ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

22Apr/160

6

Prije osvrta na utakmice, malo o Thibsu i Brooksu.

Teško je zamisliti da franšiza poput Wolvesa ugrabi najveće trenersko ime na tržištu, ali čudo kako jedan franšizni talent poput Townsa mijenja kontekst. Odjednom je i Thibs željan rada s klincima, odjednom su Wolvesi u stanju povući najbolji mogući potez. Sad, obzirom na mladost njihove jezgre, da su idućih 2-3 godine odrastali pod nekim poput Brooksa ne bi bio kraj svijeta, dapače to bi bio neki klasični scenarij razvoja kojega je prolazilo dosta velikih momčadi. Međutim, obostrani interes doveo je Wolvese u situaciju da mogu odmah zakapariti Thibsa i tu potrebe za nekim velikim razmišljanjima nije bilo.

Dakle, sa strane Wolvesa sve je kristalno jasno, uz talent koji su okupili, brušenje rubova rostera kroz tržnicu i Thibsovo vodstvo, ovo bi dogodine trebala biti playoff momčad - ne mogu zamisliti da idu ispod 50-50 učinka, a u tome slučaju si, kao što je i ova sezona pokazala, par sretnih okolnosti udaljen od postsezone. Onaj jedini razlog za brigu koji se nametao, da bi Thibsova nestrpljivost i glad za rezultatom eventualno mogli biti problem u razvoju talenta, po meni je pao u vodu onog trena kada je Tom prihvatio posao praktički ni ne pokušavajući ispitati ostale mogućnosti. To je znak da je itekako svjestan gdje dolazi i kakav proces ga čeka (kao i što je svjestan potencijalne nagrade), odnosno da će ovo biti nešto drugačije iskustvo od onoga kojega mu je pripremio Del Negro u Chicagu.

Uostalom, da je čovjek tu na dugi rok i da mu neće pasti na pamet nakon pola godine vapiti za veteranima, odnosno da je svjestan da na startu nema rezultatskog imperativa već da je najvažnije graditi kulturu buduće pobjedničke jezgre, govori i činjenica da je dobio i rolu de facto GM-a. Možda je i to presudilo kod izbora Minnesote? Nije ni bitno jer trener takvog kalibra i zaslužuje takvu ponudu (siguran sam da bi se našla još poneka franšiza spremna ponuditi mu slično tako da teza kako su Wolvesi u želji da ga ugrabe pristali na nešto na što ne bi nitko drugi ne drži vodu). Ono što je bitno je da su time i klub i trener udarili temelje jednom ciklusu koji bi trebao izdržati barem tih 5 godina koliko traje prvotni ugovor (spomenimo još kako je za birokratsku stranu posla GM-a koja uključuje brigu oko capa i kontakte s agentima Thibs angažirao Scotta Laydena, GM-a Knicksa dok je on bio pomoćnik u New Yorku).

I dok je ovo sjajan potez za sve uključene, na suprotnoj strani spektra imamo angažman Brooksa u Wizardsima. Iako sam maloprije rekao da bi u nekom drugom scenariju Brooks bio solidan izbor za Wolvese, isto ne vrijedi za Wizardse. Kontekst je sve u NBA, pa tako momčad poput Washingtona, s jezgrom u naponu snage, definitivno nema razloga još jednom birati trenera s kojim će stajati u mjestu i kojem je forte čuvanje leđa svlačionici. Mislim, Wall ne treba nekoga tko će preuzeti odgovornost za loše dane na sebe, već čovjeka koji će mu pomoći da napravi iskorak kao košarkaš, ako ima prostora za tako nešto. Drugim riječima, pravi trener za ovakvu momčad koja treba iz sredine krenuti ka vrhu je netko poput Thibsa, a ne Brooks. Jasno, Brooks ima rezultate s Thunderom koji, kada ih izgovaraš u vakumu, zvuče sjajno, ali, tu opet dolazimo do konteksta koji kaže kako je Brooks, svim pobjedama usprkos, bio očito limitiran stručnjak. Ili, ako vam je draže, potpuno prosječan. Uglavnom, gledano kroz prizmu životopisa, Brooksa svakako možete prodati prosječnim fanovima, a onda vam se ostaje nadati da će oni malo zahtjevniji popušiti mogućnost da Brooksov angažman povećave šanse da se dođe do Duranta.

Kako god, Wizardsi su odradili totalno beskrvan i srednjestrujaški posao, tako tipičan za sve što se događa od kada franšizom upravljaju Leonsis i Grunfeld. Možda će netko reći kako nije ni lako napraviti išta bolje od ganjanja prosjeka, posebice kada je Thibs već maknut s tržnice, ali pitanje je koliko su Wizardsi uopće bili spremni ponuditi. Zašto ne bi mijenjali i GM-a, odnosno zašto ne bi vrhunskom stručnjaku u paketu nudili potpunu kontrolu nad momčadi kao što su to napravili Wolvesi? Mislite da bi Jeff Van Gundy odbio dolare i uloge kakve mu je dobio brat? U svakom slučaju moglo se puno više nego oženiti prvu sljedeću dostupnu djevojku nakon što ti je odabranica srca pobjegla u krajeve koji su inspirirali braću Coen da osmisle "Fargo".

RAPTORS @ PACERS, G3

Indianina napadačka jalovost došla je na naplatu u prvoj utakmici pred svojom publikom, drugi put za redom se pokazalo kako Pacersi nemaju drugu opciju sposobnu preuzeti odgovornost u napadu kada George ne igra na vrhunskoj razini. A sinoć nije, usprkos neospornom trudu promašio je previše relativno pristojnih situacija koje jednostavno mora zabiti ako misli Pacerse učiniti konkurentnima. Da ovo neće biti njegova večer pokazalo je i nekoliko teških šuteva koji su upali DeRozanu i koji su, uz Lowryevu dobru šutersku večer (konačno je zabio otvorene trice na način približan onome kako nas je navikao kroz sezonu), jasno dali do znanja da je momentum na strani Toronta.

Uz sav teret koji nosi u oba smjera Georgeu je Vogel natovario još jedan, onaj lidera druge postave. Kako bi parirao klupi Raptorsa morao je odustati od (ionako bezvezne) ideje da jaše kompletno različitu B postavu na kraju prve i treće četvrtine, čime je Georgea praktički osudio na igranje u komadu u tim periodima. Praktički, uz ulogu prvog strijelca i prvog stopera, George je potpuno preuzeo i rolu prvog kreatora i maltene šestog igrača, a tako protiv ovako dubokog rostera kakvog imaju Raptorsi, koji se s vremenom zagrijava i kojem raste samopouzdanje, neće ići.

Uglavnom, po već viđenom scenariju koji uključuje čvrste obrane reketa na obje strane i gomilu loših šuteva, Raptorsi su puno bolje otvorili utakmicu, pokazavši da imaju dovoljno rješenja u napadu i da mogu zabiti potreban minimum da se kotrljaju. Prvu četvrtinu završavaju s +7, a onda koriste činjenicu da tijekom prve 4 minute sljedeće na parketu nema Georgea i odlaze na +12. Ovaj problem Vogel nije riješio, početci druge i četvrte četvrtine u kojima je Lowry na parketu s rezervama drugu utakmicu za redom uništavaju Indianu i tu će morati smisliti nešto mudrije od toga da npr. drži Georgea na parketu 48 minuta. Pogotovo jer je, nejasno zašto, spomenute minute odradio s 5 rezervi, parirajući paru Lowry-Joseph s Lawsonom i Stuckeyem. Ako je već George trebao odmor, a je, gdje je u ovim momentima George Hill?

Možda je i nepravedno prozivati stručni štab Pacersa obzirom na gomilu igrača koji jednostavno nisu ni previše dobri, a ni previše raspoloženi. Najveći problem je leš CJ Milesa, da on igra na razini kakvoj zna, bila bi ovo druga momčad. Ovako, sinoć je također pokazao da je totalno van forme i izuzev onog kratkog bljeska u G1, Pacersi na njega teško mogu računati. A morat će jer neke promjene za sljedeću utakmicu su nužne. Tipa, Allen uopće nije potreban u rotaciji, stoga za iduću utakmicu jednostavno moraju pokušati napasti Scolu i iskoristiti trenutno najveću vidljivu manu Raptorsa, a to je ovih 15-ak minuta dok je Luis na parketu kao četvorka. Ni Miles ni Solomon Hill ne ulijevaju povjerenje, ali možda će i vraćanje Turnera dati potreban poticaj startnoj postavi, barem u tim šihtama dok Casey tvrdoglavo koristi Scolu. Uostalom, rookie je i sinoć bio jedina svjetla točka u napadu, on svoju kvotu šuteva s poludistance očito može ubaciti zatvorenih očiju i to je nešto što Pacersi moraju puno više koristiti.

Gdje smo ono stali s tekmom? Dakle, Toronto koristi slabost klupe domaćina i gradi dvoznamenkastu prednost, koja i dalje lagano raste kako se na parket vraćaju starteri na obje strane, a definitivan udarac Raptorsi zadaju u završnici kada je na parketu ipak najbolja postava s Pattersonom kao stretch četvorkom (Caseyu i stručnom štabu veliki plus za način kako su posložili rotacije u ovoj drugoj čevrtini, Lowry je bio cijelo vrijeme na parketu, Scole nigdje, uz pristojnu dozu Valanciunasa koji je apsolutno zaslužio povjerenje). Lowry uz to ima trenutak inspiracije, trica preko ruke iz driblinga plus ulaz, oba poteza lome kičmu obrani, Toronto je na +21, a Indiana je gotova za večeras.

Na startu treće četvrtine u petorci domaćina je Turner umjesto Allena što vjerojatno znači da je potonjem došao kraj osim možda povremeno kao back-up centru. Naravno da Indiana igra nešto bolje u napadu, ali ne skidaju prednost Raptorsa dovoljno da bi mogli preživjeti - spustili su se na minus 12 uz maksimalno jahanje Georgea, Georgea Hilla i Turnera (sva trojica su cijelu treću bila na parketu), a to je značilo da u sljedećim šihtama Toronto lomi utakmicu. I usprkos tome što Vogel i dalje ne vadi Georgea i Turnera, klupa s Lowryem vraća prednost na +20.

Dobra stvar za Pacerse je što očito kuže da na parketu moraju imati najbolje igrače, ali problem je što ti najbolji igrači ne mogu igrati 48 minuta na istoj razini, naime zbog toga je i toliko važno, posebice u playoffu, kako trener rotira i kakve petorke šalje na parket. Sada znamo da će Turner očito startati u idućoj i da će dobiti gomilu minuta, možda i najviše uz Georgea, jer će osim kao udarna četvorka uz Mahinmia odraditi i većinu minuta rezerviranih za back-up peticu. Međutim, ne probudi li se barem jedan bek i ne oživi li Miles, teško da će imati dovoljno za konkurirati do kraja serije.

THUNDER @ MAVS, G3

Da ovo neće biti idealna večer za Dallas pokazuje odmah cigla iz kornera Robersona koja nekim čudnim zakonima fizike (ili protivno njima) ipak upada u obruč. Bila je to naznaka da su u Oklahomi ipak shvatili glavnu lekciju prošle utakmice, a ta je da se košarka ne može igrati s dvije opcije, pa makar one bile 1A i 1B. Stoga gledamo gomilu akcija za Ibaku kojima je cilj razvući obranu Mavsa kako bi osim na loptu morali pažnju obratiti i na sekundarne opcije. Bolji plan ili barem svijest da nije dovoljno istrčati na parket kako bi upisao pobjedu, uz očekivano puno bolje realizatorske večeri Westbrooka i Duranta, bili su dovoljni da OKC odradi posao. Neočkivana šuterska eksplozija Waitersa (koji je odlično koristio prostor koji mu je ostavljala obrana Dallasa ne samo da zabija otvorene šuteve ili napada iz spot-upa, već i da se ubacuje iza leđa obrane cutovima - sad vjerujem Vakuli kad najavljuje snijeg jer ovakvu razinu košarkaškog IQ-a od Diona nismo viđali često) i Kanterova puno bolja energetska partija pak učinili su od utakmice šetnju jer Dallas ove večeri nije mogao parirati ni klupom, tako da usprkos solidnom šuterskom učinku startera ni u jednom trenutku nisu bili prijetnja.

Treba pohvaliti OKC za način kako su zaigrali u napadu, tu su osim standardnih Westbrookovih slash & kick akcija vrtili i nešto na strani bez lopte te su napadali obranu Dallasa i cutovima te otvaranjima iz bloka. Puno su se bolje kretali i lopta i igrači što je, protiv zonskom branjenju sklonoj obrani poput ove Dallasa, imperativ (rezultat čega je bilo za njih netipičnih 28 asista). Ali. Isto tako treba istaknuti i klasične probleme u obrani, ponajviše činjenicu da je Westbrook opet ostavljao previše prostora Feltonu. Koji je još jednom dobro partijom u oba smjera istaknuo svoju kandidaturu za povratak pod svjetla pozornice. Definitivno će dobiti puno veći ugovor na osnovu playoff nastupa nego što bi bio slučaj da Mavsi nisu ušli među 8, a možda mu netko dovoljno optimističan ponudi i lovu startera ili šestog igrača. Kako god, nakon ljeta će love za donute biti na bacanje (dozvolite malu digresiju, poznato je da ljudi i psi počnu sličiti jedni na druge ako se previše druže, međutim Felton je dokaz jedne druge teorije, da ljudi mogu poprimiti i izgled najdraže hrane).

WARRIORS @ ROCKETS, G3

Imamo li razloga za brigu oko Stepha? Kerr kaže da nema, da jednostavno nije bilo fer baciti ga u vatru bez poštenog treninga nakon relativno duge pauze od košarkaških aktivnosti, međutim poznavajući kako svlačionica Warriorsa funkcionira, nema šanse da Steph ne bi nastupio da je bio siguran u gležanj. Sad se, naravno, otvara prostor za razne špekulacije oko prirode ozljede, a obzirom da pojma nemamo što se stvarno događa, najbolje je pričekati sljedeću utakmicu. Ako Steph ne nastupi ni u G4, onda se već može nagađati i o eventualnim strukturalnim problemima, ne samo pretjeranoj brizi oko uganutog gležnja, a to pak vraća zrnce neizvjesnosti u ovo doigravanje - Pop i LeBron su trenutno sigurno zaokupljeniji iščekivanjima vijesti iz Oaklanda nego protivnicima u prvoj rundi.

Kako god, ovakav razvoj situacije dao je još jednu šansu Rocketsima da izbjegnu metlu. I iako su je u svom stilu zamalo prokockali (sjajna komunikacija Arize i Beasleya kod izvođenja lopte, pogotovo ako pitate protivnika), loša obrana Warriorsa u zadnjem Hardenovom 1 na 5 ulazu ipak im je produžila život(arenje). To da veterani prvaka nisu bili u stanju bolje reagirati na zadnji napad (iako bi se valjda i Karamarko i Petrov složili oko toga da će Harden napasti iz driblinga sredinu reketa) totalni je brain fart koji će ih sada koštati još jedne dodatne utakmice doigravanja. Koja će, ovisno o tome hoće li nastupiti Steph, bili ili razgibavanje ili natezanje.

U ovoj, što se košarke tiče, nismo imali previše toga za vidjeti. Startna petorka Warriorsa ovaj put nije bila onako solidna kao u prošloj utakmici, točnije bili su bliži onome što se može očekivati od postave s toliko upitnih napadačkih opcija. Rocketsi su Howarda koristili praktički kao libera, ignorirali su i Boguta i Ezelia dalje od reketa, otežavši tako slash & kick igru koja je ionako bila puno kilavija zbog manjka tog dodatnog šutera, inače igrom slučaja najboljeg tricaša svih vremena. Uz to što je solidno patrolirao u sredini, Dwight je ovaj put dobio i bitku pod obručima protiv Boguta koji je cijelu večer muku mučio s osobnima (to je nešto s čime sigurno ne bi imao problema da se utakmica igrala u Zaljevu). Uz puno boljeg Howarda, najveći plus bila je igra Arize koji se zalijepio uz Thompsona odradivši puno bolji posao nego do sada. Doduše, s loptom u rukama Klay mu je redovito mogao pobjeći, ali Kerr ovaj put tu opciju njega kao playa nije toliko koristio kao u prošloj utakmici i puno je više lopta bila u rukama Livingstona. To je možda bila greška - iako je odigrao standardno solidno, Livingstona je puno lakše braniti jer mu treba oduzeti samo ulaz, a Ariza je puno slabiji na loptu nego u kontaktu, posebice kada brani bržeg od sebe, tako da mu se moglo otežati život tjerajući ga da brani pick & roll.

Uglavnom, uz bolju obranu koja se poklopila s puno više minuta za Motiejunasa, odnosno uz potpuni prestanak korištanje groznih smallball postava (Breweru je odrezano i ono malo minuta što je dobio prošlu utakmicu jer sinoć su Rocketsi samo jednu minutu igrali bez dva visoka, ako ćemo Beasleya smatrati četvorkom - osobno ga smatram nulom), Rocketsi su bez problema pumpali razliku protiv klasičnih postava Warriorsa. Kako je uz Bogutove probleme s ostankom na parketu podbacio i Ezeli, koji je još jednom potvrdio da je daleko od potrebne spreme da odradi posao u reketu, Kerr je čak posegnuo i za McAadoom u ozbiljnoj šihti tijekom koje je trebalo zaustaviti krvarenje.

Houston je tako imao sve u svojim rukama, skužili su da obranom mogu dobiti ovu odjednom limitiranu verziju Warriorsa i to je dobro funkcioniralo do kraja druge četvrtine kada je Kerr ipak naišao na raspoloženu smallball postavu, sa Speightom na centru i Barnesom na četvorci, uz Clarka kao dodatnog šutera. Kako usprkos dobrim igrama Howarda i Motiejunasa, koje potvrđuju da formula dva prava visoka itekako pali protiv ovih Warriorsa, Bickerstaff ignorira Capelu u korist Beasleya, Warriorsi uspijevaju smanjiti minus. Slabija obrana Houstona i razigrani Speights koji izgleda postaje majstor za trice iz kuta zaslužni su za samo -7 na poluvremenu, što je, obzirom kako su Warriorsi igrali veći dio prvog poluvremena, vrhunski uspjeh.

U nastavku opet gledamo istu priču, Warriorsi se muče probiti zid pod košem Houstona, tako da Kerr bez puno čekanja opet poseže za Speightsom na petici. Tu stvari izgledaju već puno bolje, gosti se razigravaju, a onda u zadnjoj četvrtini odmah zadaju novi udarac. Umjesto da čekaju zadnjih 5 minuta da krenu sa smallballom, Warriorsi odmah četvrtinu otvaraju s McAdoom kao jedinim visokim okruženim s 4 šutera i malo po malo dolaze u egal. Rocketsi su možda skužili kako srediti klasične visoke petorke protivnika, ali muče se pratiti ove niske jer jednostavno nemaju raspoloženog stretch visokog (ni Beasley ni Smith nisu ozbiljna rješenja već zakrpe), a ni smallball četvorku. Opet, čim su na parketu Speights i Green, Houston je u stanju stisnuti defanzivno i zabiti dovoljno da pred samu završnici opet ode na +8. Kerr ovdje nema što čekati, uz povratak smallballu kreće i s hack-a-Dwightom i samo tako gosti su opet u egalu.

Bickerstaff povlači Howarda koji promašuje dva slobodna, dok Kerr malo mijenja postavu smrti - osim što Clark nije Curry (zabio je par bitnih ulaza, ali ne i one ključne pokušaje za tricu koje mu je ostavljala obrana Rocketsa), umjesto Barnesa lažna četvorka je Livingston. Iako je i ova postava daleko od idealne, uspijevaju zabiti dovoljno da si daju šansu ukrasti utakmicu. Ipak, Harden šalje Iggya po ćevape dok nitko ne dolazi na pomoć i Houston izvlači ipak zasluženu pobjedu. Warriorsi su se previše mučili u napadu, praktički šansu im je dala energija Speightsa i Clarka, da bi mogli žaliti za propuštenim, prije će biti da mogu biti zahvalni Rocketsima što su im (prije svega jahanjem Beasleya u ovako velikoj roli) dali šansu.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (0) Trackbacks (0)

No comments yet.


Leave a comment

Trackbacks are disabled.