60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

30Apr/162

14

Kako svi sudionici druge runde nisu poznati, najave ću pisati jednu po jednu, a očekujte ih na blogu predvečer na dan utakmice. Dakle, večeras oko 18 se bavimo Spursima i Thunderom.

RAPTORS @ PACERS, G6

Iznenađujuće otvaranje utakmice, Raptorsi s jedne strane lakoćom koriste prostor koji Pattersonu i Carrollu ostavlja obrana Pacersa fokusirana na čuvanje reketa te Lowrya i DeRozana, dok na drugoj Pacersi ne mogu ništa zabiti u reketu iako uporno pokušavaju, igrajući na silu kroz sredinu umjesto da poput protivnika uhvate ritam i jednostavno traže otvoreni šut. Stvari se popravljaju nakon standardnog prelaksa na smallball kada Indiana dobiva pomoć iz neočekivanog izvora - Solomon Hill koristi prostor koji mu ostavljaju Raptorsi i s dvije trice pokreće napad domaćina, koji istovremeno igra puno agresivniju obranu (opet treba istaknuti Hilla koji je sjajno odradio posao na raspoloženom Pattersonu pokrivajući ga po cijelom parketu i stižući napraviti pritisak čim bi primio loptu, za razliku od Turnera koji je obično tek stizao izazvati šut). I samo tako, stvari su na početku, s tim da treba primjetiti kako je Vogel ostavio Mahinmia cijelu prvu četvrtinu na parketu uz Georgea i Hilla, dakle očito je pripremio novi uzorak izmjena.

Lowryu i rezervama tako se suprostavlja Turner s klupom, uz Georgea koji i dalje nema namjeru napustiti parket (nakon 3 minute ipak mora jer je bio nevidljiv čime je odmah srušio vlastitu tezu da može igrati 48 minuta ako treba). S tim da je opet Solomon Hill bio ključan, čim je on ušao na parket umjesto Georgea vratila se energija u obranu Pacersa i usprkos tome što je Joseph zabio par trica, klupa Indiane održala je egal. Dovoljno je bilo da Turner zabije par otvorenih šuteva, odnosno da Lowry upropasti nekoliko posjeda ne uspijevajući se osloboditi Lawsonova presinga (da je neki NBA fan proveo godinu dana u nekom hramu na Tibetu bez ikakvih informacija i da uopće nije pratio sezonu 2015/2016 do ovog trenutka, vjerojatno bi pomislio "cool, Indiana je dovela Lawsona iz Denvera, sada imaju čovjeka koji će namučiti Lowrya i koji je praktički u najboljim danima bio nalik Lowryu", mi pak koji ovo gledamo bez pauze za meditaciju sada barem znamo kako će Lowryu izgledati karijere nakon sljedeće ozljede ili za par godina).

Ono što je zanimljivo u cijeloj situaciji je da Vogel radije jaše Lawsona i Stuckeya nego da vrati na parket Ellisa koji bi u ovoj roli de facto šestog igrača mogao biti od koristi (dakle, opet ništa od razdvajanja minuta Ellisu i Hillu). Također, Vogel predugo na parketu ostavlja Turnera što odmah koriste Lowry i Valanciunas da kroz niz pick & roll akcija odvedu Toronto do +8 prije nego je Indiana uvela Mahinmia, opet stisla u obrani i smanjila na podnošljivih -4. U biti, obzirom kako su igrale udarne opcije (1-11 šuta Georgea i Hilla) i obzirom na činjenicu da im je daleko najbolji igrač bio Solomon Hill (koliko je Vogel tražio raspoložene ljude najbolje vam govori podatak da je nakon dugo vremena četvrtinu zatvorio velikom postavom s Turnerom i Mahinmiem na parketu), Pacersi su mogli biti presretni što nisu u puno većoj rupi. A nisu jer su Lowry i DeRozan u ovoj seriji to što jesu, playoff ekvivalenti Ronnieu Priceu i Jamesu Andersonu (naravno, za to ogromne zasluge imaju upravo Hill i George).

U trećoj više ni ispušni ventili Raptorsa ne zabijaju, nedostatak ideja u napadu na obje strane je fascinantan, ali Indiana ima sreće što je Monta konačno naletio na jedan period u kojem igra u svom najboljem instant offense izdanju - zabija par ulaza u tranziciji, skok-šut iz driblinga s poludistance, čak i jednu spot-up tricu, dovoljno za 9 poena kojima je održao napad Pacersa živim, pretvorivši -4 u +6. Da iskoristim kliše od maloprije, Raptorsi mogu biti zadovoljni što su s ovakvom igrom udarnih igrača u ovako malom minusu, ali, sada se postavlja sljedeće pitanje - ako Ronnie i James ne mogu ništa zabiti, a sporedne opcije su počele bacati cigle, kako misle preživjeti zadnju četvrtinu?

Odgovor je nikako. Vogel sada na parketu uz Turnera i Georgea ima i Ellisa, napad Indiane odjednom izgleda kompetentno i za čas su na +11. Naravno, Monta se ugasio, njegov trenutak je kako to već biva prošao, ali nije ni bitno jer George konačno nešto zabija. Turner nastavlja stavljati duge dvice (četiri ukupno ove večeri u kojoj je još jednom bio više nego pouzdan u oba smjera) i to Toronto jednostavno ne može pratiti - Ronnie i James su, umjesto da kao lideri (ili ako hoćete glavni potrošači) preuzmu inicijativu, odigrali najgoru četvrtinu utakmice, možda i cijele serije (nisam provjeravao jer bi mi trebalo cijelu jutro koliko ih je bilo u konkurenciji), tako da Pacersi u 3 minute odlaze na +19 i utakmica je gotova (koliko su Raptorsi bili jalovi u ovom trenutku dovoljno govori podatak da je Indiana u jednom kasnijem trenutku imala i +28, svašta, nabiti takvu razliku u ovako kratkom periodu i to u utakmici u kojoj praktički 36 minuta gledaš natezanje je stvarno posebno dostignuće za oba protivnika).

Raptorsi su tako dosegli novo dno, pali su bez ispaljenog metka protiv jednog solidnog izdanja Pacersa koji su se i sami tražili tri četvrtine utakmice. Na kraju se domaćin mogao osloniti na svog najboljeg igrača (i bez konkurencije MVP-a serije, nevažno kako završi sedma utakmica), kvalitetan doprinos visokog para (Mahinmi će ovo ljeto brojati hrpe dolare kakve nikada nije mogao ni zamisliti) i par dobrih epizoda sporednih opcija. Gosti se jedino mogu osloniti na saznanje da u ovoj seriji očito od Lowrya i DeRozana ne mogu dobiti dovoljno. Sad, može li to biti dovoljno da u sedmoj pred svojom publikom još jednom naprave čudo i izvuku se na trikove poput utakmice sezone rookiea Powella ili Caseyeva nadmudrivanja Vogela (mislim, već to što je stručni štab Raptorsa bio taj koji u ovoj seriji u nekoliko navrata spašava stvar govori sve što treba znati o izvedbi igrača na parketu)? Sve je otvoreno, ali jedno je sigurno - Indiana je u proteklih 6 utakmica dokazala da je u ovom trenutku bolja momčad, definitivno ulaze i u sedmu kao favoriti i ne upucaju li se u nogu trebali bi i slaviti u Torontu i tako dovesti do nereda u Kanadi (zadnje 3 utakmice ostvarili su u prosjeku za 15 poena bolji net učinak, to nije slučajno).

HEAT @ HORNETS, G6

Period između utakmica nije bio idealan za Hornetse - pokazalo se da su koljena izdala i Hawesa i Zellera. Potonjeg su osposobili za akciju, ali nisu ovaj put dobili onu energiju koju inače donosi, posebice u obranu, tako da su praktički poput Heata spali na kraću rotaciju s jednim pouzdanim visokim (Zeller je igrao samo 18 minuta).

Ovo svakako olakšava situaciju Heatu koji najviše problema u seriji ima upravo u pariranju klupi Hornetsa. S tim da je sinoć efekt domaćinstva ostavio traga, već i startna postava Miamia upada u lagani minus jer su razigrani Kemba i Kaminsky koji donekle parira Dengu za sve poene koje trpa preko njega na suprotnoj strani, to je mathcup kojega Miami i dalje cijedi koliko može. Uz forsiranje Denga, Heat ide kroz Wadea u post-upu i to se pokazuje dovoljnim u ovom sudaru startnih postava.

Svi onako čekaju kako će reagirati klupe jer je očito da će se tu lomiti utakmica. Hornetsi dobivaju dobar učinak od Lina i Zellera u pick & rollu, ali je očito kako im nedostaje Hawes jer Clifford mora ili predugo držati Kaminskog na parketu ili posegnuti za smallballom s Williamsom koji je u ovoj seriji riskantan. Spoelstra pak odlučuje maksimalno jahati Wadea, obično Dragić ostaje kao playmaker s rezervama u ovim periodima početkom druge, ali ovaj put se Wade vraća u akciju nakon kratke pauze i uz pomoć Richardsona i Wisnlowa drži stvar pod kontrolom. Uz Wadea kao glavnog potrošača (odigrao sjajnih 18 minuta u prvom dijelu i tako maksimalno opravdao bezgranično i često neracionalno povjerenje trenera) Spoelstra je odradio još jednu bitnu promjenu, a ta se ticala obrane - uz Richardsona koji je ostao na Walkeru stavio je Winslowa na Lina (Wade je preuzeo Williamsa u spot-upu umjesto da se troši u ganjanju jednog od driblera) i tako je dobrim dijelom uštopao slash & kick akciju druge postave Hornetsa. Ovdje se itekako vidjela važnost koju je Hawes imao u seriji - s njim u rotaciji nema šanse da bi Miami mogao sebi priuštiti igrati s 4 vanjska, a da Winslow nije na Zelleru.

Heat tako bez problema ostaje u egalu i u ovom inače problematičnom periodu, dapače čak odlaze i na +8 u momentima kada Spoelstra vraća na parket Whitesidea protiv Zellera. Tu se još jednom pokazuje ono viđeno u prve dvije utakmice, da Hornetsi u onoj svojoj najčešće korištenoj petorci jednostavno nemaju dovoljno snage suprostaviti se Miamiu - Hassan dominira u sredini na oba kraja parketa, a prostora ima više nego dovoljno jer u obrani ne mora paziti na Zellera kao na Big Ala, odnosno jer u napadu igra s dovoljno prednosti u masi i centimetrima da hvata odbijance bez problema. Treba primjetiti i kako se Winslow umjesto u korneru, gdje nije prijetnja obrani, otvara uz osnovnu liniju pod košem kao cuter, čime je Spolestra odgovorio na tendencije Hornetsa da ga ignoriraju na perimetru - iako je time reket još više natrpan, Miami ovako barem otežava potencijalno udvajanje na Whitesideu jer Winslowa u ovoj situaciji ipak treba pokriti da ne ostane sam na ziceru.

Clifford konačno baca Big Ala na parket i Whiteside je usporen, ali šteta je već napravljena, kako će se pokazati kasnije Heat će ovu prednost sačuvati do kraja. Naime, startne postave nastavljaju igrati u egalu - svemu što Heat zabije kroz Denga, Hornetsi pariraju Kembinim 1 na 5 potezima i Jeffersonovim radom u sredini. Big Al je toliko neutralizirao Whitesidea u oba smjera samom svojom pojavom (ne može uhvatiti skok u napadu i zakucati preko njega, ne može napustiti 1 na 1 matchup u obrani i otići po blokadu) da Spo poseže za Haslemom. Što je izuzetno mudro jer Whitesidea će ionako biti potrebniji u šihtama protiv Zellera. Međutim, usprkos uloženom trudu, Hornetsi nikako ne stižu do egala, a već je pred vratima novi problem, još jedna šihta protiv Wadea i društva u kojem će Richardson i Winslow paziti na Walkera i Lina. S tim da Spoelstra ovdje dodaje još jednu novost, ostavlja Dragića na parketu iako je odradio cijelu treću u komadu, kako bi uz fenomenalnu obranu perimetra na drugoj strani radio još veći pritisak na obranu Hornetsa (praktički, Dragić se skriva na Leeu, a Wade na Williamsu, dakle Heat kao da izaziva domaćina da ih napada kroz ove inferiorne opcije).

I, naravno, čim se s parketa maknuo Big Al, eto i Whitesidea na Zelleru, tako da ni Cliffordu ne preostaje ništa drugo nego ekspresno vratiti Big Ala. Heat je tako pronašao način potpuno razbiti klupu Hornetsa i učiniti je nevažnom, istovremeno vrativši seriju na početak u kojem su oni ti koji kontroliraju utakmicu fizikalijama. I kao što je u prošloj Heat ogoljen do temelja, gdje se vidjelo da se u suštini ispod svih slojeva koje je Spoelstra složio ipak krije momčad koja će živjeti i umrijeti s učinkom Dwyanea Wadea u 1 na 5 akciji u gustim završnicama, tako je i ovdje Miami uz pomoć konteksta (ne zaboravimo da je uz svježe načete Hawesa i Zellera i Batum jedva upotrebljiv zbog problema sa stopalom zbog čega nije ni igrao u drugom dijelu utakmice) sveo Hornetse na identitet koji su cijelu sezonu pokušali ostaviti iza sebe. Samo, kada se čovjek nađe u nevolji, onda poseže za primarnim instinktima, a tako je i s košarkaškom momčadi - kad je voda došla do grla, Hornetsi su tražili Big Ala u postu i ostavljali Kembu da 1 na 5 izolacijama rješava stvari.

To nije dovoljno, pogotovo ne u večeri u kojoj je Heat igrao puno pametnije s puno više raspoloženih opcija. Big Al je vukao u trećoj, Kemba je poludio u četvrtoj (14 poena), ali minus se nije smanjivao - kada je Wadeu upala trica s istekom napada, nakon što je prije toga potrošio 20 sekundi na pimplanje i čekanje da netko istrči iz bloka (praktički, nikakve zamišljene akcije nije ni bilo), postalo je jasno da ovo nije večer domaćina. Kojega sada čeka nemoguća misija, sa sedam igrača otputovati u Miami i suprostaviti se domaćinu koji je odjednom svoju najveću manu, manjak opcija, pretvorio u najveći plus jer mogu kombinirati dovoljno i povoljno. Obzirom kako je izvjesno da je Batum gotov za seriju (ako i nastupi, s ovakvom formom nije od nikakve koristi), kao i da se Hawes neće vratiti, Clifford će s ovih 7 igrača koje ima na raspolaganju morati napraviti čudo i još jednom izmisliti formulu u hodu ako misli dalje. Da se radi o bilo kome drugome rekao bih da je Miami apsolutni favorit, ali Hornetsi su već toliko puta pokazali sposobnost transformacije u kratkom roku da im čisto iz poštovanja treba ostaviti otvorenu mogućnost izvlačenja i iz ove situacije.

CLIPPERS @ BLAZERS, G6

Pa, toliko o tome da će Lillard i društvo na startu riješiti pitanje pobjednika. Na kraju se jesu izvukli i pri tome nas poštedili gledanja još jedne nebitne utakmice, ali, da su se namučili - jesu. Da Clippersi nemaju namjeru odustati pokazao je Doc koji već na startu radi dvije bitne izmjene, vraća Crawforda u rolu šestog igrača i uvodi nazad Mbah A Moutea, odnosno ostavlja na miru Pierceovu relikviju i šalje na parket Greena. Mislim, možete zamisliti kakve ovo posljedice ima po obranu Clippersa koja sada ne ovisi samo o tome kako dobro Rivers i Jordan brane Lillarda na pick & rollu, već imaju i dužine i energije potrebne za pomagati, zatvarati i preuzimati uokolo.

Jasno, kako ipak ne možeš zabiti bez Crawforda, koji je očekivano prisvojio napad za sebe čim se našao na parketu, to je startna postava vrlo brzo razbijena, ali Doc je definitivno odradio bolji posao miksanjem postava i traženjem balansa između obrane i napada nego što je bio slučaj prošli put (barem dok nije u samoj završnici posegnuo za Pierceom - Doc je kao ovisnik, koliko god se trudi ne može odustati od svojih veterana). Osim pronalaženjem više minuta za Johnsona i Mbah A Moutea u obrani, Clippersima je pomogla i tendencija Aminua i Harklessa da promašuju otvorene šuteve, tako da su gosti solidnim defanzivnim planom spriječili Blazerse da se odvoje na startu usprkos odličnom ulasku Lillarda u utakmicu. Uz to, Clippersi su maksimalno usporili tempo, pravovremenom tranzicijskom obranom spriječili su Lillarda i McColluma da rešetaju nepostavljenu obranu, čime su sveli utakmicu na nadigravanje kroz postavljene obrane i pogađanje otvorenih šuteva.

Kako je Crawford odmah počeo zabijati, Clippersi su bez problema održavali egal i kroz drugu četvrtinu. Jamal je tako zabio 22 od 48 poena Clippersa u prvom poluvremenu, a posebice je bio raspoložen krajem druge četvrtine kada je pored svih dugonja na njega iz nekog razloga pazio Crabbe (koji će taj zadatak odrađivati veći dio večeri). Njegovi skok-šutevi iz driblinga, Jordanov skok u napadu i Riversovi floateri nakon pick & rolla upadali su dovoljno redovno da Clippersi pariraju čak i u nastavku utakmice kada su Aminu i Harkless konačno počeli koristiti prostor koji im je ostavljan.

U završnici Clippersi i dalje vise u blizini, Redick igra samo 27 minuta, od čega čak 8 u ovoj četvrtini, dovoljno da pariraju domaćinima koji slash & kick igrom Lillarda i McColluma nalaze načina redovno dolaziti do otvorenih šuteva, makar isključivo s perimetra. Zabijaju ih dovoljno da održe minimalnu prednost, taman da se provuku pored momčadi koja je završnicu dočekala s preostala dva člana udarne četvorke na jednoj nozi (uz Redickovu petu i Jordan je u zadnjim minutama izvrnuo gležanj zbog čega je nekoliko ključnih posjeda Doc mahnito miksao ne bi li našao dobitnu kombinaciju).

Da su imali samo malo više sreće, odnosno da Jamal na kraju nije presušio, a stvarno se istrošio jer je, uz gomilu poena koje je zabio, odradio i netipično solidan posao u obrani, mogli su usprkos svemu seriju vratiti u Los Angeles. Što to govori o Blazersima, mislim da ne treba previše naglašavati, ali činjenica je da u zadnjoj četvrtini pored u reket naguranih Clippersa nisu imali više od 4 pokušaja u sredini od čega su realizirali samo 2, pri tome promašivši hrpu izborenih slobodnih (doduše, Plumlee je stavio 3 od 4 kad je bilo najpotrebnije). Ovako ležerne partije si definitivno neće moći dozvoliti protiv Warriorsa jer protiv onakve obrane neće biti ovako jednostavno kreirati kvalitetne prilike.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (2) Trackbacks (0)
  1. Pozz, jel u planu uskoro podcast? 😁

  2. Usput si obrađivao i off season klubova koji su dovodili iotpuštali trenere. Šta mislis o Luke-u i transferu u LAL. Moje je mišljenje je : naravno da su Messina , JVG, Ollie, Wright…bolji treneri , ali tesko je uklopiti Europsku kosarku i collegue kosarku u NBA , naravno ima primjera kao Stevens (Boston) , ali i on je vrlo mlad …. ovi su bolji kao prvi asistenti.

    Luke ima predzananje , radio je sa Phill-om , ima inteligenciju , radio je i kao u jednoj vrhunsko stabilnoj franshizi sa Kerr-om koji ima iskustva i kao GM i sa Popom , a Luke je imao odlicne rotacije i GSW su najljepse igrali kada ih je on vodio , cak veci dio bez Barnesa….
    Luke je bio u svlacionici sa Kobe-om , zna kako superstarovi funkionisu (extreman primejr ega) , upoznat je sa franshizom , a zna kako i GSW funkcionisu ,koja po meni ima najvise hemije trenutno od svih ekipa …

    Jedina mahna je Jimm Buss , ON MORA SLIJEDECE GODINE U PO. Inace leti i on i Mich , a samim tim mozda i Luke , mozda jedino izgori pod pritiskom ovih debila 😉

    Da nema Jimm-a i Micha , komotno bi potpisao sa njim na 5 godina minimum i vratio Jerry Westa da svojom mirnocom kao savjetnik GM povuce jos par pravih poteza jer Logo je KIng ima viziju, a ne trenutacno zadovoljstvo;)
    Mislim da je ovo dobar potez , samo se nadam na debil i Mich (manji debil) nece dovesti DeFrozena kako se uveliko prica , ccccc


Leave a comment

Trackbacks are disabled.