60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

18Apr/167

2

Prije osvrta na tekme, par rečenica o novom treneru Netsa. Iskreno, očekivao sam Messinu u Brooklynu, ali Marks ni u ovom slučaju nije išao previše u širinu, odlučivši se za još jednog dokazanog asistenta koji možda nema direktne veze sa Spursima, međutim definitivno ima blagoslov omiljenog sina dinastije iz San Antonia, Budenholzera. Iako ga je otkrio D'Antoni i dao mu šansu dok je bio u Knicksima, Bud je bio taj koji je po dolasku u Atlantu inzistirao na njegovom dovođenju pa je Atkinson uz Snydera (danas trener Jazza, jelte, tada zadužen za razvoj igrača) i Jenksina (moj izbor za defanzivnog asistenta godine i također vjerojatno budući glavni trener negdje u NBA) trebao zaokružiti, a iz današnje perspektive je i očito da je tako bilo, fantastičan skup košarkaških mozgova. Iako je Bud nominalno autor napadačkog sistema Hawksa, a i ranije Spursa gdje je implementirao ključne D'Antonieve ideje u Popov sistem, nije tajna da je želio Atkinsona upravo kako bi iz prve ruke imao pristup D'Antonievim zamislima.

Uglavnom, Marks ovim radi pravi potez, dovodi dokazanog znalca i radnika čime pokušava stabilizirati franšizu na toj poziciji. Sad, obzirom da je za očekivati kako će Atkinson pokušati ugraditi sličan pokretni napad baziran na pick & rollu, postaje očito da će Netsi na tržnici prvenstveno ciljati rasnog playmakera. Također, bit će interesantno vidjeti kako misle uklopiti teretnog centra kao što je Lopez u napad koji će po svemu sudeći ipak biti sklon trčanju i što bržoj tranziciji.

Inače, kad smo već kod trenera, za sada znamo da su ekspresno otvorena mjesta u Minnesoti, Sacramentu i Washingtonu, potpuno zasluženo svi su dobili otkaz (Mitchell i Wittman jer su dokazano ispodprosječni treneri, Karl jer je dokazano za penziju). Ali, vrlo brzo trebalo bi ih se otvoriti još nekoliko - Watson nije pokazao ništa u Phoenixu kao ni Bickerstaff u Houstonu, dakle nema razloga dati im još jednu šansu, Scott je katastrofalan i ovo što on radi zadnje dvije godine čak je gore od svega što su zajedno izvodili Mitchell i Wittman (doduše, Lakersi su takva katastrofa od organizacije da je moguće i da ga ostave), Rambis nije vrijedan ovakvog posla (iako ima podršku Jacksona tako da bi i on mogao preživjeti), a i Casey bi trebao biti bivši ako Raptorsi opet ispadnu u prvoj rundi. Šuška se da su gazde nezadovoljne Kiddom (njima je bar jednostavno, imaju dva kvalitetna asistenta od kojih posebice defanzivni koordinator Sweeney zaslužuje promociju) tako da bi moglo biti gomilu promjena, a kako ima i gomilu kandidata i kako je sve očitije da nema potrebe trpiti prosjek i, još važnije, reciklirati dokazane mediokritete, od ovih desetak novih mjesta barem pola bi ih trebali preuzeti ljudi kao Atkinson među kojima se možda krije novi Clifford ili Thibodeau.

PISTONS @ CAVS, G1

Maksimalno nabrijani Pistonsi u prvom poluvremenu utakmice - čak ni kada su krenule rotacije i kada je Van Gundy neočekivano duboko posezao za klupom, nisu stajali zabijati trice. Dojam je da nisu promašili ni jednu makar relativno otvorenu, što uostalom dokazuje i podatak da su u prve 24 minute s perimetra gađali suludih 10 od 16 (63%). Uglavnom, uvalili su u ovom periodu 58 poena Cavsima da nisu ni trepnuli, a ono fascinantno je s kakvim mudima su zaigrali igrači koji po prvi put nastupaju u playoffu poput Morrisa, KCP-a, ali i rookiea Johnsona (trica preko LeBrona iz driblinga, svašta) i Bullocka (očito mu Stan nije davao minutažu u završnici sezone samo reda radi).

Da je Stan maksimalno pripremio momčad za ovu večer pokazala je i taktika u obrani gdje su Pistonsi pokušavali sakriti mismatcheve, posebice onaj očiti na poziciji četvorke, preuzimanjem na svakom bloku osim u pick & roll akciji koja je uključivala petice gdje su radije birali Drummonda ostaviti u zoni i ignorirati Thompsona. Međutim, ni ovako suvisao plan im nije previše pomogao, Love je bio neumoran u napadanju kroz post-up, svejedno da li preko Harrisa ili Morrisa, a dobre role odigrali su i James (posebice odličan u tranziciji) i Irving (šuterski raspoložen). Zanimljivo da Van Gundy zbog taktike preuzimanja nije inicijalno stavljao Caldwell-Popea na Irvinga, što je možda bila jedina greška jer Jackson je prečesto zaboravljao igrati obranu na potrebnoj razini, jednostavno je ostavljao Irvingu previše prostora.

Kako god, usprkos šuterskom učinku iz snova, Detroit je do poluvremena zbog nemogućnosti da brani Lovea imao samo 5 poena prednosti. Uz odrađivanje posla u napadu, Cavsi su zagospodarili i skakački, opet koristeći činjenicu da Detroit nema rješenja na njihovu klasičnu petorku s ovom ipak previše smallball postavom bez prave četvorke. Uz neumornog Thompsona svoj posao odradio je i Love pa su dodatni pokušaji u napadu držali Cleveland u egalu. Defanzivno su pak i Cavsi zaigrali sličnu taktiku, preuzimanja na svakom bloku, s tim da su na pick & rollu uglavnom udvajali Jacksona, dobrim dijelom spriječivši da ih Detroit napada slash & kick igrom, ali pri tome ostavljajući rupe na strani bez lopte.

Ono što Cleveland nije imao bile su pravovremene rotacije u pozadini, stretch formacija Pistonsa s 4 vanjska previše je razvlačila obranu u kojoj po običaju nije bilo previše raspoloženih pojedinaca, a pogotovo kada bi visoki izašao previsoko na pick & roll. Kad god su Pistonsi imali strpljenja zavrtiti duži napad, mogli su doći do otvorenog šuta. Ne samo da su domaćini plivali u onim standardnim rotacijama, već su često zbog mismatcha koji bi nastao preuzimanjem sami sebe uvaljivali u probleme pokušavajući u hodu mijenjati uloge. Najgore od svega, Cavsi nisu bili u stanju napraviti prednost ni preko klupe, neupotrebljivi Mozgov i ozljeđeni Shumpert nisu bili od koristi (mislim, kad je Jefferson najbolji igrač s klupe uz Dellya što više reći), tako da je Detroit i ove periode odrađivao bez problema - ne samo da su održavali egal, već su upravo tijekom njih napravili i razliku.

U nastavku Van Gundy shvaća da mora KCP-a staviti na Irvinga odmah, bez obzira na kasnije rošade kod preuzimanja, ali osim te promjene gledamo opet manje-više istu priču. Pistonsi zabijaju dovoljno otvorenih trica, Cavsi rade u reketu i drže egal. Stvari se miču s mrtve točke u zadnjoj četvrtini kada Lue, nakon što je klupa još jednom upala u minus (Johnson i Bullock su opet zabili svoje trice), na parket za samu završnicu šalje postavu s Loveom na petici i Jamesom na četvorci. Iako su dominirali u reketu s visokom postavom, prebacivši se na ovu, nazovimo je tako iako znamo da je James najbolji kao četvorka, smallball postavu, Cavsi su dobili nešto pokretljivosti u obrani (s dva troma visoka i često bez agresivnog vanjskog nije lako zatvarati sve opcije protivnika na perimetru, pogotovo ako ne istrčavaš iz zone već se stalno rotiraš i preuzimaš), ali i više opcija u napadu.

Love je ostao problem i na perimetru kao što je bio u sredini, tako da je otvorio prostor u reketu za ulaze Jamesa i Irvinga, a kako su im Pistonsi ostavljali previše mismatcheva, Cavsi su u napadu posao nastavili odrađivati rutinski. Love je bio sjajan cijelu večer prema naprijed u obje role, a u ovoj centra je poseban problem - kao stretch petica pomaže da napad bude učinkovitiji po defaultu jer je reket otvoreniji obzirom da u sredini nema Thompsona, ali ni defanzivnog centra koji ga mora pratiti na perimetar, dakle nije potrebno da onoliko radi u postu već je dosta da drži formaciju, a istovremeno je i u obrani manji problem obzirom da je puno lakše gurati se s Baynesom, pa i Drummondom, nego trčati uokolo zatvarati Harrisa ili Morrisa na šutu.

Žilavi Detroit na kraju je tako puknuo, posebice Jackson koji je usprkos relativnom doziranju minuta (po običaju igrao najmanje od startera, 34 minute) u završnici napravio nekoliko nepotrebnih grešaka, upucavši vlastitu momčad fokusirajući se više na ono što ne može, nego na ono što funkcionira. Što se taktike tiče, Stan je možda trebao zaigrati bez petice u ovom periodu jer Baynes je na parketu bio čovjek manje (imao je dovoljno raspoloženih bekova da se isplatilo riskirati, šuterski bi vjerojatno nadoknadio probleme u reketu koji su i ovako bili izraženi plus bi lakše branio Lovea na perimetru), a i sama činjenica da je na kraju više vjerovao njemu nego Drummondu sve govori o glavnim problemima Pistonsa, a taj je da se, kada je najpotrebnije, još uvijek ne mogu osloniti na dva udarna mlada igrača.

Uglavnom, Cavsi su usprkos lošoj defanzivnoj partiji izvukli pobjedu na rutinu i može ih tješiti da na toj strani parketa vjerojatno ne mogu igrati gore, odnosno da će Lue za iduću utakmicu ipak pripremiti nešto suvisliji plan (ovako lošu obranu više ne smiju ponoviti, agresivno igranje na pickove očito ne mogu pratiti s ovako sporom startnom postavom, tako da ne bi bilo zgorega da zaigraju isključivo konzervativno, s puno više zone kod branjenja picka). U napadu nemaju razloga za brigu, čak i bez neke specijalne partije Jamesa koji je šuterski opet bio užasan (imao je doslovno jedan ubačaj izvan reketa), očito da mogu dovoljno zabiti i kroz visoku postavu i kroz uvjetno rečeno nisku. Oni su očito zacrtali svoju playoff rotaciju, znači uz startnu visoku petorku imaju namjeru završavati s ovom niskom i to su u ovom trenutku možda i optimalna rješenja za raspodjelu minuta.

Pistonsi pak mogu žaliti što ovakvu šutersku večer nisu okrunili pobjedom, sve i da im obrana Cavsa nastavi ostavljati ovoliko prostora na strani bez lopte, da će gađati u cijeloj seriji 52% za tricu jednostavno je nerealno očekivati.

HORNETS @ HEAT, G1

Očekivao sam neizvjesnu seriju već od prve utakmice, ali Miami je odradio posao vrhunski, pokazavši tko je gazda od starta. Njihova rutina na jednoj strani, na drugoj vidno nervozni Hornetsi koji su odmah u startu zaigrali u grču. Ima tu dovoljno ljudi koji su osjetili playoff atmosferu tako da nije razlog za loš ulazak u utakmicu nikakva panika nastala zbog tenzija, već jednostavno nesnalaženje na obranu Heata koja je odmah u startu postavila prvi izazov Cliffordu. S fenomenalnim Dengom koji je bez problema odsjekao Williamsa, Hornetsi su ostali bez svog ključnog ispušnog ventila, a istovremeno nisu imali otvorenu sredinu jer je Whiteside kampirao pod košem uopće ne izlazeći na pick & roll sa Zellerom.

Dok su se Hornetsi tražili, Heat je pak na drugoj strani odrađivao posao bez većih problema - napadali su kroz pick & roll i koristili ono što bi im obrana Hornetsa dala. Ako bi preuzeli na picku, napadali su kroz mismatch, ako bi netko išao na pomoć, našli bi otvorenog šutera. Uvidjevši da ne može igrati s dva čovjeka manje u napadu, Clifford relativno brzo u igru baca Jeffersona i tu se stvari samo dodatno kompliciraju za Hornetse. Naime, Jefferson nema Zellerovu pokretljivost i ovo je Whiteside odmah iskoristio da dodatno dominira u reketu. Najgore od svega, s Big Alom pod košem Hornetsi su izgubili onu tečnost u napadu jer Jefferson funkcionira isključivo u post-upu, tako da im je samo dodatno zakrčio reket za slash & kick igru.

Tu Spoelstra vuče još jedan sjajan potez, svjestan da Hornetsi traže rješenja na parket baca Winslowa i Richardsona umjesto Dragića i Johnsona kako bi Wadea kao playa okružio s 4 atlete i tako dodatno naglasio kakvu prednost Heat ima u fizikalijama. Doslovno na svakoj poziciji sada su mogli kreirati mismatch jer ni jedan igrač Hornetsa nije imao prednost ni u centimetrima ni u mišićima nad protivnikom, a istovremeno su u obrani imali svoju najbolju petorku. U ovih zadnjih 4 minute četvrtine Heat tako od finih +8 skače na astronomskih +19 i utakmica je praktički gotova.

Spoelstra je potpuno nadigrao Clifforda koji u ovom periodu na parket ubacuje klupu, točnije Lina i Kaminskog, tako da nedostatak atleticizma Hornetsa postaje još izraženiji - osim što se i dalje muče zabiti iako su sada već na parketu Dragić i Amare umjesto Wadea i Whitesidea, u obrani jednostavno ne stižu zatvoriti reket bez pomoći, a to Heat koristi da otvorenim šutevima s perimetra samo pumpa prednost (za momčad koja zabija tako malo trica kao oni, 4 od 5 u prvoj četvrtini su apsolutni bonus, a od toga ih je 3 stavio Deng koji je apsolutni junak utakmice zbog svega što je odradio u oba smjera).

Obranom i fizičkom nadmoći u reketu Heat bez problema kontrolira ovaj plus tijekom druge četvrtine (Heat je u prve 24 minute imao 23 skoka naspram 9 Hornetsa, od čega čak 7 napadačkih, a gosti su, ne zaboravimo, najbolja defanzivna skakačka momčad lige koja cijelu obranu bazira na tome što ne dozvoljava druge pokušaje). Dapače, u trećoj gledamo opet isto - Hornetse koji igraju s dva čovjeka manje u napadu i muče se kreirati dok na drugoj strani nemaju rješenja za razigrani Heat koji, kad ne ubacuje otvorene šuteve, kupi skokove u napadu.

Heat sad već odlazi preko 20 poena prednosti i samo je pitanje trenutka kada će i Clifford baciti ručnik jer u ovoj utakmici je, a toga je upravo on najviše svjestan, matiran. Za Whitesidea pod košem nemaju rješenja, to je nešto čega su bili svjesni na početku serije i najgore bi sada bilo vratiti se Jeffersonu kako bi pokušali kroz post-up natjerati Whitesidea da više igra obranu 1 na 1 umjesto da dominira kao zonski playmaker što mu je omogućeno kada je Zeller na parketu. S tim moraju živjeti i vjerojatno i mogu, ali za njih nema nade ako će Deng na ovakvoj razini dobivati matchup protiv Williamsa. Marvin se doslovno nije vidio, Deng ga je potpuno odsjekao u napadu, a onda je još na drugoj strani zabio sve što je mogao jer Williams nije toliko dobar kao on kada treba zatvarati stretch četvorke. Uglavnom, Deng vjerojatno neće ubaciti sljedeću utakmicu suludi 31 poena iz 13 pokušaja, ali, ako se pokaže da je Heat i ovaj matchup na četvorci okrenuo u svoju korist, to je ogromna, ogromna stvar.

Uz to što mora smisliti kako iskoristiti Williamsa i kontrolirati skok, Clifford mora razmisliti i o novom uzorku izmjena jer Spoelstra ga je totalno nadigrao sjajnim miksanjem. Uz to što je idealno razdvojio Dragića i Wadea, pazio je i da Johnsona nema na parketu uz njih dvojicu osim u startnoj postavi gdje Hassan stigne ispraviti sve propuste na perimetru - fenomenalno je koristio Winslowa i Richardsona kako bi pokrpao sve rupe koje bi eventualno mogle nastati u obrani kad u sredini nema Whitesidea. Klupa Hornetsa je previše jednodimenzionalna, jednostavno na njoj nema poštenih defanzivaca i protiv ovakve rotacije Heata nisu u stanju napraviti ništa kako bi napravili razliku.

I Williams i Clifford mogu bolje, to su definitivno dokazali tijekom sezone, ali nakon ovakve partije Heata opravdano se pitati može li to bolje biti dovoljno jer Miami trenutno izvlači maksimum iz rostera kojega ima na raspolaganju. Mislim, ako Hornetsi neće parirati u skoku i barem dobiti bitku s perimetra (a sinoć su ubacili samo 6 trica naspram 9 Heata), onda stvarno nemaju što tražiti u ovoj seriji. A nije da nema rješenja - treba više 2 na 2 akcije između Batuma i Walkera kad već ne mogu koristiti Zellera kao screenera (pogotovo kada su na parketu starteri i kada Dragić i Johnson ne mogu ovako nešto dovoljno dobro braniti), Williamsa treba otvarati kroz blokove umjesto da samo visi statično na perimetru kako bi mu kreirao više prostora za šut, a ne bi bilo zgorega pokušati s Linom kao starterom umjesto Leea. Startna postava Heata ostavlja dosta prostora za ulaze, što više kreatora iz driblinga imaš, imaš i više šanse pokrenuti napad. Uz to što bi pomogao kao dodatni kreator, Lin bi možda natjerao Miami da odustane od traženje idealnih situacija i napada mismatch kroz izolacije za Wadea ili Johnsona, ovisno o tome na koga bi Clifford stavio Lina, a istovremeno bi klupa u Leeu imala barem jednog defanzivca kojega može poslati na parket protiv druge postave Heata.

S tim da, opet naglašavam, ako će Deng i Whiteside i dalje ovako dobivati individualne matchupove, serija je gotova.

GRIZZLIES @ SPURS, G1

Usprkos nekim najavama da bi Aldridge mogao odmarati zbog bolnog prsta, Spursi na parketu od starta imaju udarnu postavu. Samo, za razliku od Warriorsa i Thundera koji su ekspresno otpuhali protivnike, San Antonio ide laganim ritmom u nadigravanje s veteranima Memphisa. Gledamo košarku iz jednog drugog doba, prikladniju nekoj rekreacijskoj ligi veterana nego onome što smo do sada gledali u playoffu. Kako domaćini nemaju tranziciju ni tricašku moć da brzinski naprave razliku nekakvom serijom, Memphis gegajući se niz parket drži priključak praktički skoro cijelo prvo poluvrijeme. Ipak, činjenica da im je Carter ključni kreator i da promašuju gomilu šuteva iz reketa kad-tad im se morala obiti u glavu, pa tako Spursi ipak u zadnje dvije minute pred odlazak na odmor uspijevaju izgraditi +11. S tim da, osim nekoliko dobrih reakcija Leonarda u obrani koje su dovele do laganih poena u kontri, povremenih Parkerovih ulaza na obruč i par skokova Aldridgea u napadu, nisu pokazali ništa protiv momčadi koja se itekako uznojila da zabije 37 vražjih poena u 24 minute.

Srećom, Spursi po običaju istrčavaju agresivniji u trećoj četvrtini u oba smjera i prednost za čas raste na +20, do kraja četvrtine i do +30 i to je kraj. Znači, formula je ubaciti u višu u trećoj, ok, dovoljno protiv Memphisa kojem je plafon u ovoj seriji 40 koševa po poluvremenu. Opet Spursi nisu previše ubacili s perimetra, ali i ove tri trice u ovom periodu bile su više od samo dvije koliko su ubacili u prvom poluvremenu, a ono gdje su ubili Memphis bio je reket. Aldridgeova aktivnost pod obručima uz standardnu dozu šuta s poludistance, plus Parkerovi ulazi u sredinu reketa, bili su jednostavno previše da Memphis nastavi držati priključak.

BLAZERS @ CLIPPERS, G1

Da playoff na Zapadu nastavi biti nezanimljiv pobrinuli su se i Clippersi. Iako je njihov protivnik relativno kompetentan te im je stoga trebalo puno više vremena da se ozbiljno odvoje, tipa do početka zadnje četvrtine, od starta utakmice je bilo vidljivo da je ovaj matchup okrenut u korist domaćina. Uz očekivanu kvalitetu više u pick & rollu koju su imali u oba smjera (Paul je posebice sjajno pazio na Lillarda, a ovaj je po običaju ostavljao Paulu prostora koliko želi), Griffin je odradio svoje u izolacijama protiv Aminua, a uz to je i Mbah A Moute fino odsjekao McColluma kao sekundarnog kreatora. Kako Harkless nije šuter ni dribler koji može koristiti činjenicu da je na njemu Redick, odnosno kako Blazersi nisu mogli računati na prednost u skoku pored Griffina i Jordana, startna postava im je djelovala poprilično nemoćno. Čak i kada je Stotts ekspresno izvadio Harklessa da pokuša dobiti potrebni šuterski efekt od Crabbea, Blazersi nisu mogli zabiti koliko mogu primiti, pogotovo sada kada je Redick imao još lakši posao otvarati se u catch & shoot situacijama.

Davis i Henderson donijeli su nešto energije s klupe, ali Blazersi ni protiv sporednih postava Clippersa nisu uspjeli napraviti razliku iako im je Rivers dao šansu koristeći drugu petorku bez ijednog člana jezgre u 4 minute dugoj šihti na početku druge četvrtine. Doduše, vratili su se u egal, ali čim su se na parketu našle udarne petorke, domaćini su napravili prednost.

Na startu treće isti problemi za Blazerse, jednostavno ne mogu dobiti matchup na pozicijama jedan i pet, a očito ni na četiri, tako da prednost Clippersa sada već raste na opipljivih +17 dok Stotts konačno nešto ne odlučuje napraviti. Uvodi Davisa i Hendersona umjesto Harklessa i Plumleea, ali, iako su definitivno unijeli dašak svježine, ranija energija koju su pokazali protiv klupe Clippersa u sudaru sa starterima više nije toliko presudna.

Zanimljivo da Stotts nije posezao za postavom s dva visoka - obzirom da je Aminu daleko od pouzdanog šutera i da im ova smallball postava baš i ne donosi potrebnu stretch kvalitetu da istjeraju Griffina iz reketa, možda su mogli barem pokušati parirati snagom u sredini. Jasno, čovjek koji cijelu sezonu izbjegava koristiti zajedno Davisa i Plumleea jer zna koliko bi to uštopalo napad definitivno nema previše želje za takvim potezom, ali ovo je playoff, nemaš što izgubiti jer ti se i ovako i onako piše brzo ispadanje ako ne pokušaš ništa.

Uglavnom, Clippersi održavaju prednost bez problema dok je na parketu jezgra (dosta je dodati da su tijekom 26 minuta koliko su igrali s 4 najbolja igrača zajedno imali +17 iako su tricu šutirali samo 17% u tim periodima što se teško opet može ponoviti bez obzira što im manjka šuterske širine, posebice kada su u kombinaciji s Mbah A Mouteom), a ovaj put im čak uspijeva ne ispustiti je tijekom nove šihte druge petorke. Riversu se tako slijepo povjerenje u klupu ovom prilikom vraća (njegova logika je jasna, što više minuta zajedno držati najbolju postavu kako bi napravili što veći plus, a onda se ostaje nadati da ga hokejaška izmjena petorke neće prokockati), ali dobrim dijelom jer su Henderson i Davis već dosta potrošeni zbog nešto ranijeg ulaska u utakmicu. Naravno, povratkom startera na parket, prestaje svaka nada za Blazerse.

Clippersi su tako dobili matchup u oba smjera, ali Blazersi nisu bez rješenja. Za početak možda ne bi bilo zgorega potpuno izbaciti Harklessa iz rotacije i krenuti s dva visoka (Vonleh opet starta kao i veći dio sezone jer Davis je potreban radi energije s klupe) kako bi istovremeno otežao život Griffinu, ali i kako bi Aminua mogao staviti na Redicka, možda i iskoristiti činjenicu da je Mbah A Moute igrač manje u napadu (njegov čovjek definitivno bi trebao puno više pomagati zonski, tipa mogu McColluma ostaviti na Redicku, a Aminua koristiti kao pomoć prilikom udvajanja Griffina ili Jordana ili, zašto ne Paula kad je očito da Lillard taj posao ne može odraditi). Probleme u pick & rollu ne mogu riješiti, mogu ih ublažiti, a, uz malo sreće, Lillard 1 na 1 protiv Paula i McCollum 1 na 1 protiv druge petorke mogu zabiti puno više teških šuteve nego je to bio slučaj sinoć te tako mrvicu okrenuti brojke u svoju stranu. Ako pak žele ostati vjerni smallballu, onda nek jednostavno starta Henderson (ili Crabbe) umjesto Harklessa (ionako Aminu jedini brani Griffina, dakle nema smisla držati čovjeka bez šuta na boku ako ne pomaže u branjenju ovog ključnog mismatcha), plus uvijek mogu pokušati staviti Plumleea na Blakea i Aminua na Jordana kako bi možda natjerali Clipperse da više posjeda troše kroz manje pouzdanog realizatora. Uglavnom, definitivno imaju prostora za rast i u obrani i u napadu, ne dovoljno da uzmu seriju, ali svakako je mogu učiniti interesantnijom nego što je slučaj bio u ovoj prvoj utakmici.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (7) Trackbacks (0)
  1. Bickerstaff ne da nije ništa pokazao, nego bi mu momentalno trebalo dati otkaz jer svojim rotacijama sramoti Rocketse protiv Warriorsa. Koji kreten može držati Brewerovo truplo u prvoj postavi, a Motiejunasa zacementirati za klupu kad ekipa puno bolje igra s njim na terenu. I svi koji prate Rocketse znaju već godinu dana da Draymond ne može čuvati Motiejunasa u postu, što je bilo vidljivo i u zadnjoj četvrtini prve utakmice.
    Corey Sewer i Terry van iz rotacije, njihove minute dati Donatasu i McDanielsu. Izmjenjivati Beverleyja i McDanielsa na Curryju, Terryja na njemu može držati samo debil (npr. Bickerstaff). Motiejunas treba matchirati Greena po minutama, Donatas ima problema s njegovom raznovrsnošću u napadu, ali u postu ga Green ne može čuvati i nakrcat će se faulovima. Ubaciti i Montrezla Harrella da malo objasni sucima (kao što je objasnio onome u D-ligi) jer u najmanju ruku sude sumnjivo, Bogutu se dopuštaju užasni illegal screenovi.
    I to je recept za osvojiti jednu, u najboljem slučaju dvije pobjede. Samo da se ne osramote…

  2. S obzirom da je Heat jučer igrao ki navijen, dok je Cleveland limitiran klupom treba razmisliti i o tome da bi se u možebitnoj međusobnoj seriji Heat mogao provući do finala što bi bio najlošiji predstavnik istoka u zadnjih 10 godina (nisam gledao ovosezonske susrete CLe i Mia, al stvarno me zanima kako King rješava ulaze protiv Hassana di mi se čini da ne možeš vidit koš od onolikih ruku…ma idem sad bacit oko na to :D)

  3. @ Royce – očito nisi gledao Motiejunasa u završnici sezone od kad se vratio u rotaciju, čovjek je totalno van forme, pa praktični nije trenirao cijelu sezonu. jedno je zadnja četvrtina nebitne utakmice, a nešto drugo cijela serija…
    McDaniels definitivno treba dobiti šansu i ozbiljne minute, pa imaju čovjeka pod ugovorom i ovo je idealna prilika da vide kako se uklapa u smjer kojem teže, nema logike da on sjedi, a igraju Brewer ili Terry

  4. Nažalost, kao i svake godine, pogledao sam većinu utakmica Rocketsa. Istina je da Motiejunas nije u nekoj bajnoj formi, no to je dijelom i zasluga Bickerstaffa koji nema nikakav obrazac rotacije, u toj ekipi se ne zna tko pije, a tko plaća (Motiejunas odigra 5 min prve i treće četvrtine, ostatak sjedi na klupi, Josh Smith ne igra mjesec dana pa naglo dobije po 20 minuta u ključnim utakmicama pred playoff??).
    Donatas je igrač kojeg jako volim i priznajem da sam nerealan, no vole ga i ostali navijači zbog truda, htijenja, zalaganja (ovo su Jackie Chiles izreke). Prošle sezone je uz Hardena bio najkonstantniji strijelac ekipe i vodio ligu po broju ubačenih koševa iz posta. Ove godine čovjeku se možda jednom na utakmici očisti strana, potpuno nerazumljivo. Prekjučer je igrao u garbage timeu gdje su Warriorsi već lagano hladili jaja, no i dalje je dominirao nad Greenom.
    Jest, imao je vrlo zajebanu ozljedu, ali i dalje ima taj osjećaj za igru. Timska obrana, stalna komunikacija, preuzimanja, jedini je koji uvijek zagradi svog igrača u skoku (tu je Terrence Jones bio najgori igrač kojeg sam ikad vidio, a Dwight se također nikad ne zagradi, igra na kartu svog atleticizma), u napadu stalno postavlja pickove, kruži lopta, igrači se kreću, uvijek pronalazi otvorenog suigrača nakon pick & rolla (ili pas u korner ili Dwightu na alley-oop), čovjek je pravi lider na parketu i vidi se da razumije košarku.
    Možda ovakav kakav trenutačno jest i nije neko sjajno rješenje na poziciji četvorke, ali je najbolje što Houston ima.

  5. Potrpali otvorene trice uz jos neki kusur, usrali se ko grlice na pnr Reggie-Drummond, izderali i narugali se sa sucima, bili u igri skoro 40 minutas Cavsima. Nije to ni lose.
    Jedva cekam postave s Loveom na petici kroz duzi period da vidim kako ce se snac jer Jackson se jako izgubio u tim situacijama, posta je oni Jackson zujalica. Znam da Drummond nije efikasan u postu, ali bi ga gura dolje dok god je midget Tristan na njemu jer ostale opcije nece bas zgodno prolazit pogotovo kada je James na slabijoj strani protiv Haris koji kao sluzi ko drugi kreator

  6. Kazem ja da je Rick Carlisle madjionicar svoje vrste. Ne znam koga bih drugog uzeo za trenera u plejofu. Covek bi sa pokojnicima osvojio utakmicu. Ne vidim ni jednog trenera, koji bi sa takvim pokojnicima (povredjenim igracima ili igracima, koji izlaze iz povrede) osvojio utakmicu protiv atletski mnogo nadmocnijeg protivnika. Bas zbog Carlisle volim Dalas, kao i zbog velikog Dirka. Ali kod Carlisle svaki igrac zablista, za to je sa pravom madjionicar.

  7. @kontrabas, slažem se.

    Carlisle > Isus


Leave a comment

Trackbacks are disabled.