60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

10Jul/166

GIVE SOMETHING ELSE AWAY EVERY DAY

HARDEN

Na tržnici nema ništa zanimljivoga što se tiče akvizicija, ali zato su nam Rocketsi dali razlog da pričamo o dolarima. Napravili su nešto što se rijetko radi, povećali su postojeći ugovor igrača uz produženje praktički se odrekavši dobrog dijela capa (10 milja ove i iduće godine) kako bi Harden produžio ugovor na još sezonu (sada mu traje do 2019. uz opciju igrača za dodatnu godinu). Svjesni da ionako nemaju daljnje mogućnosti dovesti pojačanja, Rocketsi su praktički sav preostao prostor usmjerili u svog najboljeg igrača (ostavivši taman dovoljno da se ne moraju odreći holda za Motiejunasa), priznavši tako da je ovogodišnja tržnica u njihovom slučaju bila poprilično tanka. Iz tog kuta gledano nisu napravili ništa sporno, nagradili su najboljeg igrača prilagodivši mu plaću salary capu što je dugoročno svakako bolje nego da su ovih deset milja spucali na igrače za dno klupe kakve mogu naći i za minimalac. I u široj slici gubitci su minimalni - ako zadrže Motiejunasa, što se sada čini izgledno, njegova rata ionako bi vjerojatno pokrila tu razliku u prostoru vezanu uz stari Hardenov ugovor, tako da su Rocketsi praktički i dogodine spriječeni u ozbiljnijem trgovanju (ako će cap stvarno skočiti samo za 8 milja, neće imati prostora ni za ponuditi pošteni midlevel, kamoli max nekome). Plus, Harden je dodatnom godinom izbjegao potrebu potpisivanja 1+1 ugovora u stilu LeBrona i Duranta jer sada će izlaskom na trište biti veteran s 10 godina iskustva koji odmah može dobiti max-max. Jasno, nad svim ovim stoji sjena potencijalnih promjena koje će donijeti novi kolektivni, ali ni one ne bi trebale biti toliko radikalne da itko požali ovaj ugovor. Rocketsima će nakon njih vjerojatno biti još draže što su dobili Hardenovu dodatnu godinu, a sam Harden je s ovih 20 milja bonusa zasigurno pokrio eventualne razlike do kojih će doći u trećoj godini novog ugovora ako se promijene uvjeti maxa.

VEGAS

Jutros sam u miru odlučio pogledati tekmu između Lakersa i Pelicansa, čisto iz razloga što Lakerse ionako namjeravam gledati što češće, tako da možemo odmah baciti osvrt na njihov roster. Koji je sjajan i baš onakav kakav bi roster ljetne lige trebao biti - imaš u startnoj petorci ovogodišnji pick prve runde i lanjski pick prve runde, a ovogodišnji i lanjski pickovi druge runde zaokružuju petorku. I uz to su svi na garantiranim ugovorima (i Zubac je dobio svoju garantiranu milju i uopće ugovor kao da je izabran u prvoj rundi). U ovakvom kontekstu moglo se samo uživati u njihovim potezima. Zubac usidren ispod reketa i sasvim solidan kao zaštitnik obruča (iskreno, malo me čak podsjetio i na mladog Mozgova onako velik, bez eksplozivnosti koja krasi NBA igru, ali s izuzetno pokretnim stopalima koji mu omogućuju pravovremeno postavljanje u oba smjera, krucijalno za zaštitu obruča, ali i postavljanje blokova u napadu), Nance veteran i lider koji usmjerava promet kao playmaker s vrha posta, uz to spreman pokazati kako je itekako radio na šutu (dodatak trice bi ga lansirao u orbitu kao korisnog rotacijskog igrača jer IQ nikada nije bio upitan), Anthony Brown 3&D dvojka koja troši ogromne količine energije na kretanje dok čeka šansu iz spot-upa i uz to dovoljno lucidan i sposoban odigrati pas bez da zaustavlja napad (zašto ovaj momak ne bi u pravim okolnostima mogao s karijerom izvesti nešto slično onome što je uspjelo Crabbeu?), a tu su naravno i Russell i Ingram.

Potonji je već prvim potezom, točnije prvom sekvencom, pokazao kakvom lakoćom igra košarku - nakon što je lagano zabio skok-šut iz driblinga preko preniskog braniča (nije Durant, ali njegova dužina definitivno će predstavljati problem protivnicima koji nemaju elitnog bočnog stopera kad usavrši ovu igru s poludistance) na drugoj strani je zalijepio bananu beku koji je ušao u prazan reket i imao otvoren ulaz. Russell igra sličnom lakoćom, iako u sporijem ritmu, tako da nije pokazao eksplozivnost na kakvu su nas s loptom u ruci navikli Westbrook ili Wall. Nije Russell zvijer u tranziciji i slash & kick mašina, ali je više nego sposoban vratiti pick & roll (on i Zubac su posebice fino funkcionirali) iz kojega može napasti obruč, šutnuti ili razigrati. Čak i na ulazu nema tu agresivnost na koju nas je NBA navikla, ali zato završava s dozom elegancije. Uglavnom, najvažnije da je pokazao kvalitetu u donošenju odluka, dakle uzimao je što mu je obrana ostavljala i nije forsirao jedan tip akcije.

Ono gdje je najviše oduševio bila je obrana. Jasno, daleko od toga da je terijer na poziciji, ali ovu nedoraslu konkurencijom lakoćom je čitao i tako pravovremenim reakcijama ukrao hrpu lopti. Gledajući ga kako igra i razmišlja istovremeno, za razliku od većine NBA vrhunskih igrača koji prvo djeluju, a onda improviziraju, podsjetio me dosta na ranog Derona Williamsa, samo još talentiraniju verziju što se tiče dodavanja.

S ovoliko talenta Lakersi nisu imali problema dobiti utakmicu protiv nedoraslog rostera Pelicansa. Ako Lakersi imaju idealan roster za ljetnu ligu, Pelicansi imaju onaj klasični zbog kojega treba izbjegavati ovakve utakmice. Osim Hielda, koji je dobio odriješene ruke da šutira koliko želi (što je očito jedini cilj njihovog ljeta, razigrati Hielda i pripremiti ga za trening kamp), te Dialla koji je pokazao potencijal u napadu ne samo zakucavanjem zicera već i s nekoliko poteza koji zahtijevaju određene vještine poput šuta i osjećaja za loptu (doduše, koliko god je plus što u napadu nije toliko sirov koliko se činilo na Kansasu, u obrani osim dužine i blokerskog instinkta ne donosi ništa za sada jer redovito krivo čita igru i gotovo nikada nije na mjestu gdje bi trebao biti tako da je očito kako će ga trebati čekati još neko vrijeme), ostatak rostera nije vrijedan pažnje (bez boljih playmakera od Drewa i Boatrighta teško da će se proslaviti u Vegasu).

RIO!

Srbi su svoje odradili, vjerojatno će i Francuzi danas pobjedom protiv Kanade koja se opet mučila, ovaj put protiv Novog Zelanda, a iznad svih očekivanja odigrali su i Hrvati koji tako idu na Olimpijadu. Svaka čast, potpuno zasluženo - iako je razina košarke na ovim turnirima rijetko bila na razini gledljive, HEP repka je u sva tri nastupa imala dovoljno lucidnih momenata koji su pokazali dvije bitne stvari, da im je stvarno jebeno stalo da naprave rezultat i da su se dobro pripremili za ovaj turnir. Aco je iritantan lik, ali u ovakvom tipu natjecanja očito mogu pomoći i neke druge kvalitete od učiteljskih, plus taktički je složio zreliju igru u obrani od ijednog prethodnika iako je imao daleko najgori izbor centara od svih. Zlobnici će reći da nije jer, obzirom kako je mizerno Tomić igrao za reprezentaciju, Planinićeva borbenost u oba smjera je plus u odnosu na njegovo prenemaganje na parketu, ali uopće puno važnije od imena ovdje je bilo to što su ljudi bili u pravim rolama, nitko nije pokušavao dati nešto što ne može. Iako ovo ne znači da je prijelazno razdoblje iza njih, lijepo je vidjeti da ono polufinale Eurobasketa neće biti jedino vrijedno spomena u eri Bogdanović i da će nova generacija ipak imati nešto šire temelje na kojima može graditi.

Utakmica je za razliku od dvije prethodne krenula lošim tijekom, očita je bila nervoza, ali srećom po Hrvatsku protivnik je bio još gori. Pokazalo se i ovom prilikom da su Talijani totalno nespremni na ovom turniru, uz standardno ništa od Bargnania očito je i kako je Gentile ili totalno van forme ili je totalno nesretan zbog statusa koji ima u repki punoj "zvijezda", a uz to je i Belinelli apsolutno nedostojan statusa kojega ima u repki. Ma u biti sve viđeno u prvoj utakmici ponovilo se i ovdje, jedino je Gallinari imao nekakvog smisla, makar i u ovoj limitiranoj roli vodonoše Belinelliu, kvragu čak je i Hackett još jednom bio najenergičniji bek Talijana i čovjek dobrim dijelom zaslužan što su uopće imali šansu na kraju.

Jasno, kad igraš s Hrvatskom uvijek imaš šansu, ali kad su se HEP-ovci malo pribrali i kada su krenuli igrati kako su već bili pokazali da mogu, činilo se da će se ponoviti scenarij Grčke i da će izgraditi opaku prednost - u napadu nije bilo previše ljepote, ali individualno su opet nosili Bogdanović i Šarić koji su živjeli na liniji slobodnih, dok je u obrani opet sve funkcioniralo kroz odlično zonsko branjenje, bez puno agresivnosti i nepotrebnog rotiranja, čista školjka pa ti dobij utakmicu skok-šutom. Uglavnom, Talijani su bili bez rješenja dok se početkom drugog poluvremena nisu malo trgnuli kad su konačno skužili da ne bi bilo loše igrati kroz Gallinaria. Što solo akcijama, što kao bloker kroz pick & roll, čovjek je vratio Italiju u igru, a za Hrvatsku je ovdje krucijalno rolu odigrao Simon koji je, već po običaju, zabio tricu svaki put kad treba.

Uglavnom, u završnici u kojoj je ishod mogao otići i na jednu i na drugu stranu (što ne bi umanjilo dojam da je i ovu utakmicu Hrvatska igrala bolju košarku), treba istaknuti Šarićevu epizodu, konačno se potpuno oslobodio u reprezentaciji i to u roli koja mu i pripada, onoj playmakera. Umjesto da igra nekakvog stretch visokog koji napada iz spot-upa, Šarić je jednostavno uzimao loptu kad bi mu se otvorila 1 na 1 situacija i uglavnom završavao ulazom. Istina, koliko god smo napredovali u obrani, pod Acom nam je navala na trenutke otišla 20 godina unazad, lopta je samo kružila u valovima po perimetru dok netko ne bi odlučio napasti, ali i to se pokazalo dobrom odlukom jer su Bogdanović i Šarić veći dio turnira bez problema riješavali izolacije (nemamo visoke koji su kvaliteta u pick igri bilo u rollu ili popu, nemamo rasnog slash & kick beka, nemamo razigravače s visokog posta za vrtiti pokretni napad ili igrati kroz flex ili horns akcije, dakle igra kroz izolacije vjerojatno je najbolji izbor u ovom trenutku i tu ide još jedna čestitka stručnom stožeru koji je prepoznao pravi način na koji može maksimizirati talent - Aco je Čaćić kojem nitko ne diktira koga i kada poslati na parket).

Uostalom, kod ovako opreznih zona u kojima je uvijek važnije od pritiska na loptu raditi pritisak na svih 5 protivničkih igrača kako nitko ne bi ostao sam, individualna kvaliteta je presudna. A nju Hrvatska očito ima. Što je posebice presudno bilo u produžetku gdje su Simon, Šarić i Bogdanović opet našli načina napraviti dovoljno, dok su Talijani bez Gallinaria koji se nakrcao osobnima ostali bez motora.

Što reći, hvala na ugodnom iznenađenju kojim ste razbili ove sparine i sretno u Riu, Olimpijski turnir odjednom je dobio dodatnu draž.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (6) Trackbacks (0)
  1. Cisto radoznale radi,koliko bi kobe bryant dobio max za iducu sezonu?

  2. Imaš li neko objašnjenje zašto Hezonja ima slabe postotke za tri. Mehanika šuta mi izgleda OK ali jednostavno te lopte ne ulaze.

  3. Čestitke na plasmanu! Za Srbiju sam bio poprilično siguran da će proći, dok sam za Hrvatsku imao neka očekivanja koja su međutim potpuno splasla nakon Geejeve analize. A trebalo je dosad da naučim da mu ne verujem 😀

    S obzirom da je put u Rio izboren, evo jedne prigodne numere jednog ska benda iz mog komšiluka (koji je pretpostavljam većini nepoznat): https://www.youtube.com/watch?v=GJyaGB6agCk

    Ko ne voli ska, uživaće samo i gledajući spot… bar na momente 😀

  4. @ chosen1car – ne više od 30.8 koliko će dobit LeBron

    @ essien – pa meni prvo pada na pamet zato što većinu šuteva uzima preko obrane ili iz driblinga, dakle nerezonski. u biti postoci su mu još i super kakve šuteve uzima

    @ johannbgood – na “analizu” misliš pod ono “s ovim centrima nemamo šanse”. pa, ispalo je da je Planinić bolji od ičega što su imali Talijani, a Bilana stvarno ne bih komentirao, ako on ostane u repki i uzme mjesto Zubcu, Žižiću ili Benderu, onda kvragu sve ovo

  5. Gledao sam intervju sa Acom. Ostaje ista ekipa, jedino ako neko ne otpadne na dodatnim pripremama. Bilan leti u Rio 😂

  6. knight ili bledsoe, tko je blize odlasku i sto sunsi mogu s njima, imas li kakvo misljenje


Leave a comment

Trackbacks are disabled.