60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

21Apr/161

5

HORNETS @ HEAT, G2

Najznačajnija prilagodba Hornetsa za utakmicu broj dva je ona u pristupu, igraju puno agresivnije u oba smjera i to prvih 20 minuta čini svu razliku, bez problema ostaju u egalu s Heatom. U napadu uzimaju što im obrana pruža, dakle bez puno filozofiranja. Ako im je na picku Heat ostavljao poludistancu, Walker i Batum su uzimali taj šut ili su išli po kontakt u reket. Ako nitko nije branio Zellera, ovaj nije usporavao napad tražeći alternativu već je napadao. U obrani igraju striktno na čovjeka, bez straha od mismatcha koji je u prošloj utakmici kreirao sve one šanse na strani bez lopte koje je Miami, posebice Deng, sjajno koristio. To ostavlja puno više prostora Whitesideu da dominira u svom matchupu, ali i manje prostora ostalima, što rezultira s nekoliko loših šuteva Wadea i nekoliko nepotrebno izgubljenih lopti (ni jedno ni drugo nije bilo prisutno u utakmici broj 1).

Čak se i klupa drži sličnog recepta usprkos tome što su s Jeffersonom na parketu puno mlitaviji i praktički ovdje je problem za Hornetsa samo jedan, ali itekako ogroman - usprkos odličnom izdanju u oba smjera, ni u jednom trenutku nisu bili u stanju odvojiti se, odnosno Heat je bez većih problema držao egal jer su opet šuterski bili sjajni (ubacili su doslovno sve što je iole nalikovalo na otvoreni šut). I tako je bilo sve do zadnje 4 minute prvog poluvremena kada Heat radi seriju koja će se pokazati ključnim momentom večeri. Ovdje domaćin ubacuje 4 od svojih 9 trica i na trenutak podsjeća na onaj stroj iz prošle utakmice. Winslow sjajan u oba smjera, zabija čak i suzu iz kornera (stavio je i sve otvorene duge dvice tako da je na neki način on sinoć odradio Dengov posao iz prve utakmice), Dragić rastrčan i raspucan, stavlja sve što potegne iz driblinga - praktički, da Walker nije bio raspoložen 1 na 5 igrom donekle pratiti ovako efikasno izdanje Miamia, mogli su ovi napraviti i više od +10.

Uglavnom, svom trudu usprkos, a ubacili su zavidnih 60 poena, Hornetsi su u dvoznamenkastom manjku na poluvremenu jer su primili suludih 72. Još luđe, do ovih 60 stigli su usprkos tome što su opet podbacili s trice, ubacili su samo jednu u prve dvije četvrtine, pokazat će se i jedinu na utakmici. Jednostavno, koliko god se trudili, naletjeli su na protivnika koja je u takvoj formi (i koji je u neku ruku kao njihova nabildana i nabrijana verzija, koja usprkos tom većem broju okretaja na kojem radi ne gubi ništa od košarkaške inteligencije i lepršavosti) da mu jednostavno ne možeš parirati jer ima previše raspoloženih opcija sposobnih kazniti svako malo kašnjenje u obrani (na kraju večeri Miami je na kontu imao 61% realizacije na otvorenim šutevima, od čega su Richardson, Deng i Winslow gađali 12-18).

Ako ništa drugo, dobra vijest za goste je bila da jednako strpljivom igrom prema naprijed i sami mogu trpati dovoljno, čak i usprkos tome što tricu ne mogu zabiti da se postave na glavu. Tu je naravno itekakav faktor obrana Heata koja drži perimetar, ne dozvoljavaju ispadanja i otvorene šuteve, tako da su se Hornetsi morali zadovoljiti poludistancom i reketom. I to očito nije bilo dovoljno.

U nastavku gledamo istu košarku, Hornetsi napadaju, ali minus se ne topi jer na drugoj strani je jednostavno previše raspoloženih opcija. Pogotovo gosti nemaju šanse čim Spoelstra makne startnu postavu s parketa, onog trenutka kada su igri Richardson ili Winslow domaćin kao da dobiva dodatnu brzinu u oba smjera i praktički nestaje svih onih sitnih problema s kontrolom lopte i otvaranjem bez lopte u napadu koji su prisutni kada su na parketu zajedno Dragić, Wade i Johnson. Hornetsi ovakav luksuz nemaju, Clifford ima puno manji izbor bočnih igrača i mora puno više trošiti svoje udarne opcije, tako da sredinom treće ta nadmoć u atleticizmu i fizikalijama Miamia rezultira novim odvajanjem i prednost je sada već na +18.

Ovakav minus je bez mogućnosti da ubaciš tricu teško stići, pogotovo jer ovdje Hornetsi totalno gube dodir s identitetom i onim što su igrali cijelu sezonu, pretvarajući se opet u onu momčad koja se vrti oko Jeffersonovih pokušaja u post-upu. Iako je Big Al solidno trpao, apsolutno ničim nije utjecao na rezultat, dapače. Miamiu je odgovarala ova usporena igra jer im je puno lakše bilo održavati plus, a i doći na drugoj strani do poena jer Jefferson nije faktor u obrani.

Početkom četvrte završava za Charlotte i ova večer, a vjerojatno i serija. Batum u svom stilu iskreće gležanj, odlazi u svlačionicu (poznavajući njegove staklene udove, ako i nastupi iduću utakmicu neće biti ni približno spreman za igru) i Clifford ostaje s čovjekom manje za baciti na razigrane swingmane Heata.

Charlotte u ovakvom ranjenom izdanju teško može obraniti domaći parket, pogotovo ako ne pronađu recepturu za kreirati poneki otvoreni šut s perimetra, što će bez Batuma kao sekundarnog kreatora sada biti još teže. Pokazali su da se mogu nositi s Miamiem do jedne mjere, ali pokazali su da su i talentom limitirana momčad i da ne mogu napraviti taj dodatni iskorak. S druge strane Heat je pak potvrdio da sjajne igre u završnici sezone nisu bile slučajne, odnosno da povijesno efikasan nastup u prvoj utakmici nije nikakvo zastranjenje. Oni su trenutno u takvoj zoni da, izbjegnu li šokove sistema u vidu ozljeda, mogu prošetati do finala konferencije jer ovako raspoložen odred igrača nema nitko na Istoku osim Spoelstre. A onda nisu bez šanse čak ni protiv Cavsa jer ovakvim šuterskim izdanjem itekako mogu napasti obranu koja ipak nije ništa više od solidne.

PISTONS @ CAVS, G2

Puno manje zanimljiva utakmica ovaj put, Pistonsi očekivano nisu mogli ponoviti onakvu šutersku večer kao u prvoj utakmici, tako da su Cavsi imali puno lakši zadatak kontrolirati ritam. Praktički, osim u prvoj četvrtini gdje su uz pomoć trica opet pronašli način izrešetati Cavse i ostaviti dojam ravnopravne momčadi, Van Gundyevi klinci ostatak večeri nisu mogli ubaciti ništa s perimetra. S tim da je ovo bila večer u kojoj je puno veći problem (opet) bio taj što ništa nisu mogli ni obraniti. Naime, uz standardni problem s Loveom, na kojega je Stan ovaj put stavio boljeg defanzivca od dva tweenera kako bi mu barem malo otežao igru kroz post-up, Pistonsi su se trebali nositi i s rapucanim Cavsima koji su puno više koristili stretch i smallball postave nego je to bio slučaj u prvoj utakmici.

Uz Irvinga, koji je opet odradio šuterski sjajnu partiju i za kojega Cavsi nemaju rješenja u pick & rollu jer je izuzetan šuter iz driblinga (možda bi ubuduće bolje bilo udvajati ga nego mu ostavljati prostor igranjem s visokim u zoni, možeš se nadati da će slabije snalaziti kao asistent nego strijelac i da će nepotrebnim driblanjem u pokušaju da se izvuče iz gužve usporiti napad), morali su paziti i na Smitha koji je imao jednu od onih svojih večeri (7 trica), ali i na Lovea i na Jamesa koji su zabili svoje otvorene pokušaje s perimetra (Cavsi su se definitivno revanširali za rešetanje u prošloj utakmici, 20 trica uz 53% šuta bili bi previše i za bolje momčadi od Detroita). Također, Lue je uključio Fryea u rotaciju tako da je već na početku druge četvrtine na parketu imao stretch peticu, a onda je još najveći dio ovog perioda odigrao s Loveom u istoj roli (ni Thompson ni Mozgov koji su dijelili minute kao centri tijekom prvih 12 minuta ovdje uopće nisu stupali na parket, dakle namjera da James i Love kao par visokih završavaju utakmice sada će se primjenjivati i na poluvremenu).

Iako će neočekivano učinkovita Drummondova izvedba kroz post-up držati Pistonse u egalu, stilski je bilo očito da ovakvu utakmicu na puno poena Pistonsi neće moći pratiti. Uz Drea u reketu solidno je odigrao i Jackson, a učinak ove dvojice samo je naglasio još jednu bitnu promjenu kod Cavsa, a ta je da su odlučili igrati puno pametniju obranu. Umjesto da gomilaju igrače na lopti i onda se muče pokriti sporedne opcije, ovaj put su dali puno više prostora pick & rollu Pistonsa i puno manje su ostavljali otvorenom stranu bez lopte. Naravno, ne bi Lue bio Thibodeauov učenik da udvajanja na picku nisu ostala dio repertoara (posebice su ih pojačali u drugom dijelu utakmice jer je Jackson zaprijetio da će se razigrati u drugoj četvrtini), ali čak su i u takvim situacijama puno bolje branili. Umjesto da bezglavo jurcaju sa svih strana kako bi netko pomogao zatvoriti sredinu, rotacije su bile logične i pravovremene, a često i minimalne, taman dok visoki ne stigne nazad preuzeti čovjeka. Uglavnom, iako su ovim olakšali posao posebice Drummondu, Cavsi su mudro zaključili da je bolje njemu dati poneki zicer nego ostavljati perimetar otvorenim kako bi se raspucali šuteri.

Krajnji rezultat sve govori - Morris, Harris i KCP su šutirali 10 od 33 uz 3 trice, što je popriličan pad u odnosu na 17 od 35 uz 8 trica iz prošle utakmice. Puno bolje izdanje Cavsa u oba smjera osjetilo se i u sudaru klupa gdje Detroit ovaj put nije uspio parirati. Utakmicu su upravo izgubili u periodu krajem treće kada je Van Gundy krenuo s izmjenama - dok je Stan vratio najbolje igrače na parket, minus se već popeo na 19. Tu stizanje više nije dolazilo u obzir s ovakvim napadom i protiv ovakvih rutinera. Cavsi opet u završnici na parketu imaju kombinaciju Lovea i Jamesa pod košem i to je ogroman problem Detroitu jer Dre ne može pratiti Lovea na perimetar, odnosno ako ide na perimetar nema nikakve svrhe kao čuvar reketa (pokušao ga je Stan sakriti na Shumpertu kao najslabijem šuteru, ali taj Tony Allen pristup teško da je odgovor, Lue ima previše šuterskih rješenja na boku čak i ako Shumpert ne bude znao što s prostorom). Također, ako mu i spuste loptu u post, Cavsi ga jednostavno mogu faulirati (4 od 16 slobodna, kako imati efikasan napad s ovakvim učinkom).

Ako ništa drugo, Stan zadnjih 5 minuta igra s 5 vanjskih, Morris i Harris par visokih, što je možda rješenje za smallball Cavsa koje bi u idućoj utakmici mogli gledati i prije nego je ishod utakmice već odlučen. S tim da postave Clevelanda same po sebi nisu ključni problem, onaj puno važniji je što su Cavsi pokazali da imaju dublju rotaciju i da mogu iskoristiti probleme Detroita s klupom, odnosno taj da Detroit ima problema sa završnicama jer nemaju dovoljno efikasna rješenja na raspolaganju. Reggie i Dre su ipak još uvijek u školi košarke, a ovo će im biti itekako potrebna lekcija da shvate koliko još moraju raditi na svojoj igri. Podatak da su u drugom poluvremenu Jackson i Drummond zabili 7 poena, samo 1 u zadnjoj četvrtini, sve govori. A to da, držeći njih dvoje pod kontrolom, Cavsi istovremeno nikome drugome nisu dozvolili da se raspuca, govori da sada znaju što treba raditi u obrani, tako da je pitanje hoće li se serija vratiti u Cleveland.

BLAZERS @ CLIPPERS, G2

Blazersi nisu bili raspoloženi za velike promjene, ali su malo izmješali karte pa je Stotts stavio Harklessa na Paula. U teoriji bi ovaj dužinom trebao smetati playu Clippersa da radi što hoće, ali u praksi Clippersi su preiskusni da im ovo predstavlja problem. Paul tako ne forsira pick & roll iako koristi priliku napasti u izolaciji ili osloboditi se kroz dvostruki blok, a posebice je interesantno kako su na neki način on i Jordan zamijenili uloge, umjesto da baca lobove centru, CP3 prima loptu kroz hand-off nakon čega uglavnom ide na ulaz. Istovremeno razigrava preostale dvije opcije koje imaju mismatch - Griffina koji može napasti Aminua u postu i Redicka koji bez lopte može pobjeći McCollumu kad poželi. Napad tako radi kao sat, a, najgore od svega za Blazerse, još veći problemi čekaju ih kad naiđu na obranu protivnika.

Obzirom da mogu Redicka sakriti na Harklessu i da Griffin ignorira Aminua u kutu kako bi čuvao sredinu, čime automatski omogućuje Jordanu da puno agresivnije izlazi na Lillarda prilikom pick & rolla, Clippersi predstavljaju nemogući zadatak za riješiti startnoj postavi Blazersa. Prošlu utakmicu su valjda još opipavali snage pa Paul nije odmah vukao, odvojili su se tek u zadnjoj trećini utakmice, međutim sada je i njemu jasno da upravo u ovim momentima mogu napumpati razliku, stoga sukladno tome i igra puno agresivnije u pokušajima da ostvare što veći plus.

+7 možda i nije bila neka zaliha koju su ostavili klupi, ali, protivnoj svakoj logici, ova klupa ne samo da može zadržati prednost već je i povećava, što znači da su Blazersi u ogromnim problemima. U prošloj utakmici Davis i Henderson su im unijeli nešto života u rotaciju, ali ovaj put pored Crawforda, Aldricha i društva nisu mogli ništa. Riversova tvrdoglava vjera u drugu postavu tako donosi povrat, a posebice treba istaknuti odličnu rolu sina Austina. Iako je u napadu klasičan revolveraš, klupa s njim na jedinici ima jednu kvalitetu koju nemaju s Prigioniem, a ta je presing na loptu. Odličan posao je napravio i na Lillardu i na McCollumu (koji se standardno izmjenjuju kao lideri klupe) tako da se njihovo prisustvo na parketu nije ni osjetilo u ovim šihtama. Uz to Stotts je odlukom da umjesto Vonleha koristi Kamana samo dodatno usporio momčad i oslabio obranu, tako da je klupa Clippersa mogla do obruča kad god poželi.

Domaćin sada ima desetak poena zalihe i povratkom startera za očekivati je da ta prednost i naraste, ali Blazersi su žilavi, a imaju i malo sreće - ona spomenuta agresivnost Paula dovodi do treće osobne i Doc ovo kao da jedva čeka kako bi Austinu našao dodatne 3 minute. Umjesto zasluženih desetak poena prednosti Clippersi tako u nastavak ulaze samo s +4. Međutim, dojam je isti kao i u prošloj utakmici, sve imaju pod kontrolom i samo se čeka odvajanje. U trećoj četvrtini CP3 ima puno više problema razigrati sebe i momčad, nema one paljbe s perimetra Redicka i nikako da održe razliku - kad su i otišli na +10, Harkless zabija dvije trice i vraća Blazerse u minimalni zaostatak.

Tako da opet stvar riješava klupa - Doc jaše Austina i društvo i prednost početkom četvrte samo raste. Stotts vraća Lillarda i Harklessa, jadni McCollum praktički ne dobiva ni sekunde predaha, ali ovaj put sve je uzalud jer opasnost prijeti sa svih strana. Aldrich pod košem, Rivers ulazima, Johnsona i Crawford šutem, a Green svime pomalo - svi se upisuju u strijelce i ostavljaju Paulu i ostalim starterima sjajnih +16. Praktički, sve što udarnoj postavi sada ostaje je mirno privesti utakmicu kraju. Interesantno, točno to i rade, održavaju razliku jer ovih dodatnih 5 poena plusa opet su napravili igrači s klupe u zadnjoj minuti kada ih je Doc poslao na parket i kada je već odavno sve bilo jasno.

Clippersi su uglavnom u sjajnoj situaciji, sve i da klupa izgubi bitku u Portlandu, što se ne mora nužno dogoditi jer ne zaboravimo da ih je Doc isključivo jahao na gostovanjima tako da su jedna od rijekih klupa u ligi koja umjesto doma najbolje partije pruža vani, starteri su pokazali da itekako imaju sve pod kontrolom u oba smjera. Blazersi su odigrali puno bolje u obrani i našli su načina kako Harklessa učiniti korisnim, dakle određeni napredak u odnosu na utakmicu broj jedan su pokazali, sada još samo moraju naći načina parirati Clippersima na drugoj strani parketa jer obje petorke koje Rivers koristi našle su formulu kako ih potpuno otjerati s perimetra, usporiti im pick & roll i spriječiti lagane poene u reketu, pretvorivši top 6 napad regularnog dijela sezone u bezličnu masu. Za početak definitivno treba naći načina kako više oslobađati Lillarda i McColluma u sekundarnoj akciji, posebice bez lopte, jer kao dribleri teško će se razigrati pored Paula i Jordana, odnosno Riversa i Aldricha.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (1) Trackbacks (0)
  1. Brooks u Wizardsima…hahaha koji fakini. Ili je uprava tog kluba hrpa najvećih zamislivih idota ili je Durant već odlučio da pređe u Washington pa mu se na ovaj način tetoše muda.
    Thibs u Wolvesima – jeeee, jedva čekam sljedeću sezonu! 🙂


Leave a comment

Trackbacks are disabled.