60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

19Sep/161

AD 19

Dakle, gdje smo jučer stali? Izgleda kako se bolji score Warriorsa od onoga očekivanoga po statistici može pripisati isključivo suludoj učinkovitosti koji su pokazivali u clutchu. Međutim, ako hoćemo od ovoga napraviti pravilo, moramo imati širi uzorak. Stoga, da vidimo kako su to Grizliji prevarili brojke da bi od 35-47 momčadi postali 42-40 momčad.

Na startu moramo istaknuti onaj ulazak u sezonu u kojem su ih Warriorsi dobili +50, čime su dobar dio godine totalno izluđivali statistički prosjek koji se temelji na koš-razlici. Međutim, ovo bih odbacio kao razlog zbog kojega su Grizliji na papiru gori nego u stvarnosti jer ti isti Warriorsi su debelo nadmašili koš-razliku i opet im to nije pomoglo da statistički poprate ono što su napravili na parketu jer su im takve pobjede očito manje značile od kvalitete u clutchu.

Sad, za biti uspješan u clutchu ponekad je dovoljno imati malo više sreće i u utakmicama s posjedom razlike ostvariti više od pola njih u svoju korist. I tu je Memphis definitivno profitirao jer su imali čak 9-2 score u susretima koji su završili s tri ili manje posjeda razlike. Tu se faktor sreće ne može isključiti, iako su usporedbe radi u produžetcima ostvarili tek 2-2. Također, u svim utakmicama koje ulaze u clutch sferu, dakle u onima u kojima su na 5 minuta do kraja ili u produžetku bili na 5 ili manje razlike, ostvarili su 26-18 ili 59%, što je više od prosječnih 50%, ali ne toliko da bi ih se smatralo ekstremnima kao Warriorse koji su u takvim završnicama ostvarili 30-4 ili 88% uspješnosti. Space Jam!

Znači, ako je sreća dio priče, onaj ostatak valjda se može objasniti tim da su jednostavno igrali na višoj razini u zadnjih 5 minuta. I, gle čuda, brojke to i pokazuju - Memphis je učinak u napadu u tim momentima dizao za čak 8.9 poena, a u obrani su se popravljali za 6.8. Dakle, ukupno fascinantnih 15.7. Iako ovo nije definitivna potvrda da je učinak u clutchu ključan za nadmašiti statistički očekivani score, stvari opasno naginju u smjeru tog zaključka. Ali, prije nego se bacimo na nove primjere, pokušajmo shvatiti što je to Memphis posebnoga radio da ovako zajebe kontekst.

Njihovu sezonu definitivno treba razdvojiti na dva dijela, onaj do all-stara dok su još imali Gasola i onaj nakon all-stara kada je Joerger na parket slao sve što mu se u tom trenutku našlo pri ruci. I iako su nekim čudom održali skoro pa 50%-tnu učinkovitost u clutchu i u ovom drugom dijelu, najviše zbog korištenja postava s dva playmakera (Conley i Chalmers) i igri s jednim visokim (Barnes je glumio smallball četvorku), nije problem uočiti kako su ovih 7 pobjeda plusa Grizliji uhvatili u prvom dijelu sezone kad su u završnicama Gasol i Conley dizali igru na višu razinu. Potvrdivši time onu vječnu o veteranima - možda nisu u stanju igrati tijekom 48 minuta kao nekada dok su bili u naponu snage, ali u periodima od 5 minuta mogu pronaći dovoljno snage i koncentracije da okrenu sat unazad.

Uglavnom, Gasol je u clutchu bio +20 igrač i obrana s njim na parketu je opet postajal ubojita. S tim da je Memphis uz njega i standardni Conleyev know-how imao još par aduta u ovom periodu. Prvi je svakako bio dodatak Chalmersa koji je doslovno spasio sezonu Memphisa obzirom da je u periodu kada je Conley bio ozljeđen upravo on uz Gasola ostvario najbolji učinak u clutchu - dvojac Gasol-Chalmers ostvario je 8-2 u takvim utakmicama. Drugi dobar potez bio je davanja više šansi Jeffu Greenu i Barnesu kao stretch četvorkama što očito nije štetilo obrani, a napadu je dalo brzinu više.

Ono što mene sada zanima je koliko Gasol nakon ozljede može ponoviti ovakvih partija jer očito je da Memphis, koji zbog sporog ritma, nedostatka tricaške kvalitete i igranja na manje poena često igra guste završnice, opet treba ovakvu učinkovitost u clutchu ako misle prevariti sve nas koji se oslanjaju na brojke i koji im ne daju previše izgleda. Očito da ako bude barem dijelom ono što je bio, može usmjeriti Grizlije u pozitivnom smjeru, što je samo još jedan dokaz da je individualna vrhunska kvaliteta ono što u košarci čini razliku.

I tako se iz uspjeha Memphisa u završnicama može izvući gomila teza, ali nama je trenutno najinteresantnija ta o važnosti clutch izvedbe. I tu smo došli do još jedne zanimljive momčadi, a to su Bullsi koji su ostali u sjećanju po svojim očajnim 2 na 2 akcijama između Rosea i Butlera koje su obično završavale lošim šutom i koje su posebice forsirali na krajevima utakmica. Mislim, nema šanse da je ovakva momčad uspijevala podići razinu igre u napadu, zar ne? I nije (odmah mi je lakše jer sada znam da me oči i ono iza njih donekle služi). Dapače, Bullsi su u clutchu bili za 3.1 poen gori nego inače. I to definitivno odgovara svemu što se sjećamo. Kako su onda došli do 5 pobjeda viška? Obrana bi bio logičan odgovor, ali ni tu nisu ništa napravili, dapače ostali su s gotovo identičnim učinkom kao u prvih 43 minute. Ok, znači ovdje već možemo govoriti o sreći, što bi bio dodatni faktor koji jasni govori da su Bullsi lani puno ranije trebali otpasti iz playoff trke samo da su imali prosječan učinak u ovim 50-50 završnicama. Mogli bi sada proširiti priču na to koliko domaći parket donosi prednosti jer obzirom da je United Center stvarno posebno mjesto, možda ta atmosfera donosi 2-3 pobjede bonusa sama po sebi.

Još da vidimo Buckse koji su ostvarili +4 u odnosu na koš-razliku. Ok, oni su nešto logičniji od Chicaga jer su u oba smjera ostvarili plus od par poena u završnicama, ali to je i dalje ništa prema onome što su radili Warriorsi ili Memphis. Dakle, i oni ostaju u sferi sreće i slučajnosti. Nego, postoji li neka momčad koja se približila Warriorsima i Grizlijima, a da se to nije osjetilo na scoreu? Prvi u oko upadaju Clippersi koji su napadački učinak u clutchu dizali za čak 13 poena (opet taj veteranski efekt, ovaj put zahvaljujući Chrisu Paulu najviše), ali istovremeno su u obrani padali za skoro 10 poena. Dakle, tih +3, kao što smo već utvrdili, sami po sebi ne znače ništa.

U biti, momčad koja je radila najveći skok u clutchu bio je Dallas. Tu su Carlisleove odluke i Dirkov skok-šut jednu prosječnu momčad pretvarali u izazivača - napad im je rastao za 12 poena, a čak je i obrana bila bolja s 4. To je već sfera Memphisa i pitanje je zašto to kod njih nije rezultiralo s više od +2 u pobjedama? Osim ako nećemo sve proglasiti čistom slučajnošću, onda bi neki prvi razlog koji se nameće taj što ipak nisu imali elitnog zaštitnika obruča u sredini. Mislim, nagađam, ali ako je to istina, onda će s Bogutom koji je ipak za klasu bolji od Pachulie kada je zaštita reketa u pitanju možda ostvariti i bolji score. Dakle, pouka je kao i uvijek - ne otpisujte Mavse.

Sad kada smo odredili da clutch izvedba pomaže samo ako ste stvarno posebni u tih zadnjih 5 minuta, posebice ako ste u stanju u obrani natjerati protivnika da igra debelo ispod razine, ostaje da sutra vidimo kod ovih momčadi koje su podbacile, a tu prvenstveno mislim na Jazz, što se kod njih događalo što je dovodilo do takvog raskoraka.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (1) Trackbacks (0)
  1. Naravoucenije ove simpaticne pricice je to, da je Memfis kojim slucajem zadrzao Almaria da uz Kapetana cini dvoglavo plejmejkersko cudoviste, i Greena i Barnsa kao kombinacije za stertch cetvorke, uz oporavljenog Marca pod kosem, imao bi ko da stane na crtu Warriorsima, ovako, sa Parsonsom, teska prica 😀


Leave a comment

Trackbacks are disabled.