ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

24Apr/166

8

RAPTORS @ PACERS, G4

Imamo Turnera konačno u startnoj petorci, a to je uz metamorfozu DeRozana u DeGrozana dovoljno da Indiana u uvodu leti po parketu. Nakon jedne utakmice u kojoj su mu upadali šutevi preko ruke s poludistance, DeMar je opet prestao biti faktor, tako da su Pacersi sada mogli računati na prednost u dva matchupa, Georgeovom i Turnerovom. Međutim, tu nisu stali s promjenama - George Hill i Mahinmi također igraju puno agresivnije u oba smjera, što daje kvalitetu više Pacersima. Osim što igra puno bliže Lowryu, Hill ne oklijeva šutirati kada dođe do lopte i to rezultira sjajnom večeri u kojoj je s 22 poena dao Pacersima potrebnu drugu opciju u napadu (također, puno se više kreće s i bez lopte čime dodatno troši Lowryevu energiju). Jasno, ne bi to bio Hill da mu to nije uspjelo sa samo 11 šuteva, što je samo dijelom njegova krivica.

Naime, iako je prvenstveno 3&D opcija na poziciji, Hill je lani bez Georgea imao perioda u kojima je kao prva opcija nosio momčad i znao je to raditi sjajno, dakle nije bez combo talenta i sposobnosti da igra slash & kick stilom. Međutim, da bi Ellis imao ikakvog smisla na ovom rosteru, a jedva da ga ima čak i u ovakvoj večeri gdje sve djeluje maksimalno uštimano (čak je i on zabio sve što je potegao na obruč u ovom inspiriranom uvodu, što su mu bili i jedini poeni večeri), Hill mora stajati u pozadini kako nije ni u danima dok su u klubu bili West i Lance. Samo, možda ne bi bilo zgorega povećati mu rolu razdvajanjem od Ellisa jer u 30 minuta po večeri koje odrade zajedno, uglavnom u udarnim postavama, ostvarili su +1. U samo 8 minuta koliko je Hill proveo u igri bez Ellisa imaju +11. Možda nije reprezentativno, ali je, gledajući cijeli kontekst, razlog da se konačno razmisli o barem malo više razdvojenih šihti kada je Ellis već nedodirljiv kao starter (što se u ovoj situaciji u kojoj Indiana nema poštenog back-up beka može tolerirati).

Uglavnom, kako je i Mahinmi stalno u potrazi za kontaktom pod koševima i kako je odluči parirati Valanciunasu u aktivnosti i poenima na obruču, Indiana ostvaruje +14 u prvih 10 minuta, odnosno do ulaska klupa. Okrenuvši i ova dva matchupa u svoju korist ili barem anuliravši prednost koju je Toronto do sada imao, posebice na poziciji petice, Pacersi su stekli potpunu kontrolu nad utakmicom. Lowry je nakon dobre šuterske utakmice opet pokazao da nije u idealnom stanju, a Valanciunas je imao toliko posla s Mahinmiem da je prestao postojati osim kao dio toga matchupa (solidno je trpao na obruču, ali samo 1 skok u prvoj šihti, na to nas definitivno nije navikao).

Uz odličnu pripremu momčadi i uvođenje Turnera u startnu petorku, najvažniju prilagodbu Vogel je napravio s najvećim problemom Indiane do sada, a to su izmjene. Dakle, odustao je od hokejaškog pristupa i u prvoj šihti klupe Raptorsa s DeRozanom sada na parketu ima gotovo cijelu startnu petorku uz tek zamjenu Mahinmia sa Solomonom Hillom. Turner tako ne mora paziti na Pattersona već odrađuje posao kao centar. U drugoj šihti kada na parket ulazi Lowry, što se pokazalo itekako opasnim periodom po Indianu, na parket vraća Mahinmia kao lidera okruženog rezervama. Zvuči totalno bezveze kao ideja, ali, obzirom da je na parketu Biyombo, Mahinmi posve slobodno može držati cijeli reket i sredinu obrane pod kontrolom dok ostatak momčadi striktno pokriva šutere, što se pokazuje sasvim dovoljno ne samo da Indiana sačuva stečenu prednost, već i da je poveća na +18. Sad, sumnjam da ovakav pristup može upaliti i u sljedećim utakmicama i da će Lawson, Stuckey, Hill i Miles ovako zabijati, međutim ovdje su definitivno nadigrali najbolju klupu Istoka, pri tome omogućivši Georgeu, Hillu i Turneru odmor kakav još u seriji nisu imali.

Pacersima sada još samo ostaje zadati zadnji udarac, što se i događa povratkom svježih startera na parket. Vogel i ovdje vuče prave poteze, ostaje vjeran smallballu s Milesom kao četvorkom do kraja, a uz to povećava pritisak na obranu Toronta zamjenom Mahinmia s Turnerom. Ovo je ona opasna napadačka petorka Pacersa koja je dobila prvu utakmicu tako da se prednost Indiana u jednom trenutku penje preko 20 (primjetno je da se Vogel više ne boji ostaviti Turnera protiv Valanciunasa i to je pozitivno, iako rookie nije mogao zabiti ništa, njegova energija u obrani i skoku bila je veteranska).

Casey ne poduzima ništa na poluvremenu, baca pola treće četvrtine na klasiku sa Scolom, tako da, usprkos činjenici da George Hill već duže vremena nosi napad ulazima jer nitko drugi ne može ubaciti ništa, Toronto ne uspijeva značajnije spustiti prednost domaćina. Iako klupa Raptorsa ovaj put igra bolje, jednostavno nemaju rješenja kojima mogu preokrenuti ritam, osim ako odluku Caseya da što manje koristi DeRozana ne smatramo plusom za goste. Zamisao s Mahinmiem kao liderom druge postave opet pali, na početku četvrte centar Indiane ne samo da kontrolira obranu, već je sada u takvoj fazi da napada iz post-upa driblingom i kuca preko Biyomba, što je signal da Toronto može pakirati kofere.

Potezima koje je večeras povukao Vogel, serija je manje-više došla do svog taktičkog vrhunca, teško da i jedan i drugi trener imaju previše prostora za manevar osim dodatnim glancanjem rotacija igrača. Casey doduše ima jednog jokera u rukavu, može sjesti Scolu na klupu pa ga ili potpuno ignorirati ili možda staviti na Mahinmia kao centra u ovoj drugoj postavi - sumnjam da će Mahinmi ponoviti ovakvu partiju u napadu, a Scola bi ga zaokupio puno više obrambeno nego što to može jedan Biyombo. Nekakav cilj bi svakako bio izvuči nešto iz tih Scolinih minuta, pa makar ih samo rasporedio na Pattersona i Carrolla dok Scola broji ručnike.

Uglavnom, sada je teret isključivo na igračima. Raptorsi si ne mogu dozvoliti da ih se ovako istjera iz reketa i da, osim solidne spot-up role Carrolla koji je maksimalno koristio činjenicu da ga "čuva" Ellis, to barem ne kazne šutom s perimetra. Indiana je zagospodarila u reketu s 48 minuta raspoloženih Mahinmia i Turnera na petici, dobili su nekakvu tečnost u napadu izrezavši mrtve minute s Allenom na četvorci, sada je red na Raptorse da im vrate. Uz to, Lowry ne može dozvoliti Hillu da odigra duplo bolju partiju od njega, kao što ni klupa ne bi trebala odigrati ovako mlako. Dakle, prostora za napredak Toronta ima, kvragu možda i DeRozan opet nešto ubaci igrom slučaja. Imaju servis, pa da vidimo što će s njim, zabiti asa ili zakucati loptu dva puta u mrežu.

HEAT @ HORNETS, G3

Našao se Clifford u nezavidnom položaju, trebalo je nekako osmisliti cijelu rotaciju za 48 minuta protiv Heata sada kada na raspolaganju nema Batuma, a, obzirom na dužinu Miamia, posegnuti za Linom ili Lambom kao starterima nije imalo previše smisla, posebice ako su konačno mislili nešto obraniti. Stoga je očekivano micanje Williamsa na trojku, ali ono što je iznenadilo bile su promjene pod košem. Na upražnjeno mjesto četvorke ubacio je tako Kaminskog, koji je dobio nezavidan zadatak paziti na Denga, dok je pod košem Zellera zamijenio Jeffersonom.

Ovo nikako nije izgledalo dobro, posebice kada je već u prvom napadu na utakmici Deng pobjegao Kaminskom, namjestio se u korneru, pročitao novine i popio kavu, pa onda stavio suzu za prvu tricu Miamia. Kada je to napravio i drugi put, pa zatim i treći, pa onda i četvrti, dok je jadni Kaminsky trčao zatvarati ga kao da umjesto cipela na stopalima ima dva ogromna betonska bloka, gledatelj se mogao pitati nije li Clifford malo pretjerao s ovom taktikom. Međutim, kako se to kaže, bilo je metode u ovom ludilu, a ona se ticala pokušaja kontrole rizika - Hornetsi su odlučili kontrolirati ostale matchupove gomilanjem tijela u reket i živjeti s onim što Deng napravi. Big Al je tako radio u postu preko Whitesidea, onemogućivši mu da se potpuno posveti čuvanju reketa kao što je mogao dok je na parketu Zeller. Čak je i Williams protiv Johnsona odjednom došao do prostora, tako da usprkos svim problemima s Dengom, Hornetsi na drugoj strani drže kakav-takav priključak.

Uostalom, sa startnom petorkom Heata nisu imali toliko problema u seriji, pravi problemi počinju tek sada kada na parket ulaze Winslow i Richardson. Tu se Clifford nada da energija Lina i Zellera može parirati eksplozivnosti s kojom Heat igra kada su na parketu klinci i koja je do sada radila ogromnu razliku protiv trome klupe Hornetsa. Lin i Kemba dobivaju zadatak ne samo napadati ovu dvojicu rookiea, već ih gnjaviti i u obrani pritiskom na loptu, čime Heat praktički ostaje bez driblinga i ulaza. Tome pridonosi i Spoelstra koji iz nekog razloga istovremeno ima na klupi i Dragića i Wadea, u te tri minute dok je Heat bez playa na parketu Hornetsi se vraćaju u egal. Što je popriličan uspjeh kad uzmemo u obzira da je Miami odradio još jednu skoro pa savršenu šutersku četvrtinu koja se samo naslanja na ono što su prezentirali prve dvije utakmice.

Međutim, očito je opuštanje kod Heata, ako se jednom Spoelstri može dogoditi ovakav propust, možete misliti kakva je koncentracija kod igrača. Klupa Hornetsa odrađuje posao, a Hawes ulazi kao zamjena Kaminskom tako da su domaćini na neki način i dalje igrali 48 minuta stretch košarke, samo u puno većim postavama nego je bio slučaj do sada. Clifford je raspodjelu Batumovih minuta zamislio tako da Williams isključivo igra trojku, a u onih desetak minuta tijekom kojih je na klupi žrtvovao je Leea na većem swingmanu. Pokazalo se to dobrim potezima jer su Hornetsi ovim dobili nešto na centimetrima, kontrolirali su reket, ali su imali i dužine za lakše braniti napade s perimetra.

Ni povratkom startera Miami ne ubrzava ritam, uljuljani su u sporu igru od reketa do reketa i u ovih zadnjih 6 minuta druge četvrtine konačno gledamo Charlotte kao ravnopravnog protivnika. Istaknimo i kako Clifford ovdje Big Ala koristi relativno kratko, pri kraju opet uvodi Zellera na parket radi energije u obrani, posebice kod branjenja pick & rolla.

Na startu treće najvažnije je izdržati matchup Kaminskog protiv Denga, s tim da je Heat ovdje već toliko letargičan da jedva kreiraju šanse na strani bez lopte. Deng zabija svoju otvorenu tricu, ali ostali su uglavnom promatrači, posebice Johnson i Wade. Izuzmemo li raspoloženog Dragića koji je nekoliko puta sam povukao tranziciju i pokušavao nametanjem bržeg ritma nešto napraviti, kroz postavljene napade Miami se sveo na spuštanje lopte Hassanu u post, što sve govori o tome koliko su u ovom periodu imali problema. Hornetsi su tako preživjeli kritični dio utakmice, usput su sačuvali i onu malu prednost izgrađenu u prve 24 minute, a onda slijedi ključni period.

Na parketu su Zeller i Lin koji energiju dižu na nove visine u oba smjera, Hornetsi igraju još čvršću obranu oko reketa jer si mogu dopustiti ignorirati Winslowa na perimetru, a onda uz sve to kreće i Frank The Tank show. Ako već nije bio od nikakve koristi kao stretch igrač i tricaš, Kaminski sada kreće u niz post-up akcija kojima razbija obranu Heata. Gledamo reprizu Wisconsin-Duke finala dok Kaminsky nadjačava Winslowa u reketu i to je ujedno i simbolični podsjetnik na glavnu promjenu u ovoj utakmici u odnosu na prethodne - Hornetsi više nisu manja i slabija momčad, povećavši se na pozicijama tri i četiri puno lakše mogu parirati atleticizmu Miamia.

Heat ionako nije klasična smallball momčad jer su iznadprosječno veliki na svim ostalim pozicijama osim četvorke i to je nešto su Hornetsi uspjeli držati pod kontrolom ovom novom rotacijom koja može držati stretch formaciju, ali i parirati u individualnim matchupovima. Uglavnom, Hornetsi ovdje pogonjeni spomenutom trojicom odlaze preko 20 poena prednosti, što manje-više znači da nas u zadnjoj četvrtini čeka još jedna dosadna završnica kakvih smo se nagledali u ovom doigravanju.

Dobra vijest za Hornetse je da još uvijek imaju prostora za rast, usprkos uvjerljivoj pobjedi još jednom su ostali dužni s perimetra. Rotacije i obranu su osvježili dovoljno, međutim još čekamo da im se zalomi poštena šuterska večer. Što se Batuma tiče, ozljede poput njegove obično trebaju par tjedana odmora, ali nije isključeno da ga Hornetsi osposobe za četvrtu utakmicu jer čovjek je ionako navikao igrati s raznim ozljedama, posebice stopala. Ako i nastupi, nema šanse da Clifford odstupi od nove rotacije s Williamsom na trojci i dva centarska para, tako da ćemo ga vjerojatno gledati u roli dvojke, dok će Lee dodatno pojačati klupu (ili će na nju Batum obzirom da je Lee odradio solidan posao na Wadeu). Sad, ovo klupa treba shvatiti uvjetno, Zellera i Lina je Clifford obično okružio starterima, ali bitno je da je pronašao nekoliko postava na koje se može osloniti. S Batumom ili bez njega, ako još jednom obrane domaći parket, Hornetsi mogu reći da su se vratili.

Samo, prvo pričekajmo da vidimo kako će Spoelstra razbuditi momčad za sljedeću utakmicu, može li nekako posložiti rotacije da Winslow i Richardson opet postanu plus igrači umjesto problemi. Ono što je sigurno je da nećemo opet gledati periode bez Dragića ili Wadea na parketu. Također, bit će zanimljivo vidjeti kako misli preživjeti u onim trenutcima dok na parketu nema Hassana, sinoć je čak pokušao par minuta početkom četvrte igrati s Dengom i Winslowom protiv Zellera i Hawesa, dakle bez Amarea, što su Hornetsi iskoristili da odu na najveću prednost večeri i zadnjih deset minuta utakmice učine viškom. Nije ovo bila idealna večer stručnog štaba Miamia, iako, ruku na srce, treba priznati da im nisu previše pomogli ni igrači. Tako da i jedne i druge treba očekivati pune energičnije i željnje iskupljenja u sljedećoj utakmici.

THUNDER @ MAVS, G4

OKC sada već zna proceduru, osim atleticizmom treba napasti obranu Dallasa i kretanjem lopte i igrača koje neki košarkaški insideri nazivaju i akcijama. Tako da problema s trpanjem nema, Dallas apsolutno nema nikakvih rješenja u defanzivi sada kada umjesto 2 na 5 hakla prezentiranog u G2 gosti igraju košarku, makar u dosta banalnom obliku. Nema veze, to je očito dovoljno, s tim da se kao i u prethodnoj utakmici opet naziru problemi Thundera u obrani. Iako su ostali bez Williamsa koji je pokušao zaigrati da bi nakon minute na parketu ustupio mjesto u petorci Barei, Mavsi također nisu imali problema zabijati preko Dirka koji prva tri šuta ubacuje nakon dugih akcija, redom različitih, u kojima je cilj bio osloboditi ga na šutu. Problem je samo što za pratiti ovakav OKC to nije dovoljno, pogotovo u situaciji u kojoj su Waiters i Kanter opet više nego raspoloženi trpati protiv klupe Dallasa (koja je sinoć u prvoj šihti bila posebice slaba jer se Carlisle preračunao gurnuvši Leea u akciju kao back-up centra umjesto Mejria).

Nakon 12 minuta OKC tako već ima +15 i sve do kraja je tek odrađivanje posla, Dallas ni u jednom trenutku nije zaprijetio eventualnim povratkom u egal. Što je i razumljivo obzirom da nisu u stanju spojiti par minuta poštene obrane. Odigrali su solidno završnicu druge četvrtine dok su na parketu zajedno bili Felton, Anderson, Matthews i Mejri, ali ovoj četvorci kroz cijelu večer Carlisle daje samo 4 minute zajedno, uvijek radije birajući igrati s dva combo beka kako bi mogao raditi što veći pritisak na obranu Thundera, posebice kiksevima sklonog Westbrooka. Samo, koliko god napad bio podmazaniji s još jednom prijetnjom u pick & roll, odnosno slash & kick igri, toliko obrana nije mogla funkcionirati s ovako minijaturnim bekovskim kombinacijama (možete misliti da bi Waiters ovako lakoćom dolazio u reket i bio učinkovit kad bi na njemu cijelo vrijeme bio Anderson).

Carlisle je valjda vjerovao da mu takve postave ne daju šansu u napadu, što je vjerojatno istina, tako da u principu ništa se ne mijenja u suštini ovog matchupa, jednostavno biraš kojim ćeš stilom umrijeti, a esteta u kojega je Carlisle izrastao kao trener (i koji nema veze s onim čovjekom koji je na početku karijere bio pobornik rudarenja u reketu tipičnog za košarku koja se igrala prije 20-ak godina) radije bira tražiti cijelu večer načine da oslobodi Dirka na otvorenom šutu i kreira prostor Feltonu za ulaze nego da utakmicu spusti u blato. Felton dakle još jednom igra sjajno u oba smjera, Dirk zahvalno trpa sve prilike koje mu se otvore igrajući najbolju partiju serije, tako da Mavsi drže minus na podnošljivih desetak poena. To je ujedno i neki realni domet Dallasa u ovoj seriji kojega nisu uspjeli nadmašiti niti u zadnjih 5 minuta utakmice. Nije Thunder ovdje pronašao nikakvu specijalnu recepturu za svoje probleme u završnici, jednostavno su na parketu ostavili 5 najboljih napadača i tu domaćin nije znao što bi prije zatvorio, svaka dodatna pažnja posvećena ulazima Westbrooka ili Duranta otvarala je prostor Kanteru pod košem, odnosno Ibaki i Waitersu u spot-upu.

CLIPPERS @ BLAZERS, G3

Sva razlika u uvodnih 12 minuta utakmice može se svesti na promjenu parketa po kojem se trči. Clippersima ne upadaju pokušaji koji su u Los Angelesu obično završavali u košu, posebice Redickovi, što itekako olakšava igrati obrani Blazersa - Mbah A Moute je bezopasan na perimetru, Jordan i Blake prečesto smetaju jedan drugome u sredini, tako da je reket Blazersa zgusnut i pod kontrolom (još jedan podsjetnik kakav je JJ x-faktor za startnu petorku Clippersa). Uz nešto bolji obrambeni učinak, glavna promjena kod domaćina je Lillard, koji konačno podsjeća na sebe iz drugog dijela sezone. Sam nosi napad Blazersa, konačno ubacuje trice iz driblinga, a uz njegovu inspiraciju za to je zaslužna i odluka da ga što manje stavljaju u 1-5 pick & roll gdje je Jordan ipak prevelika prepreka. Griffin nema tu kvalitetu na izlascima prema perimetru, a osim 1-4 kombinacija igraju Blazersi i kroz izolacije ili ga otvaraju kroz blokove, sve samo da je što dalje od Jordana.

Utakmica je u egalu, slično kao i do sada u seriji, s tim da je osjećaj drugačiji. Onako kako smo u prve dvije imali dojam da, usprkos manjku prednosti na semaforu, Clippersi imaju sve pod kontrolom, ovdje tako nešto vezujemo uz Blazerse koji igraju s manje grča u oba smjera i koji su, da su sporedne opcije bile malo manje drvene, mogli ostvariti i značajniju prednost. Clippersi do zraka dolaze tek izlaskom Griffina, kada Paul i Jordan konačno imaju prostora za raditi ono što znaju najbolje.

Početkom druge Doc na parket šalje svoj eksperiment, ovaj put s povratnikom Pierceom umjesto Johnsona, koji ovom prilikom podbacuje. Prošlu utakmicu su rezerve donijele pobjedu, ovom prilikom su pak momčad ubacile u rupu od desetak poena - Rivers ovdje ne pokazuje ni zrno lucidnosti iz prošle utakmice, muku muči s driblingom kao NBDL bek, tako da se napad često svodi na Pierceove pokušaje iz post-upa. Samo, Pierce je okamanjen, a ovakvo mizerno izdanje klupe Clippersa koristi McCollum da na način sličan onome kako je Lillard zabijao u prvoj četvrtini izgradi prednost od desetak poena. Uopće, dva udarna strijelca Blazersa ubacuju 33 od 49 poena momčadi u prvom poluvremenu i njihovo raspoložene je ključna promjena u odnosu na dosadašnji tijek serije. Starteri Clippersa bi sada trebali stizati ovaj minus, ali kako se utakmica odvija u istom ritmu kao na startu, mogu biti zadovoljni što nisu upali i u veću rupu.

U trećoj četvrtini Clipperse čeka težak posao, treba doći u egal protiv napaljenog i atletski itekako sposobnog protivnika, što im nekako polazi za rukom. Paul je briljantan u ovom periodu, sam nosi momčad koja i dalje ne dobiva ništa od Redicka, a ni Blake ne može ubaciti šut s poludistance da se postavi na glavu. Na drugoj strani Lillard i dalje koristi svaku priliku zabiti, a, ako bi ga Clippersi udvojili, domaćini su jednostavno radili ono što im je funkcioniralo cijele godine, koristili su Plumleea kao sekundarnog playmakera koji je s vrha posta pronalazio otvorene suigrače. Opet se može reći kako su Blazersi promašili previše izglednih prilika oko obruča (Aminu je posebice nevjerojatan, ne može ubaciti ni odbijanac nakon skoka u napadu), ali isto tako treba priznati Clippersima da su odigrali sjajnu obranu kakvu igraju veći dio serije. Da nisu Blazersi posegnuli za hack-a-Jordanom što je Riversa natjeralo da na parket pošalje Aldricha, možda bi gosti do kraja perioda potpuno anulirali prednost domaćina.

Opet, obzirom na sve, a posebice na to kako šutiraju Redick i Griffin, nalaze se u sjajnoj situaciji. Problem je samo što smo stigli do onog trenutka kada Doc na parket šalje fantastičnu B petorku i kada Clippersima prijeti padanje u novu rupu taman što se se popeli iz jedne. Samo, nije ni Doc blesav, iako i dalje ostaje vjeran doslovnoj koncepciji druge petorke, ostavlja mrtvog Piercea na klupi i na parket šalje Johnsona. U napadu možda vlada ista bezidejnost kao i početkom druge četvrtine, ali ova postava barem igra bolju obranu, što znači da startere dočekuje ista razlika kakvu su ostavili prije odlaska na odmor (-3). Doc umjesto Mbah A Moutea na parketu ostavlja Crawforda i sada gledamo revolveraški obračun Paula i Crawforda protiv Lillarda i McColluma, što znači totalnu neizvjestan ulazak u završnicu.

U zadnje dvije minute tako je sve otvoreno, a Clippersi su ti koji prvi rade neforsirane pogreške. Redick po običaju promašuje relativno otvoren šut, Griffin gubi loptu prilikom ulaza u reket jer je pretjerao s driblingom i poklanja kontru Blazersima, što uz Jordanovo šutiranje penala koje im uvijek visi nad glavom u ovako gustim završnicama, a sinoć je gađao 1-6 u clutchu, znači da gosti jednostavno nemaju dovoljno baruta ukrasti utakmicu. Blazersi odrađuju posao, svjesni da mogu igrati s Clippersima. Prošlu utakmicu su se pronašli obrambeno, sada znaju da mogu nešto i zabiti (barem kada su im bekovi ovako raspoloženi), dakle imaju šanse seriju učiniti još neizvjesnijom.

A pogotovo ako će Blake i JJ prezentirati ovakve partije - zajedno su imali šut iz igre 7 od 26, što je za drugu i treću opciju nedopustivo, pogotovo u kontekstu kojem imaju puno lakši matchup od jednog Paula. Mislim, jesu Blazersi natrpali reket i McCollum je odigrao za klasu bolju obranu nego u prve dvije utakmice konstantno viseći na Redicku, ali 27% iz igre? Svašta. Uz njihove bolje partije ono što je neki minimum koji Clippersi moraju dobiti u sljedećoj tiče se Riversa koji mora zaboraviti na dane ponosa i slave koje je dijelio s Pierceom. Wes Johnson je barem živahno ljudsko biće, ta B petorka s njim očito solidno funkcionira (kombinacija njega i Greena kao krila daje Clippersima zanimljive mogućnosti u obrani, kakve npr. Blazersi imaju s Harklessom i Aminuom koji mogu preuzimati svaki pick) i držati Piercea na parketu pored boljeg igrača jednostavno je pucanje u nogu vlastitoj momčadi.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (6) Trackbacks (0)
  1. Miami je izgubio iako je Curry nastavio trpati kao lud, 11/17 za tricu u prve tri utakmice uz nekoliko pogođenih jumpera.
    Dobar potez Clifforda sa instaliranjem Big Ala u petorku, tako od početka stavlja pritisak na Whitesidea koji ga nikako ne može čuvati, ili napravi faul ili Jeffersonu ostavi zicer. Naravno Big Al je pristojan momak pa uzvrati uslugu pod svojim košem, ali šta ćeš njega bi natrpao i legendarni Dževad Alihodžić.
    Kaminsky je školovao valjda cijelu petorku Heata u rasponu od 5 minuta iako je kod nekih šuteva dojam da uopće nije vidio koš, ali kad je bal…

    Jesu li Lowry i DeRozan najgori playoff duo ikad?
    Mislim kao prva i druga opcija momčadi od 50+ pobjeda?
    Da ne idemo onim jeli zaslužio ili nije, zamisli da si GM Raptorsa ili neke druge franšize, bi li dao DeRozanu max koji će biti čini mi se oko 30 mil dolara?

    Može li Myles Turner napadački doći na razinu Lamarcusa Aldridgea?

  2. gee, nisam bas nesto pratio portland ove godine, jel su stalno igrali ovaj visoki hand-off od centara ili je to uvedeno u ovoj seriji?

  3. @ž – u konkurenciji su svakako. max mu ne bi dao, znam da je ponuda talenta takva da diktira cijenu i da GM ako želi talent mora trošiti i kada zna da preplaćuje, ali jednostavno bih se držao logike da ne želim graditi momčad oko njega. radije bih preplatio par sporednih opcija na kraći rok

    može, ali mislim da će više ići u smjeru dodavanja raspona na šutu i da će ostati u pick & pop/spot-up roli, nego što će raditi na šutu iz okreta u postu. s tim da će, pogotovo ako će igrati peticu, a čini se da hoće, nastaviti brusiti horok i igru leđima, nije sjajan asistent, ali će mu se definitivno tu i tamo moći spustiti lopta pod koš da zabije 1 na 1 i okrenut leđima obruču.

    @ hbob – to je sastavni dio Stottsova napada, nisu ga doduše koristili često kao one momčadi s Aldridgeom i Lopezom, ali znali su ga zavrtiti.

  4. Šteta je gledat G.Hilla u ovako zatvorenoj roli, a nekada je bio kandidat za 6 igrača sezone u Spursa. Žalosno je gledat da pokraj njega Stuckey i Lawson pokušavaju kreirat napade.

  5. Gee koliko je strasna ozljeda karija po tvom misljenju?

  6. @ Harden – čekam rezultate magnetske kao i svi, nadam se da je samo istegnuće


Leave a comment

Trackbacks are disabled.