60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

27Apr/161

11

PACERS @ RAPTORS, G5

Konačno gledamo i Pattersona na parketu od starta, Casey radi onu očekivanu promjenu u odnosu na prošlu utakmicu, ali, pokazat će se kako je njegovo vođenje tijekom svih 48 minuta i spremnost na prilagodbu odmah, a ne od utakmice do utakmice, bilo puno važnije. Gosti su usprkos promjeni kod domaćina bolji na otaranju jer Raptorsi imaju problema započeti napad, uporno pokušavaju zaigrati kroz Valanciunasa kako bi otvorili malo prostora za Lowrya i DeRozana te u tim pokušajima gube gomilu lopti, što Pacersima otvara prilike u tranziciji. Vogel je vrlo rano odlučio povući Mahinmia iz igre zbog dva penala i okrenuti se smallballu, tako da je manje centimetara u sredini odjednom Raptorsima olakšalo posao prema naprijed, ali, ne mogu do egala jer gosti su i šuterski raspoloženi, koriste prilike koje im otvara stretch raspored (i standardno nesnalaženje Toronta s branjenjem perimetra) da zaspu protivnika tricama i prvi period završe s +15.

Na otvaranju druge stručni štab Raptorsa radi finu prilagodbu, umjesto Lowrya na parket šalje DeRozana kao lidera klupe, čime nalaze načina držati ga na parketu bez Georgea u blizini. DeRozan, kao pušten s lanca, odmah zabija 6 poena za redom (8 u ovoj šihti). I nije to jedini način na koji su Raptorsi neutralizirali drugu petorku Pacersa s Mahinmiem kao liderom - lukavo su na parket uz Biyomba poslali 4 beka (Powell je dobio inače Pattersonove minute, što je znak da je Scola potpuno izvan rotacije) tako da su pokrili 4 vanjske opcije gostiju u obrani. Više nego dovoljno za rezanje minusa na samo 3 poena, nakon čega je Vogel nakon samo 3 minute bio prisiljen na parket vratiti Georgea, ali i Ellisa kao playmakera jer Lawson nije bio od koristi.

Naravno, nakon ovoga DeRozan prestaje postojati kao faktor, a sjajni George prednost opet vraća na +9. Pacersi ostaju vjerni smallballu do kraja poluvremena, Mahinmia mijenja Turner, dakle ovo je onaj već utvrđeni raspored (bez postava s dva visoka osim na startu prve i treće četvrtine). Toronto i ovdje uvodi malu prilagodbu, kako Turner ipak previše izvlači Valanciunasa iz reketa, koriste i postavu s Pattersonom i Carrollom kao parom "visokih". Uglavnom, bore se za opstanak, dok Indiana i dalje igra puno ležernije u napadu i održava tih desetak poena. Uostalom, samo podatak da je jedna Indiana ubacila 61 poena u poluvremenu, i to u playoffu, dovoljno govori s kakvim su se problemima ovdje domaćini nosili, ovakav minus im je još bio i dobar kako su ih Pacersi rešetali.

Zgusnutiji reketi početkom treće dovode do više faulova (sličan je bio i početak utakmice), ali i nervoze kod domaćina koji nikako ne može srezati prednost Pacersa. Što god pokušali, Indiana ima odgovor - ne samo da izdržavaju s visokom postavom (Turner se stvarno odlično kreće i solidno zatvara Pattersona na šutu, čak i pored gomile igrača koji su skrenuli pažnju na sebe u ovom playoffu, posebice rookiea, on se izdvaja kao poseban potencijal zbog te sposobnosti da igra obje uloge u unutarnjoj liniji na obje strane parketa, praktički je light-Towns), već opet zadaju nove glavobolje smallballom tako da treću završavaju sa sjajnih +13.

Casey ovaj put na startu četvrte, a ovo je u neku ruku i urnebesno i sve govori o tome kakvu su večer imale udarne opcije Toronta (i uopće kakav im je status u ovoj seriji), uz DeRozana na parket šalje i Lowrya s rezervama, valjda kako bi oba ubacila nešto poena dok su na drugoj strani Mahinmi i klupa. Mislim, to nema smisla jer ionako samo jedan može imati loptu u rukama, ali minus se reže na pola, to je jedino bitno. Ovaj put je Lowry taj koji dolazi do zraka, tako da Vogelu ne preostaje ništa drugo nego opet nakon samo 3 minute na parket poslati Georgea i Hilla (da se sada raspravljati o tome nije li mogao malo bolje rasporediti te minute i uz Mahinmia ostaviti barem jednog od njih, pogotovo jer Hill nije ni igrao zadnjih par minuta treće, dakle možda stvarno nije bilo razloga tako bitnog beka odmarati 3 minute viška). Toronto tako u ove dvije šihte tijekom utakmice, a svaka je trajala po tri minute, radi +18, bez ovog učinka teško bi na kraju izvukli pobjedu.

Obje momčadi su sada na parketu s 4 vanjska i jednim centrom, a Caseyu se povjerenje u Powella i Rossa, koji su odradili sjajan posao protiv rezervi, itekako isplaćuje jer ova dvojica konačno donose nešto energije u oba smjera i pred samu završnicu donose Raptorsima egal u kojem nisu praktički bili ni jednom tijekom cijele večeri. U biti, Powell na Georgeu toliko dobro funkcionira da trener Raptorsa ni ne pomišlja vratiti Pattersona na parket, koliko god on solidan defanzivac bio ipak ne može čuvati beka s loptom na perimetru. Jasno, za ovo prebacivanje iz stretcha u smallball bi inače bio zadužen Carroll (Powell je dobio kratku priliku u ovoj roli u prve dvije utakmice dok Carroll nije pronašao noge, odnosno barem dio njih), ali Casey je ovdje pokazao dobar osjećaj, vjerovao je igraču u ritmu umjesto svojim navikama i to je nešto što se ne vidi često, pogotovo ne kod njega. Smallballu odgovara smallabllom i ovaj put su domaćini ti koji koriste raširenu formaciju da dođu do otvorenih trica - Joseph i DeRozan, dva ne pretjerano pouzdana spot-up igrača, ubacuju kada je najpotrebnije i samo tako eto Toronta na +6 na manje od 3 minute do kraja.

Osim šuterski, ova postava Raptorsa uspjela je ostvariti i ono što nijedna visoka nije mogla, stvoriti pritisak na perimetar i oduzeti Pacersima otvorene šuteve, tako da su ih potpuno pregazili i ukrali utakmicu u kojoj su trikovima nadmudrili inače veći dio večeri boljeg protivnika (s Powellom kao lažnom četvorkom u raznim kombinacijama kroz razne periode ostvarili su +27).

Vogel u sljedećoj, pod uvjetom da dobije ovakve sjajne partije jezgre, zna što treba, parirati s izmjenama početkom parnih četvrtina i malo ojačati drugu petorku (na njegovom se mjestu uopće ne bih puno mislio, čim vidim da su na parketu Lowry, odnosno DeRozan, odmah šaljem Hilla, odnosno Georgea, sukladno tome ih i odmaram). U tom slučaju su izgledi da gledamo sedmu poprilični, s tim da jedan crv sumnje postoji, a njega je stvorila ova smallball postava Toronta s Powellom. Ako rookie može ono što cijelu seriju nije mogao Carroll, namučiti Georgea obranom i malo ga izbaciti iz ritma, onda bi Toronto mogao iznenaditi i u sljedećoj jer bi tako mogli parirati najvećem "tajnom" oružju Pacersa, smallballu. S tim da Indiana baš nema previše rješenja na smallball četvorci, Solomon Hill zabio je ono što je morao, ali u obrani je imao itekakvih problema pratiti niže od sebe, ipak je on tweener koji se bolje snalazi u čuvanju jednog Pattersona nego pravog beka. Miles djeluje tako tromo da uopće ne želiš pomisliti dati mu takvu ulogu, a eventualno ubacivanje još jednog combo beka između Ellisa i Hilla teško da bi napravilo išta dobrog obrani. Međutim, za nešto od toga Vogel će se morati odlučiti.

Sjajna serija.

CELTICS @ HAWKS, G5

A ova baš i nije sjajna. Nema ovdje toliko tog taktičkog nadmudrivanja kao u preostale dvije serije na Istoku, Cavsi i Pistonsi su igrali na višoj razini i naspram toj seriji izvedbe na parketu nisu nešto, tako da ovom dvoboju definitivno pripada četvrto mjesto na zamišljenoj tablici estetike i stimulacije osjeta doigravanja Istočne konferencije.

Relativno očekivano se razvijala situacija, Hawksi su konačno počeli ubacivati neke od onih šuteva koje im Boston ostavlja (s tim da je ovo "neke" kako je večer odmicala postajalo "sve) i obranili su domaći parket koji je praktički činio jedinu razliku, potvrdivši još jednom teorije da su sporedni igrači, posebice šuteri i rezerve, puno učinkovitiji u svojoj dvorani nego na strani. Pitanje je samo mogu li konačno nešto od šuterske efikasnosti pokazane u prvoj četvrtini G2 ili trećoj ove G5 prenijeti i u G6 ili ćemo opet morati nazad u Atlantu.

Korver, Bazemore i Teague gađali su na otvorenim šutevima 13-23, dakle 57%, što je uz puno bolje izdanje klupe bilo previše za Boston koji ovom prilikom nije šutirao trice iznad prosjeka kao što je bio slučaj u prethodne dvije utakmice (stali su na 24%, potvrdivši maloprije rečeno, sporedni igrači jednostavno ne putuju tako dobro kao rasni nositelji, a problem ove serije je što nositelja ima minimalno, a ispušnih ventila kao u priči, pogotovo jer Bud ima tendenciju ekstra talente pretvoriti u igrače zadatka).

Inače, Hawksi su utakmicu počeli spuštajući Horforda u niski post, pokušavajući ga razigrati, ali Al je nastavio s katastrofalnim igrama, ne može ubaciti ni polaganja, kamoli šut iz vana. Istovremeno Millsap ne može izgurati Jerebka s pozicije, tako da je sreća Hawksa što ni Boston nije ništa bolji na startu, obje momčadi kontroliraju reket i broje promašaje, a jedini razlog zašto je Boston došao do +5 nakon prvih 12 minuta je taj što je Marcus Smart nastavio pogađati tricu kao snajper (ubacio 4 od 6 ako uračunamo i zadnju četvrtinu prošle utakmice).

Nakon što još jedan "tricaš", Sullinger, ubacuje tricu na startu druge četvrtine, Boston dolazi do +9 ni krvi ni dužan, a Atlanta izgleda jednako loše kao prethodne dvije utakmice. I onda konačno sredinom četvrtine kreće show - prvo Scott i Teague ubacuju dvije otvorene trice, Millsap pokazuje znakove života okružen s 4 šutera od kojih ni jedan nije Horford i eto ih za čas u egalu. Stevens ovdje na parket baca Jerebka kao jedinog visokog i tu radi grešku jer umjesto da ostane pri obrani 1 na 1 sa zonskim razmakom zove čistu 2-3 zonu. Ok, računao je da Jerebko neće moći čuvati Millsapa, ali mogao je na njega staviti Crowdera ili Smarta obzirom da su i jedan i drugi solidno odrađivali posao na najboljem igraču Hawksa u određenim momentima serije. Ovako, da li zbog zone ili jednostavno zakona velikih brojeva, Bazemore stavlja tri trice i Hawksi na veliki odmor odlaze s +8. Doduše, dvije trice su bile iz kontre, međutim poanta je da su Hawksi u te 3 minute, koliko su Celticsi zaigrali zonu i uglavnom koristili Jerebka kao stretch centra, zabili 15 poena uz 86% šuta i okrenuli utakmicu. Uglavnom, čisto jedan primjer da ni genijalac poput Stevensa ne mora uvijek pogoditi s prilagodbama usred utakmice.

Iako u nastavku čak i Horford ubacuje šut s poludistance i horok (aleluja), žilavi Celticsi se drže na podnošljivih desetak poena minusa. A onda opet kreće postava koja je napravila razliku u prvom dijelu, čim je Scott stupio na parket umjesto Alfreda Horforda odmah je živnuo Millsap i Atlanta ovdje opet rešeta - krenuli su s +11, a 4 trice kasnije već imaju +22 (postave u kojima su Scott i Millsap bili par pod košem ostvarile su +27 u 9 minuta akcije, nevjerojatno). Jasno, obrana je odradila itekako važnu rolu, ali nisu Hawksi igrali ništa drugačije nego to rade najveći dio serije. Jednostavno, Celticsi su osjetili pritisak, umjesto da kreiraju kvalitetne šuteve bacali su cigle i forsirali, a takvom izvedbom nisu mogli parirati orkestru u kojem je svaki igrač odjednom bio u stanju ubaciti otvoreni šut.

Do kraja treće Atlanta tako ima 26 poena prednosti i u četvrtoj je prilika da oba trenera na parket pošalju igrače s dna klupe. Na redu je izlet u Boston, gdje nije pitanje što će napraviti Celticsi, već tko će promašiti manje otvorenih šuteva.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (1) Trackbacks (0)
  1. Najlakše je srat kad su utakmice gotove, no meni nije jasna podjela minuta kod Vogela. Ako su Hill i George zaduženi za DeRozana i Lowryja, pa što onda im kroz cijelu seriju ne poklapa minute. Npr. Lowry vodi drugu postavu, Hill je unutra s rezervama, DeRozan vodi onda je George (kako sam pisao komentar ovisno o pročitanim odlomcima tek na kraju vidjeh da si dodao ovo razmišljanje). Raptorsi jedino tada prave razliku i vraćaju se iz kontinuiranih minusa u skoro svim utakmicama. Rotaciju srušit na 8 ljudi jer očito ih više nemaš, Lawson je plus igrač za Raptorse, Allen more služit samo ko centar, a u mlade nemaju povjerenja premda je Robinsonu ovo druga godina u ligi. Koliko on može biti lošiji od Lawsona u roli na 5-10 min.
    Casey s odluka je pobjednik u dvoboju trenera.


Leave a comment

Trackbacks are disabled.