60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

19Mar/160

BURN YOUR BRACKETS

Kad od 13 milijuna odigranih bracketa ne ostane ni jedan već na pola drugog dana turnira, onda znaš da se dogodilo nešto preludo čak i za ludilo ožujka. A poraz Spartansa upravo je to. Gledamo svake godine nešto slično, samo, ni poraz Iowa Statea lani ili Dukea preklani, nije bio ovako šokantan čisto iz razloga što su Spartansi jebeni Spartansi. Izzova standardno solidna momčad, koja ove godine nije frcala talentom, ali imala je pokrivene fundamente što joj je u ovakvoj sezoni davalo stabilnosti tijekom cijele godine. I samo tako, nakon što ih je protivnik zasuo tricama na startu utakmice, nema ih. Idemo redom, dan po dan, da probavimo prva dva dana akcije, a u ponedjeljak uz osvrt na treći i četvrti dan, dajem i nove besmislene prognoze.

DAY ONE

Prvi dan prve runde bio je relativno dosadan jer većih šokova nije bilo, odnosno nije ih se dalo ni naslutiti. Nema se potrebe baviti Kansasom, Kentuckyem, Indianom i Virginiom jer su potpuno razmontirali protivnike, tražeći se svega nekoliko minuta prije nego su nametnuli igru kakva im odgovara. Malo više problema odvojiti se imali su Iowa State, Utah i North Carolina, ali i oni su potpuno opravdali uloge favorita. Dakle, od 16 utakmica, tek njih 9 imalo je neku draž. Duke i Miami su manje-više imali sve pod kontrolom veći dio utakmice, održavali su prednost u završnici, ali nikada ona nije bila takva da su se mogli opustiti. Duke je ipak prelako dolazio do poena na obruču s aktivnim Plumleeom da bi paničario, a Miami se nakon teškog ulaska u utakmicu uspio stabilizirati dovoljno da izbjegne dramu.

Ovo su sve utakmice u kojima su favoriti odradili posao. Što se ostalog tiče, tri deveta nositelja su skinuli osme, što više spada u skupinu očekivanoga jer već po poziciji je jasno da su momčadi izjednačene, dapače rekao bih da su sva tri deveta nositelja renomeom ipak bili čak i lagani favoriti. Iskusni Providence se tako namučio s mladim rosterom USC-a, trebala su im dva pokušaja u zadnjim sekundama da ukradu pobjedu. Nešto malo manje dramatično bilo je na utakmicama Butlera i UConna, nakon mučenja u prvom poluvremenu obje momčadi su zaigrale čvrstu obranu u reketu, počeli su zabijati skok-šuteve i relativno mirno su došli do pobjeda.

Kako je i utakmica između Wichita Statea i Arizone bila na papiru sličnija dvoboju osmog i devetog nego šestog i jedanaestog ni prolaz dalje Bakera i VanVleeta nije nikoga uzbudio. Jedina prava iznenađenja bila su tako pobjede Arkansas-Little Rocka nad Purdeom, Yalea nad Baylorom i Gonzage nad Seton Hallom.

Ivy liga uvijek ponudi žilavog predstavnika, Yale ove godine nije bio iznimka, a još fascinantnije od njihove borbenosti bila je nesposobnost Baylora da se prilagodi u obrani. Opet se pokazalo kako je Scott Drew jedan od najgorih trenera u NCAA, ni trenutka mu nije palo na pamet odustati od 1-3-1 zone i malo zaigrati presing sa svim onim atletama na rosteru, čime je dozvolio bekovima Yalea da kruže uokolo loptom i traže rupe u sredini obrane koje se u ovakvoj formaciji uvijek jave ako si strpljiv. Gonzaga je pak u pravom trenutku dobila utakmicu sezone Sabonisa, iza kojega je više nego solidna godina, ali ni jednom u njoj nije odigrao ovako dobru all-round partiju noseći Zagse koji su od bekova dobili jedno veliko ništa prema naprijed (ali su zato odigrali solidnu obranu).

Purdue je pak imao utakmicu u rukama nekoliko puta, ali kad god je trebalo obraniti se sjajni combo protivnika Hagins zabio bi im skok-šut iz driblinga s poludistance. Iako mu brojke izgledaju solidno, Purdueov ključni bek Edwards je bio nadigran, a energična obrana na loptu protivnika spriječila je u najvećoj mjeri njen dolazak do Hammonsa. Jasno, da je Purdue prošao u jednoj od tri završnice koje su igrali danas bi im puno manje tražili mane, ali stvar je jasna, Arkansas-Little Rock je bio na visini zadatka cijelu večer, bili su hrabriji i razigraniji te su zaslužili pobjedu i bez ova dva odigrana produžetka.

DAY TWO

Dan koji je iznenađenjima potpuno nadoknadio manjak istih u prvom. Tu pričamo isključivo o ispadanju Spartansa iz turnira, jer poraz Californie nije pretjerano iznenadio nikoga u svjetlu saznanja da su igrali bez ozljeđenog startnog playa što je dodatni naglasak stavilo na kreaciju Browna, što nikako nije dobro. Hawaii imaju nešto visine u sredini zahvaljujući dvojici Stefana, Jankoviću i Jovanoviću (braća Srbi uživaju na Pacifiku, pa ti reci da nije super narasti preko 205), ali problem Californie cijelu sezonu bio je zabijanje, to su potvrdili i ovdje s 41% iz igre i 16% za tricu u ovakvoj utakmici.

Slično ispadanju Californie, nikoga nije iznenadio ni kiks Texasa. Iako su iim i protivnici ostali bez nekih važnih lanjskih nositelja, Northern Iowa zadržala je solidnu jezgru, osvojili su konferenciju ispred Wichita Statea i neuvjerljivi Texas tu nije imao nikakvu prednost osim na papiru. Agresivnom obranom u stilu trenera Smarta i s nekoliko pravovremenih trica došli su u egal, održali su se u njemu tijekom završnice zahvaljujući borbenosti u napadačkom skoku, ali da ovo nije bila njihova večer potvrdila je trica s centra kojom su Panthersi izbjegli produžetke.

Uz ispadanje Spartansa tako je najveće iznenađenje ipak pad West Virginie. Jasno, u pitanju je puno manji šok jer momčad koja ima problema s ubacivanjem skok-šuta nikada nije sigurna, tako da je osjećaj nevjerice više vezan uz jednostavan način na koji su veterani Stephen F. Austina lakoćom izbjegavali presing protivnika, istovremeno ih tjerajući na čak 25 izgubljenih lopti (naspram 16 ubačaja iz igre, nevjerojatno). WVU je tako pao od vlastitog oružja, a kako im nije uspjelo malo bolje odigrati obranu to je nejasno, protivnik je većio dio večeri bez problema s loptom dolazio gdje je zamislio.

Među iznenađanje još možemo ubrojiti lakoću s kojom je Syracuse sredila Dayton, iako se radilo o jednom od slabijih rostera Flyersa u zadnjih nekoliko godina nije da ih je s druge strane dočekala neka vanserijska generacija. Boeheim je ipak nadigrao Millera, zona se pobrinula se kontrolu reketa i obruča, a Millerovi bekovi baš i nisu bili raspoloženi pogađati trice. Da su imali kvalitetnog visokog kao zadnjih godina kojega su mogli postaviti na vrh reketa da razigrava imali bi opcija, ovako su jednostavno bili osuđeni na skok-šut koji ih je izdao u krivom trenutku.

Ostali? Villanova i Oregon su briljirali u svojim utakmicama, odradivši posao na visokoj razini, Xavier nije u tom rangu šuterski i kreativno, ali su golom snagom razbili protivnika, a nakon početnih natezanja klasu su pokazali i Oklahoma i Texas A&M. Maryland je pak pokazao zašto je riskantno računati na njih, razbili su protivnika u prvih 30 minuta, a onda su u završnici u svom stilu nanizali gomilu grešaka pruživši priliku South Dakoti ne samo da smanji rezultat, već i da dođe u priliku ukrasti utakmicu. Sličnu dramu prošla je i Notre Dame, njih je Michigan u startu iznenadio agresivnom obranom na loptu, ali, kada su se i sami prilagodili u nastavku zahtjevima trenutka i zaigrali jednako agresivan presing, Wolverinesi bez LaVerta nisu imali šanse.

U ovim manje izvjesnim utakmicama bilo je drame, sudar osmog i devetog nositelja ovom prilikom uzeo je Saint Joseph's čija unutarnja linija je uspjela iskontrolirati Cincinnati tijekom cijele večeri. Na kraju je odlučivala jedna lopta, točnije trica koja je upala u pravom trenutku na deset sekundi do kraja.

Iowa je trebala produžetak za provući se pored Templea, potvrdivši da nisu u idealnoj formi, VCU je s puno manje muke sredio Oregon State, a u najgoroj utakmici dana, pravom mučenju u kojem je dočekati poen bilo teže nego HDZ-u i Mostu usuglasiti se, manje loš bio je Wisconsin. Sve tri utakmice pak spadaju u kategoriju onih koje smatramo sudarima jednako osrednjih, u ovom slučaju nisu igrali osmi protiv devetih već sedmi protiv desetih, ali princip je isti.

Za kraj par rečenica o jednom od najveći iznenađenja u povijesti. Ne znam koliko će Valentineu ovakva partija štetiti na draftu, ali mu definitivno neće pomoći. Iako je cijela momčad zaigrala bez potrebne energije, očito podcjenjujući protivnika (nevjerojatno da jedna momčad Spartansa dozvoli 56% šuta iz igre ovakvom protivniku, možda su totalno krivo tempirali formu i za turnir im nije ostalo snage jer ne zaboravimo da im je roster poprilično tanak), najveću odgovornost snosi upravo on jer je kao ključni razigravač i strijelac napravio krivi potez svaki put kada je trebalo prelomiti utakmicu, ne odgovorivši na izazov ni na jednom dijelu parketa (a nije da ga je protivnik uništio nekom specijalnom agresivnom obranom, jednostavno je igrao izvan ritma). Na najgori mogući način oprostio se od sveučilišne karijere u sezoni u kojoj je, uz dužno poštovanje Hieldu i Brogdonu, bio MVP.

Middle Tennesseeu svaka čast, nisu mogli promašiti, pogotovo na startu kada su izgradili prednost koju ovako mlitavo izdanje Spartansa nije moglo nikako stići. Ubaciti na ovoj razini preko 90 nešto je što se ne viđa prečesto. Koliko god bili napaljeni, apsolutno je uspjeh kada dođeš u stanje da ti trice upadaju protiv Spartansa jednako kao i protiv Marshalla kojima su u konferencijskom turniru prije tjedan dana zabili 99. Dakle, očito su u idealnom trenutku ušli u šutersku formu jer upravo su im ove dvije utakmice jedine u sezoni u kojima su otišli iznad 90.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (0) Trackbacks (0)

No comments yet.


Leave a comment

Trackbacks are disabled.