ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

24Sep/163

AD 24

Ispada na kraju simbolično, dva najveća visoka generacije oprostila su se iste godine. Karijere Duncana i Garnetta ionako su isprepletene na gomilu načina, ovo je još jedan. Šteta jedino što nisu isprepletene onim najvažnijim, uspomenama na međusobne bitke jer nisu igrali ozbiljne serije međusobno u playoffu, susreli su se tamo samo dva puta. Prvi put kada je Timmy osvojio naslov u drugoj godini u ligi dok je Garnett, iako vršnjak, tada već treći put ispadao u prvom krugu playoffa (podsjetimo se, 7 godina za redom ispadao je u prvoj rundi dok 2004. nije konačno dobio nešto nalik na pomoć u vidu ostarjelih Sprewella i Cassella, probio se do finala Zapada samo da bi se već godinu nakon sve raspalo i trunulo dok ga konačno nisu spasili Ainge i McHale). Drugi put sudar u prvoj rundi dvije sezone kasnije, isti scenarij, KG i već usporeni Terrell Brandon protiv ne pretjerano sjajne generacije Spursa, ali generacije koja je uz Timmya još uvijek imala Robinsona u solidnom izdanju i hrpu veterana uokolo.

Uglavnom, uz brojanje dana u Minnesoti i dostojanstvenu starost u Bostonu koje su okvir njegove karijere, dva su bljeska koja ću pamtiti uvijek. Prvi je to finale Zapada u kojem Wolvesi nisu bili takve prijetnja Lakersima kao Kingsi, ali u kojem je Garnett bio veći od života, nadljudskim naporima noseći momčad do šest utakmica protiv Kobea i Shaqa. U svakom njegovom skoku, bilo za loptom, bilo u skok-šutu preko ruke, a i inače je tako, samo što je u tom momentu bilo još izraženije, osjećao se očaj i želja. Dok je Shaq odrađivao posao, a Kobe ostvarivao dječačke snove, KG je svaku minutu živio na rubu živčanog sloma. Šteta što su Spre i Cassell stigli prekasno, da su fizički mogli pratiti taj intenzitet bili bi odlična kombinacija. Drugi bljesak je naravno naslov s Bostonom, gdje su kilometri već učinili svoje i gdje nije mogao nositi igru u napadu, ali gdje je imao idealne suigrače u Pierceu, Rondu i Allenu koji su se brinuli za taj dio posla. Ono što je on svojim intenzitetom odradio bio je prljavi posao u obrani bez kojega Celticsi možda ne bi prošli ni Atlantu u prvoj rundi, kamoli kasnije Cavse i Lakerse.

I dok se pozdravljamo od jednog od najvećih svih vremena, još jedan velikan izgleda neće više vidjeti parket, što će dodatno osiromašiti iduću sezonu. Iskreno, Garnetta uopće nisam uračunao u projekciju Wolvesa jer sam vjerovao da je ovakav ishod realan, ali Boshu sam uračunao već standardnih pola sezone prije novog povlačenja, ovaj put možda i konačnog. Izgleda da u Miamiu ipak ne želi riskirati tako da su malo požurili proces bez obzira što Bosh namjerava pronaći načina kako produžiti karijeru. Uglavnom, bez njega na visokom postu male šanse Heata za uspješnom sezonom čine se još manjima i njihov fokus definitivno se pomiče prema tradeovima, draftu i čišćenju salary capa za novi rebuilding (ne uspije li Bosh pronaći načina vratiti se na parket, ovo znači da Miami dogodine opet može biti igrač na tržnici).

IOR nije bio optimističan ni ranije, iz jednostavnog razloga što je Miami uz Pelicanse trebao biti momčad koja će izgubiti najviše kvalitetnih minuta zbog razno raznih ozljeda. Kao i Bucksi, oni su također trebali izvisiti u borbi za osmo mjesto. Sada je takav ishod gotovo pa siguran - projekcija ih vidi na 34 pobjede, što je u rangu Bucksa i Knicksa, a znamo da stvari mogu postati i gore ako organizacije digne ruke od sezone. Kako je Riley poslao pick 2018. u Phoenix, ovo mu je šansa da maksimizira ulov na draftu 2017. i onda dogodine Dragiću, Whitesideu i Winslowu doda uz taj visoki pick i zvučno pojačanje. To je najbolji mogući scenarij kako bi se izbjegao ozbiljniji i dulji oporavak. Dakle, očekivati bolja rješenja od Williamsa na četvorci u ovom trenutku se čini iluzorno, Miami jednostavno nema resurse za odraditi trade kojim bi pokušao nadoknaditi Bosha i bačena godina čini se kao logično rješenje.

Ovakav razvoj stvari dovodi do toga da od zanimljivog Istoka izgleda neće biti ništa. Kako raste broj lutrijskih rostera sve manja je gužva u sredini, a sve više je pobjeda dostupno najboljima. Kada dodamo da Wall izgleda neće biti spreman za kamp i da je Millsap upravo prčkao po koljenu, što nikako nisu dobre vijesti za Washington i Atlantu, top 4 u konferenciji se sve više profiliraju iz dana u dan i postaju klasa za sebe. Znači, imamo 4 franšize na vrhu, 5 na dnu, a između je ovih 6 osrednjih od kojih neke imaju nešto nalik na jezgru što bi im trebalo pomoći, a neke je tek trebaju stvoriti. U svakom slučaju, situacija ne obećava previše, tako da je vrlo vjerojatno kako ćemo nakon godine u kojoj se činilo da se konferencije izjednačavaju, opet gledati dominaciju Zapada, koja će rezultirati time da će možda čak i dvije momčadi na Istoku u doigravanja s negativnim scoreom.

Nego, vikend je, ima se vremena za čitati, pa nastavljamo s pregledom kampa. Imamo i prve četiri momčadi na Istoku koje su kompetirale rostere, Celticsi, Raptorsi, Sixersi i Hawksi riješili su pozivnice za kamp.

Celticsi imaju zanimljivu situaciju utoliko što se kod njih nitko ne bori za upasti na roster, već će kroz kamp odlučiti koji ugovor viška će srezati. Po izjavama koje dolaze iz tabora Bostona, izgleda da je Mickey siguran, kao i da ozbiljno računaju s tim da je Jackson sposoban uskočiti ako se Rozier ne nemetne kao ozbiljan back-up play. Tako da se moraju odlučiti između Huntera i Younga, što praktički znači da su doveli veterana Greena umjesto jednog od njih. Sad, zašto Ainge već nije jednog od klinaca pretvorio u pick druge runde, jer sumnjam da nema momčadi koje su spremne dati im toliko za dojučerašnji pick prve runde, to pitajte njega. Vjerojatno se ne usudi priznati da je malo pretjerao skupljanjem ne pretjerano atraktivnih pickova prve runde prethodnih sezona.

Bentil, koji će dobiti fini bonus u vidu pola minimalca, vjerojatno će završiti u D-ligi u njihovoj podružnici u Maineu, a tri preostala imena (svo troje su nedraftirani seniori sa zadnjeg drafta) tu su da popune broj. Ono što već odavno ponavljamo, Bostonu su potrebne zvijezde, ovih rubnih talenata imaju viška i stvarno nema potrebe otkrivati ih još. Marcus Georges-Hunt je odigrao sjajnu seniorsku sezonu na Georgia Techu, ali on je baš profil igrača kakvih u Bostonu ne trebaju - swingman bez jasne pozicije, nije dovoljno dobar šuter i dribler da bi igrao bekovsku rolu, nije atleta za na trojku. Što će im uopće igrač ovakvog profila u kampu pored sve gomile swingmana, to bi trebalo pitati njegova agenta.

Jalen Jones igrao je bitnu rolu kao svojevrsna stretch četvorka u dobroj sezoni Texas A&M-a, gledao sam ga nekoliko puta i prije turnira, ali ni u jednom trenutku ga nisam zamijenio za NBA igrača. Momak je u biti "igrao" 5 NCAA sezona (pauzirao godinu zbog transfera s jednog sveučilišta na drugo), dakle imao je tu prednost što je često djelovao kao muškarac među djecom, a iako je solidno odrađivao tu svoju rolu energičnog visokog sposobnog ubaciti tricu i kupiti gomilu skokova, on u NBA zbog manjka atleticizma i idealnih fizikalija može igrati isključivo na perimetru. Praktički, igrač sličan Bentilu, samo manje opasan s loptom u rukama jer nema ulaz.

Damion Lee je još jedan veteran, također je proveo godinu više u NCAA zbog ozljede, a pažnju na sebe je skrenuo kada je odlučio zadnju godinu igrati na Louisvilleu kod Pitina. Samo, zajebao ga Rick jer je zaradio onu suspenziju sveučilištu zbog koje Lee nije imao prilike osjetiti March Madness u svojoj karijeri. Uglavnom, fascinantno da je Ainge našao mjesta u kampu za još jednog beka-šutera koji nije dovoljno eksplozivan za combo-rolu, a niti ima potrebno za igrati potrebne defanzivne uloge ne boku. Dakle, kao klasična USA dvojka koja uglavnom trpa, očito da momak uz pomoć agenta pokušava ovaj kamp iskoristiti za nametnuti se potencijalnim poslodavcima u Europi.

Toronto ima puno zanimljiviju situaciju u kampu. Doduše, kako ih je ozljeda Wrighta ostavila bez trećeg playmakera prvih par mjeseci akcije, povećale su se šanse Freda VanVleeta da izbori mjesto među 15. Najveći konkurenti pouzdanom slash & kick majstoru s Wichita Statea koji je u zadnjoj sezoni pokazao i šuterski napredak su spot-up tricaš Heslip i stretch četvorka Uthoff. Heslip je palio i žario u svojim kratkim epizodama u D-ligi i Adriatic ligi, trpanje otvorenih šuteva kod njega nije upitno, ali kako nema kvalitete za igrati playa i kako općenito boluje od manjka atleticizma, teško može naći rolu u NBA kao nekakva moderna verzija Stevea Kerra. Plus kod Raptorsa mu je svakako taj što je reprezentativac Kanade, možda to presudi kod izbora između njega i VanVleeta.

Uthoff je pak bio ključni pokretač ambicija Iowe koja je sjajno krenula u prošlu NCAA sezonu, kombinacija njegovih fizikalija pod košem i šarolikog napadačkog arsenala na trenutak je obećavala i puno više od nastupa na NCAA turniru. Stvari su se tokom sezone razvodnile, skormni nastup na ljetnoj ligi za Kingse također nije pomogao, ne pomaže ni činjenica da je senior s 5 godina NCAA iskustva (s tim da dvije godine nije igrao zbog birokratskih razloga), ali kad si potencijal za stretch četvorku i nisi totalno manjkav u fizikalijama, ostaješ dugo na NBA radarima. U NCAA je pokazivao i druge kvalitete u igri na perimetru koje vjerojatno neće moći prenijeti u NBA jer je prespor, ali šut je neosporan, dakle pitanje je samo može li izdržati pod koševima na drugoj strani parketa.

Ostatak rostera zaokružuju veterani koji su tu prije svega radi usluge agentima. Drew Crawford se već godinama smuca po D-ligi, veteran je ljetnih liga i ovo mu je prilika da dođe do boljeg ugovora u Europi gdje može poslužiti kao potencijalno solidan 3&D swingman (za NBA dokazano nije, pogotovo jer ne može igrati trojku). EJ Singler je sličan relikt D-lige koji lovi ozbiljan profi ugovor, inače manje talentiran brat Singler. Solidan spot-up šuter, ali ništa više, pogotovo ne na NBA razini gdje mu i brat ima problema pratiti igru (na Oregonu je EJ bio solidan sekundarni kreator, ali tako nešto u NBA ne može odrađivati ni pod razno). Ostaje nam još spomenuti Yanicka Moreiru, koji je odigrao jednu solidnu sezonu na SMU kod Larrya Browna, ali nije se baš iskazao u prvoj epizodi u Europi. Solidan smetlar i vlasnik solidnog šuta s poludistance pokušat će kroz NBA vode do nešto bolje pozicije u Europi od lanjske kada se nije uspio nametnuti ni u Francuskoj ligi.

Sixersi? Kod njih kamp ima smisla jer imaju jedno mjesto slobodno, pod uvjetom da zadrže Covingtona i Granta što valjda treba smatrati gotovom stvari. Eventualno mogu otvoriti još jedno mjesto ako odluče da nema smisla na rosteru više trpiti Thompsona. Uglavnom, glavna bitka vodit će se između starosjedioca McConnella i Barbera, bivšeg combo-beka NC Statea. Kao eksplozivniji slasher Barber ima itekakvu priliku uzeti rolu back-up playa, iako ne treba zanemariti da je McConnell izvukao maksimum iz rookie sezone obzirom na skromne mogućnosti i teškoće koje ima u kreiranju prostora u NBA (sjetimo se da mu je trebalo tipa pola godine da zabije prva slobodna). Veteran Brand tu je tek kao mentor mladim visokima, a šanse upasti na roster nema ni Shawn Long, šljaker pod koševima u maniri Holmesa (eventualno ako ga nadigra u direktnom dvoboju tijekom kampa). Brandon Paul je combo-bek koji je odradio pristojnu rolu u Španjolskoj prošle godine i vjerojatno se vraća u istom smjeru jer nema NBA kvalitetu, tako da je puno veća prijetnja Thompsonu (a možda i Grantu) nedraftirani James Webb, klasični projekt Sixersa kojega kao da je Hinkie draftao - swingman bez pouzdanog šuta, ali zato neupitnog NBA atleticizma i fizikalija.

Atlanta je svoj roster zatvorila i čak je u situaciji da ima ugovor viška, dakle izgledno je da kao 16. čovjek trenutno Mike Muscala neće ostati na rosteru. Ostatak broja popunili su igračima koji traže ugovor negdje drugdje, ali i koji u nekom nepovoljnom razvoju situacije mogu pomoći, što posebice vrijedi za poziciju playa i četvorke. Will Bynum, koji je zadnjih godina ludovao po Kini, tu je kao osigurač u kampu za slučaj da se pokaže da je Jack bivši (njegov minimalac neće biti problem progutati), a Costello, Kelly i Solomon tu su ako Humphries ili Splitter opet podlegnu nekim boljkama. Costello bi vjerojatno bio parkirak u D-ligu da Hawksi imaju podružnicu, ovako će vjerojatno u Europu iako mi nije jasno zašto su se Hawksi zakačili za njega obzirom da je petica s manjkom centimetara i da u NBA može proći eventualno kao smetlar.

Kelly je vrijeme provodio uglavnom u D-ligi jer Lakersi su rano digli ruke od njega, a Hawksi u njemu možda vide osigurač za Mikea Scotta. Richard Solomon je već veteran koji je bio neuspjeli projekt Thundera prije nego se lani okušao u Japanu (u Oklahomi su od njega digli ruke kada su skužili da solidan atletsko-fizički potencijal za back-up visokog u maniri Brandona Wrighta ne prati adekvatan košarkaški IQ).

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (3) Trackbacks (0)
  1. Kako podilis u projekcijama ove utakmice sto su Bucksi i Heat izgubili zbog povreda?
    Prije pocetka kampa smpe doslo do 4 ekipe bez ozbiljne sanse za doigravanje, dodat tome Walla i Millsapa u problemu (dodatak da na rosteru ne postoji nitko tko bi mogao preuzeti njihovu ulogu) i imamo vec neke naznake tko je blizu post sezone. Otvara se sansa Magicu i Knicksima

  2. Kako do pretplate?

  3. @ wade – vratiš ih zadnjim momčadima kojima si ih skidao dok si trimao score kako bi došao do 1230 utakmica (npr. Hawksima i Hornetsima sam bio uzeo po utakmicu na osnovi regresa, uz bazu po kojoj Bucksi i Heat svoje utakmice doma protiv njih dobivaju, što sada više nije slučaj)


Leave a comment

Trackbacks are disabled.