ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

19Apr/164

3

PACERS @ RAPTORS, G2

Casey je posegnuo za očekivanom izmjenom, umjesto Powella na parketu je Carroll. Iako smo prošlu utakmicu u onim minutama koje je proveo na Georgeu ustvrdili da je Carroll daleko od potrebne forme za odraditi ovaj zadatak, ovo je logičan potez, ako zbog ničega drugoga onda zbog toga jer olakšava život DeRozanu koji se ne mora toliko trošiti u obrani u bezuspješnim pokušajima da brani najboljeg čovjeka Indiane. Dapače, može i pomoći tako što će držati Ellisa pod kontrolom.

Samo, Carroll već nakon 3 minute zarađuje drugu osobnu i Toronto je opet u poznatoj postavi, s tim da ovaj put Casey ostaje pri tome da Georgea uglavnom ne čuva DeRozan. Powell je dobio taj zadatak, a na nekoliko posjeda uzeo ga je čak i Lowry - poanta je bila posvetiti se podjednako svim vanjskim igračima Pacersa jer Indiana nema klasičnog dominantnog playmakera, a ako se jedan i razigra, ostali su pod kontrolom. Tako da je prva četvrtina dobrim dijelom nalikovala na start prošle utakmice. Valanciunas opet sjajan, dominira skokom i uopće energijom, a najveću razliku čini realizacija na obruču. Dok Pacersima ispada nekoliko zicera pored izuzetno agresivnih Raptorsa koji su svjesni da si ne mogu dozvoliti 0-2 rupu, na drugoj strani domaćin trpa upravo najviše preko Jo-Vala. Lowry je u puno boljem izdanju, ne može staviti šut, ali zato baca lobove Valanciunasu, cijelo vrijeme probijajući obranu preko osnovne linije.

U završnici prve četvrtine usprkos desetak poena minusa Vogel opet poseže za kompletnom drugom postavom, dok je Casey i ovdje pokazao da je naučio nešto iz prošle utakmice, ostavlja na parketu s rezervama prvo DeRozana, zatim i Lowrya. I to logično donosi rezultat kao što je bio slučaj cijelu sezonu, nakon par trica Rossa i Pattersona razlika je sada na već solidnih +15. Raptorsi razigrani u oba smjera, kontroliraju reket, a Pacersi ne mogu ubaciti ništa iz vana - idealan recept za iskupljenje. Samo, umjesto da izgrade još veću prednost, domaćini dozvoljavaju smirenje tenzija.

Povratkom startera na parket i padom fanatične energije domaćina Indiana je za čas na -5, dovoljno je bilo da Lowry i DeRozan promaše par ulaza i da Pacersima konačno upadne nekoliko skok-šuteva. Bez obzira na lagani pad razine igre, za Toronto je dobra vijest da im barem trener ne puca u noge - nakon kratke šihte Biyomba na parketu je opet Valanciunas (prošlu utakmicu gotovo da nije igrao u drugoj četvrtini). Ovo je bitno ne samo zato što je Valanciunas faktor u napadu, već i zato što se zbog njegovog prisustva Vogel očito boji dati šansu Turneru na petici, tako da Pacersi uopće ne posežu za onom sjajnom napadačkom postavom iz prošle utakmice. Vogel također većinu minuta kao smallball četvorci daje Hillu, Milesa sa starterima koristi tek u zadnjih par minuta poluvremena, tako da je Indiana dobrim dijelom ostala bez one infuzije energije koju je imala prošlu utakmicu.

Da Raptorsi ipak ne odu na odmor s tih desetak poena prednosti koje su uglavnom uspijevali održati pobrinuo se Ellis - na stranu trica preko ruke na kraju četvrtine koja je upala slučajno, čovjek je prije toga imao dva odlična poteza, ulaz i skok-šut iz drilinga, oba pored DeRozana koji nije ni pokušao odigrati obranu.

U nastavku gledamo sličnu utakmicu baziranu na čuvanju reketa i povremenom ubačnom skok-šutu. Toronto ne uspijeva povećati prednost iako su i Lowry i DeRozan konačno ubacili poneki šut, a razlog je taj što George igra sve bolje i doslovno sam drži Indianu u minimalnom zaostatku. I ne samo da jedini zabija, već ga Vogel ovaj put ostavlja i s rezervama kako bi parirao DeRozanu kao lider druge petorke. Čovjek je tako odigrao cijelu četvrtinu u komadu i obzirom na posao koji je radio u oba smjera maksimalno se istrošio, ali rezultat svega je bio da su Raptorsi preko bolje klupe opet otišli na desetak poena prednosti.

I ovo je problem jer Toronto svoju ubitačnu postavu, s Lowryem uz rezerve, čuva za start četvrte četvrtine. Kako Georgea nema na parketu, netko drugi kod Indiane bi trebao povući kako bi parirali domaćinu. Pacersi pak takvog čovjeka sinoć nisu imali, Toronto opet odlazi na petnaestak poena prednosti i pred zadnjih 7 minuta stvar se čini gotova. Da spasi stvar pokušava sada Vogel s najboljom napadačkom postavom, ali osim Georgea i dalje nitko kod Indiane ne može zabiti. Uz to Vogel odmah povlači s parketa Turnera čim Valanciunas zabija prvi zicer preko njega, a koliko je u ovom trenutku bez rješenja, najbolje govori podatak da na parket šalje Allena.

Raptorsi tako mirno privode utakmicu kraju, odradili su puno bolji posao i, najvažnije, nisu sami sebi spoticali noge. Casey je popravio sve ključne propuste u rotaciji viđene u prošloj utakmici, tako da je prevagnula kvaliteta rostera. Iako je George opet dobio matchup protiv DeRozana na dominantan način, sve ostalo Toronto je okrenuo sebi u korist. Lowry kao što smo rekli ne može nikako pronaći šut, ali je odradio sjajnu utakmicu kao slash & kick playmaker i defanzivac, klupa je bila odlična, Valanciunas sjajan. Odluka da se fokusiraju na 1 na 1 obranu i ignoriraju probleme koje im zadaje povremeni mismatch, što George za sada jeste, pokazuje se dobrim potezom - ako mu se uskoro ne pridruži netko kao druga i treća opcija, uzalud će biti Indiani što ima vjerojatnog MVP-a serije.

MAVS @ THUNDER, G2

Dallas se u utakmici broj dva fokusirao isključivo na jedan cilj - ne upasti u rupu na startu prve i treće četvrtine kada je na parketu najbolja petorka Thundera. U svim ostalim kombinacijama Mavsi mogu koristiti slabosti Oklahome i donekle pratiti nadmoćnog protivnika, ali sve im je uzalud ako upadnu u rupe u ova dva perioda. Stoga su, uz one standardne prilagodbe poput preuzimanja (ne samo na picku već i zonski), igranja obrane 5 na 4 ignoriranjem Robertsona čiji čovjek dodatno pomaže preuzimati u reketu i povlačenja u reket na strani bez lopte kako bi spriječili ulaze te izazvali Oklahomu da ih dobije šutom iz vana sekundarnih opcija (što je uvijek dobar plan protiv momčadi koja isključivo napada kroz prvu ili drugu opciju i koja gotovo nikada nema sekundarnu akciju u kojoj bi se npr. Durant otvarao na jednoj strani dok Westbrook napada na drugoj, već dok jedan napada drugi obično čeka u spot-upu što je puno lakše zatvoriti), pokušali što više usporiti ritam utakmice.

Uz to što su i sami maksimalno razvlačili vlastite napade kako bi sveli utakmicu na što manji broj posjeda (kako bi Oklahomi ostavili što manje prilika za eventualno nabijanje razlike), tranzicijskom obranom su natjerali OKC da igra isključivo na postavljenu igru, što za takvu momčad nikako nije dobro (a obranu su počinjali već na protivničkoj polovici ne dozvoljavajući Westbrooku da nesmetano uhvati zalet i sjuri se u reket - zvuči banalno, ali ogromna je stvar ako uspiješ usporiti Westbrooka i natjerati ga da napad započinje kasom umjesto galopom, u čemu je posebno dobru rolu odradio Felton). Ukratko, Mavsi su igrali obranu tako da na minimum svedu atleticizam, a da maksimalno naglase košarkaške vještine.

I iako im je to pošlo za rukom iznad očekivanja (postavlja se pitanje zašto više momčadi u ligi nije u stanju ovako braniti petorku koja praktički sadrži dva igrača bez raspona na šutu plus Westbrooka koji tricu pogađa s jedva 30% i koja je usprkos tome jedna od samo dvije petorke u NBA koja je odigrala više od 500 minuta zajedno i za to vrijeme ubacila preko sjajnih 113 poena na 100 posjeda u prosjeku - ako se itko pita, druga je mlada postava Wolvesa), sva taktika, svi planovi i sav trud uložen u realizaciju bili bi uzaludni da Deron na trenutak nije izgledao kao da opet igra za Bešiktaš. Veteran je ubacivao trice kao na traci i time je dao potrebnu podršku obrani, u svakom slučaju dovoljno da se Oklahoma ne odvoji (najluđe od svega nije trebao ni igrati zbog problema s leđima, ali dao si je šansu i isplatilo se).

Nakon što su nekako preživjeli uvod, Mavsi su ostali u egalu do početka treće, zahvaljujući prije svega dobrim reakcijama klupe. Carlisle je na njoj ovaj put ostavio Mejria kojega je u startnoj roli zamijenio Pachulia i pokazalo se to dobrim potezom jer je Kanter imao puno više problema s njegovom dužinom nego Zazinom agresivnošću, a vrijedi i obrnuto, Adams nije mogao tek tako gurati uokolo Zazu kao drugog centra Dallasa (druga promjena u startnoj petorci Dallasa bila je uvjetovana ozljedom, Barea nije mogao zaigrati pa je startao Felton i to se pokazalo sretnim potezom jer je krupniji Felton puno više smetao Westbrooku). Mejri je, uz energičnog Andersona i razgiranog Harrisa, dao obrani Dallasa još jednu dozu kvalitete, blokersku, potrebnu da se izdrži u ovom kontekstu u kojem doslovno moraš odigrati bez greške da bi imao šanse ukrasti utakmicu.

Međutim, ni tu Oklahoma ne uspijeva prelomiti utakmicu. U jednom trenutku imaju +8, ali ritam i dalje kontroliraju Mavsi tako da je sve očitija nervoza kod igrača Thundera. Posebice je neprepoznatljiv Durant koji nepotrebno požuruje akciju i uzima gomilu loših šuteva kao da je DeRozan (i to DeRozan u najgorem mogućem izdanju). Ovakva njegova igra, uz standardno soliranje Westbrooka, ne pomaže Oklahomi koja više nije u stanju zadržati ni ovu malu prednost. S tim da treba dodati kako Duranta ne čuva George kao DeRozana u seriji na Istoku, već uglavnom Matthews ili Anderson, a nakon preuzimanja je znao ostati i na Harrisu. Bez obzira na čuvara i činjenicu da može lakoćom šutnuti preko koga god poželi, Durant ne može zabiti ništa (večer je završio s katastrofalnih 7-33 i doslovno nije zabio nijedan skok-šut s poludistance, a Mavsi su mu upravo takve najradije ostavljali). Koliko god bi sada pričali o obavljenom poslu Oklahome da je KD zabio nekoliko šuteva koji su mu iscurili iz obruča, toliko je ovakva prezentacija košarke samo još jednom potvrdila da Thunder ni godinu dana nakon Brooksa nema ništa nalik sistemu u napadu.

Carlisle, koji cijelu večer neumorno zove akcije (osim u samoj završnici kada su se prepustili Feltonu u pick & rollu) ne bi li na sve moguće načine izmorio obranu Thundera koja od posjeda do posjeda na zna što joj se sprema (usporedite to s onim što oni vrte na drugoj strani gdje Dallas u 90% slučajeva zna što će protivnik odigrati), jedva je dočekao ovakav moment jer utakmica je došla do clutch perioda, a njegova momčad skok-šutom Feltona (kojega Oklahoma ni ne pokušava braniti, prvenstveno zbog još jedne lijene reakcije Westbrooka na pick & rollu) dolazi na jedan poen zaostatka (najluđe od svega, Felton u sljedećoj akciji radi istu stvar, samo što ovaj put zabija preko Adamsa koji ga je kao preuzeo, ali ga je odlučio čuvati udaljen 3 metra, a i u završnici je imao ulaz kad god je poželio pored Westbrooka tako da je na najbolji mogući način zamijenio Williamsa koji zbog bolova ipak nije mogao igrati zadnju četvrtinu).

Jer zna Rick da sada počinje show. Mislim, nema čovjeka u dvorani ili pred ekranom koji relativno pažljivo prati NBA, a da nije upoznat s problemima Oklahome u završnicama utakmice ove sezone. Jedna čvrsta momčad, koja stvarno u Ibaki, Adamsu i Durantu ima kvalitetne obrambene igrače, u zadnjih 5 minuta utakmice kao da prestaje igrati obranu. Isto tako, jedan moćan napad sastavljen od vanserijskog strijelca kao što je Durant i atlete kao što je Westbrook, obično pokaže svoje najgore lice (na kojem se očitava bezidejnost) u situaciji kada protivnik na parketu ima najbolju postavu (a oni je iz nekog razloga nemaju jer Donovan će radije dati šansu u završnici Singleru ili Foyeu ili gospođi u prvom redu nego zaigrati s Robertsonom).

Čisto reda radi spomenimo neke završne posjede Oklahome. Westbrook ulazi nakon picka u srce obrane na igrača, neuspješno polaganje koje srećom kupi Adams. Durant pokušava driblati na perimetru 1 na 1, lopta mu se odbija od nogu i završava kod igrača Dallasa. Westbrook opet ulazi u sredinu i baca loptu na tribine jer je u žurbi zaboravio uhvatiti. Durant igra 1 na 1 u post-upu, s poludistance poteže još jednu ciglu. Westbrook poteže otvorenu tricu, ajde barem je bio catch & shoot, ali naravno da je u pitanju opet cigla. Durant pokušava driblati kroz dvojicu i opet se pogađa u nogu (srećom, sudci je vraćaju Oklahomi). Otvoreni skok-šut Duranta nakon istrčavanja iz bloka (prava akcija i istovremeno pokazatelj da obrana Dallasa ovakav tip igre ne može pratiti) - cigla. Polaganje Duranta u kontri za pobjedu - mekano i mlako kakvo ni na haklu ne prolazi. Mislim, ne samo da su igrali standardno loše u zadnjih 5 minuta, već je Durant istovremeno odigrao možda najlošiju partiju od kada je Oklahoma playoff momčad.

Btw, Donovan neodoljivo podsjeća na Del Negra dok šeta uz aut-liniju sa smotanim A4 papirom pod rukom. Tko zna što čovjek crta po njemu, cvijeće ili možda kurčiće.

Kako god, loše individualne partije njihovih zvijezda i manjak smisla u cijeloj organizaciji problemi su s kojima se mora nositi Oklahoma. To se Dallasa ne tiče jer oni su sinoć napravili ono što Thunder nije - dali su svoj maksimum, ponudili su hrpu junaka iz pozadine (ali stvarno hrpu, bila je to timska pobjeda u najboljem smislu gdje je sedam ljudi odradilo sjajne role i gdje ni jedna uloga nije bila manje važna) i izbjegli su metlu (i situaciju u kojoj bi Felton zbog promašenih bacanja na samom kraju od junaka postao tragičar). Možda Mavsi i mogu šuterski bolje, ali isto tako bolje može i Durant tako da ne treba tražiti scenarije po kojima Dallas može učinkovitijom napadačkom izvedbom ukrasti još jednu tekmu. Postoji onaj puno realniji scenarij - da im OKC novu pobjedu uruči kao poklon.

ROCKETS @ WARRIORS, G2

Warriorsi su ipak odlučili odmoriti Currya ovu utakmicu, gležnju treba nekoliko dana da se oporavi i u ovakvom kontekstu nije imalo smisla žuriti. S Livingstonom u startoj postavi Golden State je ostao bez dubine na klupi, ali startna petorka i dalje je bila u stanju zabiti više nego dovoljno protiv mizerne obrane Houstona. Kad gledaš na papiru, ova petorka sadrži tek jednog iznadprosječnog strijelca, nekoliko solidnih opcija i jednu šutersku rupu u liku Boguta, bez pravog kreatora koji može nositi većinu napada. Usprkos tome, zahvaljujući uigranosti, našli su načina kako u 13 minuta, uglavnom protiv udarne postave Rocketsa koja je sinoć bila solidna defanzivno, napraviti +10 uz više nego solidnih 108 poena na 100 posjeda.

Uopće, Houston kao da nije bio spreman iskoristiti ovakav poklon - umjesto agresivnosti kojom bi iskoristili manjak prvog strijelca, ali i prvog razigravača Warriorsa, gledali su Thompsona kako igra playmakera, Livingstona kako napada iz post-upa i Boguta kako dominira nad Howardom u sredini u oba reketa. Kerr je dobro pripremio momčad, jedina zamjerka bi mu se mogla uputiti što nije ranije uvodio Iggya da preuzme Hardena kako bi malo odmorio Thompsona koji je odradio ogroman posao kao strijelac, ali i kao kreator i defanzivac. Kao i obično, Klay je napravio što se tražilo bez puno pompe.

Što se Rocketsa tiče, spomenimo kako su odustali od smallballa na početku i kako su krenuli s Motiejunasom kao drugim visokim. Ove postave su bile sasvim solidne obrambeno, ali, čim bi se okrenuli Smithu na četvorci i posebice smallballu, Rocketsi bi curili na sve strane. Donatas praktički nije ni igrao osim na početcima prve i treće četvrtine, iako se mučio braniti na perimetru barem je bio korisno tijelo u sredini obrane. Sad, s jedne strane je istina da Houston s njim na parketu nije imao širinu za igrati svoju slash & kick košarku koja na trenutke stvarno zna izgledati dobro (tipa, kada odrade tri dodavanja i zabiju tricu), ali s druge strane nije da su previše dobili i od drugih kombinacija.

Ako se još i može razumjeti da je čovjek izvan forme i da trenutno ne igra košarku na baš sjajnoj razini, nije jasno da Bickerstaff nije mogao umiksati više ovih defanzivnih postava u rotaciju. Kao navodni obrambeni koordinator valjda bi trebao težiti tome da nađe neki balans između obrane i napada, stoga zašto ne pokušati naći više šihti za visoke kombinacije? Gdje je nestao onaj par Howard-Capela koji im je praktički spasio sezonu - da oni nisu stabilizirali stvari pod košem tamo pred kraj prošle godine, Rocketsi danas vjerojatno ne bi imali dovoljno pobjeda za nastupiti u playoffu.

Umjesto takvih rješenja, sve što smo dobili bilo je više minuta za Smitha. Nakon što u prvoj utakmici nije dobio značajnu minutažu, ovdje je Josh zaigrao važnu rolu, a od svih Bickerstaffovih ideja ona da on igra presing po cijelom parketu na Iggyu dok Harden čuva Greena bila je apsolutno najurnebesnija.

Uglavnom, Warriorsi nisu mogli imati toliko malo raspoloženih igrača koliko su Rocketsi mogli smisliti ludih postava, tako da su Warriorsi cijelu večer održavali laganu prednost. Kad su je sredinom zadnje četvrtine napumpali na +13 iskoristivši još jedno posezanje gostiju za smallballom bilo je gotovo. Umjesto Howarda koji skuplja 6 penala na parket ulazi Beasley kao centar u najbizarnijoj verziji postave smrti Warriora ikada smišljenoj i stvar je gotova. Obzirom da se očekuje Stephov povratak u sljedećoj, izgleda kako je Houston za razliku od Dallasa propustio svoju najbolju priliku za izbjeći metlu.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (4) Trackbacks (0)
  1. sunsi skinuli watsonu prefiks privremenog i postavili ga za glavnog trenera na tri godine. koji je tim ljudima? osim ako se ne namjeravaju upustiti u kakav filadelfijanski proces, ne vidim logiku u ovom potezu. koje bi im mjesto dodijelio na ljestvici najglupljih/najdezorijentisanijih fransiza u ovom trenutku?

  2. Logika je vjerojatno sljedeća – ovo što je ostalo od momčadi je dobro reagiralo na Watsona, posebice Booker i Len, a kako se nećemo još neko vrijeme boriti za naslov, onda neka na klupi čovjeka koji zna s klincima. i koji je jeftin, što je za Sarvera itekako bitno (razvikaniji asistent s iskustvom i ugledom koštao bi puno više).

    Sunsi vjerojatno neće tankirati u punom Hinkie procesu, ali čeka ih bitan draft i kako nisu pozicionirani za značajan iskorak, vjerojatno im se ne ulaže u nekakvog majstora taktike jer su svjesni da im je u ovoj fazi potrebniji razvojni trener koji zna držati mir u kući. naravno da se mogli naći i takvoga s pedigreom, ali tu se opet vraćamo na pitanje novca.

    i da, na kraju možda Watson i nije tako loš, tip je očito čovjek od povjerenja jer je karijeru kao igrač izgradio na tome da je produžena ruka treneru u svlačionici, očito se zna nametnuti i ući pod kožu, možda nije najbistriji košarkaški, ali što ako je novi Scott Brooks? to je skroz ok za mladu momčad, zar ne

    tako da ne bi Sunse stavljao na dno ove fiktivne liste “glupih”, daleko su oni od jednih Kingsa. ako pogode na ovom draftu kao što su s Bookerom, na konju su, imaju hrpu resursa, imaju buduću jezgru i mogu se razvijati organski ili malo ubrzati proces dovođenjem još ponekog veterana kao što je bio Chandler. tko kaže da se s Bledsoem u komadu i još jednim dobrim pojačanjem već dogodine opet ne mogu uključiti u borbu za playoff? bitno je samo da odrede kurs i da ga se drže, a ne da svake godine prolaze kroz turbulencije, u tome u biti vidim glavni problem zašto ih se smatra dezorijentiranima, a to sve polazi od Sarvera koji uvijek na prvom mjestu želi playoff zaradu.

    uz to atraktivna su destinacija, u Arizonu oduvijek rado dolaze slobodni igrači, imaju fenomenalno medicinsko osoblje koje je itekakva prednost, što je bitno jer imaju problematičnog vlasnika koji će uvijek biti smetnja u pokušaju da izgrade kulturu i stabilnost i ovim ostalim faktorima nekako maskiraju tu činjenicu svih ovih godina. eventualno da se nakon fijaska s braćom Morris i Hornacekom tu neke stvari promjene i da Sarver postane sve veći uteg u internim krugovima igrača i agenata, eventualno pretvaranje iz jedne od glamouroznijih u nekakvu rubnu i nepoželjnu destinaciju moglo bi povećati razinu “dezorijentiranosti” i onda bi se ovi solidni temelji mogli lako dodatno raspasti.

    ali, opet kažem, ne djeluju kao netko tko je na dnu, jednostavno su zaglavili u purgatoriju iz kojega se može u oba smjera

  3. Kakvi Sunsi…pa Kingsi, koji zele rezultat odma, pored sve sile perspektivnih trenera, upravo intervjuiraju Mikea Woodsona 🙂

  4. Ovaj post mi je mozda najbolji od svih dosadasnjih. Nisam odgledao sekunde a kao da jesam sve.

    A dio za kurcice mi je 100% HBO.

    Kapa do poda.


Leave a comment

Trackbacks are disabled.