MONTHLY POWER RANKINGS 1/4

Iako je još 5 dana do punih mjesec dana NBA košarke, lista je složena i nema potrebe odugovlačiti. Sezona je tako osmišljena da traje točno 4 mjeseca, a to znači da će negdje krajem svakog ići power rankingsi u koje su ovaj put uloženi sati i sati proučavanja svih živih brojki. Ukratko, da vas ne gnjavim sa gomilom nepotrebnih detalja, u obzir su u jednakom dijelu uzeti Hollingerovi dnevni rakningsi (koji su bitni zbog prilagodbe težini rasporeda i koš-razlici), podatci s Hoopdata o efikasnosti obrana i napada prilagođeni broju posjeda (za razliku od onih klasičnih koji samo zbrajaju date i primljene koševe), ogromna pažnja posvećena je Oliverovim četirima faktorima uspjeha i tome kako koja momčad statistički stoji u njima (dati i primljeni koševi, skok, kontrola lopte, slobodna), a na kraju su u obzir uzeti i novi Peltonovi podatci o učinkovitosti pojedine klupe, što, barem po meni, u ovakvoj sezoni definitivno ima dodatni značaj. Naravno, konačni sud donesen je ipak na račun dobrog starog subjektivnog eye testa i još većeg broja sati provedenih uz league pass, jer brojke, iako ne lažu, rijetko kad pričaju cijelu istinu. Jebiga, kad još nitko nije skužio kako staviti kontekst u matematičku formulu.

IZAZIVAČI

1. CHICAGO

Iako se mogu složiti da napad ima još prostora za rasti (ako makneš Roseove ulaze premalo zabijaju u reketu, klupa nema izrazitog strijelca), činjenica je da su ukupno gledajući najbolje balansirana momčad. Obrana im je već tradicionalno fantastična, a ima potencijal biti još bolja kada se igra klupe u tom segmentu vrati na lanjsku formu (ne treba zaboraviti da za razliku od Denvera i Philadelphie koji imaju bolji učinak klupe na papiru, Bullsi nisu startere maskirali u igrače zadatka, već za drugu postavu imaju pravi pravcati bench mob krcat role playerima). Napadački su već sad bolji nego ikad zbog dodatne širine koju su donijeli Hamilton i Brewerov novi šut (definitivno nije kupljen u Kini), ali prije svega zbog sve boljeg kruženja lopte. Nije na odmet ni što je Rose uvijek sposoban zabiti kada sve drugo stane. U biti, pomalo zastrašuje pomisao da će biti sve bolji kako sezona bude odmicala. Ogroman plus je što su puni samopouzdanja i što iz njih jednostavno zrači vjera u vlastite sposobnosti i stil igre. Ukratko, ovo je momčad u naponu snage čiji je trenutak sada. I još uz sve to imaju Škalabrina.

2. MIAMI

Za njih vrijedi nešto slično kao i za Chicago što se trenutka i zrelosti tiče, definitivno imaju i prostora za napredak tijekom sezone, ali čekaju ih i teža iskušenja. Trenutna loša produkcija klupe je nešto što manje zabrinjava, to bi se moralo ispraviti kad se Battier i Cole bolje uklope i kada Miller bude potpuno spreman. Puno veći problem je obrana koja trenutno nije na lanjskoj razini, posebice po pitanju čuvanja reketa. Znatno su ubrzali igru i time napad digli na svemirsku razinu pa se mogu eventualno nadati kako će bolji učinak na jednoj strani pokriti slabiji na drugoj, ali trenutno djeluju ranjivo. Nemaju šampionski skok, do sada su im se kroz reket šetali svi koji su to poželjeli, a i sve dobro što napravi prva linija obrane presijecanjem lopti često prospe loša kontrola lopte na drugoj strani. Jednostavno, previše toga baziraju na kontri, svi su fokusirani na loptu, a nema igrača koji može sam čuvati reket i omogučiti im takav rizik s minimumom posljedica. Do rasnog blokera će teško doći ove sezone, stoga moraju popraviti rotacije u obrani misle li opet skinuti Bullse.

KVAZI-IZAZIVAČ

3. OKLAHOMA

Igra u obrani se popravlja, iako je još uvijek ovisnija o pojedinačnim bljeskovima nego o sistemu. Napadački su premoćni s tri all-star opcije, iako dva trenda zabrinjavaju – još uvijek gube puno više lopti isforsiranim akcijama nego ih osvajaju mlakom obranom na perimetru i sve više se vraćaju igri s puno Westbrooka, manje Hardena, što im samo smanjuje ionako niski košarkaški IQ. U biti, sama činjenica koliko su uspješni u napadu usprkos tome što su sami sebi najveći neprijatelji dovoljno govori kakvi se potencijali kriju u ovoj momčadi. Dok ne vidimo da ih izvlače na površinu, ne možemo ih staviti u isti koš s Bullsima i Heatom.

PLUTAJUĆE MINE

4. DENVER

Karlov napad je i dalje jamstvo uspjeha, posebice dok Andre Miller i Harrington daju ovakve doprinose s klupe, dok Lawson secira obrane i dok Galinari zabija iz vana. Ali, pravi razlog zašto su opasni nije samo sjajan napad, već balans – Nuggetsi igraju solidnu obranu, posebice na perimetru. Reket je zato često šupalj i skok im je slabost koju Nene neće moći vječno skrivati sam (posebice zato što trošenje energije u tom dijelu igre jednostavno nije njegov stil), ali barem dijelom to mogu riješiti nekim tradeom (i povratkom Martina iz Kine). Moj prijedlog je da pokupe Turiafa iz Wizardsa, em bi dobili aktivno tijelo koje zna čuvati reket, em bi ponovo okupili Wailerse (zar Turiaf, Nene i Faried nisu naj-rasta rotacija ikada?).

5. PHILADELPHIA

Imaju sve potrebno za uspjeh i teško da će im se zalomiti previše večeri u kojima će izgubiti od inferiornije momčadi, jednostavno su efikasni na oba kraja parketa (čak i kada šut s poludistance prestane ovako upadati, ne bi trebali doživjeti veći šok sistema jer igraju pametno i nesebično, barem do završnica), imaju vanserijsku rotaciju, samo im fali taj specijalni talent. Turner bljeskovima dokazuje da je upravo on taj kojega treba brusiti jer ovdje nema izbora – ili će ih on dignuti u rang iznad ili moraju smisliti trejd kojim će doći do nekoga tko se individualno može nositi s Roseom, LeBronom i Wadeom.

6. ATLANTA

Igraju kao momčad i, iako su ostali bez Horforda, za sada nema većih padova ni obrambeno ni u skoku. Naravno, nad ovakvim učinkom klupe još dugo će visiti upitnik, mislim nemoguće je da Radmanović nastavi ovako šutirati, kamoli igrati all-round košarku kao do sada. Sve se čini spremnim za put prema dolje nakon vrućeg ulaza u sezonu, ali do sada nisu pokazali ni jednu izrazitu slabost. Taj novi napad u kojem je sve manje izolacije, a sve više kruženja lopte, djeluje sjajno, da su imali lakši raspored i više sreće s ozljedama možda bi sad pričali o njima slične priče kao o Sixersima. Uglavnom, dok god klupa pokriva manjak Horforda i daje svoju dozu koševa, Teague, Johnson i Smith bit će opasni.

7. PORTLAND

Imali su užasan raspored koji je razotkrio većinu njihovih slabosti, ali to ništa ne mijenja na stvari – radi se o sjajno balansiranoj momčadi na oba kraja parketa, s dobrom petorkom i čvrstom rotacijom. Individualno su slična priča Sixersima – previše jednakih. Ovisiti o revolverašu poput Crawforda nije nužno dobra stvar, ali Wallace nema igru za biti lider, Aldridge pak nema takav mentalni sklop i drugo im ne preostaje. McMillan je bez konkurencije trener godine obzirom na posao koji radi s vanjskom linijom sastavljenom od prosječnog NBA talenta. Da imaju boljeg playmakera od Feltona, stavio bih ruku u vatru da će doći barem do finala Zapada. Ovako, djeluju opasno samo dok imaju prednost domaćeg terena.

KLUB ZASLUŽNIH VETERANA

8. LAKERS

Užasna rotacija (uvjerljivo najgora klupa u ligi) i nepostojeća vanjska linija (nemaju asiste, ali što je još gore ne zabijaju ni trice i, što je još najgore, nema ukradenih lopti, dakle ni lakih koševa) nikako nisu ozbiljna nadogradnja čvrstih temelja koje čine Kobe, Gasol i Bynum. Kobe teško da će nastaviti s ovako učinkovitim igrama, šut mora pasti i izgubljene lopte se moraju povečati, ali dok imaju ovakav pristup u obrani i dva majstora pod košem koja su većini protivnika match-up noćna mora, uvijek se imaju na što dočekati. Jasno, čak i u idealnim uvjetima njihov domet ne može biti dovoljan za išta više od ulaska među četiri na Zapadu. Obzirom na sve mane, to je samo dokaz mentalne snage Kobea i društva. Mislim, zar nisu Knicksi u sličnoj situaciji (swingman koji mora glumiti kompletnu vanjsku liniju, dva visoka i nitko na klupi) pa ih nema nigdje?

9. DALLAS

Krenuli su očajno u sezonu na svim razinama, to je bio svojevrsni šok, ali ono što još više šokira je što su prije digli obranu na noge nego napad. Imaju prostora za napredak i nastave li s ovakvim obrambenim učinkom, uz popravljanje igre u napadu, ne moraju se bojati za plasman u playoff. I to usprkos tome što je Dirk očito uzeo popriličan godišnji i što ga, navodno, muči koljeno. Mahinmi dobar, Odom se budi, sve to skupa donosi ravnotežu u skoku i reketu.

10. SAN ANTONIO

Iako više nemaju obranu vrijednu spomena, napad je savršen kao i uvijek, a klupa možda i duža nego ikada. Kad se Manu vrati bit će opet opasni u playoffu jer će tada konačno moći složiti i neku postavu koja može nešto braniti na potrebnoj razini. Naime, trenutno moraju trpiti Jeffersona koji je u fenomenalnoj šuterskoj formi, ali je i totalna rupa u svim drugim segmentima igre. Ginobilievim povratkom Jeffersonove minute dijelili bi Leonard i Green koji su u ovim prvim pravim NBA prilikama koje su dobili pokazali all-round majstorstvo vrijedno divljenja.

PLAYOFF ROBA S GREŠKOM

11. ORLANDO

Ryan Anderson ih sam samcat drži na bolesno dobrom napadačkom učinku, posebice za jednu momčad koja praktički uvijek igra istu košarku i ovisi o tricama. Kada Ryan prestane zabijati kao da je lik iz igrice, napad Magica past će na zemlju, a to bi mogao biti popriličan problem obzirom da više nemaju dominantnu obranu. Jednostavno, Dwight ne stigne zatvoriti sve rupe, okružen je ili s totalno potrošenim ili s jednostavno lošim obrambenim igračima, a uz sve to nemaju ni dubinu potrebnu da pokriju eventualne probleme.

12. CLIPPERS

Paul i Blake su sami dovoljni za dobre napadačke rezultate, a nije na odmet ni iznenađujuće dobar učinak prve šestorke u tom dijelu igre. Problemi se javljaju kad napadačku stranu priče ostavimo po strani. Clippersi su obrambeno kriminalni u svakom pogledu. I dok se još i mogu nadati da će tijekom sezone barem riješiti skok (Griffin skače sve bolje, stigao je Reggie Evans, još treba probuditi Jordana), manjak tijela na klupi držat će reket otvorenim dobar dio susreta. Chris Paul će greške svesti na minimum, sama kvaliteta njegove igre s loptom olakšat će život obrani, ali čak ni on ne može skriti sve mane ovakve kombinacije visokih.

13. INDIANA

Pacersi s jedne strane nude izvrsnu obranu, dominantan skok i dobru klupu, a s druge bezidejni napad. Obzirom da imaju dovoljno solidnih opcija, realno je pitati se zašto su ovoliko podbacili u tom dijelu igre. Možda su one priče o tome kako Vogel namjerava instalirati elemente trokuta u njihovu igru istinite, što bi dijelom moglo objasniti ovosezonsku zbunjenost Collisona, Grangera i Hibberta, a možda Vogel jednostavno nije dorastao ovom poslu. Kako god, uz ovako lagan raspored (posebice u usporedbi s konkurentima sa Zapada), ovakva rotacija trebala je ostaviti bolji dojam.

GUNNING FOR THAT NUMBER 8 SPOT – WEST EDITION

14. MEMPHIS

Memphisu obrana nije problem, problem su napad i dubina klupe. Srećom, sve je to riješivo povratkom Randolpha, što opet znači da samo treba izdržati do tad. A, nastave li Conley i Gasol ovako sjajno kontrolirati igru u svakom pogledu, uopće nije upitno da će se Zach vratiti u playoff momčad. S njim u postavi definitivno se prebacuju u kategoriju plutajućih mina, a trenutno ih moram istaknuti tek kao prve među jednakima u borbi za osmu playoff poziciju na Zapadu. Bez prve opcije jednostavno su premalo na crti slobodnih, previše toga ovisi o Gayu i Mayou koji moraju biti agresivniji u ulazima na štetu šuta s poludistance (to je ta ključna razlika između franchise playera i nekoga tko se samo takvim voli smatrati, ovi prvi uvijek napadaju i puno više su zaljubljeni u svoj ulaz nego u skok-šut).

15. UTAH

Pola momčadi igra, pola ne igra. Zabijaju solidno, brane se solidno. Kod njih je sve nekako na pola, tako da je jedino i logično da se nalaze točno na pola puta između vrha i dna. To što nemaju izrazite slabosti iako igraju bez vanjske linije (osim nikakvog šuta za tri koji trenutno nadoknađuju fenomenalnim postotcima Millsapa i Jeffersona) dovoljno govori o kvaliteti unutarnje linije, ali i klupe koja donekle nadoknađuje manjak startnog talenta.

16. MINNESOTA

Sjajni trener, dva rasna igrača i hrpa role playera od vječnih gubitnika gotovo preko noći stvorili su momčad koja većinu vremena zna što radi na oba kraja terena. Wolvesi nisu sjajni ni u obrani ni u napadu, ali su podjednako osrednji, a kad na to dodaš dominantni skok imaš na čemu graditi playoff nade, usprkos tome što i dalje ne vode brigu o lopti i što napad i dalje nema one adelmanovske tečnosti.

17. HOUSTON

Imaju dovoljno talenta i tijela na klupi da nastave lanjskim putem, znači da igraju efikasno u napadu i šuplje u obrani. I ostanu na korak do playoffa. Svojevrsna su light verzija Spursa, s tim da je Dalambert donio finu dozu energije u reket o kakvoj u San Antoniu mogu samo sanajti. S druge strane, Martin i Scola se još nisu navikli na statičniji McHaleov napad i nisu ni približno ubojiti kao lani.

18. PHOENIX

Nikad se ne možeš kladiti protiv njih dok Steve igra. Čim je došao sebi i otresao hrđu, podigao je ovaj napad na solidnu razinu. Nekako se pronašla i dobra rotacija, iako je popriličan problem činjenica da ne mogu obraniti ništa, a i to što je većina startera podbacila ne pomaže. Grant Hill izgleda više ne pije Sprite, a Dudley ne jede meso. Ne pronađu li njih dvoje ubrzo lanjsku formu, uzalud im trud.

GUNNING FOR THAT NUMBER 8 SPOT – EAST EDIITON

19. CLEVELAND

U konkurenciji njih, Celticsa i Knicksa prednost treba dati mladim nogama (Cavsi imaju kakvu-takvu rotaciju), solidnoj obrani koju drži Varejao i sve boljem napadu kojega u playoff smjeru vodi rookie Irving. Dok god zabijaju dovoljno i dijele loptu imaju šanse ostati ispred puno skuplje i razikanije konkurencije.

20. BOSTON

Sličnost između njih i Cavsa je ogromna, puno veća nego između ovogodišnje i lanjske momčadi Bostona. To valjda dovoljno govori o padu kojega je Boston pretrpio ove sezone. Obrana više nije vrhunska nego solidna, a napad više učinkovitošću ne nadoknađuje manjak opcija, već je jednostavno slabašan. Nemaju širinu ni igrače za biti obrambena sila, tu je teško očekivati pomak naprijed, ali napadački kad-tad moraju zaigrati bliže lanjskoj razini, a to bi trebalo biti dovoljno za playoff, možda čak i preskakanje Cavsa (pogotovo ako istovremeno s njihovim buđenjem Irving upadne u nekakvu rupu svojstvenu rookieima). Opet, čak i da se sve posloži, mislim da ni sami više ne vjeruju da mogu biti išta više od topovskog mesa u prvom krugu. Ainge već vrti kombinacije kako bi barem nešto dobio za tri veterana, umjesto da mu se dogodine svi odšeću bez naknade (nakon što isteknu ugovori Garnettu i Allenu, amnestiranje Piercea čini se logičnim potezom).

21. NEW YORK

Na prvi pogled može se reći kako su pridošlice Woodson i Chandler odmah od Knicksa napravili dobru obrambenu momčad (iako se dobar dio obrambenog učinka do sada može pripisati izuzetno povoljnom rasporedu), ali problem je što su starosjedioci D’Antoni, Amare i Carmelo totalno izgubljeni i nemaju pojma kako zabiti koš. Paradoki su realnost Knicksa, ali kad igraš s back-up bekovima u glavnim rolama i bez klupe valjda to tako mora biti. Također, mislim da je D’Antoni ovim poslom pokazao da je trenerska nula i da je Phoenix živio od Nasha kojem Mike do kraja života treba plaćati određenu mjesečnu ratu za sve što mu je omogućio. I što će mu možda omogučiti, jer jedini razlog zašto D’Antoni možda neće dobiti otkaz je taj što postoji šansa da Nash dogodine stigne u New York.

THE BAD

22. NEW ORLEANS

Muče se zabiti bez Gordona, ali barem se solidno brane, usprkos stalnom traženju rotacije. Opet, pozitivno je što barem imaju rotaciju (ona i skok su im glavna oružja) i ako se Gordon vrati ove sezone (sad je opet out nekoliko tjedana zbog stalnih problema s koljenom) mogli bi početi igrati solidnu košarku. Problem je samo u tome što će, dok Eric bude spreman, momčad rezultatski upasti u rupu iz koje nema izlaza. Jednostavno, trenutno na rosteru fali netko tko može konstantno zabijati iz vana i po potrebi sam sebi kreirati šut.

23. WARRIORS

Zaboravimo na priče o obrani, Warriorsi i dalje imaju šanse svaku večer samo zbog toga što su u stanju zabiti. Problem je, kao i uvijek, što to ne rade učinkovito već uglavnom šutiranjem preko ruke, iako im treba priznati da, čak i bez oslonca kao što je Curry, uglavnom odrađuju solidan posao. Za što je prije svega zaslužan opet sjajni David Lee. Mark Jackson, dakle, ipak nije čarobnjak, ovaj roster nitko ne može pretvoriti u obrambenu mašinu, ali je barem uspostavio nekakvu rotaciju i sakrio slabosti koliko je to moguće. Ukratko, barem nisu nazadovali od lani.

24. MILWAUKEE

Jackson i Dunleavy nisu previše pomogli u napadu koji je ostao tradicionalno jalov i kojega na životu drže nikad bolji Jennings i šut rookiea Leuera s poludistance. Jackson je gotov i trebao bi početi razmišljati o mirovini ili barem manjoj ulozi s klupe, a ne o novom ugovoru. Puno veći problem je Bogut koji je totalno van forme iz ovih ili onih razloga (stvarno, što je značio onaj skok u Australiju?). Misterija je zašto imaju deset igrača duboku klupu, a ne mogu izvući ništa iz nje. Ipak, najgore je što ni standardno čvrsta Skilesova obrana više ništa ne brani, a to sve skupa znači da se ovi Bucksi nemaju čime uključiti u borbu za playoff, iako, barem na papiru, pripadaju u tu skupinu.

25. TORONTO

Casey definitivno radi svoj posao, Raptorsi stvarno igraju obranu. Problem je što ništa ne mogu zabiti (osim preko Bargnania koji je trenutno out zbog lakše ozljede). Ne pomaži ni to što nemaju nikoga na klupi, niti općeniti manjak talenta na rosteru.

26. NETS

Rookie Brooks skuplja utakmice, Deron se budi i ovo postaje napadački sve bolja ekipa iz tekme u tekmu. Nažalost, obrambeno i dalje ostaju kriminalni. Brooksova starterska vrijednost ih je digla iz mrtvih, a da je onaj drugi Brook zdrav, možda bi imali dovoljno za preskočiti Knickse i Celticse. A možda i ne, obzirom da smo svjesni alergije na išta što ima veze sa skakanjem ili preskakanjem kada je Brook bez s u pitanju.

THE UGLY

27. WASHINGTON

Saunders se na trenutak probudio iz autizma, ubacio u petorku Singletona, zatim i Bookera, dignuo malo razinu energije i želje u obrani s dva prava role playera, a to je odmah donijelo i rezultate na parketu. Nisu Wizardsi dobri zbog dvije pobjede, napadački su i dalje katastrofa (gube previše lopti, uzimaju previše očajnih šuteva), ali konačno koriste barem ta mlada tijela kad već ne znaju koristiti talent.

28. SACRAMENTO

Nemaju pojma o košarci, ali imaju atlete koji će nabiti brojke i koji individualno mogu iščupati poneku pobjedu. Jednostavno, imaš dojam da Cousins može pokupiti svaki skok u blizini i da Evans može do koša kad god poželi. To nisu male stvari, a u slučaju kada kao momčad nemaš ništa drugo, onda su ti te male stvari doslovno – sve.

29. CHARLOTTE

Nakon solidnog početka Augustin, Kemba i Mullens zabijaju sve manje, ali sve manje ih je i briga. Obranu nikad nisu ni igrali, tako da je jedino pozitivno u svemu što hrpa mladih igrača dobiva minute. Opet, to što su ti mladi uglavnom limitirani igrači zadatka poput Hendersona, Mullensa ili Whitea, dovoljno govori o tome gdje su Bobcatsi trenutno. Nigdje.

30. DETROIT

Užasna igra u napadu, bez ideje i talenta. Užasna obrana u kojoj se nitko ne trudi. Očajna petorka puna igrača s klupe, očajna klupa puna igrača koje nije briga. Ovo mladih što imaju djeluju zbunjeno, a veterani im bezglavom igrom ne pomažu. Pistonsi doslovno nemaju ni jednu jedinu pozitivnu stranu svoje igre koju možemo istaknuti, osim jadnog Monroea koji fizički i atletski djeluje bolje nego u rookie sezoni. Nažalost, trenutno nema s kime igrati košarku u Detroitu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *