60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

19Jun/164

COACHING ADJUSTMENTS

Gomila trenerskih promjena ovoga ljeta, neke smo spominjali, neke nismo, a obzirom da je trećina lige mijenjala ključnu figuru na klupi nije zgorega sve zaokružiti u jednom postu koji služi i kako bi se malo opustili pred G7 (zatomite očekivanja i uživajte večeras). Prije nego se bacimo na dojmove o tome koliko bi određene kombinacije mogle biti uspješne, par novosti kojih se vrijedi dotaknuti.

Prva i najvažnija je vezana uz salary cap koji je određen na 94 milje, dakle bit će još veći od onoga s kojim smo u zadnje vrijeme računali. Znači, svi potencijalni ugovori spominjani zadnjih dana idu dodatno gore, npr. postoji šansa da netko dovoljno glup ponudi Harrisonu Barnesu ratu veću od 22 milje. Čisto stavljeno u kontekst, da još jednom shvatimo koliko će ovo ljeto biti suludo što se igranja novcem tiče, takav ugovor u ovom trenutku učinio bi Barnesa trećim najplaćenijim igračem lige iza LeBrona i Carmela (možemo dodati ovdje i Howarda koji ima opciju), rame uz rame s Boshem, a ispred Paula.

Druga vijest je apsolutno nebitna, ali moram je spomenuti reda radi jer njome je na stvarno simboličan način otvorena tržnica. Jasno, tradeovi do 1.7. spadaju u sezonu u kojoj još uvijek jesmo, ali rade se za iduću tako da možemo ovo smatrati svojevrsnim zagrijavanjem. Dakle, Pistonsi su uštedjeli nešto love uz pomoć Bullsa jer sada mogu bez penala otpustiti Bairstowa i imati dodatnu milju prostora na capu. S njihove strane legitiman i mudar potez. Bullsi pak očito u Dinwiddieu vide tijelo za kamp kad su spremni preuzeti novčanu odgovornost koja nije velika, ali koja definitivno oduzima mrvicu prostora na capu. Dakle, jedini logičan razlog zbog kojega bi Bullsi ovo odradili je taj što u potrazi za playmakerima žele ispitati svaku opciju, a Hoiberg se očito dobro sjeća Dinwiddiea koji je u svoje prve dvije godine dok se nije polomio vodio skromni Colorado do NCAA turnira. Što i dalje znači da Hoiberg još uvijek ima problema s privikavanjem na NBA.

A spomen Hoiberga idealan je za prelazak na glavnu temu. Idemo se kratko osvrnuti na svih 11 promjena, uz dodatak u kojem kroz osvrt na preostalih 19 trenerskih starosjedilaca izdvajam potencijalne trenerske žrtve u idućoj sezoni.

NETS: ATKINSON

S novim GM-om iz štale Spursa, stigao je i novi trener odobren od iste lože NBA iluminata. Iako Atkinson formalno nije klasični produkt Popovicha već je usko vezan uz D'Antonia, preporuke bivšeg šefa Budenholzera zasigurno su pomogle. Inače najznačajniji po razvoju igrača, posebice playmakera, Atkinson će se zasigurno pobrinuti da Netsi u oba smjera igraju što modernije u čemu će mu ponajviše pomoći dojučerašnji ofenzivni koordinator Nuggetsa Chris Fleming (možda ga se netko i sjeća kao trenera Njemačke na zadnjem Euru). Kako obojica vole playmakere koji diktiraju visoki tempo i troše gomilu posjeda, očito je da će najveći fokus Netsa ovoga ljeta biti na traženju pojačanja na toj poziciji. Obzirom da oba imaju veze sa Schroederom, jer Atkinson ga je razvijao u klubu, a Fleming kroz reprezentaciju, treba držati oko na toj dinamici, može se dogovore nešto s prijateljem Budom. Što se obrane tiče, tu iznenađenje nema, Marks je doveo čovjeka koji će implementirati klasičnu zonu na strani bez lopte Spursa, problem je eto samo što nije uspio dobiti nikoga zvučnijeg od bivšeg trenera Magica Vaughna, a sjećamo se da se ovaj baš nije proslavio s Orlandom.

LAKERS: WALTON

Lakersi još nisu na čisto s puno stvari, nemaju jasno posloženu ni upravu (tko je šef, brat ili sestra), kamoli roster, tako da im je najvažnije ovoga ljeta bilo vezati se uz nešto pozitivno kako bi konačno krenuli u novom smjeru, a čovjek koji je pomogao Warriorsima da ostvare rekord svakako je pozitivna priča. Walton ne može puno sam bez uprave i talenta, ali dobar je ovo spin za skrenuti pažnju s većih problema - Luke ima veze s Lakersima, očito kao sin Billa Waltona i asistent Stevea Kerra ima strašan trenerski potencijal i nadasve inteligenciju koja se do jučer baš i nije mogla vezati s Lakersima. Sad samo treba pričekati i vidjeti kako će se stvari razvijati. Dovođenje Briana Shawa u ulogu mentora koji će se itekako petljati u igru govori da Walton baš i neće imati odriješene ruke i da sestra lagano preuzima stvar u svoje ruke - Shaw je Jacksonov čovjek, a njegov old-scholl mentalitet očito bi se trebao pobrinuti i za nešto manje improvizacije, kako na parketu, tako i oko njega. Sad, dovođenje Shawa s jedne strane očito ukazuje da se Phila itekako sluša u Los Angelesu, makar na indirektan način (ne vjerujem u one priče po kojima Phil jedva čeka napustiti New York kako bi se pridružio "djevojci" u Los Angelesu, ali očito utječe na njene odluke savjetima iz daljine), a s druge se zamjena jednog tvrdog (da ne kažem zastarjelog) trenera poput Scotta s drugim poput Shawa baš i ne čini osvježenjem. Tako da će ova dinamika između dva trenera biti itekako interesantna za pratiti, posebice žutim medijima koji će u slučaju loših rezultata zasigurno ukazivati na sudar svjetova koji predstavljaju ležerni Walton i pretenciozni Shaw.

SUNS: WATSON

Dok sami sagledavaju situaciju u kojoj su se našli jer definitivno nisu očekivali novi rebuilding nakon što su prošlih ljeta potpisali Bledsoea, Chandlera i Knighta za masne ugovore, na poziciji trenera treba im jeftina opcija koja neće zadavati glavobolje. Watson je upravo to, presretan što je odmah dobio priliku biti glavni trener nema sumnje kako će u svakoj situaciji držati stranu upravi, dok istovremeno ima dovoljno kredita kod igrača jer je do jučer s njima dijelio svlačionicu. Čovjek koji u 2016. troši gomilu minuta na twin towers postave s Chandlerom i Lenom dok na raspolaganju ima snajpere poput Teletovića i Leuera vjerojatno nije najbistriji trenerski um, ali dok je situcija u Phoenixu na svim razinama mutna, posebice s rosterom, odnosno dok još nisu na čisto u kojem smjeru krenuti, nikakva specijalna bistrina im ni ne treba, dovoljan će biti netko tko neće dodavati dodatnu maglu u sliku.

WIZARDS: BROOKS

Wizardsi su oličenje NBA mediokritetstva, od vlasnika preko GM-a pa sve do prve igračke zvijezde, tako da nije nikakvo iznenađenje da su još jednom izabrali i takvog trenera. Brooks će izvući ono što može iz momčadi, ne i više od toga, stavljajući naglasak na odgovornost, rad, red i sve one slične fraze kojima se tješe oni s manjkom talenta. A Wizardsi će i dalje biti među takvima jer nema šanse da dovedu Duranta na račun toga što su već pridobili njegovog bivšeg trenera. Na stranu sve, Brooks će vratiti fokus na obranu koji su Wizardsi lani izgubili, a vjerojatno će i izvući više od mladih igrača nego je to mogao Wittman. U biti, Brooks je za klasu iznad Wittmana. Problem je samo što to i dalje nije to.

WOLVES: THIBODEAU

Zakaparite jedno mjesto u playoffu za njih jer nema šanse da Thibs ne okrene nebo i zemlju kako bi već u prvoj sezoni otišao iznad 50% učinka. Nikakvo čudo da su već u opticaju priče o tome kako želi dovesti Butlera, dapače bio bi blesav da ne pokuša nekog od klinaca Minnesote zamijeniti za barem Gibsona ili Korvera. Ili zašto ne bi dobar dio capa koji ima na raspolaganju potrošio na Denga? S defanzivnim guruom uz parket, s gomilom mladog talenta i s dodatkom veterana koji znaju kako se pobjeđuje, Wolvesi bi trebali potvrditi da su na trenerskoj tržnici dobili jackpot.

ROCKETS: D'ANTONI

Zanimljiv slučaj iz više kutova, ponajviše iz onoga koji pokazuje strukturu moći u klubu (o potencijalnom partnerstvu Hardena i D'Antonia, kao i o kvaliteti rostera, nećemo ovom prilikom). Nakon što je godinama davao Moreyu odriješene ruke, vlasnik Alexander umiješao se ovo ljeto u dovođenje trenera, poslavši time jasan signan Moreyu da je u slučaju još jedne neuspješne sezone on sljedeći na listi za odstrel. U slučajevima kad ti vlasnik nametne trenera, i to tako da jednostavno dovede najzvučnije dostupno ime na tržištu, GM-u nikada nije lako jer je poljuljana hijerarhija (sjetimo se samo lani Orlanda, Skiles je praktički imao veći utjecaj na slaganje rostera od Hennigana) i pitanje je kakvu će dinamiku imati odnos Moreya i D'Antonia jer i jedan i drugi su izuzetno tvrdoglavi tipovi s izrazito definiranim načinom djelovanja. Obzirom na sve, teško je očekivati nekakvu renesansu u Houstonu, pogotovo jer im je najveći problem postala obrana, a nju D'Antoni teško može popraviti. Ne zaboravimo, lani je McHale krenuo u sezonu s čak dva defanzivna koordinatora solidnog pedigrea (Dunn i Bickerstaff), neslavno je završio, a D'Antoni je sada doveo Bzdelika, jednog od Rileyevih šegrta. S tim da, iako potječe iz iste loze, Bzdelik nije ni blizu Van Gundyima ili Thibsu, NBA karijera mu je zanemariva, a nije uspijevao ostaviti traga čak ni u brojnim NCAA epizodama. Zanimljivo, ima jednu poveznicu s D'Antoniem - oba su nekoć vodila Nuggetse, oba su pokušala nametnuti run and gun na ekstremnoj nadmorskoj visini i oba su ostvarila sezone koje spadaju u top 5 najgorih u povijesti kluba.

GRIZZLIES: FIZDALE

Grizliji su nakon godina natezanja odlučili raskinuti s ikonom kluba i vjerojatno okrenuti novu stranicu jer bez Joergera, svojevrsnog tvorca grit & grinda, stvari očito neće biti iste. S gomilom upitnika iznad glave - hoće li ostati Conley, koliko još mogu dobiti od Randolpha i Allena, kako će teći Gasolov oporavak i povratak u formu - promjena je i jedina legitimna opcija, stoga se izbor trenera i uklapa u takva razmišljanja. Fizdale je prije svega razvojni trener kakvoga biraš ako namjeravaš roster nakrcati mladim igračima, uz to i izuzetan lider u svlačionici koji će znati staviti stvari u perspektivu i zadržati fokus momčadi (ne čudi da su Sixersi dvojili između njega i Browna za posao kada su kretali u rebuilding, obojica donose slične kvalitete). Tako da bi Memphis konačno mogao posvetiti malo pažnje razvoju buduće jezgre, što uostalom potvrđuje i izbor pomoćnika - Van Exel već neko vrijeme kotira kao izuzetan razvojni trener i on će očito na sebe preuzeti rad s bekovima, a od Rocketsa odbačeni Bickerstaff brinut će se za obranu (na stranu ova loša sezona, čovjek je imao trenutaka godinu ranije kada je izvukao maksimum iz ograničenog rostera na tom dijelu parketa).

KNICKS: HORNACEK

Odličan potez Knicksa koji su ugrabili vjerojatno najboljeg stratega na tržištu nakon Thibsa. Jackson je ovdje još jednom pokazao kao i kod draftanja Porzingisa da nije čovjek zatvoren u svoje okvire, iako naravno kod izbora nije bilo na odmet što je i Hornacekov pedigre usko vezan uz jasnu strukturu na parketu i što ga Jackson na kraju krajeva itekako poznaje i cijeni kao nekadašnjeg igrača. Principi trokuta tako će se ipak morati malo maknuti u stranu pred flex i pick & roll napadom, ali kretanje lopte i igrača ostaje temelj filozofije igre. Samo što će, uz malo sreće, Hornacek to modernizirati - očekujte puno više Porzingisa na centru kako bi kroz flex akciju izlazio na perimetar i otvarao reket za Anthonya u post-upu (i to puno češće u roli četvorke), očekujte puno više tranzicije i brzog napadanja kroz pick & roll s bekovima umjesto geganja po parketu i otvaranja akcija kroz visoki post. Puno veći problem od stila igre bit će roster, naime Hornacek treba poštenog beka, ne nužno nekoga tko će biti glavni potrošač i tko će trošiti većinu napada (takav mu pored Mela i Zingisa i ne treba, a Hornacek, koji je pokazao da je majstor prilagodbe, zna i kako igrati bez dominantnog driblera, što je također još jedna poveznica između njega i trokuta koji od beka prije svega traži solidnost, ne nužno eksplozivnost), već nekoga tko će biti trener na parketu i tko će znati diktirati tempo, vrtiti pick & roll i zabiti otvorene trice iz spot-upa. Samo jedan takav je na tržištu i ako Jackson i Hornacek misle ovo pokrenuti s mjesta, znaju što im je činiti - natjerati Conleya da dođe u New York. Ove priče oko Rosea su samo naklapanja, barem se nadam, jer takav kratkoročan dolanovski potez kakvoga bi povukao Isiah Thomas (bitno je ime na dresu, ne učinak) nekako se ne uklapa uz ono što od početka propagira Jackson.

KINGS: JOERGER

Čim se pojavio na tržištu i čim je pokazao interes za dolaskom u Sacramento, Kingsi su prekinuli vivekovske cirkusarije s detaljnom potragom i zakaparili čovjeka prije nego se predomisli. Su-tvorac grit & grinda u biti je idealno rješenje za Kingse - čovjek koji će izvući maksimum u obrani od Cousinsa, kojega ionako najveći dio karijere uspoređujemo upravo s Randolphom, još jednim izgubljenim sinom koji je upravo uz pomoć Joergera pronašao način kako realizirati neupitni potencijal. S tim da će Boogie morati naučiti i nešto od Gasolovih trikova jer ipak u ovo doba teško da i Joerger može krenuti u suprotnom smjeru od stretch košarke (iako, prisustvo Cauley-Steina na rosteru govori da ćemo i dalje dobivati zdravu dozu raw power postava). Jasno, kako Joerger i Conley imaju poseban odnos, treba imati na umu da će i Kingsima glavni prioritet ovoga ljeta biti angažirati playmakera koji može držati cijeli proces na parketu pod kontrolom i koji bi zaokružio cijelu priču (iskreno, bez njega u paketu, teško je očekivati značajniji iskorak). Kingse tako vjerojatno čekaju bolji dani, jasno pod uvjetom da Boogie i Joerger pronađu zajednički jezik, u suprotnom opet ćemo gledati isto i navijati da konačno trejdaju Cousinsa. S tim da moram primjetiti kako su angažmanom Joergera još jednom priznali pogrešku koju su napravili otpuštanjem Malonea koji je taman počeo u Boogieu buditi odgovornost - zbog Vivekovih zabluda oko tempa igre kao najvažnijeg aspekta košarke, škartali su čovjeka koji je s Boogiem počeo stvarati vezu kakvu Joerger tek treba uspostaviti. Praktički, izgubili su dvije sezone za ništa, samo za udovoljiti egu vlasnika.

PACERS: MCMILLAN

Otkaz Vogelu sam po sebi nije problem, Bird je očito bio razočaran time što nije uspijelo prebacivanje na stretch košarku i što su Pacersi napadački ostali poprilično limitirana družina usprkos tome što su značajno podigli tempo igre s Ellisom u startnoj petorci, što su dali gomilu minuta Turneru kao stretch visokom i što su igrali gomilu smallball minuta s Milesom uz Georgea na krilima. Samo, kako će angažman trenera poput McMillana, koji je poprilično zastario u svom pristupu igri i igračima, pomoći? McMillan je čovjek čiji napadi su uvijek igrali sporo, s puno izolacija i puno jahanja udarnog playmakera kroz slash & kick akciju, što u suštini neće biti znatno drugačije od onoga što su Pacersi već vrtili. Dapače, bez Vogelovih flex principa, možemo očekivati da napad postane još bazičniji i da se izolacije i pick & roll dodatno povećaju. Što ne mora nužno značiti da će stvari biti gore, kvragu nije da mogu biti gore - usprkos manjku ideja, McMillan je imao učinkovite napade jer je izvlačio maksimum iz udarnih opcija i stretch postava u doba kada nisu bile pomodne, dakle važnost trice i prostora u napadu njemu su itekako poznati. Možemo zaključiti kako sistem sam po sebi neće pogoršati stanje, ali neće ni riješiti probleme, trebat će do iskoraka doći kroz konstrukciju rostera, a tu je odgovornost isključivo na Birdu i na Pritchardu, koji je na kraju krajeva vjerojatno i instalirao McMillana s kojim je nekada surađivao na relaciji GM-trener, kao što će to uostalom raditi i sada u Indiani. Osim što ovo sve skupa govori da je Bird opet u katatoničnoj fazi i da bi mogao opet razmisliti o mirovini, očito je da Pacersi neće tako skoro napraviti iskorak. Dapače, ostanu li i bez Mahinmia, regres u obrani mogao bi vrlo lako anulirati bilo kakav iskorak u napadu iako je za očekivati da defanziva koja ima elitnog stopera poput Georgea na parketu i elitnog koordinatora u Danu Burkeu (koji je na klupi nezamjenjiv u Birdovoj eri, pomoćnik je još od kada je Carlisle bio trener) neće previše potonuti.

MAGIC: VOGEL

Za Orlando je najvažnije da su se riješili Skilesa koji je odradio solidan posao u prvoj sezoni, ali čije prisustvo i nejasni odnosi s upravom nisu doprinosili stabilizaciji kluba koji očajnički traži iskorak. A na kraju krajeva nije ni odveo momčad u playoff, prema tome nije vjerojatno ispunio jedini cilj stavljen pred njega. Štreber poput Vogela, koji neće imati problema s time da se fokusira isključivo na svoj posao i koji neće konstatno grintati kako mu trebaju pojačanja (i koji na kraju krajeva neće mijenjati rotaciju svaka dva tjedna već će na proces razvoja momčadi gledati nešto dugoročnije), trebao bi izvući puno više iz ovog rostera koji nije idealan, ali ima potencijala. Puno toga naravno ovisi o tome kako će popuniti roster kroz tržnicu (posebice kako će podići šutersku kvalitetu), nakon čega će puno toga biti jasnije. Ono što sada možemo prognozirati je da će igra i dalje vrtiti kroz Vučevića koji je idealan visoki za ono što Vogel voli raditi u napadu i da će akcije za njega kroz visoki post i dalje činiti fokus napada Orlanda. Uglavnom, upravo na tom dijelu parketa Magic bi konačno trebao napraviti iskorak dok se kristalizira buduća jezgra i dok se već ove sezone ozbiljnije bore za playoff. S tim da stvari nisu idealne, što je potvrdio i odlazak defanzivnog koordinatora Griffina, jednog od cijenjenijih Thibsovih učenika, koji se odlučio promijeniti klub i Floridu zamijeniti Oklahomom (koja je tako znatno pojačala struku).

NEDODIRLJIVI:

POPOVICH, VAN GUNDY, CARLISLE, SPOELSTRA, RIVERS, KERR, CLIFFORD, BUDENHOLZER, STEVENS, STOTTS, DONOVAN, CASEY

Ovo su imena za koja sumnjam da iduće sezone mogu dobiti otkaz, trebalo bi se dogoditi nešto stvarno katastrofalno da im se otkaže suradnja. Neki su doslovno nedodirljivi (Pop, Stan i Carlisle mogu vlasniku gurnuti bananu u auspuh i proći će bez ukora, kamoli otkaza suradnje), neki imaju nešto klimavije situacije (tipa, možda Ballmer upozna nekog NBA stručnjaka na Bahamima koji će mu ukazati da se Rivers baš nije iskazao kao GM), ali manje-više trebali bi ih gledati i 2017. na istim mjestima. S tim da će Casey izgleda ostati bez glavnog pomoćnika Greera koji je doveo u red obranu kroz veći dio sezone i playoffa, Knicksi su opasno zapeli da ga dovedu, u tom slučaju možemo očekivati i određeni regres u Torontu koji bi mogao dovesti do toga da, usprkos produženju, sljedeća sezona bude Caseyu zadnja za kormilom. Iako je nova uprava dala sve ovlasti Budenholzeru, tko zna kako će se svježi vlasnici ponašati ako se Atlanta rezultatski raspadne. Također, ako Jordan spuca gomilu dolara u roster ovoga ljeta, u slučaju raspada sistema na parketu, možda bude smatrao da je šok terapija otkazom treneru jedini način da spasi ulaganje. Donovan je nakon playoffa siguran, pogotovo ako Durant ode, u tom slučaju postaje još važniji kao lider kroz rebuilding. Za ove ostale uopće ne mogu zamisliti scenarij koji bi ih koštao posla.

GRANIČNO NEDODIRLJIVI:

SNYDER, LUE, MALONE, KIDD

Snyder radi odličan posao s klincima u Salt Lake Cityu, ali još jedna sezona bez doigravanja mogla bi ga koštati glave. Isto vrijedi za Kidda, iako je dobio novi ugovor koji ga je potvrdio kao najmoćnijeg čovjeka struke u klubu, možda dođe do pucanja odnosa između njega i vlasnika ako i drugu godinu za redom Bucksi ne uspiju doći do playoffa. Malone je u situaciji u kojoj se od njega ne očekuje puno rezultatski, ali s ovim momčadima koje čekaju gubitničke sezone nikada ne znaš, Nuggetsi u zadnje vrijeme djeluju relativno stabilno kao franšiza, međutim uvijek je pitanje kakva su očekivanja vlasnika i žele li borbu za playoff odmah. Lue upada u kategoriju iznad ako osvoje Finale noćas, ako ga pak izgubi onda nije isključeno da kroz iduću sezonu doživi sudbinu Blatta i da Cavsi opet pokušaju oko all-stara pronaći osvježenje na klupi. Zvuči blesavo, ali jednako blesavo se činilo dati otkaz treneru prve momčadi konferencije usred godine.

METE:

BROWN, HOIBERG, GENTRY

Brown je sjajan trener za rebuilding program, ali u nezgodnoj situaciji je, em se već malo potrošio kao lider, em je stigla nova uprava koja će iskoristiti prvu priliku za instalirati svog čovjeka. Tako da bi on definitivno mogao biti prvi koji leti ako Sixersi još jednom uđu katastrofalno u sezonu, idealno žrtveno janje ako Colangelo ne posloži roster ovoga ljeta. Hoiberg ima podršku prijatelja iz uprave, ali ako Bullsi i drugu godinu za redom nastave sa slobodnim padom, neće ga spasiti ni poznanstva. Isto vrijedi i za Gentrya, krediti koje je imao kao NBA prvak s Warriorsima je ispucao, ne pokaže li se ni drugu godinu za redom Davis sposobnim odvesti momčad u playoff, ode glava treneru.

Samo tri mete možda se čine malo u ligi u kojoj je upravo trećina trenera ostala bez posla, ali ne zaboravite da od ovih 11 novih imena njih nekoliko vjerojatno neće plesati duže od jednog ljeta. Ako bi se morao kladiti, D'Antoniu i Watsonu ne bi dao duže od sezone, a skeptičan sam i prema McMillanu i Vogelu, ne možda toliko zbog njih koliko zbog općenito konteksta i relativno visokih očekivanja koja neće biti lako ostvariti. Plus, nekome će uvijek situacija biti gora nego što trenutno možemo i zamisliti, tako da je jedino u što sam siguran da će dogodine u ovo doba biti više od tri trenerske promjene.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (4) Trackbacks (0)
  1. Sjeća se Hooberg Dinwiddiea jer je protiv Bullsa odigra dvi najbolje partije u svojoj nba karijeri.
    Najtraženija roba na ljeto će očito biti potrgani Conley. Bilo bi super da Melo napokon dobije pleja nakon Billupsa u Nuggetsima. Definitivno bi najzabavnije bilo da uzmu Ronda 🙂

  2. 
    Hajde da dodam neke detalje u odbranu trenera finalista mada nisu u velikoj semi stvari tako nesto zasluzili I odmah da postavim pitanje gde je dodjavola Nick U’Ren sada kada je najpotrebniji.

    Pocecu od mladjeg. Koliko god ga je situacija naterala ali isforsirao je Lbj na krilnom centru zakucao Fraja za klupu iscedio iz Dzefersona max. Od J.R. napravio nesto sto nije stetocina 🙂 e sad jedna od glavnih stvari koje trener treba da uradi je da upumpa samopouzdanje sporednim igracima Sampiju, Deliju I tu cu ubaciti I Lava to bas I nije uspelo.
    Svejedno dva najbolja igraca mu igraju najbolju kosarku u sezoni sada kada je najvaznije I nesto kredita mu svakako treba dati. Mozgov kao osnovni zastitnik reketa je zamenjen sa dvojicom elitnih defanzivaca pod kosem koji se ne mogu eksploatisati u pnr I koji odlicno pokrivaju perimeter. Irving vise nije defanzivna crnu rupa I samim tim moze da pici dugu minutazu I da radi ono u cemu je najbolji da plese i skejtuje.
    Ubrzao je igru max. u odnosu na Blata I sad su oni ti koji diktiraju i lome tempom I imaju prednost u tranziciji te izgledaju odmornije I svezije od protivnika. Uspostavio je dominaciju u reketu na obe strane parketa. Targetirao je Karija u pnr na Dzejmsa gde ga jaci rival maltretira I kad god se sretnu na skolskom mladji ostane bez uzine i od nemoci krene da baca streberske naocare a kada pozove starijeg brata siledziju da ga brani I da mu pomogne namazani mangup pozove direktora i isfolira da je primio udarac u medjunozje i da mu je povredjeno dostojanstvo u verbalnom okrsaju.
    Na sve to Ty je bacio vudu na rivala da odigraju 7 meceva u prosloj seriji da im glavna zvezda udje rovita u finale, prvi centar popije klizeci, 6 covek ukoci usred najvaznijeg meca, glavni ispusni ventil zacepi, a svog superstara premaze znojem Rej Reja i Redzija.

    Krivica Kera je sto nije pronasao boljeg vraca, sto je slusao glupe igrace kojima je zinulo dupe da obore rekord a nisu dovoljno atleticni da izdrze grind nba regular i p.o. sezone. Sto nije ekipu naucio skromnosti i nepotcenjivanju rivala, Barnsu skrenuo fokus sa miliona na loptu i sto Ezelia nije obucio da igra kredibilnu nba tranzicijsku i pnr odbranu. Sto nije od starta serije krenuo sa psiholoskim igricama sa sudijama mozda i da odvuce fokus protivnickog tabora sa tekme na desavanja oko terena fazon Zen-maister.

    Imas li zelju za osvajaca? Meni gledajuci igraca navijam za Brona, gledajuci ekipu i strucni stab za GSW a gledajuci dva simpaticna vlasnika za meteor na Orakl.

    Ako nista najmanje ocekujem 2 produzetka i trojku za titulu Spejtsa.

  3. @ Nash96 – sve odlično rečeno za Luea, to su pozitivne stvari (i definitivno mu je pomogao kontekst i oko Jamesa i Jeffersona), ali ima ih tu i hrpa loših (nespremna obrana u prve dvije utakmice Finala koje se mogu pokazati presudne, uopće potpuno nespremna momčad za Finale, manjak plana B općenito i prevelika ovisnost o individualnoj briljantnosti Jamesa i Irvinga u napadu, što su sve uspjeli sakriti kroz seriju kako se Warriorsi raspadaju)

    želja nikakvih osim za dramatičnom tekmom, Warriorsa mi je puna kapa, Cavsa još više. nekako bi pošteno bilo da Warriorsi povijesnu sezonu okrune naslovom (plus bi izbjegli cijelu godinu glupih narativa o tome kako im je sezona za kurac jer su eto izgubili 3-4 Finale od povijesno dobrog LeBrona), a istovremeno bi pošteno bilo i da James podigne kantu za Cleveland i tako definitivno utiša kritike jednom za uvijek (plus bi izbjegli cijelu sezonu glupih narativa kako nije pobjednik kao što je bio Jordan). kako ipak smatram da James ima deblju kožu i da mu ionako nitko ne može osporiti veličinu, ako moram birati volio bih da naslov ode ponajprije Curryu jer je jadan nakon svega što je odradio došao u situaciju da ovako izvan idealne forme mora dokazivati kako je poseban iako je upravo srušio temelje košarkaške igre i NBA2K gameplaya. jasno, mora to zaraditi s 9-15 partijom s perimetra, u protivnom nek se misli ovo ljeto dok se oporavlja od izgledne operacije koljena gdje je pošlo krivo

  4. James je upalio svoju šifru da pređe i prevari igricu, red je na Curryju da upiše svoju šifru i počme pogađat “otvorene trojke” s 10 metara.

    Možda jedno pitanje za off sezonu. Koliko je dobar Klay? Mislim, u parama, da je ovo ljeto slučajno na tržištu.


Leave a comment

Trackbacks are disabled.