansi pod Williamsom igrali obranu, kombinacija njegova utjecaja i Donovanove sklonosti presingu dovela je očito do prevelike stilske promjene koju nije lako napraviti u godinu dana, a nije da imaju i ljudstva. tako da je neznalica kriva riječ, jednostavno se radi o spoju koji nije idealan za ovaj roster

    @ jasaitis – moja logika se ticala nekoliko faktora, od kojih su dva draft i cap, a tim putem se Heat teško može pojačati. postojeća jezgra već sada brzo stari, ne vidim kako obrnuti taj proces. zašto bi pobogu Whiteside dao popust ako može dobit max od 25 franšiza? nemam ni ja ništa protiv puta koji su izabrali, ali su ga mogli odraditi i bolje od vezanja uz igrače kojima je prošao ili prolazi rok, jedan Winslow tu ne čini razliku.

    @ Lenard – ako sinoć nisu dobili Warriorse, onda neće nikada… što se Duranta u Miamiu tiče, nema šanse da ide stopama LeBrona, ali uvijek se mogu nadati. ali samo ako se odreknu Hassana i Wade pristane na minimalac. za Bosha ne isključujem mogućnost penzije, on je jedan od onih koji ima gomilu interesa izvan parketa i zbog toga bi se mogao i lakše odlučiti na takav korak ako se pokaže da ga ovako nešto čeka svake godine dok igra, ali ako se i odluči na takav korak, Miami NEĆE moći brisati njegov ugovor godinu dana, tako da ništa od prostora ovog ljeta na taj način, tek idućeg bi ga imali

    @jsv – ne treba, koliko god učinkom skočio ipak je već bio na vrhu tako da taj skok ipak nije toliki kao od nekog tko je do jučer bio igrač za 10 minuta, a danas je rasni starter

  8. Tvoje mišljenje o aktualnoj temi koja je postala predmet rasprava, ‘ilegalni blokovi’ Warriorsa u napadu. Misliš li da ih rade u jednakoj mjeri kao i sve ostale ekipe ili to prečesto koriste što im pomaže u smislu da imaju puno otvorenije šuteve?! Hvala, živio !

  9. @ marko – po meni tu nema problema jer blok je sam po sebi zajeban element igre koji uključuje obavezan kontakt u sportu u kojem je kontakt inače uglavnom defeniran kao faul. znači, tu u startu imaš tanku granicu koja se održava nekakvim pravilima, manje-više uspješno. sve ekipe u ligi plešu na toj granici, danas više nego ikada ranije jer pick & roll je dominantan stil igre, pa sve vrvi od dopuštenih slip screenova koji često nisu ništa drugo nego blokovi u kretanju. e, sad, ono gdje po meni dolazi do ključne razlike je u tome što Warriorsi imaju puno kompleksniji sistem igre koji nije samo pick & roll 8 od 10 puta, već uključuje gomilu druge akcije koja se bazira na puno više blokova. samim time što više vrte takvu akciju, posebice off the ball, postavljaju i puno više blokova od prosječne momčadi pa se to lakše primjeti. dakle, nisu oni ništa prljaviji od bilo koga drugoga ili rade nešto što drugi ne rade, već to jednostavno puno više koriste. drugim riječima, možda i jesu našli rupu u sistemu, možda će s vremenom kako više momčadi bude dizalo kompleksnost igre i umjesto on ball blokova uključi i više off ball akcije i sama liga poduzeti nešto da pravila čvršće primjenjuju, ali u ovom trenutku ovo je NBA košarka po zakonu, isto kao što po zakonu korištenje zone ili što je nekada bio handchecking. jednostavno, netko inteligentnije koristi rupe od drugoga i zato ne bi trebao biti kažnjen. po meni je pravo pitanje zašto nema više ekipa u ligi koje su u stanju odraditi takve akcije da oslobode off the ball šutera kroz dvostruki blok, a ne da li Warriorsi rade nešto pogrešno dok to pokušavaju

  10. Da li mislis da thunder moze pasti do 4 pozicije, I oni I clipovi imaju cini mi se slicno tezak raspored?
    I da se Dubsima naredjaju jazz thunder spursi I cavsi I tako zaboravi proslogodisnji laksi put do titule

  11. @ Nash, ovo na Dragiću na granici, da su svirali nitko riječ ne bi rekao (osim da koji kurac prekidaju igru za takve sitnice), a isto tako meni tu nema prigovora ni na odluku da ne sviraju jer i bez onog trzaja ramenom blok je bio uspješan (Green u biti sam sebe dovodi u probleme jer je preagresivan i prgav, samo postavljanje nije toliko problem). jedino što bi ovdje trebalo biti “nelegalno” je Hassanova blokada, kakav majstor, strašno nešto. ovo na Dengu je faul, ali takvo naguravanje na perimetru, po meni nebitno za akciju jer Deng na 9 metara ide preko bloka umjesto da ide ispod, ne bi smjelo odlučivati u završnici

    @ doni – teško, imaju 3 tekme prednosti i dvije utakmice s Clippersima doma, mislim da je za OKC rezervirano treće mjesto. a i u interesu im je igrati protiv Spursa, nema smisla izgubiti to. put će biti lakši ove godine jer je ovo bolja momčad od lanjske, matchupovi na stranu

  12. @Gee Ma da to su minimalni detalji. Kako sam ja shvatio u ovim slucajevima da oni cene da Drejmond postavi blok i ostavi im dovoljno mesta pored da mogu da izbegnu kontakt (ako znaju kako mozda da mu se provuce kroz noge) a Hasan zauzme stav sa previse rasirenim nogama neostavljajuci mesta za prolaz i dolazi do kontakta sa nogom. U osnovi igraci treba da flopuju i prenaglasavaju kontakt ako traze faul u napadu sire ruke i ostale fore.

  13. @Gee Kad bude isao sledeci POWER napisi da li je zadnji OKC napad (gsw-okc) regularni deo na udvajanje Durenta pred klupom OKC i bacanje pasa koji je presecen i doveo do bacanja A.I. e pa koje tu kriv. Donovan ili Durent zbog ne uzimanja TO.

  14. @ Nash, napisat ću ti odmah jer je osvrt već odavno napisan, samo čeka rankingse 😉

    Durant je bacio loptu kao da je užarena, nepotrebno u situaciji u kojoj su imali timeout na raspolaganju, to je njegova greška. zašto Donovan nije zvao time-out čim je Klay zabio, to je njegova greška, u toj situaciji je bezveze ne iskoristiti (kad već imaš) priliku za dogovor, da ne govorim koliko je lakše izvesti loptu s centra kad imaš cijeli parket na raspolaganju nego ispod koša protiv onakvog presinga (možda je Billy još refleksno na NCAA pravilima). sad, možda je i to sve skupe tek napuhavanje situacije od strane nas promatrača, a možda je stvarno stres bio takav da su se u Oklahomi zbunili, tu se pokazalo koliko je bitno iskustvo i samopouzdanje u ovim situacijama

  15. General posle bitke taj sam. Sad i oni u OKC posle sve ovo znaju, pravi je onaj koji pod stresom ostane ladan (u Igija i Stefa gledam). Meni je glavni utisak meca ostao da u 1. tekmi OKC u zavrsnici ide na prazno (jednom su bukvalno jedva presli pola bez presinga). Tu trener i igraci nemaju krivice bukvalno su bili iscedjeni. Razglabam ovoliko o mecu koji u sustini trenutno nema znacaj ali nosi predznak onog sto nas ceka mozda u finalu. Znaci ako si u crvenom na 1 mecu bez obzira na snagu dva klipa u PO seriji msm da ce zaribati.


Leave a comment

Trackbacks are disabled.