60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

16Aug/1610

Q-RIO!

Faza po grupama je završena, imamo 8 repki koje idu dalje i prava stvar tek počinje. Turnirski ritam i automatsko ispadanje kao "nagrada" za lošu večer daju onu dodatnu draž ovim utakmicama koje do sada nisu baš oduševljavale kvalitetom. Opet, uzorak od 5 tekmi (barem u B grupi he he) više je nego solidan da na osnovu njega donesemo neke zaključke oko viđenog koji će pomoći u najavi iduće faze. Stoga idemo na posao, uz izračun prosječnog broja posjeda te napadačke i obrambene učinkovitosti koji će nam omogućiti da zaokružimo sliku, prošetati ćemo po grupama i onda na kraju dati prognozu ala Vakula za četvrtfinale.

A

Nisam ozbiljno shvatio Kinu i Venezuelu ni u najavi, nisu dali razloga da ih uzmem ozbiljno ni sada, tako da sam ih jednostavno izbacio iz kalkulacija uzevši u obzir samo međusobne susrete 4 udarne momčadi skupine. Svi su ih ionako peglali bez većih problema tako da rezultati ne bi bili bitno drugačiji i to mi se čini puno važnije od samih brojki, ta činjenica da nitko od favorita nije imao apsolutno nikakvih problema protiv autsajdera. Pobjede baš svih išle su preko 20 razlike, a nagraditi Amere, samo zato što su zbog šire klupe i stila igre bili u stanju otići i preko 40, činilo mi se manje bitno.

Uostalom, to bi samo maskiralo činjenicu da su u sljedeće tri utakmice Ameri potpuno zakazali u obrani, podsjetivši na trenutke na onu prvu momčad koju je vodio Krzyzewski tijekom svog mandata i koju su Grci razguzili pick & rollom u nezaboravnom polufinalu 2006. Nije slučajno jedini ne-NBA dres kojega imam u ormaru onaj Papaloukasa koji je prije 10 godina Amerima radio istu stvar kao i Delly neki dan. Što naravno ne znači da ću uskoro imati i Dellyev dres u ormaru. Iako, nikad ne reci nikad, volim košarkaške dresove. Jedini kojega baš nikada ne bih stavio u ormar, pa sve i da je napravljen od lavande i da nudi doživotnu garanciju protiv moljaca, to je onaj Ukićev. Toliko znam.

Uglavnom, ne bi me čudilo da u polufinalu gledamo sve 4 momčadi iz ove grupe jer su usprkos određenim problemima pokazale više nego dovoljno da opravdaju status s kojim su došli u Rio.

1. AUSTRALIJA +11.9

PACE: 79.7

ORTG: 113.2

DRTG: 101.3

Najugodnije iznenađenje turnira i apsolutno zasluženi broj 1 u ovom pregledu jer igraju najbolju košarku, što je očito i pogledom na parket i na brojke. Šokiran sam kako dobro je Bogut odigrao na svježinu nakon što praktički nije nastupio u pripremama, uostalom u najavi sam izrazio ozbiljne sumnje u njegove mogućnosti da odradi ozbiljne minute obzirom na ozljedu koljena koju vuče iz Finala. Kad ono, čovjek igra kao da je opet u pitanju utakmica broj 5 protiv Oklahome. Potpuno fokusiran i napaljen, valjda odlučan da dokaže Warriorsima kakvu grešku su napravili olako ga otpisavši, navodno ima dozvolu od Dallasa da igra bez ikakvih ograničenja (čisto sumnjam obzirom da je poznat Cubanov stav prema reprezentativnim okupljanjima, a onda opet, Bogut je takav tip da ga vjerojatno boli neka stvar za Cubanovo mišljenje).

Uglavnom, s njim na parketu Australci su dobili potrebnog lidera oko kojega su se ustrojili i jednostavno im se sve poklopilo - možda nemaju razvikane klince na raspolaganju, ali konačno su na jednom natjecanju okupili sve najbolje veterane koje imaju. I svi su u odličnoj formi, iznenađujuće zdravi i pokretni. Osim za Boguta isto vrijedi i za Inglesa koji baš nije briljirao na pripremama tako da se može zaključiti kao su Australci osim taktički otišli na NBA razinu i u pogledu fizičke spreme, posebice u odnosu na ostale momčadi - uostalom, ne zaboravimo da Spursi i Warriorsi dobrim dijelom kondiciju i spremnost svojih rostera duguju upravo Australskim stručnjacima i tehnologiji Catapult Sportsa, također iz Australije. Zasigurno i reprezentacija od svega ovoga ima koristi, uostalom nemaju jezičnih barijera te im je lakše dolaziti do insiderskih informacija iz NBA i uz to još imaju sredstva da ih implementiraju u relativno kratkom roku, a plus je što im igrači redom igraju u franšizama koje su poznate po tome da razvijaju IQ igrača (Spursi i Warriorsi su praktički mali rudnici znanja iz kojih crpe). Tako da nije slučajno da Bogut, Mills i Ingles baš tako dobro funkcioniraju - u suštini su već navikli na slične sisteme kroz igre u klubovima.

Uz sjajnu pripremu, svakako je bitno što su igrači i taktički postavljeni u role koje im odgovaraju. Dva su ključna poteza koja su povukli, a to su žrtvovanje Baynesa na četvorci kako bi Bogut mogao doći do izražaja na centru (Baynes ubaci tu i tamo nešto u sredini kada zaigra kao back-up petica, ali uglavnom se žrtvuje u oba smjera, igra smetlarsku igru u sredini i poteže dosta loših šutava s poludistance, dakle rijetko ima priliku biti post-up monstrum kojega smo gledali na zadnjem WC-u) i guranje Millsa u rolu catch & shoot beka u kojoj čovjek trenutno jednostavno briljira (tako su olakšali dolazak do izglednih prilika svom najboljem strijelcu koji se uglavnom otvara kroz blokove bez lopte, usput se ne dovodeći u situaciju da pimplanjem kroz pick & roll i naknadne izolacije guši napad). Jasno, da pri tome Delly nije u stanju pravovremeno proigrati, odnosno da Bogut nije u stanju istovremeno vrtiti akcije na perimetru i zabijati na obruču nakon što se otvori kroz blok koji mu uglavnom postavi neki od bekova, ove prilagodbe bile bi uzaludne, ovako su sastavni dio uspjeha.

Plus, tu je i jedan detalj kojega moj um naviknut na NBA utakmicu dugu 48 minuta nikako da zapamti, a taj je da u ovim 40 minutnim dvobojima ima puno manje potrebe miksati i da kvalitetna startna petorka znači puno više od dubine. Kada imate ovakve veterane u formi na raspolaganju, činjenica da ih možete držati na parketu 75% vremena bez brige o umoru ili posljedicama (i onda ih još možete odmoriti u utakmicama protiv Kine i Venezuele) velika je stvar i praktički čini trenera suvišnim.

Jasno, svaki iole ozbiljniji fan košarke postavlja si pitanje kako Australci mogu ovako efikasno igrati s dva klasična visoka bez dometa na šutu tijekom 40 minuta, a uglavnom tako igraju (Anderson i Bairstow redovno su na parketu, nešto sitno dobije i Motum). Pa, rješenje je klasično, a sve polazi iz gomile horns setova koje je Bogut doktorirao s Warriorsima još u doba dok je igrao s Leeom u paru. Također, Australci koriste isti trik kao i Warriorsi kako bi Boguta učinili opasnim izvan reketa, a taj je što koriste njegove dobre strane u napadu, postavljanje blokova i asistiranje kroz hand-off igru, čime ga iz negativnog igrača pretvaraju u korisnog. I pri tome ga izvlače još dalje od lakta, praktički na perimetar. Nije zgorega spomenuti i kako je Ingles svojevrsni doktor košarke bazirane na horns formacijama jer je kao član Jazza itekako svjestan što treba raditi kako bi napad bio tečan s dva klasična visoka na parketu i njegovi brzi sekundarni asisti kojima se otvara napad na strani bez lopte još su jedan ključan detalj igre klokana.

Akcije na postavljene obrane se uglavnom odvijaju tako da Bogut izlazi s jednog lakta visoko, često i metar iznad perimetra, ili na pick ili na hand-off, dok se Baynes rotira s drugog lakta prema reketu, najčešće pri tome koristeći blok kako bi se otvorio sam u sredini. Ako ova inicijalna akcija ne rezultira dobrim pokušajem, centri mijenjaju mjesta i praktički stalno kruže u potrazi za prostorom (flex akcije u kojima podjednako često primaju blokove od bekova kao što ih postavljaju prava su škola košarke), pri čemu Australci nikada nemaju više od jednog čovjeka u sredini. Dakle, kretanjem centara stvorili su stretch formaciju koja nije idealna zbog tog nedostatka dodatnog šutera koji bi im omogućio da igraju pravu Princeton košarku s neprestanim blokovima i cutovima, ali koju protivnici ovdje na turniru svejedno imaju ogromnih problema braniti čak iako nemaju toliki prostor za pokrivati. Jednostavno, ono što ne mogu dobiti samom formacijom, Australci stvaraju neprestanim kretanjem i visokim IQ-om prilikom čitanja igre tako da su svejedno uvijek jedan korak ispred obrane.

S tim da osim manjka koncentracije obrana s kojima su se do sada susreli treba istaknuti i kako svi uglavnom igraju agresivno i izlaze na loptu umjesto da ostave jednog čovjeka u sredini i prepuste Australcima poludistancu. Konstantna zona s centrom te agresivna 1 na 1 obrana na loptu rješenja su za ovakav tip košarke - Australci imaju hrpu sjajnih sekundarnih dodavača u Bogutu i Inglesu koji će znati kazniti svaku zakašnjelu rotaciju i zato ih treba što više svesti na izolacije i manje učinkovite šuteve. Možda to netko i shvati u sljedećoj fazi natjecanja jer u ovoj prvoj sve tri momčadi s kojima su igrali jednostavno nisu mogle pratiti takav ritam u napadu 40 minuta.

Osim kretanja, cutova i dodatnih pasova, Australci odlično vrte i 2 na 2 igru skrivajući visokog viška po osnovnoj liniji, uz Inglesa u jednom korneru i Millsa koji se uvijek otvara kroz blok na drugoj strani. Praktički, gomila je tu poznatih NBA akcija i nije ni čudo da su ovako efikasni protiv protivnika koji su i napadački i defanzivno puno slabije pripremljeni.

Također, još jedan bonus koji su imali je profil protivnika. Naime, ni Srbija bez Bjelice ni Francuzi s ovom verzijom Diawa nemaju stretch četvorku koja može kazniti njihovu obranu u kojoj četvorka, a to je često Baynes, ima ogromnih problema s izlascima prema perimetru. Australci su se praktički pomirili s ovom slabosti i radije su zaključali reket držeći oba centra u sredini, što im je pak omogućilo i da agresivnije zaigraju na loptu, za što su i Delly i Mills itekako sposobni. Dakle, s jedne strane otežavaju protivnicima ulazak u napad, s druge ih čekaju sa zidom u sredini. U biti, igraju onako kako bi i drugi trebali igrati protiv njih, što je zgodna ironija.

Srbi koji traže rotaciju nisu imali šanse u drugoj utakmici turnira jer jednom kada su se raspucali iz vana Australci su otvorili još više putova ka obruču, a Francuzi usprkos jednoj od boljih partija Diawa ovdje nisu također imali šansu jer to što su dobili od Borisa nije bilo ništa naspram onoga što su pružali Mills i Bogut. Ameri su se pak provukli jer je Carmelo zabio sve što su mu ostavili, dapače upravo koristeći ovu slabost Australaca puno su lakše odradili posao protiv njih nego protiv Srba i Francuza.

Ukratko, ako Mills i Bogut nastave igrati na ovoj razini u napadu, ako Delly i Ingles nastave raditi svoj posao te ako im i dalje uspije braniti ovako reket s dva centra bez penala u vidu previše primljenih trica, Australcima ne gine medalja. Plan igre im je toliko solidan i toliko su u njemu efikasni da će netko stvarno morati ne samo smisliti taktičku kontru, već i biti u stanju odraditi zamišljeno na vrhunskoj razini ako im misli parirati tijekom svih 40 minuta (na tom detalju su pukli i Francuzi i Srbi, jednostavno nisu mogli cijelu utakmicu pratiti tako visoku razinu košarke). A nitko baš nije pokazao formu koja bi nam dala razloga vjerovati da tako nešto može napraviti.

2. USA +6.9

PACE: 81.3

ORTG: 119.7

DRTG: 112.8

Iako ne igraju lijepo u napadu gdje je očekivano prejednostavno natjerati ih na izolacije, posebice Irvinga (što daje za pravo onima koji su se plašili da će Ameri imati problema s kruženjem lopte obzirom na kontrukciju rostera), i dalje imaju najučinkovitiji napad u skupini. Jednostavno, sirovi talent u kombinaciji sa snagom koja se manifestira u kontrama (po običaju igraju na iznad 80 posjeda po tekmi, s tim da nisu više toliko posebni u tom pogledu pored run and guna Argentine, pa i ubrzane Australije koja uvijek gleda odraditi kontru ako je moguće) te napadačkom skoku dovoljan je da ih drži na razini dostojnoj zlata. Tako da je problem isključivo na drugoj strani lopte, u obrani, gdje izgledaju totalno izgubljeno.

I tome je razlog manje roster, iako on nije idealan, a puno više loše vođenje momčadi i slabe taktičke postavke. Coach K. još jednom potvrđuje da je više političar nego taktičar jer mu je važnije da Carmelo i Durant startaju iako je iz aviona očito da bi trebali dijeliti minute na četvorci. Također, koja je svrha u držanju na parketu istovremeno Irvinga i Carmela kao negativnih defanzivnih igrača? Čemu sva sila onih sjajnih swingmana koji su u stanju držati pola parketa pod kontrolom ako nećeš imati jednoga stalno na parketu?

Uz loše rotiranje igrača koje je više bazirano na zaslugama nego potrebama, loša je i taktika koju je postavio Thibs. Kako nema energičnog drugog visokog koji bi čuvao leđa Cousinsu kako su to na zadnjem natjecanju radili Davis ili Faried, DeMarcus nije u stanju čuvati sredinu bez ispadanja, a Ameri iz nekog razloga ne odustaju od agresije umjesto da centra parkiraju pod koš. Jasno, Jordan i Green puno su bolji u ovakvoj akciji i jednostavno bi, ako već žele centra gurati prema perimetru, morali odustati od Cousinsa u rotaciji u korist ove dvojice, ali očito K. nema muda za poduzeti ništa od toga. Nudi tek klasični pogled teleta kao onomad kada ga je masakrirala Grčka i daje samo još jedna potvrdu da se radi o najprecijenjenijem stručnjaku ikada koji je sve rezultate napravio isključivo se oslanjajući na superioran talent.

Individualni talent i činjenica da čak i bez idealnih postava na parketu nalaze načina zabijati (tipa, protiv Francuza baš je Irving poradio na tome da više posjeda troši u pokušajima kreacije za druge umjesto da finišira, a i Thompson je konačno uhvatio ritam s perimetra) i dalje ih ovdje guraju u rolu prvih favorita, ali morat će napraviti nešto s obranom ako ne misle kiksati u polufinalu ili finalu. Nakon što su ih namučili Australci, sličnu kliniku pick & rolla i sekundarnih otvaranja održali su im i Srbi i Francuzi. Nije čudo da su upravo protiv Amera proigrali Teodosić i centri (da su uspjeli dobiti nešto s pozicije četvorke, Srbi bi možda i dobili ovu utakmicu), odnosno da su Francuzi i bez Parkera, predvođeni Huertelom, odigrali najbolju napadačku partiju turnira (tijekom koje je ključnu rolu odradio Diaw). Jednostavno, ne možeš na parketu najveći dio večeri držati postavu u kojoj na pozicijama 1 i 4, a često i 5, imaš loše defanzivce, koje sistem kojim igraju čini još gorima.

3. SRBIJA -8.5

PACE: 78.0

ORTG: 105.0

DRTG: 113.5

Nakon uvodne kamilice protiv Venezuele naletjeli su na Australce koji su ih samljeli jer su jednostavno u boljoj formi. Potpuno posloženi samo su morali igrati svoju igru i čekati da Srbi potonu jer ovi s udarnim bekovima van forme (izgleda da su one ozljede Nedovića i Teodosića tijekom priprema itekako ostavile traga) i bez ozbiljnog rješenja na četvorci nisu u stanju parirati njihovoj razini igre. S Francuzima koji su u sličnim problemima s formom imali su šanse, ali Parker i društvo su ipak ukrali utakmicu koristeći probleme Srba s branjenjem pick & rolla, posebice u završnici utakmice. Koja je očekivano bila rovovska bitka, spora i teška, kako i priliči dvjema solidnim momčadima koje imaju iskustvo, ali trenutno ne i dovoljno baruta.

S tim da Srbi za razliku od Francuza imaju nešto viši plafon, tipa i Teodosić i Nedović bi trebali rasti u formi kako turnir odmiče, uvijek mogu dati više minuta Jokiću koji je nekako pao u drugi plan kako je Raduljica proigrao, a mogu ispitati i nekakvu formulu s Kalinićem na četvorci kada se već ne mogu osloniti na ove nesuđene zakrpe za Bjelicu. Iako nisu briljirali jer nisu imali lidere na koje su navikli, tko kaže da ne mogu eliminirati Hrvatsku već u sljedećoj utakmici i tako se naći tamo gdje su i planirali? Dosta je da Teo na jednu večer uspije pokrenuti slash & kick igru, da dobiju poneku tricu s visokih pozicija i to je to. Obrana pak nije idealna i na nju se ne mogu osloniti, tu jednostavno nemaju potreban profil igrača i ako nalete na šuterski raspoloženijeg protivnika mogu izletjeti odmah.

4. FRANCUSKA -10.4

PACE: 77.3

ORTG: 102.8

DRTG: 113.2

Trebalo je malo da Parker, De Colo i Heurtel nađu ritam, ali sada kada su ga našli djeluju kao momčad koja možda i može ubaciti više od ovog slabašnog učinka kojega su ostvarili u tri bitne utakmice u skupini. Rasli su iz kola u kolo, s tim da im je veći problem obrana od napada - iako su i protiv Australaca i protiv Srba teško zabijali podsjećajući na klasičnu Francusku koja muku muči sa šutom, bekovi su im bili dovoljno raspoloženi da nešto naprave iz pick & rolla i ulaza. Međutim, u tim uvodnim utakmicama problem je bila defanziva, posebice slaba forma Goberta i Batuma koja se itekako osjetila protiv Australije. Kako Gobert dolazi do zraka i hvata zalet izgledaju sve bolje na tom dijelu parketa, ali mislim da možemo zaboraviti one partije kao lani na Eurobasketu ili preklani na World Cupu. Jednostavno, bez kondora Goberta, s ovom više albatros verzijom, nemaju dovoljno u sredini (Lauvergne je plivač u rangu Phelpsa u sredini obrane), a Batum igra na 50%. Dakle, ako se zalomi dobra večer u napadu ove trojke koja dominira s loptom mogu do medalje, ali problem je što idu na Španjolce koji su nezgodni zbog Gasolove sposobnosti da ordinira s perimetra i visokog posta, što bi mogao biti prevelik problem za njihovu trenutnu defanzivu.

B

Ovdje su se stvari maksimalno zakomplicirale što najbolje potvrđuje podatak da je rezultat zadnje utakmice krojio poredak u takvom rasponu da je Hrvatska, koja je spletom okolnosti zasjela na prvo mjesto usprkos negativnoj koš-razlici, u slučaju poraza mogla biti i četvrta. Tijekom turnira Španjolci su se dizali i usprkos dva uvodna poraza potvrdili su da imaju klasu, svi ostali blago rečeno su osrednji.

1. ŠPANJOLSKA +19.3

PACE: 75.8

ORTG: 114.2

DRTG: 94.9

Definitivno nisu ovoliko bolji od Australaca, ali kako ignorirati suludo gaženje Litve koja baš i nije autsajder u rangu Kine? Čak i bez te utakmice, Španjolci su ostvarili solidnih +7.5, što ih i dalje ostavlja na čelu ove skupine i s boljim učinkom od Amerikanaca kada potonjima izbacimo dva treninga odrađena protiv Kine i Venezuele. A glavni razlog za solidan dojam je obrana koja se na prošlom Eurobasketu naučila igrati oko Gasola u sredini i koja je ovdje dodatno pojačana Rubiom (koji sada s Llullom čini jedan od boljih defanzivnih bekovskih dvojaca u Riu) u svim utakmicama osim protiv Nigerije, koju su kao i Hrvati olako shvatili, odradila vrlo dobar posao.

Loše otvaranje turnira Španjolci tako mogu zahvaliti prije svega traženju u napadu, gdje je bilo očito da imaju problema pronaći rolu za Rubia. Bila da je pokušavao igrati s loptom, što se obično svelo na trošenje 15-ak sekundi napada te bacanje lopte Gasolu na visoki post da izmisli poene jer mu svi idu ispod picka, ili bez lopte, što su protivnici jednostavno koristili da ga ignoriraju i ostave dodatnog čovjeka u sredini, Rubio je gušio napad Španjolske. To je problem koji ostaje i koji je tek djelomično rješen šuterskim povratkom u život Rudya, dodatnim izvlačenjem Gasola na perimetar te sve odgovornijom rolom Rodrigueza s loptom.

Iako je u prve dvije utakmice izgledao kao zombi (kojih je klupa Španjolske krcata, Navarro i Calderon su ovdje očito išli isključivo turistički), Rudy je pronašao šut davši tako potrebnu kvalitetu s perimetra napadu Španjolske, a Rodriguez je uz dosta muke pronašao načina funkcionirati i s Rubiom. Da je potonji u stanju zabiti otvoreni šut, bila bi ovo još jedna ubitačna kombinacija koja bi Španjolcima garantirala medalju, ovako postoji šansa da kiksaju već u sljedećoj rundi usprkos još jednom odličnom turniru Gasola koji je ovdje postao još veća mismatch noćna mora nego inače jer gotovo podjednako vremena provodi na perimetru kao i na laktu ili u postu. To je ustupak kojega su Španjolci morali napraviti kako bi sakrili Rubia, s tim da su usput malo odmorili i Gasola koji je očito i dalje pokretač svega i čovjek oko čijih talenata se sve vrti u njihovoj igri, ali koji uz odgovornosti koje ima u obrani jednostavno u ovim godinama ne može vrtiti baš svaki napad kroz sredinu. Čak i ako bude morao, šanse za broncu i dalje postoje jer toliko je još uvijek solidan, ključno je da dobije šutersku podršku nekolicine suigrača.

2. ARGENTINA +2.7

PACE: 83

ORTG: 100.6

DRTG: 97.9

Činjenica da igraju brže čak i od Amerikanaca sve govori, jednostavno su sukladno rosteru sve bacili na run and gun pokušavajući maksimalno koristiti kvalitete svojih bekova. Ginobili ne igra dominantnu košarku, ali zato je nešto veći teret ponio Campazzo koji konačno igra kao pravi južnoamerički combo revolveraš kakvoga Argentina čeka već godinama. Uz solidnu rolu još jednog Bareinog klona Laprovittole, Argentinci su tako uspjeli nametnuti ne samo suludi ritam u napadu, već i agresivnu obranu na loptu kojom su najvećim dijelom sakrili probleme u branjenju reketa gdje osim čupanja i potezanja nisu imali rješenja. Čak i prilagođeno broju posjeda, količina ukradenih lopti koju ostave po utakmici je iznad prosjeka i tu leži i najveći razlog solidnim igrama i rezultatima.

Jer, kao što napadački učinak pokazuje, prema naprijed su loši ili ako vam je draže previše jednodimenzionalni i isključivo oslonjeni na šut iz vana. Ovo je pravi primjer zašto je bitno odrediti broj posjeda jer gledajući koliko koševa ubacuju čovjek bi pomislio da imaju efikasan napad. Stvarnost je upravo suprotna, zahvaljajujući run and gunu Argentinci su prije svega u stanju odigrati dobru obranu na loptu, što su itekako na svojoj koži osjetili Hrvatska i Brazil koji su upravo zbog gomile izgubljenih lopti izgubili utakmice. U napadu pak osim zujanja bekova i njihovih ubačaja iz driblinga imaju tek nešto kvalitete iz vana - Scola šuterski standardno pouzdan uz sve više trica umjesto dugih dvica, Nocioni iznad svih očekivanja kao spot-up opcija, a mladi Garino solidan u 3&D roli, ali i s potrošnjom koja praktički ne ostavlja traga na utakmici s ovoliko posjeda. Delfino očekivano nespreman, ali to nije ni presudno, važnije bi im bilo da imaju nekoga tko se može gurati pod obručima jer ovako jednostavno nemaju balans u napadu, žive i umiru s tricom.

U svakom slučaju, našli su načina funkcionirati, međutim s tek osrednjim izdanjima Ginobilia i Scole koji više ipak ne mogu nositi teret kreacije najveći dio večeri, jednostavno ne mogu zabiti dovoljno da preskoče solidniju obranu usprkos svim kontrama i tricama, što se potvrdilo i protiv Litve i protiv Španjolske.

3. BRAZIL +1.4

PACE: 74.4

ORTG: 104.5

DRTG: 103.1

Ovakav ukupan učinak Brazila najbolje govori koliko je kaotična bila košarka u ovoj skupini. Doduše, izbacimo li učinak protiv Nigerije, Brazil pada na -4.7, što također govori koliko su stvari bile dramatične i izjednačene. Ovo potonje je i bolji odraz onoga što smo imali prilike vidjeti na parketu jer Brazil je igrao valjda najlošiju košarku na turniru od ovih 9 ozbiljnijih reprezentacija.

Ono, prastara makljaža bez ikakvih ustupaka logici. Bacaš loptu Neneu i očekuješ da se probija post-up izolacijama kroz zid iako mu ni u jednom trenutku ozbiljnije ne omogućiš igru barem sa smallball postavama kada već nemaš stretch visokog. Playmakeri vrte pick & roll u kojem nema nikakve sekundarne akcije koja bi stvorila dodatnu opciju za zavrtiti slash & kick, svi su nagurani u reket kao da je 1990. Negledljivo.

Uz to, sve je začinjeno dosadnim ritmom, umjesto da iskoristiš činjenicu da imaš tri brza beka koji mogu povući kontru zatvorenih očiju i da barem nekako pokušaš doći do laganih poena kroz tranziciju, Brazilci uredno šetaju u napad kako bi napali kroz što točno? Vlastiti zid? Uz vidno frustrirane nositelje Nenea, Barbosu i Huertasa, koji su mogli i puno bolje da nisu baš sve pokušavali na silu, te uvjerljivo najgori stručni štab na turniru, posebno tužno je bilo gledati kako su izgubljeni budući stupovi repke Neto i Felicio koji za razliku od veterana nisu tako mirno mogli podnositi nemoć momčadi u napadu, što se itekako osjetilo u njihovim šihtama.

Mislim, nije da su imali roster za napraviti puno bolji rezultat, ali malo ljepše i pametnije se ipak moglo igrati. Ovako samo ostaje zahvaliti Bogdanoviću i Nocioniu što su ih izrešetali i tako eliminirali iz turnira poštedjevši naše oči daljnje patnje, koristeći očite slabosti njihove obrane koja nije imala ni poštenog bočnog stopera ni visokog sposobnog braniti na perimetru.

4. HRVATSKA -1.7

PACE: 75.6

ORTG: 106.6

DRTG: 107.7

Po običaju su prošli dalje s negativnom koš-razlikom, što je valjda već postao standard u eri Bogdanović. Dakle, usprkos zvučnim pobjedama protiv Španjolske i Litve, daleko je ovo bilo od iskoraka u kvaliteti. Opet, maknemo li Nigeriju iz računice, Hrvatska dolazi do respektabilnih +3.6 što ih čini drugom momčadi u skupini i potpuno zasluženim sudionikom sljedeće runde. Što su, objektivno uzimajući u obzir sve viđeno, i bili i jesu. Istina, imali su sreće što su naišli na Španjolce na startu kada su ovi još tražili ritam i što su ukrali utakmicu u kojoj su veći dio večeri bili podređena momčad (na poluvremenu sam otišao spavati uvjeren da će Španjolska nastaviti rutinski odrađivati posao, na kraju je borbenost i upornost dala rezultat), međutim pobjede protiv Brazila i Litve bile su solidne.

Doduše, protiv Brazila smo imali prilike gledati jednu od gorih utakmica turnira, s dvije momčadi koje se muče igrati košarku, ali Bogdanovićeva sjajna forma presudila je, slično kao i do sada. I to je bila ta druga pobjeda koju smo imali pravo očekivati od ovog rostera (dobro, u svom stilu umjesto Nigerije su dobili Španjolce, ali rezultat je isti), a onda su protiv Litve odigrali vjerojatno najbolju partiju. Konačno se poklopilo da je uz dobru šutersku večer Bogdanovića svoj all-round posao na najvišoj razini odradio i Šarić i to je bilo dovoljno. I to je ono ključno saznanje, da u ovom svijetu mediokritetskih reprezentacija, čak i ovako tanka Hrvatska ima šanse dok god funkcionira osnovna zamisao. A ta je ista kao u Torinu - čuvati reket i tako imati donekle oslonac u obrani, u napadu pak držati fige da Bogdanović može napraviti svoje šutevima iz izolacija i da Šarić može dovoljno kreirati na ulazima. Ako pri tome Hez ili Simon nešto ubace iz vana, to je bonus koji vrlo lako može značiti pobjedu protiv svih osim par najboljih reprezentacija.

Sad, očekivati da se uvijek sve poklopi riskantno je, ali pali jer očito je da ni ostale reprezentacije nemaju puno bolji plan igre. Iako je bilo mučno na trenutke gledati probleme s organizacijom napada prisutne u skoro svakoj utakmici (posebice nemoćno djeluju protiv presinga, osim Argentine i Brazil i Litva su skoro okrenuli utakmicu čim su zaigrali agresivno na loptu, čime su još jednom apostrofirali manjak poštene jedinice u petorci) i ako nije lako živjeti sa saznanjem da će svaki drugi napad biti izolacija (a nije, jebiga, koliko god me iritiraju lošom igrom ipak navijam za njih jer su fajteri, zaslužili su podršku, samo nije lako kao košarkaškom snobu živjeti sa spoznajom da postoje jedni Australci koji vrte u jednom napadu po tri akcije kao na treningu i da postoje Hrvati koji doslovno nemaju više od tri uigrane akcije uopće), dok su postotci šuta na ovim često ne baš dobrim šutevima visoki i dok obrana uspijeva nešto obraniti, zar je estetika važna?

Poanta je u tome što je i ovakva Hrvatska ne samo napravila ono što je trebalo da i ovaj izlet bude proglašen uspjehom, već ima i opipljive šanse ući među 4. Ovo prvo mjesto ne garantira im ništa i tu su čisto slučajno, ali nije da s druge strane čeka protivnik koji štima poput Golfovog dizel motora. Ne, ovdje svi klapaju kao Zastava 101 i dok je tako, postoje i šanse. Posebice s ovakvim samopouzdanjem kakvoga trenutno ima Bogdanović koji definitivno pokazuje da je NBA režim rada sjajna stvar i kojemu svaki drugi opskurni NBA igrač kojega trener drži na lancu u ovom trenutku zavidi.

Također, treba spomenuti kako je još jedan detalj u ovom trenutku važniji od samog rezultata, a to je taj filozofijski pomak kojega smo već spominjali i vjera koju je Petrović uložio u buduće nositelje Šarića i Hezonju. Naime, gledajući okruženje reprezentativne košarke, lako je uočiti kako ne postoji previše reprezentacija koje imaju svjetlu budućnost, odnosno izvjesno je kako bi zbog manjka talenta ova vladavina osrednjosti mogla trajati još neko vrijeme.

Kako je Hrvatska već sada s ovakvim rosterom u stanju ući među 8 i to kroz jednu zeznutu grupu, možete li zamisliti scenarij po kojem bi za 4 godine mogla i do medalje kada Šarić stasa i kada Hezonja konačno nauči, ako ne igrati košarku ovako kako to radi Bogdanović, onda barem igrati nekakvu rolu dežurnog spot-up strijelca? S par NBA centara u sredini, meni se scenarij u kojem će Hrvatska konačno opet osvojiti nekoliko medalja u nizu nameće sam po sebi i tu će itekakvu ulogu igrati upravo ovaj turnir i ovaj pomak do kojega je doveo Petrović. Stoga, hvala ti Aco što si ubrzao proces, pa makar se više zamarao suđenjem nego time kako ti bekovi troše posjede.

5. LITVA -8.9

PACE: 75.2

ORTG: 103.9

DRTG: 112.8

Oni su očita žrtva onog brutalnog poraza protiv Španjolske, maknemo li taj loš dan iz računice dolaze do +5.5 što je više nego solidan učinak koji u ovakvom kontekstu daje šansu za medalju. Samo, taj poraz od Španjolske nema smisla micati jer ozbiljna momčad si onako nešto ne bi dopustila, isto kao što si ne bi dopustili pasti bez ispaljenog metka u itekako bitnoj utakmici kao što je bila ona protiv Hrvatske. Doduše, Litva je bila u odličnoj situaciji, i pobjeda i poraz ostavljali su ih u dijelu ždrijeba u kojem nije bilo USA repke, ali čisto sumnjam da su baš ciljali Australce koji objektivno u ovom trenutku djeluju kao puno opasniji protivnik od Srbije koju je Litva dobila u polufinalu nedavnog Eurobasketa. Mukom, ali ipak dobila.

Tako da bih prije rekao da su limiti stisli ovu momčad koja u Riu nema raspoloženog pojedinca kao što je to trenutno za Hrvatsku izvjesni gospodin Bogdanović. Valanciunas ne djeluje ni približno dobro kao prije godinu dana ni u obrani, kamoli u napadu gdje je manjak prostora i kreacije izražen više nego inače zbog manjka elitnih tricaških predstava. Iako Kalnietis igra kvalitetan turnir i iako ubacuju dovoljno trica, nedostaju im vrhunsko izdanja Maciulisa i dominantni Valanciunas da bi se borili za medalju. Kuzminskas ipak nije kreator koji može odraditi rolu koju je na Eurobasketu odrađivao iskusniji Maciulis, uostalom kada Kalnietis ima najbolje brojke to nije dobar znak jer to uglavnom znači da su ostale opcije pokrivene, odnosno da su podbacile.

6. NIGERIJA -12.8

PACE: 77.8

ORTG: 101.2

DRTG: 114.0

Možda ih stvarno nisam trebao uzeti u obzir radi varijacija koje donose (bez njih Hrvatska ima dobar učinak, svi ostali nešto slabiji), ali kako su ipak do zadnjeg kola bili u igri za plasman među 8 činilo mi se nepošteno izbaciti ih. Definitivno su zakomplicirali život u skupini dokazavši da su solidna momčad koja ima talenta. Ono gdje su tanki je obrana, tu još nemaju ni discipline ni znanja da odrade posao na ozbiljnoj razini, ali atletski i fizikalijama definitivno imaju mjesta na parketu. Kada im se poklopi šuterska večer kao što je bio slučaj protiv Španjolske i posebice Hrvatske, onda mogu biti i nezgodni (tricaški jedna od boljih momčadi u Riu samo na račun tih par predstava). Tako da nije nikakva sramota izgubiti od njih, jednostavno za dobiti ih ipak moraš biti u stanju napraviti puno veći pritisak na njihove i dalje klimave bekove što nikako nije forte ex-HEP reprezentacije.

QF

AUSTRALIJA - LITVA

Po svemu viđenom do sada Australci su čak i pritajeni kandidat za zlato, kamoli srebro, tako da su s pravom favoriti u ovoj utakmici. Litva može podići zid u sredini i vjerojatno su i taktički, zbog sklonosti da drže centra u reketu, i talentom, s dvojcem Valanciunas-Jankunas pod košem te solidnim i čvrstim swingmanima poput Maciulisa i Kuzminskasa, defanzivno možda i najbolje osposobljeni za oduzeti Australcima većinu onih prilika na obruču koju kreiraju svojim uzorcima kretanja, ali to ne riješava sve njihove probleme. Naime, čak i ako prisile Australiju na rovovsku bitku tijekom cijele večeri, što je moguće ako uz malo sreće ne dozvole Australcima da se razmašu s perimetra i kroz bazičniju pick & roll/post-up igru, treba to i dobiti s ovako kilavim napadom protiv još moćnije i energičnije unutarnje linije Australije koja u ovom trenutku ima i više mišića. Dakle, ako ne budu dominirali u skoku i reketu, Litvanci teško mogu dalje samo na osnovu nekakve vanserijske tricaške večeri, posebice jer su Australci pokazali da se puno bolje snalaze i kada treba podići ritam i igrati brže napade. Prednost dakle definitivno Australiji, uz otvorenu mogućnost da Litva ipak dobije iz Valanciunasa vrhunsku partiju kakva je do sada izostala, što im uz puno bolje šutersko izdanje od prosjeke može donijeti prolaz.

HRVATSKA - SRBIJA

Iako su izgubili sve tri bitne utakmice u skupini, Srbi u ovom susretu ipak imaju ulogu laganih favorita. Kažem laganih jer su daleko od idealne forme, cijeli turnir traže rotaciju na koju se mogu osloniti i logično da u takvom kontekstu nisu momčad od povjerenja, ali i ovakvi imaju dovoljno elemenata da odrade posao. Obrambeno ne ulijevaju povjerenje i stoga će ključno biti pratiti kako misle zaustaviti Bogdanovića i Šarića. U Kaliniću imaju rijetkog ne-Amera koji može odigrati kvalitetnu 1 na 1 obranu na ovako visokom, spretnom i snažnom krilu kao što je Bogdanović i ako tu sruše njegov postatak u izolacijama, napravili su pola posla u obrani. Drugu polovinu mogu odraditi ako će kvalitetno braniti Šarićevu slash & kick igru, što mogu odraditi rotiranjem (što je problem jer Šarić će ih kazniti asistom) ili stavljanjem pravog drugog visokog u igru (što je također problem jer Šarić može zabiti šut, ali to je i dalje najmanje dobar element njegove igre). Ovdje im se tako otvara prilika da prestanu rotirati hrpu do sada beskorisnih stretch četvorki i možda daju više minuta klasičnim visokim postavama u kojima će rotirati Raduljicu, Jokića i Štimca na dvije pozicije. Najvažnije od svega, ne moraju se bojati da će Hrvatska kazniti njihove slabosti u branjenju pick & rolla jer Hrvatska poštenu kvotu pick & roll ne može zavrtiti da se stavi na glavu.

Jasno, ovakav plan, iako dobar defanzivno, ne pomaže napadu koji je do sada bio nešto bolji dio njihove igre. Iako bez već opjevanog učinka s četvorke i bez prave forme bekova, Srbi imaju dovoljno oružja i dovoljno su dobro uigrani da znaju kako doći do poena i prije svega otvorenih šuteva. Ako im se zalomi večer u kojoj bi Teodosić podsjetio na onoga s WC-a od prije dvije godine, odnosno ako dobiju 40% s perimetra iz spot-up šansi koje će kreirati trojkama i četvorkama, Hrvatska to teško može pratiti. Jednostavno, svako pomicanje obrane prema perimetru i širenje zone u sredini ostavlja previše rupa koje s ovakvim blago rečeno "replacement level" centrima ne možeš pokriti, posebice protiv kvalitete koju na petici ima Srbija.

Jasno, sve ispod odlične partije Srbije otvara šansu Bogdanoviću i društvu da i dalje oslonjeni na solidnu obranu i inspiraciju u napadu idu kroz turnir kao da je to što rade vrhunska formula. Dok se boriš i dišeš imaš šanse, pa sve i iako imaš problema prenijeti loptu preko centra protiv presinga, kreirati iz pick & rolla ili otvoriti čovjeka bez lopte kroz blok.

ŠPANJOLSKA - FRANCUSKA

Laganu prednost dajem Španjolcima zbog solidne obrane koja bi trebala otežati život Francuzima - ako ne budu mogli zabiti dovoljno u reketu preko ulaza bekova, odnosno ako ne otvore akciju na strani bez lopte nakon slash & kicka, ne vidim kako Francuzi mogu zabiti dovoljno, oslonjeni samo na tranziciju i poludistancu protiv postavljene obrane. Također, ovo nije ona dominantna obrana koja ih je nosila zadnjih nekoliko turnira, a to da Gobert nije u formi moglo bi biti dodatno naglašeno u situaciji u kojoj ga je Gasol u stanju dodatno izvući iz reketa kao dežurni snajper na perimetru. Dakle, ako se ne mogu osloniti na obranu, odnosno ako će Španjolci nalaziti dovoljno prostora za otvorene trice, Francuska ovo teško može pratiti.

U teoriji bi možda i mogli dobiti dovoljno iz vana od De Cola i Heurtela da iznenade prema naprijed, ali jednostavno teško je vjerovati da odjednom mogu iz guzice izvući vrhunsku partiju obzirom da su sami sebe limitirali stilom igre koji je prespor i prebanalan (visoki pick & roll s minimum sekundarne akcije i slabim stretch postavama) za razinu talenta koju posjeduju. Tako da, iako je sve moguće, Španjolci bi trebali i ovdje napraviti ono što su napravili na Eurobasketu, dokazati da su bolji čisto zbog ove zamjene Marc Gasola s Mirotićem (ne zaboravimo da su ih Francuzi bez Parkera lakoćom dobili 2014. jer su s tadašnjom formacijom Španjolci bili još drveniji od njih).

USA - ARGENTINA

Ameri nisu mogli dobiti lakšeg protivnika jer Argentinci su točno ono što im treba da se opet razmašu. Naime, igrati run and gun u napadu bez spuštanja lopte u post i obranu bazirati na presingu protiv USA nema smisla čisto iz razloga što su to elementi igre u kojima su i sami protivnici najmoćniji, tako da će se Ameri u ovom brzom tempu kojim će Argentinci pokušati igrati snaći kao ribe u vodi. Možda će Argentina, ako trice budu upadale i ako održe omjer izgubljenih i osvojenih na 1 naprema 1, neko vrijeme i moći ostati u egalu, ali kad-tad moć protivnika napravit će svoje i Ameri će ih razbiti jer su jednostavno efikasniji u ovakvom stilu igre, a da ne spominjem nadmoć u skoku i reketu koja će također kroz 40 minuta ostaviti traga. S jedne strane ovo je i loš protivnik za USA repku jer neće imati prilike vježbati obranu sredine obzirom da će sav posao morati odraditi na lopti, ali barem će s manje drame nego što su je imali u zadnje tri utakmice ući među četiri.

Čujemo se poslije četvrfinala da se osvrnemo na odigrane utakmice, a ako bi već morao dati nekakvu prognozu podjele medalja, onda bi zlato usprkos svemu dao Amerima, srebro Australcima, a broncu Španjolcima. S tim da na turniru s ovoliko varijabli neizvjesnost dodatno raste kad stvari pređu u kup sistem gdje je u jednoj utakmici stvarno svašta moguće u ovakvom kontekstu gdje svatko ima slabost koju se može iskoristiti. Tako da ova prognoza, kao i sve dosadašnje, otprilike ima istu vrijednost kao i državne obveznice sudionika ovog playoffa.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (10) Trackbacks (0)
  1. Bubnut ću i možda ostanem živ. Rubio kao dio top Španjolske rotacije vjerojatno ima najlošiji +/- rating kos njih. Aco kako ga je jednostavno limitirao je bilo bolno za gledati. Njegov čuvar ga je držao na liniji penala kada je vodio akciju, a kada se god postavio kao spot up opcija naši su ga ignorilali kao da je Faruk Aminu. Kako kod njega opravdati “igru” ako su mu svi parametri na terenu više nego jebeno posloženi, Gasol-Mirotić nema pozicije s koje ne mogu stavit šut, a Rudy i Lull su karijere izgradili na prangijanju.
    Mogao bi Ricky za vriću govana odletit iz Minesote.

    Hrvate ne treba zamarat s ikakvim akcijama jer ekipa ima svega 2 razigravača, Babu ka scorera i ostalo sve šljakeri. Po meni su Srbi nama super scenarij jer su poprilično tanki na šutu, komopletna ergela back up bekova nije pouzdana iza linije, a krilni igrači su cigle prve klase. Očekujem da Aco Teodosića na picku brani s dosta pomoći sa strane di bi riskira otvorene korner trojke.

    Huertela bi htio vidit u nba ligi, totalni gušt mi ga gledat

  2. Sa Sumijem se razmimoilazis oko statsa i po ovima u celini i racunajuci ucinak samo izmedju timova koji su prosli. Neko se zajebo u racunu ili ovi od kojih ste prepisivali 🙂

    https://twitter.com/johnschuhmann

  3. Gee neznam zašto ne voli Ukića.
    Sutra će pojest Tea kao i uvijek u međusobnim okršajima.
    Šta je s ovim trenerima više, Mario bi trebao imati 20 lopti za ispaliti. :DDD

  4. Gee, dobar komentar za naše kroz par godina. Samo bih dodao: bez Roka, lakše se diše.

  5. Šarić pokazuje sve više samopouzdanja i to je odlično. Jedino je Hezonja previše statičan i ovo mi je misterija. Dečko ima sve, ima druibling, brzinu atletizicam a to ne koristi..

    Babo je prvi strijelac cijelog tunira i on če trpat..

  6. @ Nash – nije se niko zajebao, ima više načina za računati ga, a šira slika je ista bez obzira na brojke. ja koristim onaj najbanalniji gdje samo broj koševa pomnožim sa 100 i podijelim s posjedima, a kako znam da ovaj čovjek isto ne komplicira s formulama ovdje je očito razlika u tome što je Schumman drugačije brojio posjede (osobno nikada ne koristim formulu za slobodna 0.44 x FTA već jednostavno podijelim broj slobodnih s 2).

  7. Aha, sad mi je jasnije. Ma bio sam se uplasio da ne dobijes otkaz zbog propusta ili jos gore bez pretplatnika 🙂

    Sto se tice samog txt prakticno si sve ispisao sto je trebalo, posebno si bio inspirisan da proanaliziras ozije jer objektivno i igraju najbolje do sada. Inglsovu uloga za mene i nije bila toliko uocljiva, ja bih pre istakao Delija koji je sa kompletnom igrom na oba kraja ubedljivo najbolji plej OI u grupnoj fazi. Trebalo bi i istaci i njihovu odbranu i trud koji je za svaki primer za sve ostale.

    Sto se tice turnira u celini ni ja se ne bih usudio da bacam prognoze jer su ekipe previse blizu kvalitetima a ni USA koja je u najavi trebalo da odskace vise ne izgleda nepobedivo.

    Ono sto je meni i drugim navijacima sa ove strane grane smetalo, a moglo bi da se prenese i na druge ekipe, je davanje velikih minuta igracima koji igraju slabo Bircevic i Markovic prvenstveno. Naime zbog gustog turnirskog kalendara najbolje ekipe ce odigrati 8 meceva u 15 dana sto je vise nego u nba, normalno minus putovanja i krace utakmice, a evo americki igraci se zale da se u fibi igra sa mnogo vise kretnji pa da ne mogu da pohvataju defanzivno i to jos Pol Dzordz. Tako da bi ekipe sa kracim rotacijama i koje igraju zestoko bez odmaranja igraca 33+ minuta kako turnir bude odmicao mogle da padaju i recimo ako je igrac rovit ovakav sistem bi mogao da ga iscedi. A opet mozda su oni svi besprekorne atlete pa se brzo oporave od umora.

  8. @ Nash86 – mislim da je svim amerima, pa tako i Georgeu, puno veći problem od akcija protivnika taj što nisu pošteno trenirali od kada im je sezona završila za razliku od ostalih, posebice Srbije ili Hrvatske koje se zbog onih kvalifikacija u pogonu cijelu vrijeme. opće je poznato da su Ameri ovom turniru prišli totalno neozbiljno što se priprema tiče, više su trenirali football nego se pripremali za protivnike, pa kad na to dodaš još i loše poteze trenera dođeš do ovoga što gledamo. što se potrošnje tiče, utakmice su ipak kraće, igra se puno sporije s 20 posjeda u prosjeku manje nego u NBA, tako da se 33 minute svaku drugu večer mogu izdržati. problem u NBA je back-to-back gdje nemaš tih 24 sata za oporavak i još moraš mijenati vremenske zone i umjesto u apartmanu spavati u avionu tako da je ovaj sustav mila majka.

  9. Gee, cijenim tvoj rad i analize, ali četvrtfinale olimpijskih igara ne treba promatrati samo kroz odigrano ili raditi analize na temelju brojki…radi se o jednoj utakmici koja traje 40 min čiste igre, a ne o seriji do 4 pobjede u utakmicama od 48 minuta…

    Inače Aco primjenjuje dva rješenja koje je skupio gledajuć Warriorse ove godine, puštaj Robersona da šutira i prelomi utakmicu sa small ball petorkom…
    U svjetlu tofga mislim da će Aco riskirati sa šutom Kalinića, što će po meni biti ključna točka cijele utakmice. Kalinić mora igrati jer ne vidim tko bi drugi mogao čuvati Bogdanovića, ukoliko ne bude pogađao to je nama igrač više u obrani, tj. u pokušaju zatvaranja Teodosićevih rješenja passom po dubini.. Opcija sa malom petorkom po meni isto igra, u obrani preuzimanje pa neka Raduljica rješava ako može 1na1…..

    Osim taktičkih varijanti bitna je i energija koju će igrači unijeti u ovaj meč…A tu me nitko neće uvjeriti kako šarić, planinić, bogdanović, hezonja čak i ukić nisu na istoj ako ne i većoj razini od srpskih protivnika…

    Par stvari koje brojke i odigrano do sada ne mogu predvidjeti i opisati….

  10. @ markan – Aco je gledao Warriorse otprilike ko i ja Euroligu, odlična fora


Leave a comment

Trackbacks are disabled.