ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

23Apr/165

7

CAVS @ PISTONS, G3

Bez obzira što Pistonsi nisu potpuno konkurentni u ovoj seriji, lijepo je vidjeti da se playoff košarka vratila u Detroit nakon 6 godina suše. Iako bi po svemu sudeći ovo iskustvo moglo kratko trajati jer domaćin ni sinoć nije našao odgovor na Irvinga i Lovea usprkos maksimalnom naporu kojega su uložili u oba smjera. Prvi sinoćnji 1-5 pick & roll pokušaj Cavsa su branili kako je trebalo, s Drummondom na perimetru, ali očito se nije radilo o nikakvom planu obzirom da je na sljedećim posjedima Dre ostajao ili u reketu ili negdje na pola puta, kao da se premišlja što napraviti. Cavsi su lukavo postavljene napade počinjali s 1-4 niskom formacijom, natrpavši 4 čovjeka uz osnovnu liniju, ostavljajući tako Irvingu gomilu prostora da napada kroz izolaciju ili naknadno kroz pick, tako da su mu maksimalno olakšali 1 na 1, odnosno 2 na 1 akciju.

Love je istovremeno odrađivao svoje u postu protiv oba tweenera Pistonsa, tako da je upitna bila korist od onih situacija u kojima bi ga branio Morris jer time samo slabiš obranu na Jamesu - Marcus je ispodprosječan defanzivac u postu, iznadprosječan na perimetru, tako da možda u ovom matchupu jednostavno treba izabrati živjeti s problemom Harrisa na Loveu. Možda ga pokušati malo okrenuti u svoju korist stavljanjem Harrisa (ili Morrisa kad ga preuzme Kevin) u izolacije ili pick & roll. Iako je Harris prema kraju utakmice konačno živnuo kao sekundarni kreator, premalo akcije se vrti preko njega da bi mogao testirati Loveovu obranu na perimetru, dakle vjerojatno se radi o tome da mu Van Gundy ne vjeruje previše jer nešto sličnu mu je sigurno palo na pamet.

Uz solidnu situaciju u napadu, Cavsi opet igraju dobru obranu, lucidno se rotiraju i zatvaraju, preuzimanja su tečna i logična, dakle ništa nalik onom kaosu iz prve utakmice. Detroit usprkos svemu uspijeva držati egal, čak i lagano vodstvo, tijekom cijelog prvog poluvremena. Jackson je razigran, Drummond opet iznadprosječno efikasan u post-upu, Morris i KCP odrađuju svoje kao sekundarne prijetnje, a čak i klupa donekle drži priključak sa stretch/smallball postavama Cavsa jer je Johnson opet maksimalno nabrijan. Stan ga za nagradu koristi kao dodatnog swingmana u postavi s Harrisom i Morrisom kao parom visokih u završnici poluvremena protiv udarne smallball postave Cavsa gdje ima povoljan matchup - kako Cavsi umjesto centra koriste Dellya, Johnson ide na Irvinga, što mu otvara dovoljno prilika za lagane poene. I rookie ih bez problema koristi.

Izgleda da je Van Gundy dobrim dijelom riješio problem smallballa s ovom postavom jer Lue u završnici na parket vraća centra kako bi Cavsi ipak zaigrali u visokoj formaciji gdje su oni ti koji kreiraju mismatcheve. Koliko god to bila dobra vijest, činjenica da onaj najveći problem ostaje, a taj je da velika trojka može zabijati bez problema u sudaru osnovnih petorki. S tim da je Cavsima u nastavku ogroman problem bila loša LeBronova selekcija šuta, previše je forsirao iz vana praktički ne napadajući reket ni kada je mogao (valjda je zbog onih nekoliko sudara s Drummondom u prvom dijelu večeri odlučio da je bolje odmoriti kosti ostatak utakmice), a malo je reći da mu je šut u nastavku utakmice bio drven (4-15 na otvorenim šutevima).

Usprkos njegovom blago rečeno mizernom izdanju, Cavsi su treću četvrtinu dobili s 5 poena, a zanimljivost ovog perioda je u tome što ni jedan ni drugi trener nisu mijenjali najbolje postave do zadnje minute kada Lue vadi Jamesa, a Stan uvodi klupu. Idućih nekoliko minuta Cavsi koriste činjenicu da je za Detroit na parketu od startera samo KCP kako bi došli do +9, što je sinoć bila ekstremno visoka prednost. Ne gledamo previše postava s Fryeom ili Loveom na petici, Lue vrlo brzo na parketu ima Thompsona, tako da Cavsi opet igraju na rutinu.

Čak 28 minuta su odigrali sa startnom petorkom koja je tako dobila dobar dio minuta od šihti koje su otpadale na kombinaciju Love-James pod košem i u tih 28 minuta nadmašili su uglavnom najbolju petorku Pistonsa s 13 razlike. To je ključni detalj utakmice koju su Pistonsi najveći dijelom odigrali stvarno dobro. Međutim, kad su Cavsi u drugom dijelu opet zaigrali agresivnije na pick & roll kako bi zaustavili Jacksona, sekundarne opcije nisu briljirale ni kreatorski ni šuterski, tako da uz probleme koja obrana Cavsa ima s Irvingom i Loveom, sada već možemo govoriti i o tome kako ni napad nema previše opcija kad protivnik defanzivu digne na razinu više. Praktički, sinoć su opet dobili dobre minute od cijele jezgre, Stan je riješio problem smallballa, LeBron je odigrao ispod razine i opet su djelovali kao slabiji protivnik.

Kad se taj osjećaj provlači kroz susret koji je praktički najvećim dijelom rezultatski u egalu, ništa drugo ne treba dodati. Detroit ima još napadačkog potencijala u ovoj seriji, Cavsi ih mogu svesti na manje učinkovita rješenja, ali nisu bez mogućnosti. Međutim, obrambeno su stvari tako postavljene da zbog slabosti na tom kraju parketa solidan napad neće biti dovoljan. Kada su Love i Irving ovako efikasni, a za očekivati je da će i LeBron odigrati puno bolje sljedeću partiju, pa kada uz to još imaš solidnu pratnju sporednih opcija koje su sinoć dodale 7 trica i 8 skokova u napadu (čak se i Shumpert pridodao Smithu i Dellyu tako da Cavsi svoj posao s perimetra odrađuju na visokoj razini, dok su skokovi isključivo doprinos pouzdanog Thompsona), Cavsi su nedodirljivi.

Iako, uspiju li nekako poklopiti bolju šutersku večer makar približnu onome što su pokazali u prvoj utakmici s ovom borbenošću i kvalitetnom izvedbom iz treće utakmice, mogli bi izboriti petu čak i protiv boljeg izdanja Cavsa od ovoga sinoć. Drugim riječima, ako i budu pometeni, Pistonsi se nemaju čega sramiti, za ovako mladu i još uvijek limitiranu momčad pokazali su puno.

HAWKS @ CELTICS

Stevens i društvo smislili su plan za spasiti što se spasiti da i pokazat će se da su opet pogodili. Umjesto Smarta, koji je ipak limitiran i kao šuter i kao kreator, u petorku je gurnuo Turnera koji je limitran samo kao šuter. Gurnuvši loptu Turneru u ruke, više su se fokusirali na otvaranje Thomasa bez lopte, kako bi mu dali prostora da napada iz spot-upa i sekundarnih prilika. Osim toga, gurnuvši Thomasa u velikom broju posjeda u rolu dvojke, osim što su olakšali život najboljem strijelcu, Celticsi su se mogli vratiti dobrom dijelu akcija koje su vrtili za Bradleya i koje sa Smartom ili Turnerom jednostavno nisu mogli igrati jer su beskorisni kao catch & shoot opcije.

Uz ovu promjenu Stevens je na parket ubacio i Jerebka kako bi dobio potrebnu stretch kvalitetu. Značilo je ovo da Sullinger potpuno ispada iz rotacije osim u roli back-up petice (ispao je i Zeller koji u prošloj utakmici nije služio ničemu), ali Boston ionako ovu seriju neće dobiti na skok i čvrstinu u reketu ako pri tome ubacuje 75 poena na drugoj strani, dakle nije se imalo što izgubiti s Jerebkom. Ova puno potentnija napadačka postava tako je omogućila Celticsima da zaspu Hawkse odmah na startu. Atlanta je definitivno ostala iznenađena ovakvim prilagodbama, što je bilo vidljivo i u obrani koja nije na vrijeme zonu primakla prema perimetru gdje je Boston sada ipak imao puno više opcija.

Plan Celticsa tu nije stao. Smart je dobio rolu šestog čovjeka i tu je energijom mogao ostaviti traga obzirom da je igrao sve moguće uloge, od combo kreatora do bočnog stopera mijenjajući sve tri vanjske pozicije, a Stevens je u vatru gurnuo i klince Roziera i Huntera kako bi dobio tog potrebnog vanjskog u rotaciji koja je sada igrala isključivo stretch/smallball košarku - čak 6 minuta su Celticsi igrali s Jerebkom na petici, a svih 48 ili s Jerebkom ili Crowderom kao četvorkama zaduženima za spot-up prijetnju na perimetru (Jay po običaju nije mogao ubaciti ni u ocean, ali sinoć im je formacija bila dovoljna sama po sebi, učinak nije bio toliko važan). Najčešće korišteni visoki par u sezoni koji je po utakmici u prosjeku igrao po 15 minuta Stevens tako nije koristio niti sekunde u G3.

Istovremeno su Celticsi i sami ostajali više u zoni u 1 na 1 matchupovima kako bi čuvali reket od ulaza, ostavljajući Atlanti gomilu prilika na perimetru koje ovi nisu koristili. Očito su Hawksi očekivali drugačiji tip nadigravanja i tu opet dolazimo do sjajnih promjena Celticsa koje su proizvele ovakav efekt, Atlanta u prvom poluvremenu jednostavno nije bila spremna odgovoriti na višu razinu agresivnosti u oba smjera.

Sama utakmica dosta je sličila na prošlu, s tim da je Boston ovaj put bio taj koji je na startu krenuo kao iz topa ispaljen, dok su Hawksi pokušavali hvatati korak. Nakon početnog šoka koji je sredinom prve četvrtine Celticsima donio +13 (trojac Thomas-Turner-Jerebko u zajedničkih 20 minuta tijekom večeri ostvario je +14), Atlanta se stabilizirala i smanjila na -6, pokazavši da kontekst ipak nije isti, za razliku od Bostona oni nisu ostali bez dva itekako važna člana rotacije i očito imaju dovoljno oružja. Međutim, čim su na klupu sjeli Millsap, Teague i Bazemore, došlo je do novog odvajanja Celticsa koji odlaze čak na +19 početkom druge (Muscala i Hardaway toliko su loše odradili svoje šihte protiv smallballa Celticsa da ih je Bud do kraja utakmice izbacio iz rotacije, maksimalno je suživši kako bi mogao parirati Bostonu), stavarajući razliku koja će im dobro doći do kraja večeri.

Naime, starteri Hawksa već igraju puno bolje u oba smjera i dolaze do desetak poena minusa, a ključna promjena u drugom dijelu su puno zgusnutije rotacije koje koristi Budenholzer. Uz više minuta za najbolje igrače kojima anuliraju učinak klupe Bostona, Hawksi igraju i puno bolje u obrani gdje sada puno agresivnije pokrivaju razmak iz zone oko reketa prema čovjeku. Efekt šoka je prošao i nevjerojatno brzo Atlanta stiže u egal, posebice jer Millsap i dalje ne može zabiti ništa - odrađuje posao kao mamac i razigravač, njegovim spuštanjem u reket počinje većina napada Hawksa koji zatim kruženjem lopte nalaze idealnu priliku za šut, ali nikako da namjesti ruku (čak i u reketu ispadaju mu pokušaji koji graniče sa zicerima).

Tako da se pred zadnju četvrtinu čini kako će Bostonu ipak trebati čudo da se provuče, a na neki način ga i dobivaju. Smart je taj koji ovaj put daje ključni poticaj, uz fanatičnu energiju u obrani ubacuje dvije trice koje uništavaju moral Atlante. Uz to, kako Millsap, a sada i Horford, i dalje promašuju zicere na obruču kao da je pod košem u najmanju ruku Whiteside, Hawksi u završnici jednostavno nemaju dovoljno. Stevens sredinom četvrtine na parket baca spomenutu postavu s Jerebkom na petici koja s 5 vani formacijom izluđuje obranu Atlante, kako svi igraju na čovjeka uz razmak, u pozadini ostaje previše prostora što Thomas i Turner koriste za zabijati iz ulaza. Istovremeno, Boston ostavlja još veću rupu u reketu jer Jerebko definitivno nije Horford, ali što to Atlanti vrijedi kada su im visokima lopte sinoć uglavnom curile iz obruča (možda previše vježbaju trice pa su zaboravili zabiti polaganje). Točku na i pak stavlja Thomas tricom kroz uši Teagueu, potvrdivši da je ovo ipak večer Celticsa.

Koji su još jednom izvukli maksimum čak i iz ovog oslabljenog rostera. Stevens je sve sjajno zamislio, a igrači su plan proveli u djelo bez greške, nalazeći načina doći do poena kad god je trebalo. Uspijeti tako nešto protiv kvalitetne obrane kakvu igraju Hawksi apsolutno je podvig.

Jasno, u idućoj utakmici neće moći računati na ovako loše otvaranje Hawksa koji sada otprilike znaju što im je raditi. Obzirom da Boston ni s Jerebkom nije opasna šuterska momčad, možda bi mogli razmisliti o tome da na pick & rollu napuste branjenje prostora i zaigraju malo agresivnije na loptu, izazivajući Celticse da ih pokušaju dobiti kroz Crowdera i Jerebka na strani bez lopte. A možda im neće ni trebati nikakve posebne prilagodbe u obrani ako će od starta igrati na visokoj razini kao što je bio slučaj u drugom dijelu utakmice, već će dosta biti da tricu gađaju malo bolje od 25%. I da Millsap nakon dvije grozne realizatorske partije konačno nešto zabije u sredini.

SPURS @ GRIZZLIES, G3

Poslušao je Joerger svoje veterane i ovaj put im je dao punu minutažu da se potuku sa Spursima, praktički je rotaciju sveo na 6 igrača, jašući maksimalno Barnesa, Allena i Z-Boa, ali je pri tome dodao i jedan svoj taktički detalj - sjeo je na klupu Birdmana i odlučio se San Antonio izazvati grit & grind verzijom smallballa u kojoj su zadatak čuvati Aldridgea dobili Barnes i Allen (koji su se ujedno izmjenjivali na svakom bloku kojega bi LMA postavio Kawhiu i obrnuto). Naravno, Memphis ne bi bio Memphis da u ovakvom izdanju nije odigrao najgori šuterski uvod u seriji, odmah na startu upadajući u rupu. Samo, kako Spursi nisu bili pretjerano raspoloženi za rat pod obručima, ova manja verzija Memphisa uspjela se vratiti u egal odnoseći pobjedu tamo gdje nije mogla u prve dvije utakmice - dominacijom u reketu.

Kao što su Spursi u protekle dvije utakmice kontrolirali skok i postotke šuta protivnika u reketu, tako je Memphis pred svojom publikom vratio uslugu - konačno su ostvarili prednost u skoku, usput limitirajući Spurse na samo 52% realizacije na obruču. Posebice je loš bio Parker čiji ulazi su u prve dvije utakmice predstavljali neriješiv problem za Grizlije (Parker je bio toliko loš kao prva opcija kroz pick & roll da ga je Pop u nastavku utakmice oslobađao kroz blokove i koristio kao beka-šutera, bez većeg uspjeha). Kad tome dodamo mizeran učinak Duncana kojega je Randolphu bilo puno lakše držati 1 na 1 nego Aldridgea (jednako su spori i Timmy ne može ubaciti šut preko njega kao da ne postoji), kao i činjenicu da je i LMA imao puno teži posao doći do poena protiv agresivnih zujalica poput Allena i Barnesa (prvo bi se namučili spustiti mu loptu u post jer su stalno frontali i lamatali rukama, što je ogromna razlika od dvoboja protiv Randolpha protiv kojega samo ispališ skok-šut iz okreta kao na treningu), jasno je zašto su Spursi imali problema održati prednost koju su izgradili na startu.

Nakon što je početkom drugog poluvremena uvidio da problemi s ovom postavom Memphisa i njihovom agresivnom zonom oko reketa neće nestati sami od sebe, Pop je konačno povukao Duncana s parketa i u igru ubacio Ginobilia. Sad su se stvari normalizirale, Spursi su konačno dobili nešto širine u napadu i nestali su spomenuti mismatchevi, ali Grizliji su i dalje kontrolirali reket, što se pokazalo dovoljnim da ostanu u egalu.

U zadnjoj četvrtini kvaliteta Spursa konačno dolazi do izražaja. Prvo klupa predvođena Leonardom radi nekakvu razliku, pa makar samo +6 u onih 5 minuta dok su na parketu rezerve Memphisa. Pop je i ovdje odradio sitnu prilagodbu, umjesto Manua na parketu je isključivo Anderson kako bi dužinom smetao Stephensonu, tako da Kawhi praktički igra rolu beka-šutera dok West i Diaw drže pod kontrolom energični dvojac pod košem Green-Andersen (Joerger je razbivši startnu postavu ujedno dobio i kvalitetu pod košem na klupi i ova postava je odradila kratku, ali kvalitetnu šihtu u prvom poluvremenu dok im Spursi nisu suprostavili jednako veliku petorku). Taktički tako Spursi riješavaju sve izazove, ali uglavnom uzalud jer pod košem ne mogu ništa. Memphis grit & grindom drži priključak do zadnje tri minute kada Spursi ipak šuterskom kvalitetom Greena i Leonarda rješavaju stvar.

Na pravovremeno ubačene trice gostiju konačno i Grizliji ostaju bez odgovora - dok na drugoj strani San Antonio ima 5 igrača koji mogu zabiti (umjesto neraspoloženog Parkera playmaker je Manu, a umjesto Duncana na parketu je Diaw), Memphis igra s Allenom kojega po već ustaljenom običaju protivnik potpuno ignorira (LMA i Diaw su u reketu na Randolphu dok Tony na perimetru privlači manje pažnje od Opelovog novog modela na cesti). U utakmici u kojoj je tako uglavnom parirao Joergeru, Pop vuče zadnji potez na kojega protivnik nema odgovor. S tim da nema previše razloga za zadovoljstvo usprkos pobjedi, Leonard je odradio 42 minute u punom pogonu i bez obzira na to Spursi su se mučili. Za momčad s unutarnjom linijom kakvu imaju oni, pa i s ovako dubokom klupom, dozvoliti da protivnik energetski i skakački ovako dominira ravno je porazu i možete se kladiti da će idućih dana Pop to itekako dati do znanja svima u svlačionici.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (5) Trackbacks (0)
  1. Nevezano za PO naisao sam na pokusaj da se na neki nacin izmeri ofanzivni stil svih ekipa. Znaci ne kvantifikuje se ucinkovitost vec nacin igre u napadu sto je nekako vise deskriptivno ali svejedno mogu se uociti trendovi. Interesantno je da se nijedna top ofanzivna ekipa ne preklapa sa stilom igre naravno GSW dominira a da neke lose ekipe tipa File i NO imaju pomaku u nacinu igre u ovoj sezoni. Sta mislis ima li smisla ovakvo merenje bar kao pokazatelj sta nije u redu sa smerom igre jednog tima ili je vise onako samo los pokusaj?
    http://nyloncalculus.com/2016/04/21/final-team-offensive-style-charts/
    http://nyloncalculus.com/2016/04/22/offensive-style-new-head-coaches/

  2. @ Nash86 – ovo je skroz dobro i naravno da ima smisla jer objašnjava stil igre (barem kroz zadane parametre), ali ne mjeri ništa jer kao što i tekst kaže, efikasnost se može postići na razne načine. dakle, ovo je čisto lijep način da se na prvu uoče neke tendencije u igri, ali do razumijevanja kako se dolazi do rezultata i zašto negdje isti graf znači minus, a negdje plus napad, prvenstveno treba gledati gomile utakmica i razumijevati kontekst/narativ, nema grafa koji to može zamijeniti. Tipa, Warriorsi i Sunsi imaju sličan graf, a rezultati ne mogu biti suprotniji. Pelicansi i Wizardsi su usprkos pomacima ka nekim pozitivnim (i pomodnim) trendovima totalno podbacili.

    znači, ima smisla kao jednostavan prikaz stila, nikako kao pokazatelj što je u redu a što nije, a pogotovo zašto je ili zašto nije. ali, kako mi se čini da to nije bila ni namjera, onda se može samo reć svaka čast autoru na trudu da na jednostavan način prikaže zanimljive informacije

  3. Harris kao drugi kreator u petorci uopće ne može doći do izražaja jer ga većinom James gonja po terenu i lik gubi svu svoju vrijednost jer obrambeno je taraba.
    Možda nakon ovoliko minuta ne bi bilo loše probati s energijom i šutom Tolivera da starta, a Harris da oživi mrtvu klupu. Uglavnom, čim razmišljam o ovakvim stvarima znači da je serija gotova.
    Cavsi su jednostavno talentiraniji i sporedne opcije igraju puno bolje, tricu pogađaju s +40% kao ekipa, a tu je uključen James od 23%. Nisu džabe konkurenti za naslov. Zanimljivu stvar je rekao Jeff Van Gundy u prijenosu, Delly je na ljeto restricted i ne bi se čudio da dobije 10 mil po sezoni

    Hawksi su debili, tu nema druge riječi. Izgubit utakmicu u kojoj druga ekipa u nekom periodu koristi Jerebko-Crowder visoke je nemam komentara. Dopustit jurnjavu, bože pomozi idiota, jedini način na koji možeš izgubit i ti dozvoliš takav rasplet situcije. Po meni je ovo Budu već drugi plejof di ispada ne baš dobar. U ciloj seriji jedini imaš 6’10 igrača s full paketom i ti ga koristiš ko ventil na poludistanci i trici, kupi si “Tolivera” ako to tražiš od Horforda u napadu, to doslovno karikiram.

  4. thx na odgovoru. Spo i Pat su bili na tapetu citave sezone a za sada izgledaju kao jedini rival maister Luu. Mozda i nije bio toliki zajeb sto nisu isli u rebuild posle odlaska LBJ tj. ako nisu ozbiljni kontenderi za titulu bar su i dalje ostali relevantni na mapi ozbiljnih ekipa vreme ce pokazati.

  5. navijač sam pistonsa al baš mi je prava riječ za ovaj tim – jebena osrednjost,
    ajde ok reggie i drummond, ali trojka kcp,harris,morris-mozda najbezvezniji 2-3-4 trio u ligi, nit smrde nit mirišu, što reče gee za tobiasa to se može reć za svu trojicu,samo je morris sad malo odskočio jer ga čuva love,
    ne možeš se nadat da ovi mogu iznenadit cavse tu jednu pobjedu ni u ludilu, možda jedino ako reggie poludi pa ubaci 30+, jedini on i ima talenta da odskoči ponekad


Leave a comment

Trackbacks are disabled.