60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

23May/164

35

WARRIORS @ THUNDER, G3

Masakr. Apocalypse lineup. Večer za pamćenje.

Dobro otvaranje utakmice s obje strane, jedni i drugi imali su biti čime zadovoljni, Oklahoma igrom, a Golden State rezultatom. Domaćinima koji su igrali agresivnije i nametali ritam u jednom trenutku čak je uspjelo na parketu imati učinkovitu smallball postavu - nakon što je Kerr u igru ubacio Ezelia, Donovan izvlači Adamsa, ubacuje Waitersa i ova kombinacija radi totalni kaos. U obrani agresivnošću nadoknađuju manjak centimetara, napadaju kroz tranziciju kad god stignu, a usput pogađaju i gomilu trica (zabili su i Roberson i Ibaka, koji je ključan u ovom trenutku jer uspijeva i zakucati par puta, što se ne sjećam kad se zadnji put dogodilo, a i Roberson baca povratne nakon ulaza u sredinu, svašta). Praktički, OKC je ovdje Warriorsima prodao ono što oni prodaju protivnicima cijelu sezonu i, iako se radilo o kratkoj šihti, dalo se vidjeti kako bi OKC dobro funkcionala u smallball košarci da ima roster koji bi joj češće omogućio koristiti ovakve postave (pokazat će se kasnije da ga odjednom imaju).

Domaćin očekivano agresivan u oba smjera, izuzevši nekoliko Westbrookovih cigli odigrali su na vrhunskoj razini (posebice Durant i Ibaka), tako da jedine probleme pokazuju krajem četvrtine kada su na parketu oba centra, tu Golden State već puno lakše kreira prostor za šut. Warriorsi pak na startu imaju malih problema s preuzimanjima obrane domaćina, dok Klay nije skužio da je bolje iskoristiti mismatch ulazima nego šutevima preko ruke. Ipak, iako su se držali u egalu dok smallball postava Oklahome nije otišla na +13, bilo je vidljivo kako imaju problema s fizikalijama domaćina i da je Oklahoma s puno više kretanja u napadu kroz blokove i cutove minimalizirala učinak njihove igre s liberom (to, plus Bogut je ekvivalent Robersonu tako da i Thunder uvijek ima čovjeka viška u reketu). Posebice u tom spomenutom periodu s Ezeliem - kako nije imao matchup, libera je uglavnom igrao Festus, koji u tom pomaganju i kretanju nije ni približno dobar i pokretan kao Green ili Klay, što je ostavljalo gomilu prostora kojega je Thunder koristio (ukratko, Kerr je ovdje trebao posegnuti za smallballom kad je vidio da ima igrača manje u obrani, ali očito je i njega iznenadila sjajna igra Robersona i Ibake).

Inače, i u udarnoj postavi Bogut je bio češće u roli libera od Draymonda koji je držao Adamsa i to se pokazalo još jednom nepotrebnom prilagodbom Warriorsa. Valjda je Kerr pomislio da se Adams počeo bojati Greena nakon što ga je ovaj namlatio prošlu utakmicu, ali stvarno nije trebao dirati u osnovnu podjelu u kojoj je Green bio libero dok su Bogut ili Klay povremeno, često ovisno o tome kako bi kroz tranziciju podijelili obrambena zaduženja, igrali "na" Robersonu. U prvoj utakmici ignoriranje Robersona i Ibake nije prošlo, u drugoj su samo s Draymondom kao liberom funkcionirali solidno, a zašto su ovdje po treći put mijenjali koncept, to zna samo Kerr.

Warriorsi tako mogu biti zadovoljni s minusom od samo 6 poena nakon prvih 12 minuta, a još zadovoljniji mogu biti što su ga na startu druge izbrisali iako su na parketu imali Clarka i Speightsa, odnosno nikoga od udarne trojke. Kerru se ovdje ovakav nepotreban rizik isplatio jer OKC očito u ovoj seriji ima ogromnih problema kad su oba centra na parketu - napad se dodatno suzi, a obrana curi na sve strane. Što je dugoročno problem jer ako Kantera neće moći koristiti u ovakvim periodima, kad će uopće, jednostavno nemaju dovoljno tijela da optimiziraju postave tijekom 48 minuta.

Ironično, nešto što im je trebalo predstavljati najveći plus postalo je najveći minus, ali u ovoj večeri to nije bio problem jer je sve drugo funkcioniralo.

Oba trenera ubrzo se vraćaju udarnim postavama i ovdje OKC opet dobiva važan impuls od igrača zadatka, Waiters je ovaj put taj koji zabija nekoliko teških šuteva dok Warriorsi promašuju nekoliko zicera u nizu (posebice drveni Bogut koji postaje potpuno neupotrebljiv u napadu, praktički Warriorsi još i super igraju kakav učinak imaju od centara večeras) i domaćin je opet na +8. Donovan ovdje opet pokušava istom formulom kao u prvoj, izvlači Adamsa i pokušava samo s Ibakom u sredini, ali Kerr je ovaj put spreman i na parket šalje postavu smrti, što pak rezultira time da Donovan ekspresno vraća Adamsa na parket. Kerr, umjesto da nastavi igrati smallball kako bi možda promijenio ritam utakmice i malo trgnuo momčad, kontrira tako što na parket šalje mrtvog Varejaoa, Warriorsi i dalje ne mogu ništa ubaciti, a OKC kroz tranziciju dolazi do prilika prednost opet odvesti do +13. Dakle, i drugu četvrtinu za redom sredinom perioda domaćin radi popriličnu zalihu, dok se gosti muče pronaći dovoljno raspoloženih opcija u napadu koji s Bogutom, Ezeliem i Varejaom u sredini jednostavno ne funkcionira (Ezeli jedini ima ruke i može ga se istrpiti iako je problem u obrani, Boguta se isplati trpiti čisto zato jer ga moraš držati fokusiranog, tko zna kada će ti zatrebati, ali Varejao nema što raditi u NBA, kamoli u ovakvom fenomenalnom playoff dvoboju).

Iskreno, ne funkcionira kod Warriorsa ništa ove večeri - Kerr konačno daje šansu postavi smrti zadnje tri minute, Donovan na parket stavlja svoju jedinu funkcionalnu smallball kombinaciju (jer Ibaka kao petica može donekle sakriti manjak Robersonova šuta) i - nema nikakve promjene. Warriorsi i dalje doslovno nastavljaju promašivati zicere, čista polaganja na obruču, dok OKC i dalje nastavlja dolaziti do šansi kroz tranziciju. Nervoza kod gostiju, prisutna tijekom cijele četvrtine, ovdje doseže vrhunac i raspadaju se poput kakve amaterske družine - nevjerojatno da NBA prvaci ovako upadnu u rupu od 25 poena od čega su barem polovinu sami sebi iskopali. Drugu polovinu pak iskopala im je Oklahoma koja je odjednom igrala bolju Warriors košarku od Warriorsa, s izuzetnim učinkom Robersona, Waitersa i Ibake.

Nevjerojatan preokret, ni u snu nisam mogao očekivati da će Thunder dobiti Warriorse igrajući njihovu košarku - u obrani agresivno na čovjeka s preuzimanjima, u napadu kroz tranziciju i slash & kick igru maksimalno koristeći prednosti smallball košarke kao da su oni ti koji imaju višak kreatora i šutera. Toliko je ova do nedavno mentalno upitna momčad postala samouvjerena da je, nakon što je dobila Spurse u njihovoj igri prsa u prsa, sada spremna pretrčati Warriorse. Madafaka, dečki su sazreli.

Da sam na mjestu Kerra, u ovom trenutku bi vjerojatno na parket odmah poslao death lineup i jahao ih barem 15 od preostalih 24 minute (ili bih se predao i ostavio Currya i Greena na klupi da dođu sebi jer su prve 24 minute odigrali kao da su na 50%, a ne lakše ozljeđeni, a uz to minus od 25 poena gotovo je nemoguće stići čak i Warriorsima u najboljem izdanju). Kerr pak pokušava ostati cool, otvara treću s Bogutom, ali tih 6 minuta s njim na parketu u najboljem slučaju mogu biti produktivni ako Curry upadne u šutersku seriju. U prosjeku, Warriorsi mogu biti sretni ako prate Oklahomu poen za poen. Samo, razumijem i Kerra u ovoj situaciji, a počinjem shvaćati i zašto je veći dio playoff ovako škrt prema smallballu - jednostavno, nema ta petorka u ovom trenutku moć na koju nas je inače navikla.

Tako da i nakon što se Bogut maknuo s parket, death lineup ponovno ne uspijeva napraviti ništa, dapače OKC prednost odvodi na nevjerojatnih +33 i tu je utakmica definitivno gotova. Do kraja treće Donovan još drži startere na parketu, prednost raste do +41 i revija na parketu može početi, vrijeme je za Kylea Singlera i Brandona Rusha.

Ukratko, vrijeme je da fanovi Warriorsa zauzmu fetus ezeli položaj. Nakon poraza u prvoj nije bilo razloga za paniku jer su Warriorsi bili bolja momčad veći dio utakmice, osjetilo se da imaju prostora za napredak i nakon odrađenog posla u drugoj činilo se da imaju seriju pod kontrolom. Jednostavno, OKC nije mogla koristiti smallball, a nisu uspijevali nametnuti ni twin towers košarku, tako da su mogli samo jahati udarnu rotaciju od 7 ljudi, držati se jezgre i nadati se da će Warriorsi ili sami sebe upucati u nogu ili da će Curry i Green padati s formom umjesto da rastu.

I onda odjednom - preko noći su postali bolji Warriorsi od Warriorsa, dobili su ih na oba kraja parketa njihovom igrom, konstantnim kretanjem i agresivnošću (čak 16 poena više u tranziciji, a imali su i više asista). Uostalom, podatak da je petorka s Waitersom umjesto Adamsa u 12 minuta napravila +30 govori sve što treba znati o utakmici, uz dodatak da su štetu jednako radili dok su Warriorsi neshvatljivo igrali s centrom, kao i protiv postave smrti. Samopouzdanje Oklahome nakon što su našli ovu postavu apokalipse® sada je poletjelo u nebo i prvaci će morati posegnuti duboko, duboko u fizičke i psihičke rezerve ako se ovdje misle iskoprcati jer ovakvi porazi, ovakav masakr, to se ne događa slučajno, iza ovoga se možda valja i promjena paradigme (pogotovo u slučaju Oklahome koja odjednom izgleda kao mentalno najspremnija momčad u playoffu). Steph i Draymond nisu na 100%, OKC je na 110% i nastave li ovako igrati na svom parketu gdje su odjednom Roberson, Ibaka i Waiters postali bolja pratnja od Klaya, Barnesa i Iggya, idu dalje jer sada definitivno znaju da imaju temelje na kojima mogu izvesti takav podvig.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (4) Trackbacks (0)
  1. Kome nije jasno sta se desilo nek pogleda trecu cetvrtinu kada se OKC prebacio na nisku postavu, i nek samo posmatra preuzimanja bez lopte u odbrani. Jebeno savrsenstvo.

  2. Inace nisan bas fan Oklahome, ali kapa doli. Nakon upitne regularne sezone i potopa u prvoj protiv Spursa, jednostavno su se izborili sa vlastitin demonima i sad pomicu granicu prema gori. Dokaz da kemija i samopouzdanje stvarno mogu od limitiranih igraca izvuc nesto. A Durant i Westbrook sve ove godine cekaju da imaju samo malo bolju podrsku da bi mogli napravit nesto. I onda se to dogodi kad smo svi najmanje ocekivali.
    Bez daljnjega, jos ovo Warriorsi mogu dobit, ali morat ce se i oni trgnut iz ove letargije (bez obzira na uzrok). Uglavnon, vrhunska zabava u finalu zapada, a sumnjan da nas ista gore ceka u velikome finalu.

  3. to se desava kada gee i skip bayless prognoziraju 4:1 za GSW…salu na stranu,OKC konacno spremna za velike stvari…jesi li sad promjenio malo misljene o Donovanu? tesko da bi sa Brooksom ovako dobri bili u doigravanju

  4. @ riki – vjerojatno bi pokazivali istu upornost i agresivnost, ali ono što bi s Brooksom ostalo je konzervativna obrana, nema šanse da bi igrali presing s preuzimanjem i tu je Donovan ipak napravio ogroman pomak, ma koliko se činilo do prije serije sa Spursima da ih je njegova taktika unazadila. tako da definitivno bez njega ne bi bili tu gdje jesu


Leave a comment

Trackbacks are disabled.