ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

3Mar/1614

POWER RANKINGS, 6. WEEKS TO GO

Ima još dosta akcije do kraja, ali stvari su poprilično jasne. Na Zapadu izgleda ništa od velike drame, izgleda kako je samo 9 momčadi ostalo u trci za 8 mjesta, a i rasporedi su manje-više izvjesni (osim ako Oklahoma ne nastavi tonuti sve dublje u blato). Na Istoku je u bitku za pozicije od 4. do 8. uključeno 7 momčadi, tu će možda biti nešto vatre, ali u biti samo chillamo i čekamo playoff. Možda ovaj period iskoristim za napisati ranije spomenute top liste po pozicijama umjesto da vodim bilješke, zašto ne. Daj ljudima što žele, ionako to masno plaćaju.

1. WARRIORS

Suludu formu (koja praktički traje tijekom cijele sezone, a u prethodnom tjednu je dosegla nove vrhunce obzirom da je napadačkim učinkom upravo on nosio momčad na nizu gostovanja) Steph je nastavio i protiv Orlanda kojima je utrpao 51 poen (od čega samo 2 kroz slobodna bacanja). Pomislio bi čovjek, eto utakmice godine, okrunio je s njom stvarno fantastičnu formu kojom je ušao u ovaj završni dio sezone, period u kojem je srušio vlastiti rekord po broju ubačenih trica u sezoni 24 utakmice prije kraja iste. A onda se dogodi ono protiv Thundera.

Moj jedini komentar na završnicu te utakmice je hahaha. U biti, to mi je bila i jedina natuknica vezana uz tih zadnjih 15-ak minuta. Činilo se malo traljavo pa sam zadnju četvrtinu utakmice plus produžetak pogledao još dva puta, sa Starim i s Malim. Kad su oni reagirali doslovno na isti način, s "hahaha" i "hahaha", onda sam skužio da se stvarno više nema što reći (nisam poslušao ni jedan podcast iduća tri dana u kojem su se osvrtali na utakmicu jer to je čisti gubitak vremena, kad bi u opisu vidio da se bave Stephom samo bi ih brisao, šta se tu ima reći, mislim u pitanju je čovjek koji video igricu čini nerealnom jer u njoj ne možeš ubaciti šut s 10 metara kad poželiš).

Kako je ovo ipak kvazi-ozbiljan blog, moramo dati malo širi kontekst. Za početak treba stvari staviti u perspektivu - OKC je po svoj logici ovdje bila apsolutni favorit, osim po jednoj, a ta se pokazala presudnom, a ta je da su ovogodišnji Warriorsi top 5 momčad svih vremena. Dakle, u bilo kojoj drugoj sezoni oni na ovakvom gostovanju ne bi imali što tražiti - za OKC, momčad iz vrha koja praktički od prvog dana sezone i pobjede protiv Spursa nema dobivenu važnu utakmicu, uz to momčad iza koje su dva bolna svježa poraza protiv Warriorsa i posebice onaj protiv Cavsa, ovo je bila playoff utakmica. Tako to funkcionira u NBA, motivi su drugačiji od večeri do večeri, a domaćin je ovdje imao i motiv i domaći parket i odmorniju momčad (Thunder je imao dan odmora više i utakmicu manje nakon all-star pauze). Gosti su samo došli odraditi posao, igrajući šesto gostovanje u devet dana.

Pazite, samo ova zadnja rečenica obično presudi u ovakvim utakmicama (to je nešto što u eventualnoj playoff seriji neće biti slučaj i što će bitno utjecati na izvedbu Warriorsa, da ne bi bilo zabune, u playoffu neće biti letova s jednog kraja kontinenta na drugi i utakmica u manje od 48 sati razlike). I zamalo je tako i bilo, većina igrača Warriorsa nije imala kisika ni za zabiti zicere. I opet su pronašli načina izvući se, na sulude načine, usprkos protivniku koji je odigrao na gornjoj granici mogućnosti. Durant opet odigra partiju nakon koje bi ga do lani proglasili najboljim igračem na planetu, još jednom pokaže s kakvom lakoćom trpa. Samo, ta njegova lakoća zabijanja pored Stepha više nije tako posebna jer Durant je ipak skok-šuter u tijelu rasnog krila s centarskim rasponom ruku, čudo prirode. Steph je skok-šuter s tijelom prosječnog košarkaša.

Da je Durant igrao produžetak OKC bi vjerojatno dobio utakmicu. To je činjenica. Ali, poanta nije u tome da je OKC zamalo dobio, već što su, usprkos tome što im se sve posložilo, uopće imali problema ovo završiti puno ranije. Izgubiti onakvu završnicu s onoliko meč lopti, to su već može pričati o tome kako su Warriorsi kad krenu ne samo opasnost na parketu, već i u glavama uzbuđenih protivnika. Da se razumijemo, Warriorsima je ovo po svemu do sada viđenom definitivno najteži protivnik jer Durant i Westbrook su toliko dobri 1 na 5 da sami mogu napraviti razliku, nije slučajno da i drugu utakmicu za redom Oklahoma odmah na startu radi ozbiljnu prednost i da Warriorsi imaju sreće što su toliko dobri u tranziciji i tricama pa im minus od 15-ak koševa ne predstavlja opterećenje (za momčad koja se više oslanja na postavljene napade i sporiji ritam, poput Spursa i Cavsa, stizati ovakve razlike predstavljala bi izazov koji bi ih sigurno koštao energije u završnici).

Što još dodati. Russ je možda mogao imati i učinkovitiju večer, ali s druge strane kad uzmemo u obzir koliko je Roberson solidan bio u napadu, dođemo do nekakvog prosjeka. Uostalom, Russ nije elitni šuter, tako da ako će se oslanjati na njega da ubaci 4 od 8 trica u eventualnoj seriji, to nije dobar plan (kao momčad su gađali 48% iz igre i 35% za tricu, teško da mogu bolje u playoff seriji). Russ je buldožer i tu je odradio sasvim pristojan posao. Ibaka je bio veličanstven, ne znam što drugo reći, igrao je kao manijak, debelo iznad onoga na što nas je navikao ove sezone. Klupa je bila problem, naravno, ta početna prednost Oklahome se po običaju počne topiti kad krenu rotacije, to nije ništa novo i to je njihov glavni kamen oko vrata, nešto što smo već odavno apsolvirali (petorka s Robersonom nazad u akciji je stvarno dobra, ali kako ćeš se boriti za naslov sa Singlerom 20 minuta na parketu). Jednostavno, nemaju momčad koja može parirati Warriorsima. Eto, u jednoj večeri kada su je imali, kada su napravili sve što je moguće i kada su dobili sjajan all-round učinak, ispalo je da nemaju toliko dobre pojedince.

O Oklahomi više ne znam što bi dodao, možda još par rečenica o Warriorsima. Curry i Klay su ih ogromnim mudima izvukli, uz još jednom pravovremenu asistenciju Iggya čija muda su još jednom bila takva da se postavlja pitanje kakve bokserice ti ljudi nose (sigurno ne ovo smeće iz H&M kao ja). Ipak, na stranu show, postoje ovdje i ozbiljni košarkaški problemi. Visoka postava Warriorsa s ovakvim usporenim Bogutom ne funkcionira, Andrija je u zadnje vrijeme u formi iz lanjskog Finala i to u kombinaciji s ozljedom Ezelia nije dobro. Mislim, biti ovoliko nadskakan (+30, to je bolesna razlika) i uopće ostati u egalu je nezamislivo do jučer, to je još jedan temelj shvaćanje košarke kojega Warriorsi ruše svojim stilom igre. Ako mi dozvolite digresiju i skok kroz vrijeme, mislim da je za njih ovo ljeto čak i važnije zadržati Ezelia nego Barnesa obzirom da je održati Boguta u komadu uvijek pustolovina, a petog startera koji može odraditi rolu tweenera lakše je naći nego startnog centra koji drži obranu 30 minuta po večeri (Dudley je slobodan ako treba, mada nije isključeno da će sve dogovoriti unutar kuće i da će ostati kompletni iako bih ja da sam na mjestu Popovicha i Buforda cijelo ljeto utjecao na Marksa i Hennigana da daju max ugovore Ezeliu i Barnesu "super su vam oni, evo da mi u San Antoniu imamo prostor, sutra bi ih potpisali za max, Ezeli je novi Robinson, a Barnesu malo fali da postane Kawhi").

Osim problema sa skokom, defanzivno većih rupa nije bilo, pogotovo kad je na parket izašla smallball postava. Aktivnost i IQ ove skupine uvijek će biti u stanju odraditi posao na tom dijelu parketa, što su pokazali i ovdje, gdje su usprkos podređenosti u reketu opet bili u stanju odigrati bolju obranu, posebice u završnici. Uopće, ključ je bila igra postave smrti, koja je u samo 10 minuta na parketu ostvarila +14, predstavljajući puno veći problem za OKC u oba smjera od svega što su do tada vidjeli. Dakle, nekakav logičan zaključak bi bio da samo treba povećati broj minuta najboljim kombinacijama i da je time potencijalni problem Oklahome u playoffu riješen. S tim da ostaje problem forme na petici (za očekivati je da će podjela minuta između Boguta i Ezelia bolje funkcionirati na 30-ak minuta nego ovo kada na parketu gledamo Varejaoa kojega je Kerr bacio u vatru da vidi može li na njega uopće računati u doigravanju) i uopće te startne petorke koja upada u rupu jer je daleko od idealne, dok Oklahoma ipak koristi svojih 5 najboljih od starta. Tu bi možda mogli razmisliti o tome da protiv Oklahome, koja ionako nema klupu kojoj treba parirati, startaju s Iggyem umjesto Barnesa kako bi imali tog elitnog stopera na Durantu od samog početka, a ne da se uvijek moraju vaditi iz minusa. Momčadi koje pobjeđuju obično ne mijenjaju formule, ali siguran sam da bi u eventualnoj playoff seriji Kerr mogao povući ovaj potez ako prvih par utakmica budemo gledali sličan scenarij kao do sada u regularnoj sezoni.

A kad smo već kod regularne sezone, dok budete ovo čitali, vjerojatno će se znati i kako je prošao revanš u Zaljevu. Warriorsi su došli do predaha u idealnom trenutku, Green, Bogut i Barnes će malo uhvatiti zraka, a Curry će malo odmoriti gležanj koji je stradao u Oklahomi (jebote, to što je od staklenog čovjeka odjednom postao čovjek od čelika još je fascinantnije od toga koliko je popravio dribling ili domet na šutu).

Protiv Atlante su ga odmarali, isto kao i Iggya, jahali su Klaya kao prvu opciju i onda po običaju izvukli stvar obranom u završnici. Nisu mogli računati na smallball bez dva ključna člana tako da su do kraja jahali startnu petorku, iščupavši pobjedu skokom i obranom. Atlantina kilava unutarnja linija tako je došla kao naručena da se malo oporave od glavobolje koje im je zadao Thunder s Ibakom, Adamsom i Durantom.

2. SPURS

S Leonardom na parketu opet su ona kaznena ekspedicija na koju smo navikli, Jazz se držao dok nisu krenule rotacije, a onda su se, kako to obično biva s protivnicima Spursa, raspali. Ono, igrati s 4 startera i Mackom bez klupe protiv momčadi koja nekako uspijeva izvući maksimum iz dvije petorke nije lako. Rocketsi su pak dobili po nosu već u prvoj četvrtini, kasnije su se malo pribrali kad su se počeli dodavati i širiti reket, ali Spursi ovakve utakmice odrađuju na autopilotu.

Pistonsi doma također nisu bili izazov, njihova klupa se držala iznad očekivanja, ali Spursi su tijekom večeri našli vremena iskoristiti mismatch koji je Aldridge imao nad Harrisom i Morrisom koji ga definitivno ne mogu čuvati u postu. Pokušao je Van Gundy s visokom postavom, držao je na parketu Baynesa uz Drummonda kao i Doc nedavno kada je stavio Aldricha uz Jordana, dakle očito da je ova visoka postava Spursa ogroman problem svima osim Warriorsima. Uglavnom, sve što su dobili obrambeno, Pistonsi su prosuli u napadu kojega je zona Spursa sada još lakše branila, tako da je ovo njima trenutno strukturni šah-mat za kojega nemaju odgovor. Spursima je to pak bio samo još jedan dan u uredu.

Ne miruju Spursi ni izvan parketa, dodali su iskustvo na roster u vidu Millera, možda i Martina, odbačeni veteranski dvojac Wolvesa dobro će doći u finišu sezone gdje će Spursi definitivno odmarati udarne opcije. Samo, nešto mi govori da ni dodatni šuter na boku poput Martina neće riješiti ključni problem, manjak atleta na vanjskim pozicijama (jasno, pod uvjetom da ga uopće potpišu).

3. THUNDER

Ogromna motivacijska i fizička prednost, Durant u top izdanju, nekoliko sjajnih situacija na početku i u završnici koje u 9 od 10 slučajeva rezultiraju pobjedom... Sve to nije bilo dovoljno za skinuti Warriorse. Njihove nade imaju temelja, pokazala je to lakoća kojom rade prednost i Durantova sposobnost da prati Currya poen za poen (koliko je to moguće), ali trebali bi odigrati savršenu seriju s 5 igrača da ih glave ne dođe manjak rotacije. Najvažnije u ovom periodu je izdržati psihički, pljuske od Cavsa i Warriorsa sigurno su ostavile traga, možda ne na Russu i Durantu, ali na ostatku momčadi svakako. A možda i na njima jer nije lako izdržati ovakve udarce, pokazalo se u završnici protiv Golden Statea da nisu baš čvrsti u glavi. U biti, ne treba biti grub, treba konstatirati neke stare dobro znane istine. Prvo, s Donovanom ovo nije ništa pametnija momčad nego ranije, sve je i dalje isključivo izolacija, svaki put kad netko tko se ne zove Durant ili Westbrook nešto zabije ne vjeruješ očima. Drugo, obrana i dalje radi previše propusta. Najgore od svega, i jedno i drugo najuočljivije je u samoj završnici, u clutchu, kada bi igra trebala biti na vrhuncu. Jasno, svi tada igraju s najboljim postavama, Warriorsi nisu iznimka, tako da je njihova petorka smrti svakako zaslužna za pad učinka Thundera u oba smjera u zadnjim minutama, ali OKC ne diže razinu igre u tim momentima, što samo dodatno naglašava probleme koje imaju.

Uostalom, način na koji su prokockali prednost protiv Clippersa i još jedna katastrofalna izvedba u zadnjih 5 minuta sve ovo potvrđuju - ni nakon skoro cijele sezone pod Donovanom, ova momčad i dalje nema igru prema naprijed koja maksimizira talent na parketu, a prema nazad očito igraju stilom koji čak minimizira individualne kvalitete koje imaju na raspolaganju. Najgore od svega, ovim porazom otvaraju šanse Clippersima da ih preskoče na trećem mjestu, što bi značilo da već u drugoj rundi idu na Warriorse.

Završnica protiv Clippersa bila je dno tjedna, iako ništa bolji nisu bili ni protiv Pelicansa. Umor od druge večeri back-to-backa može im poslužiti kao isprika obzirom na to koliko su tanki, ali nije da Davis igra okružen rasnim suigračima. Bez obzira na prednost u talentu, OKC je opet potonuo u završnici, po običaju su počeli igrati najgore kada je bilo najpotrebnije (tada jednostavno prestane i ono malo akcije, samo se gleda što će napraviti Russ i KD, a obrana uporno izbjegava prilagoditi se situaciji i drži se plana koliko god manjkav bio), a nije im pomogla ni odluka Donovana da posegne za smallball postavom s Foyeom umjesto Adamsa. Obzirom da je pri tome na parketu držao i Waitersa umjesto Robersona, mogao je slobodno staviti natpis "perimetar i reket otvoreni". Mislim, kao da je stil igre, konkretno preuzimanje na svakom bloku, sam po sebi bitan ako na parketu imaš većinu negativnih defanzivaca.

4. CAVS

Zanimljiv tjedan, tri utakmice zbijene u 4 dana, a zatim tri dana odmora. Utakmica tjedna tako je definitivno bila ona prva protiv Raptorsa, gdje su došli u Toronto napaljenom protivniku i gdje su do same završnice držali stvari pod kontrolom. LeBron je bio odličan, ali ovaj put nije imao pravu pratnju, a nejasne su bile i neke odluke Luea, posebice u samoj završnici gdje su ispustili pobjedu. Raptorsi iritantni playoff pristupom i pritiskom na sudce, baš su odavali dojam male momčadi koja pati od manjka samopouzdanja, ali na parketu su odradili posao.

Posebice Lowry, u startu je Toronto upao u rupu iz koje su se izvukli čim je Lowry nanjušio da može Irvinga maltretirati kako želi. Logično, kad god su mogli stavljali su u pick & roll Irvinga i Lovea i nevjerojatno je da su Cavsi uopće ušli u utakmicu nepripremljeni na ovakav scenarij i da im je trebalo poprilično vremena da reagiraju. Kasnije su na Lowryu držali Shumperta, odnosno Dellya, a Irving je bio toliko beskoristan da ga je u samoj završnici Lue miksao sa Shumpertom kad god je mogao. Mislim, iskoristit ću ovdje odmah prostor za digresiju, znamo da Kyrie još uvijek hvata formu i da se to neće nikada dogoditi, ali njega bi idealno bilo gurnuti u rolu šestog igrača kako bi maksimizirao potencijal ove momčadi. Jednostavno, on i Love su toliko veliki problemi u obrani da ih ne možeš sakriti ako ih ne koristiš maksimalno u napadu, a to je nemoguće dok god su zajedno na parketu. Uglavnom, iduće ljeto Cavsi će mijenjati roster, a umjesto Lovea predlažem da se radije riješe Irvinga koji ima još tanji životopis od Lovea (dok ove dvojica počnu igrati pobjedničku košarku, James će ostati i bez ovo malo kose što mu je ostalo, jasno ne računajući ovu presađenu s Boozerove glave).

Kako god, Lowry je veći dio večeri imao relativno lagan posao i to se pokazalo popriličnim problemom. Ipak, još veća greška Luea bila je forsiranje postave s Loveom na petici u završnici. Na kraju druge četvrtine ovo im je upalilo jer su na parketu domaćini iz nekog razloga imali Scolu i Jamesa Johnsona (ah, znam taj razlog, standardne rotacije, netko starta, pa je kao logično i da završi), ali kada je Casey u završnici na parketu ostavio Rossa i Pattersona, Cavsi su izgubili i prostor i reket. Patterson je odličnim kretanjem zatvarao Jamesa, to mu je forte, a onaj slabiji dio njegove igre, branjenje posta, ovdje nije toliko dolazio do izražaja jer LeBron ipak nije centar. Plus, u sredini su se stalno rotirali Valanciunas i Biyombo, također radi obrane i napada, što se pokazalo kockom koja se isplatila. Lovea na perimetru kao stretch peticu zatvarao bi najbliži igrač dok bi centar čuvao sredinu, a ova zonska obrana na stretch petici Cavsa pokazala se dobrim potezom jer su dotični imali ogromnih problema doći u sredinu da bi kroz slash & kick uopće iskoristili činjenicu što je Love otvoren. Tu se vidjelo koliko im nedostaje ozbiljnih akcija i bolji sistem od Irvinga ili Jamesa u pick & rollu, praktički tu su Raptorsi također preuzimali kako ne bi razbili raspored, ostavljajući igrača s loptom u izolacijama. Što Cavsi i inače igraju, tako da ih nije bilo teško natjerati da zagrizu udicu.

Dva dana kasnije protiv Wizardsa nisu ni pokušavali ispraviti propust, odmarali su Jamesa, Love je zbog udarca u bedro igrao samo 23 minute, tako da su praktički poklonili utakmicu Wizardsima. Koliko će ovakvo kalkuliranje utjecati na playoff rasplet na Istoku najbolje je pokazala sljedeća utakmica protiv Indiane gdje su i James i Love opet bili u punom pogonu. Mozgov je dobio priliku startati nakon što je Lue odlučio da je za 3 poraza u zadnje 4 utakmice dijelom zaslužan izostanak energije kod Thompsona, iako se tu radi o klasičnom prelijevanju iz šupljeg u prazno. Naime, nisu Cavsi ni ovdje pokazali ništa posebno, mučili su se cijelu večer s još jednom lošim partijama Irvinga i Love, a postava s Jamesom i Loveom kao parom visokih u završnici opet nije služila ničemu, pogotovo u obrani. U biti, da na kraju nije bilo na parketu upravo Thompsona, koji je donio skok u napadu i nešto zaštite reketa u defanzivi, Cavsi bi vjerojatno izgubili još jednu partiju. Sve u svemu, od Lueovih promjena i dalje ništa, barem ne na bolje. Možemo dosta toga pripisati ozljedama i umoru, ali možda ima nešto problematično i u kemiji. Bez Jamesa u petoj brzini ovaj roster odjednom djeluje kao prosječna playoff družina, nitko ne odskače i to će morati promijeniti do playoffa. Definitivno ne smiju ostati bez Dellya i Thompsona jer u hrpi mlitavih tijela njihova energija odskače čak i kada nisu u idealnoj formi i trenutno ne mogu zamisliti da završavaju utakmice bez ove dvojice na parketu.

5. CLIPPERS

Guraju ovaj put bez kiksa, Paul je razmontirao Kingse da se ispere gorak okus poraza od Nuggetsa, a treba istaknuti solidnu rolu Greena kao startne stretch četvorke u odsustvu umornog Piercea. S Netsima su također prošli bez problema, za što je prije svega bio zaslužan Crawford koji je u pravom trenutku krenuo u seriju koja je donijela mirnu završnicu.

Tako da je sinoćnja utakmica u Oklahomi bila jedino vrijedno spomena, pogotovo nakon što su napravili čudo u završnici. OKC je krenuo moćno, Clippersi su bili u debelom minusu veći dio večeri i činilo se da je stvar gotova već na poluvremenu, a pogotovo nakon što ni nakon novih 12 minuta nisu uspjeli srezati minus s 20-ak razlike. I onda u završnici opet gledamo novo sramoćenje Thundera. Katastrofalna klupa ispustila je dio prednosti protiv razigrane smallball petorke Clippersa kojom su dirigirali Paul u napadu i Jordan u obrani (Crawford, Redick i Johnson raspoređeni u spot-upu davali su im ogroman prostor), a ni udarna petorka u clutchu nije pokazala ništa osim da plivaju u obrani (preuzimanje na pick & rollu protiv Clippersa nema smisla, kakva je to taktika kada u oba matchupa imaš nepovoljan ishod, Jordana na beku i Paula protiv centra), odnosno da su im jedine ideje u napadu Russovo probijanje i Durantov šut preko ruke.

6. RAPTORS

Nakon emotivne pobjede protiv Cavsa koju smo već apsolvirali, otišli su u Detroit po batine, bez Lowrya koji je dobio dan odmora kao nagradu za prethodnu partiju. Pistonsi su maksimalno iskoristili manjak pokretača u napadu Toronta, kao i Scolin boravak na parketu, njihov napad dodatkom Harrisa sada ima tu dodatnu opasnost iz driblinga i puno je lakše bilo kreirati mismatcheve, bilo da ga izvučeš iz reketa stretch formacijom ili napadaš u driblingu. Oslabljena klupa je također odlično reagirala, nisu ovi Raptorsi bili ni sjena onoj energetskoj bombi od prije par dana, tako da je utakmica riješena u trećoj četvrtini. Uz Scolu, problem je i Johnson kao igrač manje u napadu, koliko god potreban bio u ovakvoj utakmici jer bi DeRozana na trojci Harris i Morris još više razbucali, toliko postaje sve očitije da im je Carroll itekako potreban kao 3&D swingman, ali i kao smallball četvorka. Treba spomenuti finu partiju Wrighta koji je kao back-up play odigrao bolju partiju od Josepha (što ne bi trebalo čuditi nikoga).

Protiv Jazza su opet bili svi na okupu, tako da su očekivano odradili posao na svom parketu, pogotovo jer je Utah u nastavku utakmice igrala bez Hooda koji je dobio udarac u glavu. Napadački tako više nisu mogli pratiti ritam, a nije da su bolji posao radili i u obrani, opet im je reket bio previše otvoren, što je za momčad koja namjerava živjeti od obrane sredine prevelik problem.

7. CELTICS

Ovi dugački periodi domaćih utakmica obično bi u sebi krili razočaranja, iako ih Boston baš i nije imao previše, pogotovo ne s 5 utakmica u nizu. Ovaj put nije bilo tako, odradili su sve što su morali. Uglavnom, 50 pobjeda postaje sve realniji domet, makar bez Olynyka tanka unutarnja linija donosi još manje raznovrsnosti. Nezgodan protivnik bio je Milwaukee, imali su ogromnih problema braniti Monroea u sredini u završnici, ali su izdržali zahvaljujući prednosti koju su izgradili do tada. Oslabljeni Miami sa svojom kilavom vanjskom linijom u kojoj nema ni kreaciji ni šuta došao im je kao naručen, mogli su zonom zatvoriti reket i smanjiti utjecaj Whitesidea tako da se nedostatak zaštite reketa ni ne osjeti. Naravno, protiv Jazza je bilo najteže, Favors ih je uništio u nedavnoj utakmici u Salt Lake Cityu, a iako su ovdje njega i Goberta držali pod kontrolom, Celticsi su ovo mogli izgubiti bez problema samo da je Utah pogodila nešto skok-šuteva koji su im curili tijekom cijele večeri. Bez obzira na očajnu realizaciju, Jazz je u završnici i dalje imao šansu uzeti utakmicu, ali Boston je jednostavno djelovao konkretnije, posebice u obrani na loptu i ubacivanju lopte u obruč preko bekova.

Blazersi su pak nešto duže vremena proveli na Istočnoj obali, za razliku od Jazzera koji su tek promijenili zonu oni su se već stigli aklimatizirati, međutim i ovdje je Boston imao sreće jer su došli na drugoj večeri back-to-backa i tu su Celticsi u trećoj četvrtini jednostavno ukrali utakmicu energijom u obrani i tranziciji.

8. HAWKS

Nakon očajnog tjedna red je bio da odrade jedan dobar, a to su po običaju napravili osloncem na obranu. Ovo nije lanjska momčad koju se moglo smatrati najboljom šuterskom rotacijom nakon Warriorsa, ovo je ispodprosječna šuterska momčad koja doslovno živi od uspjeha defanzive, točnije od sjajne obrane pick & rolla i presinga na loptu. Dosta tu ovisi o pokretljivosti Horforda i Millsapa koji su često ključni, što u udvajanju, što u rotaciji prema sredini, a i čim Korvera maknu iz rotacije dobiju i izuzetan učinak na bokovima. S kombinacijama Bazemore-Sefolosha i Bazemore-Hardaway defanzivni učinci su im sjajni, a posebice elitne brojke se vežu uz kombinaciju Sefolosha-Hardaway koja u zadnje vrijeme dobiva gomilu minuta. Zaključak - što više prostora njima umjesto Korveru, bit će uspješniji.

A ovaj tjedan su bili solidni. Da su uspjeli ukrasti utakmicu Warriorsima, imali bi 3-0, ovako im za utjehu ostaju odlične partije protiv Bullsa i Hornetsa, direktnih protivnika za doigravanje. Bullsi s bekovskim parom Moore-Snell baš i nisu bili neki izazov, ali su se zato osvetili Hornetsima za težak poraz koji su doživjeli na nedavnom gostovanju u Charlotteu. Odličnom obranom na Walkeru i Batumu u startu su napravili ogromnu prednost, +16 u prvoj četvrtini, što su uspješno održali do kraja.

9. BLAZERS

Brutalan raspored ih nije pokolebao, ostvariti 3-2 na ovakvom rasporedu za momčad poput njihove ogroman je uspjeh. Najveći kiks dogodio se na startu tjedna, gdje su im se Rocketsi osvetili za ranije gaženje u Houstonu. Izgledalo je kao da će se povijest ponoviti, Lillard nije imao nikakvih problema trpati protiv Houstona i održavati razliku (u jednom periodu i na 20-ak poena prednosti), ali onda se u završnici dogodio potop. Rocketsi u zadnje vrijeme imaju ove periode kada im počnu upadati trice sa svih strana, pogotovo kada na parketu imaju smallball postavu s Terryem i tu kruženjem lopte nakon Hardenovih ulazaka u sredinu kreiraju otvorene šuteve bez problema. Blazersi su prerano skinuli nogu s gasa, posebice klupa koja je totalno podbacila, Rocketsi su strpljivo tražili rupe protiv agresivne obrane koja nije bila dovoljno koncentrirana jer su već upisali pobjedu, tako da je sve skupa rezultiralo s nevjerojatnih 54 poena Houstona u zadnjih 17 minuta utakmice. Osim u obrani, Blazersi su totalno bezidejni bili i u napadu gdje su dozvolili Houstonu da agresivnom igrom na loptu prekine gomilu posjeda. Ariza na Lillardu je bio sjajan, ali agresivno udvajanje, rotiranje i uopće lamatanje rukama od strane Houstona podsjetili su na trenutak na onu lanjsku obranu koja ih je dovela do finala konferencije.

Nakon ovakvog poraza doma, moglo se očekivati svašta, ali Blazersi su pokazali da imaju karakter i da im playoff neće pobjeći. Lillard je opet diktirao tempo i na gostovanju kod Bullsa, koji u ovako sakatom stanju nisu mogli parirati playu gostiju. Uz to, ovdje je Stotts povukao novi potez, nezadovoljan izdanjem klupe protiv Houstona opet je u rotaciju vratio Leonarda umjesto Harklessa, dakle odlučio se radije na visinu u reketu umjesto dodatnog pritiska na perimetru, što se pokazalo mudrim jer je upravo Leonard bio ključan za širenje reketa, ali i kontrolu skoka. Klupa je tako napravila bitnu razliku, a isto se ponovilo i sutradan protiv Pacersa koji za Leonarda nisu imali lijeka. U dva navrata klupa Blazersa napravila je razliku, dovoljno za mirnu završnicu. Dubina i Leonard su bili ključni i protiv Knicksa, koji ni u jednom trenutku nisu imali šanse, ali protiv Bostona se nije mogao ponoviti podvig, druga večer back-to-backa ovdje je ipak bila prevelika prepreka. Nevažno, to je potpuno razumljiv poraz, ono bitno je da su Blazersi opet pronašli načina maksimizirati talent. Praktički, da im se nije dogodio onaj blackout protiv Rocketsa sada bi već bili sigurni u playoff, ovako im prijeti opasnost da ako se nađu u rezultatskom egalu ispadnu zbog pobjede viška Houstona koji ima 2-1 u međusobnim dvobojima. Čekaju ih još dva gadna tjedna, ako se i nakon njih održe iznad 50%, onda će vjerojatno izbjeći dramu u samoj završnici.

10. PACERS

Tjedan za zaborav, da nije pobjede protiv Bucksa u zadnjem trenu rezultat bi bio katastrofalan. Ovako, 1-3 su podnošljivi prije svega na račun solidnog dojma, praktički igrali su kao i uvijek, jedino što za razliku od ranijih tjedana ovaj put nisu imali Turnera da radi razliku u gustim završnicama. A izgubili su ovaj put čak dvije, protiv Hornetsa i protiv Cavsa. Iako su u obje imali jednako dobru priliku uzeti utakmicu, puno bolnija je ova protiv direktnih protivnika. Naime, Hornetsi sada imaju i prednost i puno lakši raspored, barem u idućih par tjedana, tako da bi se vrlo lako moglo dogoditi da na kraju Pacersi budu ti koji će se boriti za osmo mjesto. Pozitivno je što zadnji mjesec nije težak, uglavnom igraju doma, a uz to George je u odličnoj formi, što je dokazao i protiv Batuma u super utakmici, pravoj prvenstvenoj kako bi se reklo. Razlika u učinku između 2 swingmana bila je na kraju i razlika između pobjede i poraza, George je u završnici bio na razini dok je Batum nestao, a i Pacersi su još jednom vukli odlične poteze na samom kraju. U neku ruku bio je ovo i dvoboj dva kandidata za trenera godine, Vogela i Clifforda, trener Pacersa je ovaj put ispao mudriji čisto iz razloga jer je imao čovjeka koji je zabio sve što je trebalo, tako da se lako zaboravi kako su Hornetsi kao gosti držali utakmicu pod kontrolom praktički do samog kraja.

Protiv Cavsa je LeBron ipak zasjenio prvog čovjeka Pacersa, iako je najveći krivac za poraz vjerojatno Vogel koji je u završnici držao na parketu Stuckeya i Ellisa koji su u svom stilu lošom selekcijom šuta ostavili Indianu bez poena u dva ključna napada. Malo je pretjerao s rotacijama trener, stvarno nije bilo potrebe u samoj završnici parirati smallballu Cavsa kada je cijelu večer igra s dva visoka funkcionirala više nego dobro. Između ova dva bolna poraza ugurao se i jedan u kojem uopće nisu imali rješenja, protiv Blazersa, dok su u spomenutoj pobjedi protiv Bucksa odigrali odlično, prije svega u periodima dok su na parketu bile klupe, oduzevši tako Milwaukeeu aspekt igre koji im je u zadnje vrijeme davao poticaj (bez Carter-Williamsa ionako slaba kolekcija bekova bila je dodatno bezopasna).

11. PISTONS

Solidan tjedan, opet su pokazali na trenutke da će im napad s Harrisom biti opasan, ali isto tako da obrambeni problemi neće samo tako nestati. Ključno je što su nekako uspjeli sakriti manjak tijela na klupi, u čemu im je pomogao i kontekst. Bucksi protiv ovako razigranog Jacksona, a nakon all-star pauze je stvarno maestralan, nisu imali šanse, pogotovo kada ostatak rostera šuterski prati Jacksonovu slash & kick igru. Sutradan su po logici stvari trebali izgubiti na drugoj večeri back-to-backa, ali Raptorsi bez Lowrya i bez energije nisu ni pokušali pružiti otpor razigranoj startnoj petorci Pistonsa. Protiv Spursa nisu izgledali dobro, posebice je opet problem bio Harris u obrani, ali izgleda da će napadački iskorak biti presudan u lovu na doigravanje. Čekaju ih dva zeznuta tjedna, ali onda u zadnjem mjesecu imaju period od čak 9 utakmica doma u nizu gdje bi mogli bez problema računati na score 7-2, što bi na kraju moglo biti presudno.

12. HEAT

Ranjeni nisu imali što raditi u Bostonu, ali već protiv Knicksa doma ovo je bila druga momčad. Ne samo zato što su igrali puno lakšu utakmicu, već zato što su dodali Joea Johnsona, kojega je Spoelstra odmah gurnuo u petorku. Svojim spot-up kvalitetama, a one i dalje postoje jer je, nakon što je prva dva mjeseca sezone tricu gađao s 30%, Johnson u siječnju i veljači na sjajnih 45% (u principu čovjek je dva prva mjeseca hvatao formu, kao veteran se očito nije previše zamarao treniranjem u predsezoni). Dodatak ovakvog snajpera, bez obzira koliko bio jednodimenzionalan, za najgoru tricašku momčad lige je ogroman plus i Miami će od ovog poteza svakako imati koristi, u biti nema te momčadi koja se trenutno bori za doigravanje u kojoj bi Johnson imao više smisla. Uostalom, osim Knicksa osjetili su to i Bullsi kojima je SpotUp-Joe (Iso-Joe više nije prikladan nadimak) utrpao 24 poena, pomogavši Heatu da zabije 129 poena u večeri, što je za 13 poena više od sljedećeg broja koševa kojega su zabili ove sezone. Jasno, Bullsi su u rasulu, ali nema spora kako Johnson pomaže širiti reket, a uz to se kroz njega u post-upu još uvijek može zavrtiti napad, što su sve veliki plusevi u odnosu na ono što su do sada dobivali od Winslowa i Greena, praktički Joe je čak i u ovom stadiju raspada bolji kreator od prvoga i pouzdaniji šuter od drugoga.

Miami ima možda i najteži raspored od svih konkurenata, ali ostanu li u komadu, sada imaju rotaciju koja se može izboriti za mjesto među 8. Inače, u cijeloj priči je zanimljivo kako su usprkos dodataku Johnsonova minimalca na cap u Miamiu uspjeli izbjeći porez. Koji sam po sebi nije problem, radilo bi se o nebitnom iznosu, ono bitno za izbjeći bilo je ponovno plaćanje poreza koje eventualne buduće troškove može povećati kroz dodatne kazne, a to je Riley odradio tipičnim la famiglia potezom - otpuštanjem ozlijeđenog Udriha uz popust koji će mu se vjerojatno refundirati kroz novi ugovor dogodine (isto tako je i Johnson već rekao da želi nastaviti karijeru u Miamiu, što objašnjava zašto je izabrao njihov minimalac umjesto neke povoljnije ponude).

13. HORNETS

Skočili su na šesto mjesto i sudeći po idealnom rasporedu iduća dva tjedna tu će se zadržati neko vrijeme, a možda i otići prema gore. Naime, sada je došao red na njih da odrade svoj mini trening kamp usred sezone, čeka ih dva tjedna skoro non-stop boravka u vlastitoj dvorani (imaju samo izlet u Miami pri kraju ovog lagodnog rasporeda), a protivnici koji im stižu daleko su od opasnih. A kao idealan uvod u ono što ih čeka poslužile su i dvije utakmice zagrijavanja sa Sunsima i Sixersima u kojima su nabijali koš-razliku. I, što je važnije, vratili Batuma u život jer pad njegovog učinka u zadnje vrijeme itekako je bio problematičan. Njegove slabije partije i način na koji su ih Hawksi razbili na otvaranju tjedna nisu davali previše razloga za optimizam, ali, kako to u NBA obično biva, raspored ti uzme, raspored ti vrati. Ovakvu šansu Clifford i društvo ne bi smjeli propustiti.

14. MAVS

Taman tjedan po mjeri da se iskupe za lošije rezultate u zadnje vrijeme. Naravno, opet je glavni faktor bio raspored, tri utakmice doma protiv Nuggetsa, Wolvesa i Magica su sve što vam treba da utvrdite playoff ambicije. S tim da su zamalo izgubili od Denvera, opet im je trebao produžetak (četvrti u sedam utakmica do te) da se spase, a pomoglo im je što je umjesto Gallinarija koji je sredio gležanj završnicu igrao Faried koji u matchupu protiv Dirka nije imao šanse. Pogotovo kada je Dallas zaigrao s Dirkom kao jedinim visokim u završnici, dok je Malone na parketu uporno držao dva visoka, od čega jednog bez šuta i bez sposobnosti da brani na perimetru poput Farieda.

Minnesotina mladost je izrešetana na sličan način, Carlisleova košarka za njih je preteška lekcija, a u najtežem dvoboju tjedna Dallas se osvetio Orlandu za nedavni poraz u gostima. Oslabljeni Magic bez Fourniera ovaj put nije imao šanse protiv puno boljeg Dirkovog izdanja, a svakako treba napomenuti i da je Parsons cijelu ovo vrijeme nastavio igrati na visokoj razini, operacija koljena je sada prošlost i već se priča o mogućem max ugovoru ovog ljeta. Također, Carlisle je očekivano našao solidnu rolu za Leea kao trećeg visokog, od Bostona odbačen kao višak Lee će svojom kvalitetom u pick & rollu dobro doći Dallasu kojem je u zadnje vrijeme učinak s klupe ovisio isključivo o šuterskom raspoloženju nekog od gomile combo-bekova koje imaju na rosteru.

15. JAZZ

Najveći gubitnici tjedna, raspored im nije lagan i za očekivati je bilo da će usprkos kvaliteti imati problema ostati ispred Houstona u borbi za osmo mjesto, ali dobrim dijelom su si i sami iskopali ovu rupu na brzinu. Izgubiti od Toronta u gostima bez Hooda veći dio utakmice je razumljivo, isto kao i pasti u završnici protiv Bostona ili San Antonia. Dok su od potonjih stradali tijekom drugog poluvremena, protiv Bostona su bili u utakmici do samog kraja, mogli su uz malo više sreće dobiti, dakle usprkos porazu imali su itekako razloga za zadovoljstvo. Ali, izgubiti od Netsa na svom parketu, to je nešto što si momčad u njihovoj situaciji ne smije dopustiti, takav poraz bi ih u situaciji u kojoj si ne mogu dopustiti pogreške mogao skupo koštati. Tu se, kao i u većini utakmica u zadnje vrijeme, pokazalo da imaju ogromnih problema s formom Favorsa i Goberta, banalno rečeno njih dvoje ne igraju toliko dobro u obrani kad su zajedno na parketu da bi mogli opravdati to što im napad u tim periodima slabije funkcionira. Opet, kada ih Snyder razdvoji, obrana se uglavnom raspada, nedostatak ozbiljnih opcija na klupi pokazuje se tako prevelikom preprekom u ostvarenju ambicija. Gobert nije isti igrač od ozljede koljena, Favors je definitivno bolji, ali ni on od problema s leđima nije na all-star razini, a to izgleda neće moći preživjeti. Šteta, playoff iskustvo bi im itekako dobro došlo.

16. WIZARDS

Nova potvrda dobre forme stigla je u vidu ovih 4-0. Koji izgledaju bolje od izvedbe na parketu, čak ni na izuzetno laganom rasporedu (dvije utakmice protiv Sixersa, jedna protiv Wolvesa, jedna protiv Cavsa bez LeBrona) Wizardsi nisu briljirali. Međutim, odradili su posao, pri tome pokušavajući dodatno izbrusiti formu za završnicu sezone. Morris je zadnje dvije utakmice počeo kao starter gurnuvši Dudleya u rolu s klupe, na neki način možda i završivši smallball period koji je postao dio identiteta veći dio sezone. Morris je solidno funkcionirao s klupe uz Nenea, ali na poluvremenu protiv Cavsa gurnuli su ga uz Gortata, što je rezultiralo dominacijom u reketu protiv načetog Lovea i Thompsona. To se pokazalo dovoljnim Wittmanu da usprkos dobrim igrama nakon all-star pauze napravi i potpuni zaokret, tako da je u spomenute dvije utakmice protiv Sixersa i Wolvesa startna petorka dobila novi izgled. Dok god ne pretjeruju s loptama na Morrisa u post-upu i izolacijama sve bi trebalo biti ok, uostalom vratio se i Anderson u rotaciju, tako da sada imaju dovoljno opcija za igrati smallball barem pola utakmice. Druga postava s Bealom, Dudleyem i Andersonom je funkcionirala odlično protiv klupe Wolvesa, možda stvarno nema potrebe šuterski toliko slabiti startnu petorku u ovom trenutku. Opet, Randy zna najbolje, zar ne, nema sumnje kako će do kraja sezone pronaći najbolji način da iskoristi ovaj potencijal kojega ima na raspolaganju (Randy, čisto za slučaj da ti ovo čitaš, napominjem kako sam sarkastičan).

17. BULLS

S četiri poraza imali su tjedan za zaborav (obranu koja curi na sve strane bez Butlera sada su opteretili i najgorim napadom u ligi), kao što smo očekivali krenuli su nizati poraze čim su se makli od United Centra. Bez Butlera protiv Atlante i Miamia nisu imali šanse, a zbog ozljede Gibsona nisu je dobili ni protiv Orlanda koji je maksimalno iskoristio činjenicu da su pod košem ostali samo na Gasolu i da im je najbolju defanzivac u petorci bio Moore (koji se i sam ozljedio u završnici utakmice, što je dodatni problem za novi tjedan). S tim da mi nije jasno zašto su umjesto Felicia koristili Bairstowa, mislim nije da bi dobili ovu utakmicu, ali Felicio je u stanju igrati košarku puno bližu Gibsonovoj razini od Bairstowa koji je u NBA ne znam preko kakve veze. Jedina utakmica doma tako je bilo protiv Blazersa, tu ni odlična partija Gasola nije pomogla jer obrana nije mogla ništa protiv Lillarda. Uglavnom, situacija nije laka, dok se Butler vrati mogli bi i ispasti iz kruga momčadi koje se bore za upasti u playoff na mala vrata.

18. GRIZZLIES

Nitko u ligi nije imao lakši raspored, ali svejedno je s ovim rosterom trebalo ostvariti 3-1. Imali su i sreće jer je Denver ostao bez Gallinaria tako da se nisu morali bojati njihove smallball postave, dapače Joerger je dobio utakmicu u samoj završnici okrenuvši se Chalmersu i Conleyu kao bekovima uz Barnesa kao smallball četvorku, dok je Malone kao i u ranije spomenutoj utakmici protiv Dallasa uporno na parketu držao dva visoka od kojih je jedan Faried (tip ne donosi ništa od pluseva koje visoki inače donose, poput mismatcha u post-upu i zaštite obruča, ali donosi sve minuse poput manjka šuterskog raspona). Lakersi im nisu dorasli, ali poraz protiv Sunsa je dokazao da s ovim rosterom protiv nikoga nisu sigurni. Srećom po njihove playoff nade i njihov pick, iskupili su se za ovaj kiks protiv Kingsa. Nakrcanim reketom nisu bili lagan matchup Cousinsu, ali ključna razlika bila je u tome što za razliku od Kingsa oni i dalje igraju nešto nalik obrani, tako da ova pobjeda i nije neki revolucionirani uspjeh. Međutim, odradili su posao kako su i planirali nakon prijelaznog roka, ovaj lakši dio rasporeda su maksimalno iskoristili i sada im ostaje dobiti još 6-7 utakmica u preostalih 22 da bi bili sigurni među 8, ne vjerujem da će i Houston i Utah uspjeti otići toliko iznad 50% da ih izbace u slučaju niza poraza.

19. ROCKETS

Otkazali su Lawsonu, na taj način priznavši da je ova sezona jedno veliko skretanje s puta. Umjesto pojačanja koje ih je trebalo odvesti na razinu više u napadu, Lawson se pokazao uglavnom smetnjom, bez koje odmah bolje funkcioniraju, s Terryem u spot-upu imaju puno bolju podjelu minuta na jedinici jer Harden je sada u svakom trenutku okružen s nekim tko može zabiti otvorenu tricu. Nije ovo bio sjajan tjedan, protiv Spursa i pogotovo protiv Bucksa su pokazali da nemaju ozbiljnu obranu na koju se mogu osloniti, ali su na otvaranju tjedna protiv Blazersa isto tako pokazali da imaju talenta za igrati ozbiljnu košarku kada im se sve poklopi, odnosno kada u istom trenutku uspiju igrati učinkovito u oba smjera. Doduše, nije da se mogu osloniti makar na napad svaku večer, ali tu barem u svakoj utakmici imaju nekoliko perioda u kojima im se dogodi da upadnu u ritam u kojem sjajno izgledaju - ulazi, povratne, dodatni pasovi, otvoreni šutevi. Problem je što ni ovo ne mogu održati na istom nivou najveći dio utakmice. Opet, taj bljesak protiv Blazersa i činjenica da su Pelicansi odustali od sezone donijeli su im dvije pobjede i pristojnu prednost pred Jazzom u izgleda jedinom preostalom neriješenom dvoboju na Zapadu.

20. MAGIC

Imali su gust tjedan, ali ne i težak, tako da ih negativan score u ovih pet utakmica vjerojatno izbacuje iz playoff kombinacija. Curry ih je izrešetao, to su mogli i očekivati, zato je nejasan kilavi nastup u New Yorku. Kao mlada momčad nemaju se pravo izvlačiti na umor u drugoj večeri back-to-backa, pogotovo nakon što su protiv Warriorsa udarni igrači igrali manje minuta jer je utakmica bila riješena u trećoj četvrtini. Uglavnom, Knicksi su ih razbili u prvom poluvremenu energetski, a kasnije je kasno bilo za stizati, pogotovo kada nisi u stanju ubaciti tricu protiv momčadi koja ti ostavlja perimetar otvorenim. Nakon što se Vučević još jednom iskalio nad Sixersima, porazom u Dallasu gdje su igrali bez Fourniera koji je ozljedio zglob vjerojatno su uvidjeli da od playoffa neće biti ništa. Dobili su poklon u vidu ranjenih Bullsa, ali to je ujedno i jedina momčad u gužvi mediokriteta na Istoku koja izgleda kao da bi je mogli preskočiti do kraja, Miami, Indiana, Detroit i Wizardsi djeluju prestabilno. Pogotovo kada uzmemo u obzir da Orlando ima vjerojatno najteži preostali raspored od svih njih. Dakle, fokus je opet na draftu i ljetu.

21. KINGS

Nikako se ne mogu prisiliti igrati obranu, tako da je nakon ovih 0-3 priča za njih vjerojatno završena. Raspored im nije bio naklonjen, definitivno nisu dorasli igrati protiv Clippersa ili Thundera čak ni na svom parketu, ali da je ostalo išta ponosa u njima našli bi načina bolje odigrati protiv Memphisa, čak i bez Gaya koji je zadnje dvije utakmice propustio zbog ozljede ramena. Mislim, to je momčad koja tricu ne može ubaciti ni slučajno, dakle ovdje su Kingsi samo trebali braniti reket zonom i u napadu se osloniti na raznovrsniji talent, umjesto da se pogube u kaotičnoj utakmici u kojoj se greške gomilaju na sve strane. Uglavnom, kako je krenulo, bit će uspjeh ako konačno prođu granicu od 30 pobjeda. Nakon 7 tužnih godina u kojima im ni to nije polazilo za rukom možda bi imali razloga za nekakvo sitno zadovoljstvo da ovo nije bio roster složen da se do kraja bori za osmo mjesto. Ispasti ovoliko rano iz trke najveća je blamaža u sad skoro pa desetljeću nakon Adelmana krcatom lošim sezonama.

22. PELICANS

Iskoristili su trenutne probleme Oklahome da im ukradu utakmicu u završnici, tko bi rekao da će promjena trenera dovesti do toga da počinjemo sumnjati ne samo u IQ, već i u muda Kevina Duranta. Sada je eto još jasnije da Thunder treba njegove nadljudske partije da izvuče čak i ovakvu u principu nebitnu utakmicu. Za razliku od Oklahome, Pelicansi nisu trebali da Davis odigra na hall of fame razini, trebalo im je tek dovoljno lucidnih šutera i slashera da ritmom razbiju očajnu obranu gostiju. Naravno, kako su ovo ipak Pelicansi, bez Davisa koji je dobio poštedu zbog neispravnog palca izgubili su od Wolvesa u završnici u kojoj su bili konkurentni samo zato što se Gordon vratio s bolovanja i odmah počeo šibati trice u potrazi za novim ugovorom. Inače, taj Davisov palac vjerojatno je i razlog zašto od eksplozije protiv Pistonsa AD ne igra bajno, ne samo kao realizator već i kao potrošač (ili je ta nova raspodjela lopti dio plana tankiranja). S njim u ovakvom sporednom izdanju nisu mogli ni protiv Rocketsa, iako su ovi po običaju dali sve od sebe da izgube utakmicu.

23. BUCKS

Ako su imali nekakve nade da se mogu umiješati u borbu za osmo mjesto, nakon tjedna u kojem su dobili po nosu od tri direktna protivnika one više ne postoje. Praktički, dobili su samo Rocketse koji ti praktički sami naprave pola posla (dozvolili su Bucksima, 24. od 30. napada u ligi, da im ubace 59% šuteva iz igre), dok protiv Detroita, Bostona i Indiane nisu bili ni približno tako uspješni. Koš-razlika možda ne odaje takav dojam, ali sva tri protivnika mogla su do poena kad su htjeli, uopće nije bilo napeto, već su Bucksi iskoristili opuštanja u samoj završnici da friziraju rezultat. Usput su odlučili odmoriti Carter-Williamsa zbog bolnog koljena, nedostajao im je njegov impuls s klupe protiv Indiane, a moglo bi tako biti još neko vrijeme obzirom da nemaju razloga požurivati ga nazad.

24. KNICKS

Otužna atmosfera zavladala je u New Yorku, sada kada su i najveći optimisti postali svjesni da je playoff samo san, čak ni agresivni mediji nisu u stanju smisliti narativ kojim bi punili prostor. Knicksima vjerojatno ni pravi jednorog na parketu ne bi pomogao pored ovakve vanjske linije gdje uz mrtvog Calderona (koji je sam po sebi mitološko biće, nepokretan, a trči) i potrošenog Afflala više nema ni ono malo energije što su znali donijeti Galloway i Grant koji pod Rambisom nemaju ni mrvicu one slobode s loptom koju im je dopuštao Fisher. Blazersi i Heat su ih pregazili u Madisonu bez problema, a do jedine pobjede su došli koristeći lošu večer Orlanda koji je taj dan doletio s Floride na utakmicu.

25. NUGGETS

Potez koji im je trebao dogodio se ozljedom Gallinaria, sada su i oni postali topovsko meso, a uprava je briljantnim potezom našla način kako ovo maksimizirati, angažiravši od Sixersa otpuštenog Sampsona koji je uskočio u Gallovu rolu startne trojke. Ima doduše Malone dovoljno tijela da posloži i bolju rotaciju, ali za sada su Gallove minute dali uglavnom Sampsonu i Fariedu, što je rezultiralo porazima od Dallasa i Grizzliesa. Lakerse su dobili dijelom zato što ne mogu biti toliko loši sve i da hoće, a dijelom i jer se Malone konačno sjetio ostaviti na parketu Jokića umjesto Farieda. Kako to obično biva sve se odigralo slučajno, Malone je zbog Fariedovih osobnih morao mijenjati rotaciju, a onda je valjda uvidio da momčad bolje funkcionira s čovjekom koji zna igrati bolju i raznovrsniju košarku. Go figure.

26. WOLVES

Riješili su se veteranskih utega u vidu Millera i Martina (pri tome su od ovog potonjeg dobili i popriličnu financijsku poštedu jer ga iduće sezone zasigurno neće morati plaćati u iznosu na kojega je Martin imao pravo), Mitchell je potpuno gurnuo Princea u drugi plan, što znači da su konačno počeli gledati u budućnost. Towns i LaVine sjajni protiv Pelicansa, a posebice veseli saznanje da LaVine u off the ball ulozi funkcionira odlično, dakle sve one priče o tome da je previše sebičan padaju u vodu. Zamislite sad samo koliko bi još bolji bio da je još ranije počeo igrati u ovoj roli umjesto da što su ga uporno gurali u kalup revolveraša s klupe. Uz dobre večeri kao protiv Pelicansa bit će i onih loših kao protiv Dallasa gdje su klinci pokazali da baš i ne igraju obranu (posebice imaju problema u zadnjoj liniji, od kada nema Garnetta da dirigira rotacijama, Dieng i Towns više smetaju jedan drugome nego što si pomažu). Ili protiv Wizardsa gdje protiv Gortata, Morrisa i Nenea od Townsa nisu mogli dobiti potrebnu partiju. Plus, sada nemaju ni previše mogućnosti za složiti rotaciju, tako da će krvariti i kada klupa bude na parketu, ali bez obzira na sve imaju dovoljno talenta da do kraja sezone dođu do 26 pobjeda, čime bi za 10 utakmica nadmašili lanjski rezultat.

27. NETS

Krenuli su u tjedan bez Johnsona i očekivano nisu izgubili puno, protiv Sunsa je njegove lopte dobio Bogdanović i odlično se snašao i kao spot-up šuter i kao sekundarni kreator. Njihov fokus se ne gubi, iskoristit će svaki poklon na rasporedu, što su potvrdili i protiv Jazza gdje su borbenošću iskoristili krizu identiteta u kojoj se trenutačno našao domaćin.

Pružili su otpor i Clippersima koji su ih lomili do zadnje četvrtine, tako da je svojevrsno iznenađenje bio poraz od Lakersa. Ali, kad staviš stvar u kontekst, a taj je da su Lakersi imali 4 dana priprema za ovu utakmicu dok su Netsi igrali drugu večer back-to-backa (mada bez putovanja jer su ostali u Los Angelesu), postaje malo jasnije zašto su ih Lakersi izrešetali (uz to, Russell je konačno odigrao utakmicu dostojnu drugog picka ovakve draft klase).

28. SIXERS

Efekt Smitha se izgleda potrošio, a tome doprinose i sami forsiranjem para Okafor-Noel koji im dobrim dijelom oduzima sve ono što dobro što podnošljiv play donosi. Nebitno, izgubili su dvije utakmice od Wizardsa (s tim da su u ovoj drugoj, u kojoj su Wizardsi zaigrali s klasičnom postavom baš kada se protivnik vratio na smallball, igrali odlično do završnice bez Okafora koji je zbog udarca u potkoljenicu dobio poštedu, što je odmah otvorilo prostor za run and gun), a Orlando i Charlotte su ih pregazili.

29. SUNS

U porazu od Netsa su izgledali tako katastrofalno da su se odlučili oprostiti i od Humphriesa, odlučivši se radije ostatak sezone jahati Lena. I to se pokazalo dobrim potezom, Lenova masa i skakačke kvalitete pomogle su im da dođu do prve pobjede u više od mjesec dana, ubili su Grizlije u reketu s vlastitim grit & grind dvojcem Chandler-Len. Jasno, ovakva postava ne pali baš protiv svakoga, što se jasno vidjelo i na gostovanju kod Hornetsa koji su ih izrešetali. Mislim, ne treba očekivati od Watsona više od toga da razvija Bookera i Lena, ali za ovu prigodu je mogao, ako ne startati s dodatnim bekom uz Tuckera kao smallball četvorkom koja bi pokrivala Williamsa, barem malo više miksati postave umjesto da Lena i Chandlera drži isključivo zajedno na parketu (imaš dvije solidne petice na rosteru, a onda trećinu utakmice igraš bez centra u sredini jer su ti druga dva visoka Len i Teletović, to mi nikako nije jasno).

30. LAKERS

Osim briljantne partije Russella protiv Netsa koja je rezultirala pobjedom nakon 8 poraza u nizu (pomoglo je i što uokolo nije bilo Bryanta zbog ramena, odnosno Williams je igrao samo 9 minuta zbog ozljede), nema se što za prijaviti. Ništa pozitivnoga, to jest. Memphis im je uvalio 13 trica što je podvig, a ni Denver nije imao previše problema kontrolirati tijek utakmice protiv obrane koja im je dozvoljavala šetnju do obruča i gomilu otvorenih šuteva s perimetra.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (14) Trackbacks (0)
  1. Meni je utisak proteklih sedam dana ovo:
    http://www.nydailynews.com/sports/basketball/phil-jackson-stephen-curry-reminds-mahmoud-abdul-rauf-article-1.2546497

    Citav internet se obrusio na zen mastera kao da je lud,a svako ko je ikada vidio ovu dvojicu(neki sigurno misle da se radi o trojici 🙂 ) igraca zna dobro o cemu Phil govori i sta je mislio reci,ali…ludo vrijeme,ludi ljudi…

  2. Singler, Foye, Waiters svi po 20 minuta kosarke? Zasto ne tankiraju covjece

  3. Gee, u komentarima na prethodni post, vezano za onaj faul u postavljanju bloka Greena na Dengu si rekao da je Deng pogresio sto je na 9 metara od kosa isao ispred, umesto ispod bloka. Ok, to sistemski jes tacno, ali samo ako ne branis Stefa koji sutira 50% za tri sa 9+metara od kosa. U takvoj situaciji, na minut do kraja, zar nije onda Deng bio u pravu sto je tako branio pik? Mislim, da je otisao ispod, ovaj ludak bi zveknuo tricu sa 9 metara jer bi ostao sam, ovako je Deng pokusao izaci ispred, branio kako treba (opet, samo zato sto je Stef u pitanju), ali ga je ovaj dripac Green (gotivio sam ga ali je postao iritantan) sprecio nelegalnim kretanjem u bloku, bez obzira na sve, to su morali da dunu.

    I drugo, mislis li da bi za PO Donovan morao srezati minute, tj izbaciti iz rotacije ove mrtvake Waitersa, Foya i Singlera? Prvoj petorci da digne minute na 40, a da ovo ostalo odigraju Payne, Morrow (koliko god da je rupa u odbrani makar prangija, za razliku od konobara koji je rupa svuda) i Kantera, al njega bas na kratko. Hvala i pozz.

  4. @ komsija – to što govoriš teoretski ima smisla kad braniš dobrog šutera na pick & rollu, ali ovo nije bila klasična pick & roll situacija, već improvizirani blok u kaotičnoj situaciji u kojoj braniš najboljeg šutera svih vremena i tu treba reagirati ovisno o situaciji. kad je Greenov “čuvar” toliko udaljen i kada koristiš blok onako visoko, ustaljena pravila ne prolaze. to što kažeš ima smisla da je Whiteside već izašao blokirati put Stephu pa ga Deng udvoji. međutim, s Whitesideom udaljenom 4 metra od tamo gdje je trebao biti da bi stvar upalila, prolazak preko picka ne donosi ništa jer Curry i dalje ima prostora da šutne odakle hoće. isto tako, Deng je u startu krenuo prekasno, Curry je već bio odvojen barem 2 metra, tako da je imao prostora i bez da mu Green omogućio piknik (Greenovo guranje u ovim situacijama više je psihičko prcanje nego išta). praktički, Heat je ovo branio zonski s centrom što je legitiman pristup u sličnoj situaciji jer uz dobru egzekuciju po pravilima običnu takvim branjenjem ostaviš skok-šut s poludistance. međutim, kako su Warriorsi to što jesu i kako si mogu priuštiti izvući akciju prema centru zbog Stephova dometa, onda zonsko branjenje rezultira skok-šutom s 8 metara 🙂

    da je Deng nekako prošao ispod, slažem se, Curry bi opet zveknuo tricu, ali postojala je mala šansa da bi mu Deng, koji je ipak bio puno bliže od Whitesidea akciji, možda mogao zasmetati na šutu. uostalom, ići ispod picka nema smisla kad visoki izađe na blok jer se praktički zabiješ u njega, ali kada ostane u zoni, nije ništa manje legitimno.

    dakle, Heat je ovdje odigrao najgore što je mogao, ali zanimljivije je pitanje koje su im uopće solucije? da je Hassan izašao agresivnije prema vani i da su uspjeli udvojiti Stepha nakon bloka, onda bi im se dogodilo ono što se obično dogodi, a to je da bi Green ostao sam na pick & popu odakle bi mogao birati što hoće, šut ili ulaz. idealno u situaciji kada imaš takvog sekundarnog kreatora je preuzeti, dakle Hassan je morao izaći na Stepha dok bi Deng ostao na Greenu, ali onda ostavljaš Curryu otvoren prostor za ulaz u reket (u kojem nema centra) u 4 na 3 situaciji. tko god se rotira u sredinu spriječiti polaganje, ostavlja otvorenog šutera za tri uokolo, a Klay, Iggy i Barnes samo čekaju.

    pouka je da protiv petorke smrti nema spasa, eventualno možeš birati da im daješ otvorena dva poena tijekom cijelog perioda dok su na parketu i nadaš se da će tako zabiti manje nego da im daš perimetar.

    šta se drugog tiče, pa naravno da će Donovan kao i svatko srezati rotacije. ali, ostat će još uvijek dovoljno minuta da ih pokopa (Kantera već sada koriste minimalno za nekoga s takvim ugovorom i u playoffu će to biti još izraženije). to uz strukturne probleme u napadu i obrani koji su prisutni i s najboljom petorkom na parketu znači da se ne treba zavaravati oko šansi Oklahome

  5. Gee, sve je više priče o trejdu Irvinga na ljetu, pa me zanima gdje bi ga poslao i kakav paket bi trebao poći u suprotnom pravcu. Da li bi imalo smisla da Pelikani probaju da konačno nađu beka koji može nositi napad sa paketom Holiday (da igra vođu 2 postave), ovogodišnji lutrijski pik i još neki od igrača tipa Pondexter koji bi bio koristan za rotaciju

    Prošli podcast bio fenomenalan, svaka čast za ideju. Mogao si jedino malo dopuniti formulu kad su Celticsi pretekli Warriorse, ipak im se rezultatski neće moći primaći u tom periodu 🙂

  6. Ne kapiram zašto je Donovan srezao minute Payneu. Nisam imao neka očekivanja od njega u ovoj sezoni, ali momak je pokazao da zna igrati i da već sad može pomoći više nego Waiters i Singler. Waiters bi već za 2 godine trebalo da prangija po Kini, a Singler bi i u Evropi bio samo role player. To se zove klupa. Još je sad pridodat Antoine Walkerov skrbnik, kao da stvar nije dovoljno groteskna. Siroti Durant. Još pored takve klupe mora da preživljava Russove nestvarno odluke u završnicama (onaj šut za izjednačenje protiv Clippersa je nešto posebno).

  7. @ drasko – meni je najprirodniji mogući trade u Clipperse za Paula, ovako nešto kao ovaj paket Pelicansa defintivno ne bi zadovoljilo Cavse

    što se formule tiče, i u podcastu sam rekao da je bezvezna, poanta je bila uzeti u obzir sve opcije i istaknuti momčadi koje trenutno izgledaju kao da imaju budućnost pod kontrolom. tko je prvi a tko drugi manje je bitno, isto tako za par mjeseci kad se stvar s resursima izmjeni možda sve bude drugačije pa će podcast imati još manje smisla nego danas

    @ johannbgood – s jedne strane vratio se Roberson u rotaciju tako da nije ostalo minuta za Paynea u postavama s Russom, a dodali su i Foyea na prijelaznom roku tako da su i njemu tražili priliku kao back-up playu (to nećemo komentirati). valjda računaju da se na rookiea ne mogu osloniti u playoffu iako je momak definitivno na ovom rosteru top 7 igrač

  8. @Gee. Da li bi na imaginarnom redraftu sa ovim znanjem uzeo Zingisa mesto Dloa (u smislu veceg plafona) i Bukera mesto Heza (potreba orlanda za 3p i da je Buker mladji od Simonsa). Nije moja ideja ali ima rezona 🙂
    http://www.cbssports.com/nba/eye-on-basketball/25481496/nba-draft-rewind-a-redraft-of-every-pick-from-the-lottery
    http://www.si.com/nba/2016/02/12/nba-draft-rising-stars-challenge-all-star-weekend-karl-anthony-towns-kristaps-porzingis

  9. Hvala na odgovoru. Naravno, Steph i Draymond pick je glavno oruzje Dubsa, tu nema dileme, ne mogu ih Deng i Hassan braniti, maltene ne moze niko, osim…
    Ja mislim da bi ih Pop mogao braniti, ako stavi Kawhia na Greena, Danny Greena na Stepha pa da preuzimaju svaki put, cenim da bi ih dosta usporili, ali u onom medjusobnom mecu Greg to nije praktikovao, nego je branio staromodno, po pozicijama, sto je rezultiralo debaklom. Mislis li da Greg ovu kombinaciju u odbrani cuva za finale Zapada? S tim sto naravno, onda Parker ostaje na Klayu, sto je uzas, a LMA na Barnsu, sto opet ne valja, ali ne vidim kako bi drugacije mogli ista odbraniti…
    Chikago ih je cuvao na ovu foru kad su igrali pocetkom sezone, Jimmy je bio na Draymondu i preuzimao Stepha od Rosea svaki put, i prilicno su ih usporili, tek pred kraj je GSW dobio a igralo se u Oaklandu.

  10. Gee neko tvoje misljenje o Giannisu ? Momak igra fantasticno u zadnjih par tekmi,ako se nevaram ovo mu je 3 triple double u zadnjih 7,mislis da bi se mogla oko njega gradit momcad ili ga prije vidio kao u ulozi kao sto green ima u wariorsima?

  11. @ Nash – odgovore na ta pitanja saznaj u sljedećem podcastu 😉

    @ komsija – to smo već odavno apsolvirali kao vjerojatno najlogičniji potez, neće pomoći jer Spursima nedostaje jedan rasni swingman koji bi uskočio u petorku umjesto visokog

    @ kandiman – Giannis trenutno ima sve ovlasti s loptom, isto kao što ih je donedavno imao Middleton, Bucksi očito bruse ovu svoju jezgru i to je mudro, imati hrpu sekundardnih playmakera je ono po čemu su Warriorsi posebni, a Milwaukee ih očito ima na bacanje. ali, taj povećani volumen nije donio povećanu učinkovitost, dakle ovo je isti Giannis kojega znamo i koji će jednog dana biti idealna druga banana. jednostavno nije strijelac i kreator s loptom koji može nositi NBA navalu kao prva opcija, barem ne navalu koja ikada misli napraviti nešto ozbiljno

  12. Thx. Slusamo se.

  13. Situacija sa Bjeličinim povredom je dosta nejasna. Kolika je verovatnoća da se u stvari valja nešto iza brega. Trejd dedlajn je prošao, ali da li postoje druge mogućnosti da se on prosledi u neki drugi tim a Minesota dobije zauzvrat nešto? Recimo koliko bi San Antonio mogao biti zainteresovan i šta bi mogao zauzvrat ponuditi Minesoti? Ako uzmemo u obzir da San Antonio brine brigu ko će naslediti Borisa (i to onog od pre par godina) a da Andersen to možda ne može, ukoliko bi Bjelica to mogao?

  14. @ kontrabas – ništa od trejdova do nove sezone. ako će Bjelica biti na bloku tada, a to ovisi o novoj upravi koja će (nadam se) preuzeti kontrolu, bit će hrpa zainteresiranih za njegove usluge obzirom da je imao trenutaka u sezoni prošaranoj ozljedama u kojima je pokazao potencijal za biti solidan rotacijski igrač. bez obzira na misterioznu ozljedu zarađenu tijekom all-star pauze


Leave a comment

Trackbacks are disabled.