60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

15Mar/169

PLAYING WITH MADNESS 2016.

Kako odavno nisam gledao ovako malo NCAA akcije, ove godine nema velikih priprema, čak ni uvjerljivo najmanje slušanog podcasta. Pokušat ću najavu turnira koji kreće u četvrtak odraditi u jednom jedinom osvrtu jer, osim što nemam previše dojmova koje bih podijelio s vama, ovo je jednostavno takva sezona. Ne postoji ni jedna posebna momčad, isto kao što me ni sve veći broj odgledanih utakmica zadnjih mjesec dana nije uvjerio da ova draft klasa krije u sebi više od 2 posebna igrača (od kojih jednoga nećemo ni gledati na završnom turniru). Skupina favorita ipak postoji, tako da kroz prva četiri dana iznenađenja ne bi trebalo biti ništa više nego što ih ima inače (a inače ih ima sasvim dovoljno), ali Sweet 16 bi trebao biti posebno intrigantan zbog manjka razlike u klasi, praktički jednom kad dođemo do drugog tjedna sve je otvoreno. Osvrte na turnir ću pokušati pisati (ne dan za dan, ali kombinaciju bilješki viđenog i najavu drugog tjedna možete očekivati), to i dalje ostaje zabavno iskustvo, ali previše se gubiti u prognozama ionako nikada nije imalo smisla, a pogotovo sada. Uostalom, jedan podatak sve otkriva - ovogodišnja 4 prva nositelja zajedno imaju 23 poraza. Lani su ih imali 12, dakle skoro duplo manje, a prosjek obično bude oko 18.

SOUTH

U prvom dijelu bracketa favorit je Kansas, iako moramo ponoviti ono što smo govorili svaki put kad bi se doticali NCAA - ova njihova momčad nije ništa bolja od ovih koje su imali zadnjih godina, jedino je kontekst oko njih puno povoljniji. Ako na njoj i ima NBA potencijala, on se krije u dva brucoša koja jedva da su bitna za igru, dok osnovu čini veteranska jezgra koju predvodi krilni centar Ellis, na ovoj razini svojevrsni light Pau Gasol u NCAA verziji, koji kombinacijom iskustva i raznovrsnom igrom s lakta, gdje licem košu može sve, predstavlja temelj njihove igre. Okružen veteranima na sve strane, od šljakera pod košem do pouzdanih šutera na perimetru, brine se da stroj štima. I dok trice upadaju, što je ranijih sezona bio veliki problem koji su sada ispravili, to bi trebalo biti dovoljno za kotrljati se jer bekovi nisu sposobni kreirati s loptom na razini potrebnoj za otići do kraja. Opet, obzirom na konkurenciju, ako to ne naprave ove sezone, kada će?

Posebice u ovakvom bracketu gdje im je nominalno najveća prijetnja Villanova, momčad koja će gotovo sigurno izgubiti čim naleti na prvu veću prepreku. Prvi krug prolaze glatko, ali već protiv Iowe će biti gadno ako ovima krene šut s perimetra, a pogotovo im neće biti lako protiv Miamia koji ima i solidne bekove sposobne ući u šuterske serije, ali i centre sposobne kupiti gomilu skokova u napadu pored tanke unutarnje rotacije Villanove.

Kansasu će možda najveća prepreka do Final Foura biti Maryland koji je u njihovom dijelu ždrijeba i s kojim bi se trebao boriti za ulazak među 8. Iako smo i od njih na startu sezonu očekivali više, Maryland ima talenta za dobiti bilo koga u jednoj utakmici i to je uvijek opasna situacija. Nisu postali momčad koja može igrati konstantno dobro tako da i njihov kiks nije isključen, ali na jednu večer nikada ne znaš.

I dok je Kansas uigranošću i dubinom rostera sakrio manjak talenta u odnosu na rostere iz ranijih sezona, kod Marylanda je najveći problem u odnosu na prošlu sezonu prevelika promjena identiteta. Od šuterske momčadi koja je igrala samo s jednim visokim i u kojoj se sve vrtilo oko slash & kick igre playa Trimblea, ove sezone su počeli puno više koristiti postave s dva visoka. Iako i nova četvorka Carter može zabiti tricu, napad je izgubio dozu lepršavosti, a uz to obrana nije otišla naprijed, tako da ni kao momčad nisu napredovali. Lani odlična stretch četvorka Lyman tako ove sezone više od pola svojih minuta odigrava u roli trojke, što im ne ostavlja previše prostora za agresivnu obranu. Najgore od svega, zbog zone koju igraju ni skakački ni u zaštiti obruča nisu bolji nego prije usprkos svim centimetrima koje su dodali u rotaciju.

Uglavnom, iako na papiru imaju više opcija, to se u praksi baš i nije pokazalo, tako da sumnjam kako će odjednom proigrati u najvažnijem trenutku sezone. Možda trener Turgeon u jednom trenutku doživi Wittmanovsko prosvjetljenje pa okruži 1-5 pick & roll s tri šutera kada već ima takvu mogućnost, ali bojim se da će nas čeka još jedna lijepa priča koja će se utopiti u trenerskoj nekompetenciji. Opet, do Kansasa u trećoj rundi bi trebali doći, što znači da bi trebali preskočiti Californiu.

Od koje se zbog NBA potencijala na rosteru ipak očekivalo puno više, ali radi se o momčadi limitiranoj u napadu i šuterski i kreatorski, čija glavna snaga je atleticizam u obrani. Ali, to nije nešto s čime bi Trimble trebao imati problema ako dobije iole pristojnu šutersku podršku i ako njegovi visoki iskontroliraju odličnog skakača Rabba u reketu. Inače, njegov kolega brucoš Brown mi je osobno jedno od najvećih razočaranja ove sezone, momak je daleko od šutera čak i na ovoj razini, a s takvim prvim potrošačem teško će biti protiv Marylanda koji itekako dobro zna odigrati zonu.

Što još reći o ovom dijelu bracketa? Spomenuta Iowa u jednom trenutku je izgledala kao najvruća šuterska momčad lige, ali taj trenutak je odavno prošao i u zadnjih 8 utakmica izgubili su 6 puta. Kako su prije ovog niza imali 19-4, očito da ne ulaze u turnir u idealnoj formi, tako da bi njima i prva prepreka zvana Temple mogla biti problem. Jednostavno, kad ti je prvi kreator Mike Gessell, play kojega gledam već četvrtu godinu i za kojega nisam siguran da može imati karijeru makar u Bundesligi, plafon ti baš i nije prevelik.

Znači li to da biram Kansas za osvojiti ovu regiju? Pa, definitivno od ovih zanimljivijih potencijalnih matchupova dajem prednost Marylandu nad Californiom, odnosno Miamiu nad Arizonom (koja će prvo trebati preskočiti VanVleeta i Bakera, veteranski bekovski dvojac Wichita Statea, što neće biti nimalo lako), a zatim i nad Villanovom. Međutim, o tome može li Kansas preskočiti i Maryland i Miami stvarno nemam mišljenje, nekako mi je taj drugi tjedan predaleko stoga dopustite prognoze samo za prvi vikend akcije, a nove ćemo dati nakon što dodatno snimimo formu uključenih momčadi. Dakle, među 4 predstavnika za Sweet 16 će nakon nedjelje Kansas, Maryland, Miami i, neka im bude, Villanova. Pa valjda će nakon dvije godine razočaranja konačno uspjeti preživjeti prvi vikend.

WEST

Još jednom je komisija pokazala da precjenjuje Pac-12 - isto kao što Cal nije baš reprezentativan četvrti nositelj, nije ni Oregon idealni prvi. Definitivno ne pored Oklahome i Michigan Statea. Dakle, ako poput mene mislite da je Pac-12 i ove sezone bio slab, onda vam ni to što je Oregon relativno dominantno odradio konferencijski dio sezone i konferencijski turnir ne predstavlja ništa posebno. Prvi među osrednjima su definitivno, ali da su kojim slučajem izgubili od Arizone u polufinalu konferencijskog turnira kao što su vrlo lako mogli, možda bi danas bili četvrti nositelj. Toliko o detaljima koji odlučuju ove brackete. Njihove pobjede nad Arizonom tijekom godine tako nisu ništa što bi trebalo glorificirati jer Arizona je svojevrsno čudo samim time što je uopće ovako solidna obzirom na sve odlaske i ozljede. Oregonov put posebice ne stoji u usporedbi s onim što su Spartansi radili kroz cijelu sezonu, što u konferenciji, što u prvom dijelu godine kada su skinuli skalp i Kansasu i Louisvilleu.

Mala digresija, kad smo već došli do Pitinove momčadi, samo da spomenem ako netko nije upoznat da usprkos solidnoj sezoni neće u turnir jer su sami sebi stavili zabranu zbog gomile skandala koji se u zadnje vrijeme vežu uz Pitina i regrutiranje (točnije, sveučilište je kaznilo košarkaški program). Dakle, SMU nije jedina momčad s rezultatima koji joj garantiraju turnir koja će isti propustiti zbog problema sa NCAA zakonima (u njihovom slučaju razlog nisu striptizete i prostitutke, već lažirane ocjene, dakle i po tome je vidljivo da je Pitino puno zabavniji tip od Larrya Browna, pa ako se ikada nađete u situaciji da birate između njihovih ponuda, sada znate čiju izabrati).

Uglavnom, kako ova luda sezona definitivno ne bi bila potpuna kad bi svi prvi nositelji preživjeli do drugog tjedna, upravo Oregon bi mogao biti ta momčad koja će doma već u drugom kolu. Ždrijeb im je fino namješten, potencijalni protivnici drugi dan akcije momčadi su koje igraju zonu i ne posjeduju preveliku šutersku moć, dakle imat će utakmicu tamo gdje je žele, ali, ako u jednom od derbija prvog dana Cincinnati preskoči Saint Joseph's, možda bi svojim zatvorenim reketom te kontrolom tempa i skoka mogli utakmicu odvući u blato i onda kroz manje grešaka u završnici ukrasti i pobjedu. Dorsey, mladi combo Oregona, i Brooks, njihov running back i podizač energije na bokovima, solidne su opcije okružene solidnim suigračima, ali ta silina s kojom Cincinnati igra mogla bi im biti previše, pogotovo jer nitko od njih nema iskustva, lani je vukao Young koji je sada u Pacersima, a i s njim za komandama nisu preživjeli do drugog tjedna.

Ako pak netko nema prigovora na izbor Oregona kao prvog nositelja, to je Coach K. čiji Duke je smješten u njihovom dijelu ždrijeba, što znači da bi uz malo sreće vrlo lako mogli ući među 8. Baylor im definitivno nije nepremostiva prepreka iako neće biti lako. Duke nema dubinu, a posebice su tanki pod košem gdje imaju samo simboličnog Plumleea koji uglavnom ima problema braniti bolje petice. O tome koliko će moći kontrolirati Gathersa u napadačkom skoku, ovisi i to hoće li Duke otići među 16. U Final Four ipak neće, jer je donji dio ždrijeba puno jači. Tu su ipak dvije momčadi za koje ni Oregon ni Duke nemaju odgovor, Oklahoma i Texas A&M. Solidne od vrha do dna, s dva odlična lidera u Hieldu i Houseu, obje momčadi bi bez problema trebale doći među 16, a onda tamo i u međusobnom dvoboju odlučiti tko će na Final Four, Duke i Oregon ni približno ne ulijevaju povjerenje kao oni.

Prognoze radi da navedem dakle 4 predstavnika iz ovog dijela bracketa za Sweet 16 - Texas A&M, Oklahoma, Duke i Ore.. ne, jebi ga, preglupo je sve odraditi po kredi kao da sam Obama. Neka pobjednik utakmice Cincinnati/Saint Joseph's bude i pobjednik nad Oregonom, a onda i predstavnik među 16. Sve u svemu, slabašna konferencija, ali pošteno da Oklahoma nakon svega ima otvoren put kad joj već zbog poraza od West Virginie u Big 12 turniru nisu mogli dati ulogu prvog nositelja.

EAST

Apsolutno najbezvezniji dio bracketa. North Carolina je imala dobru sezonu, očekivano su isplivali kao jedan od četiri nositelja jer su krcati talentom, ali daleko od toga da su ostvarili sve potencijale. Naime, ovo je momčad ovisna o poenima u reketu, koja iznuđuje gomilu slobodnih i kupi gomilu skokova u napadu, ali ujedno i momčad koja ne može zabiti dovoljno trica da se stavi na glavu. Marcus Paige drugu godinu za redom nije imao sezonu za pamćenje, tako da ih je spasio lanjski brucoš Berry koji je iskočio iz pozadine i donio potrebnog combo strijelca koji može zabiti šut s perimetra iz driblinga. Uglavnom, kombinacija solidnih bekova, atleta na krilu i čvrste unutarnje linije u kojoj briljira Brice Johnson kao finišer, čuvar obruča i skakač, u ovakvoj sezoni bila je dovoljna, a trebala bi biti dovoljna i za otići među 16.

Praktički, u njihovom djelu bracketa nema prijetnje do drugog tjedna (Kris Dunn je toliko razvikan, ali u njemu, a pogotovo u načinu kako Providence igra, nisam vidio ništa što bi protumačio kao prijetnju za ulazak među 16), tada će imati prvi ozbiljan test u vidu Kentuckya za kojega sumnjam da će izgubiti od Indiane. Jednostavno, Calipari ne bi trebao imati problema smisliti kako braniti perimetar i iskoristiti činjenicu da protiv Hoosiersa nije problem doći u sredinu. Donji dio bracketa je krcat ekipama poput Notre Dame, Wisconsina, Xaviera i West Virginie koje su sjena lanjskih izdanja, ovdje izabrati nekoga stvarno je lov u mutnome. Favorit mi je WVU zbog solidne sezone u Big 12 okrunjene pobjedom nad Oklahomom u turniru, njihov presing i način kako napadaju skok u napadu su stvarno posebna kategorija. Međutim, već prvi protivnik im je solidni program poput Stephen F. Austina, krcat veteranima koji već godinama dominiraju u svojoj konferenciji (koliko god ona otužna bila), tako da ne bi čudo bilo ni da ispadnu već prvi dan. Neće valjda.

UNC, Kentucky i WVU su mi tako definitivno među 16, ali izabrati četvrtog je nemoguć zadatak. I Xavier i Wisconsin su kiksali u konferencijskim turnirima, Xavier ima nešto bolju regularnu sezonu (imaju i Macuru, ove godine u startnoj postavi), ajde imaju i dva solidna beka dok Wisconsin ima tek nešto iskusnije nositelje koji su i lani igrali ozbiljne minute tijekom turnira. Opet idem po kredi, Xavier ispred Wisconsina, iako me ne bi čudilo da Xavier kiksa već protiv Weber Statea koji ima solidnu tricašku momčad, usput i ništa gore bekove od njihovih.

MIDWEST

Uz South najinteresantniji dio bracketa, čeka nas možda i najuzbudljivija runda od 32 u subotu i nedjelju. Virginia je zaslužila svoje prvo mjesto, odigrali su solidnu sezonu od početka do kraja, iako se pokazalo da im nedostaje Anderson (nije se proslavio u Dallasu i šteta što nije ostao još sezonu, možda bi lovili i naslov). I to ne toliko u napadu gdje su Brogdon i Perrantes uspjeli ponijeti teret šutera i kreatora, već prije svega u obrani, nije lako naći zamjenu za onakvog stopera koji može pokriti pola parketa.

Uglavnom, Butler je nezgodna i iskusna momčad preko koje neće biti lako ući među 16, pogotovo jer imaju tijela na perimetru koja mogu baciti na Brogdona, ali ovdje mi je teško odigrati protiv VU koliko god je potencijal iznenađanja ogroman čisto zato jer mislim da će potpuno zatvoriti reket i da će se Butler izgubiti u lošoj šuterskoj večeri.

Protivnik u Sweet 16 trebao bi im biti Purdue koji je i u porazu od Michigan Statea u finalu Big Ten turnira pokazao da je druga momčad te konferencije. Stvarno solidna sezona, dobro su posložili momčad oko centra Hammonsa. Koji nije sila prirode usprkos visini i masi, ne igra na snagu, ali dovoljno se fino kreće i postavlja da može zabijati horoke cijelu večer ako nemate poštenog centra koji ga može čuvati 1 na 1. Njihova četvorka Swanigan nije idealan stretch partner, ali ima solidnu igru licem košu, može napasti iz driblinga i šutnuti s poludistance, bekovi su im pristojni tricaši i dok god mogu igrati sporo i imaju dovoljno vremena za namjestiti Hammonsa u obrani i napadu, opasni su. Zato će njihova utakmica s Iowa State biti pravi test, iako više nema Hoiberga tempo Cyclonesa je i dalje ubitačan, dakle pitanje je mogu li uvući Purdue u trku u kojoj će Hammons prestati biti prijetnja njihovoj tankoj unutarnjoj liniji.

I ovdje se baš dvojim, imaju žilavog fajtera pod košem u McKayu, Niang je opasan mismatch, Morris je sjajan play. Da li je moguće da će nakon dvije sezone razočaranja, a pogotovo lanjske sramote kada su ispali prvi dan jer nisu mogli uhvatiti skok, Niang i društvo ovdje konačno imati sreće? Svrbi iznenađanje, ali dosta sam gledao Purdue i stvarno su solidni, pogotovo u skoku i čuvanju reketa, tako da ne mogu odigrati protiv njih, dapače spreman sam im dati prednost čak i protiv Virginie. Ali, prvo dođimo do toga.

Utakmice u donjem dijelu neće biti toliko interesantne, tu su Spartansi predvođeni najboljim NCAA igračem u ovom trenutku Denzelom Valentineom nedodirljivi i gotovo su siguran putnik za Final Foru koliko je to moguće u ovakvom kontekstu. Malo su kašljucali u prvom dijelu sezone dok je Valentine bio ozljeđen, roster im je tanak i uz Valentinea nemaju poštenog beka, ali imaju dovoljno tijela u reketu za kontrolirati skok i obruč, odnosno dovoljno tricaša uokolo da se kotrljaju. I ako izbjegnu ozljede, trebali bi se dokotrljati do Final Foura jer ni Purdue ni Virginia nisu momčadi koje ih mogu nadigrati. U jednu večer sve je moguće, istina, u tome je i draž ovog turnira, ali da se igra serija od 7, sumnjam da bi itko imao šanse protiv Spartansa.

Dakle, uz njih među 16 će iz ovog dijela bracketa još VU i Purdue, a četvrta bi po kredi trebala biti Utah. Iako, kao Pac 12 momčadi nije im vjerovati, a Seton Hall predvođen combo bekom Whiteheadom zahuktao se u pravo vrijeme, tako da ću ovdje igrati na iznenađanje. U drugoj godini momak je pokazao da je pedigre srednjoškolske zvijezde bio opravdan, upravo je odveo Seton Hall do osvajanja Big East turnira preko Villanove, tako da, nakon što skinu ove godine užasnu Gonzagu, mogu i protiv Utaha. Nemam previše iznenađanja u bracketu pa neka onda barem ovo bude službeno, Seton Hall preko Utaha.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (9) Trackbacks (0)
  1. Osobno, Utah mi je neki pritajeni favorit za napravit iznenađenje. Prošle sezone su također odlično igrali, ali nisu imali sreće za ždrijebom pa su ispali od Duke-a u Sweet Sixteenu koji je i na kraju osvojio.

    Inače su Utesi, tijekom sezone imali dosta oscilacija ali to je i logično s obzirom da im je otišao odlični plej Wright stoga su umjesto bjesomućnog vrćenja pick-and roll akcija morali u napad dodati post-upove i flex akcije. Mislim da je tu Krystowiak napravio dobar posao, a pomogao je i napredak Poeltla koji je dokazao da ima može igrati i leđima košu, kao i biti razigravač sa vrha reketa u sitlu Boguta.

    Poeltl mi je inače i najbolji centar na ovome draftu i da sam neka ekipa kojoj treba centar ala Lakersi ne bih se puno mislio da njega izaberem. Također, ove sezone je značajno popravio FT% što mu je bila rak rana.

    Osim njega tu su i solidni veterani poput Taylora, Bonama i Loveridga koji imaju iskustva igranja na turniru, kao i Kuzma koji je također puno napredovao i čak se spominje u nekim draft projekcijama.

  2. @ jasaitis – meni su bez Wrighta totalna voda, nemaju iznadprosječnog beka, a tako ne možeš dobiti iole ozbiljnu ekipu. lani se ta njihova dubina činila posebnom, međutim kad makneš Wrighta, stvari se više ne uklapaju tako dobro. kao što reče, ovakva situacija je barem dobro došla Poeltlu da razvija i ostale aspekte igre osim pick & rolla, ali opet ne mogu zamisliti da on kao kreator i prvi potrošač rješava utakmice, tu će rolu obavljati nekvalificirani bek poput Taylora.
    najgore od svega, pomislio bi da imaju neku posebnu obranu s top 3 centrom u NCAA, ali osim što kampiraju u reketu ne vidim ni sposobnost da brane opasne bekove. tu im isto fali Wright, prva ekipa koja im ubaci 10 trica i bude imala dva vanjska sposobna napasti s loptom napravit će im dar-mar

  3. Kentucky ovo uzima, Calipari nije imao ovakva dva strijelca na bekovskim pozicijama, možda nikad, s dovoljno atleta i iskustva, ovo je ta godina…

  4. @ lenard – tanki su pod košem i fali im mišića na perimetru, ekipe s dobrim skakačima ih mogu iznerediti, ali nije baš da će na putu naići na previše swingmana i centara NBA potencijala koji će ih razbucati 1 na 1. tako da se u principu slažem s tobom do neke mjere, meni su definitivno Final Four momčad

    btw, ako netko želi ispuniti “službeni ispod obruča bracket” ovo je link s kojim može doći do stranice i ostaviti svoju prognozu:

    http://games.espn.go.com/tournament-challenge-bracket/2016/en/group?groupID=1315171

  5. Može li nekoliko riječi o Denzelu Valentine-u ? Kakva mu je NBA budućnost ?

    Mene je ove godine oduševio, gledam neku noć jedini igrač u NCAA istoriji sa 19p+ 7sk+ i 7as+ u jednoj sezoni (otkada se vode statsi za asiste). Strašno !

    Koje NBA ekipa bi mu najviše odgovarala ? Utah ?

    Mislim da će šansu dobiti, čisto da se ne bi desila situacija kao sa D. Greenom, sličan put imaju, 4 godine tesanja kod Izza očigledno daje rezultate.

    Inače sam guštao u igri seniora (Denzel, Buddy, Perry Ellis, Brogdon, Brice Johnson, …) ove sezone, *ebeš više one&done 😀

  6. Kad se zoves Denzel fucking Valentine, ne mozes igrati u Juti. Hamo you should know that:)

  7. @ hamo – bilo koja ekipa u kojoj bi se mogao uklopiti u rolu sekundarnog kreatora i sistemskog defanzivca (u Pelicansima bi rasturao, u Jazzu ga baš i ne vidim jer su oni već popunili swingmanske pozicije). mislim da nema straha za njega, neće biti franšizni igrač u NBA kao što je sada LeBron na ovoj NCAA razini, ali dovoljno je dobar u svemu da uspije. po mojim statsima prve usporedbe su mu Paul George i Kris Middleton, sad, kako baš nije elitni atleta ne vjerujem da će biti George, ali Middleton bez problema. osobno mi kad ga zamišljam na sljedećoj razini na pamet pada Iguodala, kao i on i Valentine je sposoban krpati sve rupe i ima izuzetan IQ u oba smjera, nije takav stoper i slasher, ali nadoknađuje sve šutom i masom. kao i kolega mu Draymond moći će braniti više pozicija (od 2 do 4), s tim da nema idealne predispozicije pa će mu trebati i dobar sistem da pruži maksimum (s puno preuzimanja i rotiranja), a isto tako će biti briljanta druga opcija jer ima sve vještine kompletnog beka, samo nema tu mogućnost da razbija obrane ulazom i driblingom već će mu netko drugi morati stvoriti prostor da može kreirati. ukratko, ne kužim kako u ovoj ponudi može pasti ispod 9. pozicije, a mjesto mu je definitivno u lutriji, tako da nakon Turnira očekujem da se penje na svim draft boardovima

  8. Jel i dalje smatras da je titula GSWa ove sezone neupitna ili su ti igre Spursa u zadnje vrijeme promijenile misljenje ?

  9. @ rotkva – neupitna ako ostanu u komadu, sumnjam da se plaše bekovskog para Mills- Parker


Leave a comment

Trackbacks are disabled.