60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

23Mar/161

POWER RANKINGS, 3. WEEKS TO GO

Opet nešto kraći tjedan, 6 dana, a razlog je banalan, imam dosta natuknica s kojima mi se više ne čeka. Uostalom, nije da u ovoj fazi sezone ima potrebe za rangiranjem, osim ovih nekoliko momčadi koje se još bore za playoff sve je jasno i toliko razvodnjeno da se opet postavlja pitanje koliko bi liga bila bolja da ima barem 6 momčadi manje (to bi mogla biti dobra tema za ljeto, ukinuti 6 franšiza i onda relokacijom talenta kroz "redukcijski" draft pokušati zaključiti koliko bi preostale 24 momčadi bile poboljšane, evo upisao sam u notes zamisao pa što bude).

1. WARRIORS

Odradili su posao protiv Dallasa kao zagrijavanje za gostovanje u San Antoniu. Gdje nisu pobijedili od 1997. Nisu ni ovaj put, iako ne kužim zašto se itko oko toga uzbuđuje. Warriorsi su igrali drugu večer back-to-backa, a obzirom na to da love rekord, Curry, Klay i Green se nisu štedjeli večer ranije protiv Dallasa, odradivši čak i iznad prosječnu minutažu. Uz to su igrali bez oba centra - uz Ezelia koji se još oporavlja od operacije koljena, protiv Dallasa su ostali i bez Boguta koji je sredio palac, naravno i bez Iggya koji je još na poštedi zbog gležnja. Istovremeno nisu imali pristup ni najboljoj smallball postavi (i najboljoj uopće ako hoćete), ali ni najboljim visokim kombinacijama.

Kerr je stoga hrabro odlučio odmah zaigrati smallball s Rushom u ulozi Iggya, kao sekundarnim kreatorom i stoperom na Leonardu (što nije imalo smisla osim kao privremeni flaster da se ne bi diralo u ustaljene rotacije na koje su igrači navikli jer znamo da Rush nije ni kreator ni stoper), što je vjerojatno bilo mudrije nego da upadnu u rupu sa Speightsom ili nedajbože Varejaom na petici. U svakom slučaju ovo nije bila večer u kojoj bi išta što Warriorsi rade moglo biti presudno, osim što im treba skinuti kapu jer su i u ovakvom kontekstu sebi dali šansu borbenošću i lakoćom kojom kreiraju mismatch čak i oslabljeni, tako da je logično fokus usmjeriti na Spurse jer nešto od onoga što su ovdje prikazali zasigurno će im ostati u repertoaru i kada budu išli na kompletnu verziju Golden Statea.

Pop ni trenutka nije pokušao iskoristiti povoljan kontekst i nametnuti twin towers postavu već je i sam pripremio stretch petorku, ostavivši Timmya na klupi u korist Diawa. Role Duncana i Westa s klupe su bile totalno umanjene iako su uglavnom igrali s dva visoka ostavivši tek 9 minuta za smallball postave s Andersonom koji je tako dobio istu minutažu kao i dva veterana. Dakle, Diaw je odradio ogroman posao u sredini, čak 35 minuta, sad znači li to da će tako biti i u eventualnoj seriji ili je Pop tek htio isprobati kako bi Boris kao Draymond prije Draymonda funkcionirao u povećanoj roli koju će nedvojbeno dobiti ako se ove dvije momčadi susretnu u playoffu?

Diaw će očito biti odgovor kao četvorka na smallball Warriorsa, zadužen za igranje u post-upu protiv Barnesa, u pokušajima da istovremeno Spursima ostavi nešto od sile u sredini, ali im i doda dodatnu finesu na perimetru u napadu i nešto nalik pokretljivosti u obrani. Samo, povećaju li Warriorsi broj minuta za svoju najbolju petorku u playoffu, ne vjerujem baš da će Diaw opet biti presudan kao prije dvije godine. Drugim riječima, ako je jahanje Borisa sve što Pop može smisliti, onda šanse Spursima baš i nisu bajne. Tako da je puno interesantniji potez Pop povukao stavljanjem Leonarda na Greena, što je matchup kojim su uglavnom branili postavljene napade. Osim što ovo omogućava da Kawhi preuzme Curya na 1-5 pick & rollu Warriorsa (a vjerojatno i na 1-4 ubuduće kad Warriorsi budu Greena koristili veći dio večeri na četvorci), što je nešto što u prvoj međusobnoj utakmici sezone Spursi nisu pokušavali iako se nametalo kao očito rješenje, Kawhi može i usporiti Greena 1 na 1, a to nije mala stvar obzirom da je ovaj često primarni playmaker.

Samo, ovo otvara gomilu problema obrani Spursa, pa su tako Aldridge i Diaw morali čuvati Barnesa i Rusha, dakle ovdje su Spursi svjesno preuzimali ogroman rizik od otvorenog šuta sporednih opcija ne bi li nekako usporili glavne (ovom prilikom Warriorsi to nisu iskoristili, ali ne zaboravimo da je Iggy dogurao do titule MVP-a Finala upravo kad je kontekst postao ovakav). S tim da ni tu nisu riješili problem u potpunosti - Green je idealan za braniti Currya, ali ako je on na Stephu, a Leonard na Greenu, nema nikoga tko može čuvati Klaya. Što je Pop i primjetio i vrlo brzo je reagirao tako da je prebacio Greena na Klaya, što je često dovodilo do toga da bi Green ostao sam na Parkeru nakon preuzimanja Currya od strane Leonarda. Uglavnom, previše mismatcheva svuda po parketu koje čak ni protiv ovakvog izdanja Warriorsa domaćin baš i nije okrenuo u svoju korist.

Dapače, Warriorsi su se i s ovakvom startnom postavom, pa čak i užom rotacijom, držali u egalu gotovo cijelu utakmicu. Istina, Spursi su ih usporili, što prije svega dokazuje Stephov učinak, ali nisu pronašli nikakvu formulu, već su samo imali sreće što je gost trošio minute na Speightsa, Clarka, Varejaoa i McAdooa da nekako maskira manjak tri člana rotacije. Da su bili kompletni, čak i s ovakvim Stephom vjerojatno bi pobijedili, a to govori sve što trebamo znati. S tim da jednu stvar također treba istaknuti - Steph iz ove utakmice previše je nalikovao na onoga iz lanjskog playoffa, dakle nekoga koga je moguće zaustaviti i koga onda izvlače suigrači. Ako je napravio iskorak u višu klasu, a cijela ova sezona je dokaz da jeste, onda ga Spursi usprkos svom trudu kojega ulažu ipak neće moći isključiti iz igre u seriji kao što im je uspjelo ovu jednu večer.

San Antonio za razliku od preostalih 28 franšiza u ligi ima šansu u playoffu protiv Warriorsa, kvragu pa i oni bi lako mogli sezonu završiti s 41-0 doma, dakle već tu nam logika nalaže očekivati dugu seriju. Međutim, taj otpor će morati pružiti kako su i zamislili u predsezoni kad su angažirali LaMarcusa, kroz post-upove. Warriorsi sigurno neće igrati cijelu utakmicu sa smallball postavama kada budu imali centre na raspolaganju, dakle tu će utakmice biti u egalu, a ono gdje rade prednost je kada u završnici na parketu ostave Greena na petici i sve što ide uz to. Ova utakmica je stoga bila tek jedan cjelovečernji test za ono što će se događati u tim momentima i za sada nema razloga sumnjati da Golden State tu i dalje ima prednost. Međutim, ako će Barnes igrati ovako kilavu obranu, odnosno ako će Diaw moći kroz post-up kažnjavati Warriorse horocima i asistima na način kako to Z-Bo i Tristan Thompson nisu mogli, e tu se javlja ta mala napuklina kroz koju se Spursi mogu provući. Jasno, ako ih prije toga ne izmrcvari Thunder, što je isto bitno istaknuti, drugi nositelj će imati znatno teži put u playoffu.

Warriorsi su ovaj tjedan zaključili gostovanjem u Minneapolisu gdje je Kerr da olakša život Barnesu zamijenio Rusha s McAdoom. Opet su odigrali debelo ispod svoje razine, ali dovoljno da ne dozvole poletnim domaćinima da se odvoje i da onda u završnici rutinski zaključe priču u svoju korist. Ipak, usprkos doziranju energije, vidljivo je da je momčad iscijeđena, a raspored nije nimalo lagan. Drugim riječima, ako žele srušiti rekord Bullsa, morat će itekako zapeti, a to znači dodatno jahati jezgru i ne dozvoliti joj pošteni odmor. Sreća u nesreći je da u preostalih 12 utakmica imaju samo 3 gostovanja, da je omjer manje povoljan sumnjam da bi uspjeli ostati ispod 10 poraza, ovako ipak postoji šansa da ostvare najbolji score svih vremena.

2. SPURS

O utakmici s Warriorsima smo već sve rekli, stoga treba spomenuti kako su dva dana ranije sjajnom trećom četvrtinom sredili Blazerse. Aldridge napaljen protiv bivše momčadi, Parker razigran jer ga u pick & rollu nije imao tko braniti, Leonard s gomilom energije u napadu jer se čuvao u obrani (nije bilo potrebe gurati ga na Lillarda obzirom da je pomaganje na picku bilo dovoljno), Duncan kao na treningu protiv nedoraslih kvazi-centara Blazersa (toliko mu nitko ništa nije mogao u postu da je u očaju Stotts na parket poslao Kamana uz Plumleea ili Davisa, odustavši i od Vonleha i od Harklessa) - previše opcija za i ovaj tjedan katastrofalnu obranu Blazersa.

Trebali su tjedan zaključiti s 3-0, ali izgubili su u završnici od Hornetsa. Sjajno su ušli u utakmicu za razliku od domaćina koji je netipično gubio lopte i igrao bez energije u obrani, da bi u drugom dijelu zamijenili uloge. Hornetsi su zaigrali agresivno, počeli su ubacivati sve što su šutnuli, a onda je na kraju povukao Lin tako da im je čak i klupa nadjačala onu Spursa. Čudna utakmica, Pop nije nikoga specijalno odmarao, jedino je čudno što se nije pokušavao prilagoditi stretch postavi Hornetsa već je uporno na parketu držao Timmya i Aldridgea. U startu je to upalilo, Hornetsi su bili ti koji su imali problema kontrolirati reket, a u nastavku je pak problem Spursima postao čuvati perimetar jer su im Williams u spot-upu, ali i Zeller kroz pick & pop, predstavljali popriličan problem. Izgleda tako da je energija uložena u utakmicu s Warriorsima ipak uzela danak, u drugom dijelu ove utakmice Leonard i Green nisu igrali obranu ni približno na razini koju su pokazali par dana ranije.

3. THUNDER

Šetnja protiv Sixersa, a protiv Pacersa konačno završnica koju su dobili, naišli su na matchup u kojem je protivnik radio dovoljno grešaka u zadnjih 5 minuta da ne iskoristi njihove mentalno-taktičke blokade. Ujedno se radi i o osveti za nedavni poraz doma koji su im priuštili Pacersi u onom periodu kada je Turner bio heroj u završnicama. Naravno, opet je to razina daleko od potrebne da nas uvjeri da mogu zaprijetiti Warriorsima i Spursima, a isto se ponovilo i u utakmici protiv Rocketsa gdje se također nikako nisu mogli odvojiti. Udvajali su Hardena na svakom ulazu i svjesno su ostavljali stranu bez lopte praznom što ovaj put Ariza i Brewer nisu uspjeli iskoristiti (samo 3-14 trice), ali da su imali šutersku večer u skladu s onim što su prezentirali u zadnje vrijeme, Oklahoma bi upisala još jedan poraz. Najviše što je Donovan smislio u ove zadnje dvije utakmice je veća minutaža u završnicama za Foyea i Kantera umjesto Robersona i Adamsa, dakle svjesno mijenja obranu za napad. Iako je to rezultiralo pozitivno, sumnjam da će ovom rošadom ispraviti sve greške koje su dovele do svih onih nedavnih poraza.

4. CAVS

Ne pretjerano raspoloženi odradili su gostovanje u Orlandu, ali to je još bilo dobro kako su odigrali u Miamiu. Ovdje je Lue bio raspoložen za eksperiment pa je startao sa niskom petorkom, Loveom na centru i Jamesom na četvorci, gurnuvši Shumperta u postavu. Sad, ako je ovo vježba za Warriorse onda ok, ali protiv Heata ne treba nužno igrati smallball samo zato što su ovi dodali Johnsona i što Deng igra četvorku. Uglavnom, ova postava je očekivano bila šuplja u sredini, a pogotovo su imali problema sa skakanjem, tako da je Miami već na startu nabio razliku koju su bez problema održali do kraja, pogotovo jer im je klupa sa super energičnom trojkom sjajno funkcionirala. Imali su u jednom trenutku +33, toliko o tome koliko je Clevelandu pomoglo okretanje ovakvoj postavi kojom su defanzivno još gori nego inače sa starterima.

Nešto je trulo u Clevelandu odavno, ali s Lueom na klupi trulež se samo povećava, tako da sada počinje sumnja da Cleveland može do Finala bez muke. Dvije sezone se uigravaju i još nemaju ništa osim saznanja da Love i Irving ne mogu zajedno, odnosno da im je defanzivna sporedna postava najbolja pratnja LeBronu. Dodamo li tome da je Irving nakon operacije koljena još uvijek sjena onoga starog Kyriea, odnosno da se Love u zadnje vrijeme više fokusira na terapiju bolnih leđa nego igru, jasno je kako je ovdje kontekst daleko od idealnog, a playoff samo što nije počeo. Atmosferi nimalo ne pomaže ni Jamesovo iritantno poigravanje s medijima, čovjek je naučio kako manipulirati javnim prostorom pa kad to već ne može izdanjem na parketu, onda to radi potezima poput ovoga s twitterom. Sumnjam da time pomaže ionako nepovoljnoj atmosferi u klubu.

Uglavnom, pokušali su se iskupiti za katastrofalnu partiju u Miamiu gaženjem jadnih Nuggetsa, a osim sjajne Jamesove partije bitno je zabilježiti novi kvalitetan start Fryea (Love je dobio dan odmora) i nakon dugo vremena živahnog Mozgova (također startao). Inače, bila je četvrta različita startna postava u zadnje četiri utakmice, toliko o stabilnosti. Vjerojatno će Cavsi imati dovoljno za obraniti prvu poziciju u konferenciji, ali ovoliko upitnika u ovoj fazi sezone nikada nisu dobar predznak.

5. RAPTORS

Da će živjeti i umrijeti s Lowryem i DeRozanom pokazali su i na gostovanju kod Pacersa u svojevrsnoj najavi doigravanja. Iako su i na jednoj i na drugoj strani nedostajali startni centri (kod Toronta je zbog problema sa stopalom otpao i Johnson, tako da je Casey krenuo s rookiem Powellom na boku), pristup je bio maksimalno ozbiljan, a Toronto na kraju može biti prezadovoljan pobjedom na teškom gostovanju. Da li su mogli izgubiti? Naravno, Lowry i DeRozan su svojim 1 na 5 egzibicijama više puta mogli koštati pobjede svoju momčad, ali isto tako bez njih na kraju ne bi isplivali.

Sutradan na drugoj večeri back-to-backa sredili su i Boston koji bez Crowdera ima ogromnih problema pronaći idealnu rotaciju, odjednom im ni klupa više nije tako dobra, a onda su još našli snage skinuti i Orlando. Magic je trenutno totalno besmislena momčad, ali svejedno nije lako odraditi posao bez pola rostera - osim već standardno odsutnih Valanciunasa i Carrolla, te Johnsona koji je navodno bio spreman, ali je prepustio mjesto u petorci Powellu, odmarali su na jednu večer Josepha i Pattersona zbog lakših ozljeda, tako da su praktički odradili posao bez poštene rotacije.

Raspored im nije lagan tako da preskakanje Cavsa vjerojatno neće doći u obzir, ali obzirom kako se Cavsi trenutno poigravaju s vlastitim živcima, otvara im se mogućnost koja do prije tjedan-dva baš i nije bila realna, ona da dođu do prednosti domaćeg parketa za sve tri runde doigravanja u konferenciji.

6. HAWKS

Odradili posao protiv Denvera, a i protiv Rocketsa. Imao je Houston nešto u spremniku kroz prvo poluvrijeme, ali u nastavku su Hawksi natrpali dodatna tijela u reket kako bi iskontrolirali skok i obruč, spriječili su Hardenovu slash & kick igru, ostavivši Rocketsima gomilu prostora između perimetra (kojega su stizali zatvarati zahvaljujući odličnim obrambenim partijama Sefoloshe, Hardawaya i Bazemorea) i reketa kojega ovi nisu znali iskoristiti jer jednostavno ne uzimaju duge dvice. Kad još dodamo da je u napadu Horford svojim izvlačenjem na perimetar bio neriješiva zagonetka Howardu i obrani Rocketsa, postaje jasno zašto su Hawksi na kraju prošetali do cilja.

Nakon dvije lagane partije razbili su zube na Wizardsima kojima je ova pobjeda bila itekako potrebna. Atlanta je kroz sezonu znala imati večeri u kojima bi jednostavno nedostajalo energije, pogotovo jer nije lako igrati cijelo vrijeme s minusom u skokovima i propusnim reketom. U zadnje vrijeme to su sanirali, ali s energijom očajom pogonjene momčadi se nisu mogli nositi. Rastrčani Wall i raspucani Beal koji im je već po običaju ogroman problem bili su previše čak i za u zadnje vrijeme jednu od najboljih obrana lige - kad bi se stisli u reket, Wizardsi bi im ubacili tricu, kad bi se odlučili izaći agresivnije na perimetar, Wall bi im utrčao u sredinu.

Ostaju im još dvije međusobne utakmice, obje u Washingtonu (prva već noćas), koje bi se mogle pokazati bitnima za rasplet na dnu playoff poretka. Kad dodamo da se između ovih divizijskih rivala još od lani vuku i playoff repovi (Wizardsi su uvjereni da bi sa zdravim Wallom bez problema izbacili Hawkse), možda Atlanta pronađe motiva zakomplicirati ionako kompliciranu situaciju u Capitolu.

7. CLIPPERS

Četvrto mjesto na Zapadu im je suđeno, tako da se bave drugim stvarima, poput davanja manje minutaže starterima protiv Memphisa kojem, kakve li slučajnosti, ova pobjeda protiv favoriziranog protivnika gotovo cementira petu poziciju. A baš bi bilo čudno da Doc želi radije Memphis nego Houston u prvoj rundi.

Sumnjam da su željeli prepustiti kontrolu nad utakmicom na sličan način i Pelicansima, pogotovo jer je odmorivši ih večer ranije Doc puno više opteretio i Paula i Redicka, ali forma Clippersa je zadnja dva tjedna u padu i to su uspjeli iskoristiti čak i ovakvi protivnici koji su zaigrali bez Davisa s unutarnjom linijom Babbitt-Cunningham-Asik. O Blakeu još nikakvih vijesti, a ne zaboravimo da je tu i suspenzija od 4 utakmice zbog fajta, tako da na neke pomake mogu zaboraviti. Jednostavno, nedostaje im korisnih tijela.

8. CELTICS

Protiv Raptorsa su zabilježili četvrti poraz u nizu, potvrdivši koliko im nedostaje Crowder, ali onda se raspored srećom smilovao pa su zabilježili dvije pobjede, protiv Sixersa i Orlanda. Noćas im stiže prilika za revanš protiv Toronta na vlastitom parketu, nisu favoriti bez drugog najvažnijeg igrača, ali eventualna pobjeda bi itekako pomogla da održe nade za top 4 pozicijom. Raspored im je gadan, čeka ih 5 gostovanja na Zapadu, vjerojatno bez Crowdera, tako da bi se vrlo lako moglo dogoditi da ih u međuvremenu preskoče i Miami i Atlanta i Charlotte, što bi na kraju značilo da su napravili samo jedan korak naprijed u odnosu na lani kada su završili kao 7. na Istoku.

9. HORNETS

Uvid u još jedan potencijalni playoff matchup pružilo nam je njihovo gostovanje u Miamiu gdje su ostavili sjajan dojam. Klupa im za razliku od domaćeg parketa ovdje nije funkcionirala pored Whitesidea i energije Richardsona i Winslowa, ali zato su starteri bez problema nadoknađivali eventualne minuse u trenutcima kada su na parketu bili Wade i Amare. Spoelstra nije dva puta ponovio istu grešku kao u prvom dijelu utakmice, u drugom je ostavio svu trojicu rezervista većinu vremena na parketu ignorirajući veterane tako da se Heat vratio u utakmicu, ali u završnici smo gledali klasiku, Wade je usprkos tome što je bio jedan od najgorih u prethodnih 43 minute u cluchu opet preuzeo odgovornost, uništivši tako šanse Heatu da ispliva kao pobjednik. Lee je protiv njega djelovao kao Kawhi Leonard, držao ga je bez ikakvih problema 1 na 1 ostavljajući mu samo teške šuteve iz okreta preko ruke, a na drugoj strani parketa Johnson je bio jednaki problem, samo u obrani, jer nije bilo teoretske šanse da trči za Batumom kroz blokove.

Nakon sjajne pobjede u Miamiu nije bilo volje odigrati na istoj razini protiv Nuggetsa, koji su od starta gradili razliku koju će održati do kraja (i to posebice klupa s Bartonom, Augustinom i Nurkićem). U drugom poluvremenu Hornetsi će zapeti i pokušati ostvariti preokret, ali ni u jednom trenutku nisu bili blizu. Protiv Spursa su jednako kilavo ušili u utakmicu, s tim da im je ovaj put preokret uspio. Kad već nisu Kemba, Batum i Big Al, stvar je u svoje ruke uzeo Lin koji je inače u sjajnoj formi od kada god ga je Clifford spojio s Jeffersonom u drugoj postavi. S 13 poena u zadnjoj četvrtini podsjetio je tako Lin na partije iz New Yorka, a jednako bitni će se pokazati njegovi poeni i sutradan na gostovanju u Brooklynu. Druga večer back-to-backa nakon ovakve zvučne pobjede obično rezultira porazom jer teško je pronaći i mentalne i fizičke snage za odraditi posao nakon što si niti 24 sata ranije izgorio, ali Hornetsi očito imaju i karakter i dubinu da se nose s ovakvim situacijama. I to još bez Williamsa koji je dobio poštedu zbog gležnja.

10. HEAT

Njihova Jekyll & Hyde persona odigrala je ključnu ulogu i protiv Hornetsa, s Wadeom kao prvom opcijom i s njim na klupi ovo je druga momčad. Ovdje je to bilo klinički očito, nije samo stvar u tome što su s njim na parketu imali -16, a bez njega +13, već što je samim gledanjem očito koliko tečnije igraju kada ne moraju čekati njega da odluči napraviti nešto iz driblinga. I naravno da onda u takvoj situaciji radiš sljedeće, vadiš playmakera i daješ Wadeu da igra jedinicu i prospe svaku šansu da dobiješ utakmicu. Jasno mi je da se Spoelstra za ovo odlučio radi obrane, dodatkom Johnsona dobili su šutera koji im je bio potreban, ali sada nemaju stopera na perimetru i odluka da Wade igra playa kako bi Dragić ustupio mjesto Winslowu u teoriji ima smisla. Ali, u praksi ovime praktički bacaš napad u kanalizaciju tako da ne vidim kakva je ukupna korist na kraju. Iako je u principu svjedno, ta vanjska linija Dragić-Wade-Johnson ne može braniti ništa, vjerojatno ni djeci da ostanu vani iza ponoći, tako da Winslowa ili Richardsona (ili najbolje obojicu) moraš imati na parketu u clutchu. Pa onda živiš s tim može li Wade na trenutak osjetiti živost u nogama (kakvu je imao protiv Cavsa) ili će odigrati ovakvu partiju u kojoj se ne može odvojiti od Courtney Leea.

Uglavnom, Heat je frustracije iz ovog poraza nadoknadio gaženjem Cavsa, to im je ionako bio prioritet. S tim da je teško reći koliko su oni bitni za ovu pobjedu jer Cavsi ni u jednom trenutku nisu ni pokušali pružiti otpor. Bila je ovo čista revija koja im je omogućila da odmore sve igrače, tako da nikakav problem nije bio odraditi posao u New Orleansu protiv domaćina za kojega su Tim Frazier i Toney Douglas odigrali 49 minuta ukupno uz šut 7-26.

11. PACERS

Doma protiv Raptorsa u pravoj playoff utakmici, možda i najavi prve runde playoffa između drugog i sedmog, cijelu večer su se natezali preko obrana i loših šuteva. Mahinmiev izostanak u sredini se nije osjetio jer su Raptorsi ionako bili bez Valanciunasa, tako da je na kraju presudila mrvicu veća kvaliteta u kreaciji Toronta. Pokazalo se tako da će playoff serije na Istoku biti itekako guste, a pokazalo se da je Istok i dalje u debelom zaostatku za Zapadom jer ovo nije košarka u kojoj ćemo, usprkos neizvjesnosti, pretjerano uživati. Ima tu elemenata vrijednih pažnje, ali nedostaje onaj ključni - kvaliteta rostera.

Jednako bolan poraz doživjeli su dvije večeri kasnije od Oklahome. Iako je i ovdje Russ balansirao između dobrih i loših poteza, Pacersi jednostavno nisu imali dovoljno za ukrasti utakmicu. Dobra vijest je da su u obje utakmice bili u igri i da su s malo boljom igrom u napadu mogli ovo uzeti, a još bolja vijest je da ih sada čeka puno lakši raspored. Započet već realiziranim zicerom protiv Sixersa, kao potvrdom da se Bullsi, Wizardsi i Pistonsi ipak bore međusobno za osmo mjesto. S tim da je ključna utakmica za Indianu ona protiv Bullsa na kraju novog tjedna, ako to dobiju, onda su sigurni osim u slučaju neke katastrofalne ozljede. 45, 46 pobjeda na ovom rasporedu su realan cilj, to bi trebalo biti sasvim dovoljno.

12. JAZZ

I bez Haywarda nisu puno razmišljali oko Sunsa, odradili su posao zadržavši Phoenix u tri četvrtine ispod 20 poena. Vratio se Hayward protiv Bullsa, ali, makar Chicago bio bez Gasola, dobiti u United Centeru u situaciji kada domaćinu treba pobjeda pod svaku cijenu nemoguća je misija. Butler je ipak bio najveća faca na parketu, obrana Bullsa to je kontrolirala od starta i Jazzeri će se morati vaditi negdje drugdje. Protiv Bucksa im je uspjelo bez većih problema, startna petorka je funkcionirala odlično, ali sada ih čekaju još 3 gadna gostovanja u 4 dana. Ovisno o tome kako riješe taj zadatak, stvari će biti jasnije pred zadnja dva tjedna.

13. BULLS

S Gibsonom nazad u petorci i Butlerom u najboljem izdanju od povratka na parkete nije bilo problema protiv Netsa, a zatim ni protiv Jazza. Tu su startali s Feliciom (koji je usprkos dobrim igrama u onom periodu bez Butlera ispao iz rotacije od povratka Mirotića), kako bi lakše držali reket pod kontrolom, ali nije im trebalo ništa osim dominantnog Butlerovog all-round izdanja i iznadprosječne Roseove šuterske večeri (2-2 za tricu, 4-6 s poludistance). Usprkos Gasolovom povratku u petorku nešto manje uvjerljivi bili su protiv Kingsa, ali koga briga za uvjerljivost kada su dobili 3 u nizu i još i Paua nazad.

Kako su i Wizardsi i Pistonsi također ostvarili 3-0, do nekog odvajanja nije došlo, ali Chicago kompletan i s Butlerom koji je očito u stanju igrati na visokoj razini iako je daleko od idealne forme ima itekakve šanse (dapače, ako je Butlerovo koljeno pod kontrolom, onda je daleko najbolje rješenje da oni idu na Cavse u prvoj rundi, to bi dodalo itekakvu dramu cijelom doigravanju, stoga i navijam za takav rasplet, sorry Stan). Raspored im je puno teži od onoga Pacersa, ali ako dobiju u Indiani i većinu ovih 50-50 utakmica koje igraju na svom parketu, score od nekih 44, 45 pobjeda je dohvatljiv. Da li će to biti dovoljno za playoff? Pistonsi imaju nešto povoljniji raspored i 2-1 trenutno u sezoni, tako da su u maloj prednosti. Ako i izgube na gostovanju u Chicagu, tih 44, 45 pobjeda im je itekako dohvatljivo i ostat će u igri do kraja. Wizardsi su u najtežoj situaciji, oni su u zaostatku dvije pobjede i za Chicagom i za Detroitom, dakle morali bi dobiti barem 10 od posljednih 12 da ostanu u igri, a to neće biti lako jer će pri tome morati skinuti i Pistonse u Detroitu. Nije nemoguće, pogotovo jer nitko ne garantira da će Bullsi i Pistonsi igrati toliko dobro da ostvare ovih 44, 45 pobjeda koje smo postavili kao nekakvu gornju granicu, ali nije baš ni realno. Tako da Washington može već lagano početi razmišljati o ljetu i načinima na koje će poboljšati roster.

14. PISTONS

Kingsi doma = idealni za malo uhvatiti zraka nakon gadnog tjedna i za fokusirati se na zadatak zvan osmo mjesto. Nastavili su protiv Netsa, ali odvojili su se tek u završnici kada je klupa povukla, Jackson je opet bio ispod potrebne razine i očito ti njegovi problemi s disanjem i umorom sada već lagano postaju i problemi s Van Gundyem koji ni sam ne zna kako dozirati minutažu svom najvažnijem čovjeku. Iako je situacija daleko od idealne našli su snage obraniti se i od Bucksa, loše su ušli u utakmicu dozvolivši protivniku da prelako dolazi do poena na obruču kroz tranziciju, na račun čega su ovi izgradili prednost koju će održavati do same završnice. Praktički, Drummondov skok u napadu koji je donio pobjedu bio je drugi put na utakmici da su Pistonsi vodili, to sve govori kroz koliki prozor su se provukli.

Uz čak 3 napadačka skoka Drummonda u zadnjoj četvrtini koja su rezultirala polaganjem, bitna dva detalja zbog kojih su došli do pobjede bili su taj što su maksimalno usporili ritam, osudivši Buckse na organizirane napade u kojima nisu ni približno dobri kao kada napadaju mismatcheve na početku akcije, odnosno što su se maksimalno povukli u reket, ne izlazeći uopće na Parkera i Giannisa na perimetru, bez obzira imali loptu u rukama ili bili u spot-upu. Oduzeli su time Bucksima reket, osudivši ih samo na 17 poena u zadnjoj četvrtini. Opet, sve ovo ne bi bilo dovoljno da je Bayless zabio dva slobodna na kraju, međutim očito je ovo bila večer u kojoj je sreća pratila Van Gundyevu momčad. Problem je samo što dojam koji ostavljaju baš i nije takav da bi se moglo reći kako su je zaslužili, puno je tu problema, pogotovo u obrani, da bi se mogli osjećati iole sigurno pored žilavih Bullsa.

15. WIZARDS

Odradili posao protiv Sixersa i usput odmorili Beala. Protiv Knicksa su kilavo otvorili, ali Wall i puno bolja obrana u nastavku pobrinuli su se da playoff nada ostane živa. Wall igra fantastično, daje sve od sebe ne bi li momčad odvukao u doigravanje, što je potvrdio i sjajnom partijom protiv Atlante. Očito su ozljede koje su ga mučile u drugom dijelu sezone sanirane, to im daje šansu, ali već smo spomenuli da im obzirom na dvije utakmice minusa treba pravi podvig kako bi si dali šansu do kraja. Šteta, ali barem će na ljeto doći do potrebnog osvježenja.

16. ROCKETS

Solidna partija protiv Wolvesa, primali su olako poene sa svih strana, ali barem nisu upali u rupu već su od starta, već su i sami rešetali. Interesantno, bez smallball postave, isključivo s Beasleyem i Motiejunasom kao četvorkama.

Sličan recept i protiv Atlante, ovdje nisu prošli jer su Hawksi jednom kad su skužili da trebaju čuvati skok protiv visoke postave Houstona, preuzeli kontrolu nad utakmicom. Horford i Millsap nisu imali problema svojim izvlačenjem do perimetra zabijati protiv Howarda i Motiejunasa. Plus, Rocketsi su ostavljali previše otvorenih trica, presudilo im je što za razliku od Hawksa ne mogu zaigrati solidnu obranu čak ni s dva visoka u sredini.

Novi poraz stigao je od Oklahome, tu su odigrali nešto bolje (ili je bolje reći da Thunder trenutno igra s manje rješenja od Atlante), međutim nemaju dovoljno. Od kada su se okrenuli Motiejunasu kao starteru nema više one energičnost koju je donosila smallball postava, a igra s dva visoka ne funkcionira, ni Dwight ni Donatas trenutno ne donose previše. Kontroliraju skok, istina, ali zaštita obruča ne funkcionira, a u napadu nisu dovoljno kompatibilni. Opet, nije da imaju previše razloga za brigu, ovaj period moraju potrošiti za uigrati rotacije ako misle išta napraviti u doigravanju tako da trošiti minute na Motiejunasa nije grijeh. Ali, teško je shvatiti što žele s Beasleyem koji trenutno troši sve lopte koje dobije klupa.

17. BLAZERS

Ni klasičnom ni smallball postavom nisu imali rješenja za Spurse, a Stotts nije iskoristio priliku za odmoriti startere barem u zadnjoj četvrtini kako bi im ostalo više energije za drugu večer back-to-backa, odnosno gostovanje u New Orleansu. Srećom, Pelicansi su već toliko u fazi tankiranja da im i nije trebala neka posebna partija, tek da Lillard i McCollum ubace svoje jer u New Orleansu nisu igrali obranu ni kada je trebalo, pa neće valjda sada početi. Tjedan bi bio pozitivan da su uspjeli iskoristiti probleme Dallasa, ali usprkos odličnoj šuterskoj partiji (čak 18 trica uz 39% šuta) rampa koju im je Mejri digao u reketu i način na koji su Dirk i Deron secirali njihovu "obranu" pokazali su se prevelikom preprekom. Nije tragedija jer Dallas je u takvom stanju da im je Portland neuhvatljiv, pogotovo ako ih noćas srede u revanšu pred svojom publikom.

18. MAVS

Nakon poraza od Warriorsa, dočekali su Blazerse u razigravanju za bolju playoff poziciju. U sudaru dvije momčadi koje su zaboravile igrati obranu Mavsi su trebali produžetak da izvuku pobjedu usprkos tome što su dobili Dirkovu najbolju partiju sezone, a istovremeno i nešto kvalitete na poziciji petice od Mejria koji je odlično čuvao obruč u nekoliko navrata. Nažalost po Mavse, ova pobjeda teško da će im previše značiti na kraju sezone jer su ostali bez Parsonsa koji ovdje nije ni igrao, pokazat će se kasnije da opet mora na operaciju koljena. Iako je opet reklamiraju kao minornu, kao što su i ovoljetnu, jasno je da na njega više ne mogu računati. A kako je nerealno očekivati da će Dirk i Mejri ovako igrati do kraja sezone, Dallasu tek ostaje nadati se da ih Jazz neće uspjeti stići jer iznad osmog mjesta očito ne mogu. To bi trebali pokazati već večeras na gostovanju u Portlandu, Blazersi su u lošoj partiji zamalo izvukli pobjedu u Dallasu, doma bi definitivno trebali odigrati bolje.

19. GRIZZLIES

S Lanceom kao playom krenuli su protiv Bucksa, ako može na drugoj strani Giannis, onda može i čovjek koji je prije dvije sezone nešto slično radio u Indiani. Uspio je iz osakaćenog rostera trener izvući maksimum raspodjelom minuta, držali su se do kraja kada ih je Kidd iznenadio gurnuvši na parket drugu petorku koja je odlučila utakmicu. Memphis nije mogao protiv zatvorenog reketa, na grit & grind kakav su im priuštili Henson, Ingles i Plumlee nisu imali odgovor. Barnes je na kraju na račun pedigrea zaradio isključenje, ostavivši tako Memphis bez još jednog tijela u sljedećoj utakmici. Ali, pri tome nam je barem priuštio jedan od najurnebesnijih trenutaka sezone - nakon što je vidio da sudci nemaju namjeru promijeniti odluku otrčao je prema svlačionici domaćina, ali niz hodnik. Međutim, cijeli štab Bucksa pomislio je valjda da ide ubiti Hensona i trčali su kao da tri dana nisu bili na WC-u uvjereni da spašavaju život svome centru. I onda nakon toga svi dežurni moralisti pričaju da je Barnes nekakav problem kao da svi oni u ligi nisu jedno razmaženo bratstvo kojem je zadnje na pameti naškoditi jedan drugome (majke mi, ako išta, mislim da je Barnes trčao prema svlačionici Bucksa zagrliti Hensona). Mislim, kakva faca je taj Barnes kada i s osmijehom na licu drži cijelu ligu za jaja, nevjerojatno.

Nova utakmica, nova postava. Vratio se Z-Bo, umjesto Barnesa je uskočio McCallum, a grit & grind je malo po malo usitnio Clipperse. Starteri gostiju nisu mogli ništa, McCallum je u prvom startu za novu momčad sjajno parirao Paulu, Z-Bo je maksimalno okupirao Jordana u postu tako da nije mogao pomagati uokolo, Lance je opet bio koristan, tako da je negdje krajem treće utakmica prelomljena. Na parket je ranije nego inače ušla klupa, Doc je očito htio malo odmoriti udarnike, Grizliji su to iskoristili, brzo napravili razliku i potvrdili kartu za playoff.

Uspjeli su zatim dobiti i Sunse od kojih su u ožujku već izgubili dva puta (povratkom Barnesa na klupu je preselio Lance, a McCallum je ostao u roli playmakera), a da tjedan bude proglašen potpunim uspjehom pobrinuo se poraz od Lakersa na drugoj večeri back-to-backa. S tim da im se vratio Birdman, uskoro bi trebao i Conley, dakle mogu se fokusirati na doigravanje i nadu da će Griffin biti totalno izvan forme kada se konačno vrati u akciju, što bi im ipak dalo nekakvu šansu protiv starih rivala Clippersa, ako za ništa drugo da ih iživciraju i namuče kroz 6 ili 7 utakmica.

20. BUCKS

Odličan potez Kidda u zadnjoj četvrtini protiv Memphisa, u utakmici koja je itekako bila otvorena dao je zadnju četvrtinu na raspolaganje klupi koja je odlično reagirala. Začudo, funkcionirali su Henson i Plumlee kao par u obrani bez problema, posebice je Henson bio briljantan stižući zatvarati na sve strane, a odlično su ih pratili Ingles, Ennis i Vaughn maksimalnim zalaganjem na tom dijelu parketa. Od energije u obrani sve je polazilo, u napadu su manje-više realizirali kroz tranziciju gdje je posebice raspoložen za ulaze na obruč bio Ennis.

Protiv Jazza je klupa također dobila šansu, ali ovaj put su ih starteri ubacili u popriličan minus tako da nisu imali izgleda odigrati onako dobro (iako nema smisla što su odlučili u D-ligu poslati Vaughna kako bi dali minute plaćeniku Cunninghamu). Na gostovanju u Detroitu pak vratili su se jahanju najbolje petorke, uz napomenu da klupa sada ima dvije šihte u kojima na trenutke odmaraju sve startere (to u NBA rijetko ima smisla, ali Bucksima se može progledati kroz prste obzirom na kontekst u kojem rezultat baš i nije prioritet). Kako smo već spomenuli ranije u postu, igrali su dobro dok Pistonsi nisu stisli u obrani, nakon toga ih je manjak šuterskih opcija po tko zna koji put koštao pobjede.

Također treba istaknuti da je od povratka Monroea u startnu petorku Parker očekivano potonuo s učinkom, jednostavno nema dovoljno lopti za obojicu.

21. KINGS

Dok čekaju rani odlazak na ljetne praznike po običaju ne igraju obranu i žive od Cousinsa u napadu. To im je bilo dovoljno za skinuti Knickse koji su bez Carmela izgledali kao lanjska verzija, ali ne i Detroit i Chicago kojima je ipak itekako stalo igrati u oba smjera.

22. PELICANS

Izvadili su Davisa iz utakmice protiv Blazersa tijekom prvog poluvremena, navodno zbog koljena, usput najavivši da će ga vjerojatno morati poslati na odmor do kraja sezone zbog niza ozljeda. Što su i napravili sutradan, tako da protiv Clippersa i Heata (protiv njih su odmarali i Andersona) nije ni nastupio (začudo, dobili su Clipperse koji nisu imali Paula na vrhunskoj razini na drugoj večeri back-to-backa). Odličan tankerski potez, ali ono što nije odlično je činjenica da se ne radi o predstrožnosti, već o nužnosti jer čovjeka čekaju dvije operacije, koljena i ramena. To dovoljno govori koliko je natučen odradio veći dio sezone (i objašnjava slabiji učinak, posebice u ovih zadnjih desetak dana), a ujedno i još jednom ističe koliko je krhak. Ne samo da će propustiti Olimpijadu, već će i u kamp doći kao rekonvalescent, dakle Pelicansi bi i iduće godine mogli na sličan naći ući u sezonu ako ozbiljno ne porade na rosteru.

23. KNICKS

Nakon očekivanog poraza na gostovanju u Washingtonu, očajna sezona dobila je dodatan značaj porazom od Kingsa doma. Carmelo je dobio poštedu zbog glavobolje u pravom trenutku, nema što. Uglavnom, sav momentum koji su izgradili u prvom dijelu sezone nepovratno je otišao, izuzmemo li Porzingisov potencijal, ispada kako su na sličnom mjestu gdje su bili lani u ovo vrijeme. Čudi li ikoga što im se kao potencijalno pojačanje spominje Dwight?

24. MAGIC

Protiv Cavsa im borbenost i luda Oladipova šuterska večer nisu bili dovoljni, a slično su prošli i na gostovanjima kod Bostona i Toronta gdje su napadački bili puno manje opasni. Skiles opet nema playa, Jennings je katastrofalan kao starter, Payton se tek vraća u rotaciju, a Watson ne samo da je izvan forme, već izgleda kao da mu je prošao rok NBA trajanja. Od Hezonjine igre veće oscilacije ima samo njegova minutaža.

25. NUGGETS

Iskoristili mlitavo izdanje Hornetsa, dokazali da su momčad koja će iskoristiti svaku priliku. Napadali sa svih strana, ta njihova dubina ogroman je plus, Augustin i Barton bili su nezaustavljivi, a ogroman posao odradio je i Nurkić koji je u sredini nosio sve pred sobom, pa tako i Big Ala. Pokazat će se to jedinom pobjedom na turneji po Istoku, Atlanta i Cleveland su ih zgazili, tako da je score 1-4 realan. Za kraj sezone imaju nešto lakši raspored, taman da odrade još jednu 50-50 seriju (jasno, ako ne budu previše razmišljali o tankiranju).

26. WOLVES

Ovdje sve ide svojim tokom, što je samo po sebi uspjeh obzirom na to kako su izgledali prije all-star pauze. Igraju solidno obzirom da se mogu osloniti na 5 igrača i jednu postavu, protiv Warriorsa su si dali šansu, protiv Rocketsa baš i ne, iako je na kraju LaVine svojom već poslovičnom minijaturom srezao rezultat koliko je to bilo moguće.

27. NETS

Bogdanović trpa, ali na ovakvom rasporedu to im ne znači ništa, Bullsi, Pistonsi i Hornetsi nisu momčadi s kojima se trenutno mogu nositi. Protiv Detroita čak su odmarali Lopeza kako bi bio maksimalno odmora za Charlotte, ali čak ni to ni podatak da je gost igrao drugu večer back-to-backa nisu pomogli.

28. SUNS

Krenuo je taman bio NCAA turnir pa su se zbunili, valjda su mislili da igraju na njemu jer su u Salt Lake Cityu zabili 69 poena. Do sutradan su shvatili što se događa, da su još uvijek u NBA, pa su dobili Lakerse, samo da bi nekoliko dana kasnije izgubili od mušterija Grizlija na svom parketu. Booker je nakon perioda sjajne igre u ovom tjednu bio katastrofa, Brandon Knight je uvijek Brandon Knight, a Watson ne odustaje od twin towersa.

29. LAKERS

Nemaju namjeru upropastiti pick pa su protiv Sunsa odigrali kriminalno, nije pomogla ni najbolja partija Williamsa nakon povratka u rotaciju, a i uopće druga najbolja ove sezone nakon onoga showa kojega je prezentirao protiv Oklahome (i tada je kao i u ovoj utakmici predvodio pokušaj povratka). Zeznuli su se protiv Grizlija jer su ostvarili pobjedu, vratio se Kobe u rotaciju pa su uz njega bolje zaigrali Clarkson i Russell, dovoljno da slave u večeri u kojoj su igrači Memphisa umjesto prezentacije grit & grinda čekali da utakmica završi pa da mogu napraviti đir po Los Angelesu.

30. SIXERS

Tri nova poraza u kojima ni na trenutak nisu bili u utakmici (Oklahoma, Boston i Indiana su ih išamarali), tri nova dokaza da su ove sezone prezentirali remek-djelo tankiranja. Međutim, iako su uspjeli u tome da konačno imaju najgori score u ligi, pošlo im je za rukom i totalno ubiti svlačionicu. Lani su ako ništa bili drugo bili borbeni, ove sezone često niti to, a čak je i Brett Brown, hodajući priručnik za samopomoć, upao u depresiju i jedva čeka da se sezona završi.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (1) Trackbacks (0)
  1. Čini mi se da je jedini lijek za Melovu migrenu taj da ga spare s Brettom Brownom. Njemu je još gore…


Leave a comment

Trackbacks are disabled.