ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

10Feb/090

THE NO-STAR WEEKEND – 2009 EDITION

Skup svih zvijezda je pred vratima, a to je ujedno i vrijeme da se odradi drugi po redu izbor najvećih anti-zvijezda NBA lige. Dakle, onih igrača koji više štete nego koriste svojim momčadima i to na sljedeće načine:

- imaju ogromnu minutažu i mizeran učinak
- primaju ogromne svote koje ničim ne opravdavaju
- bez obzira na novac i učinak, jednostavno ostavljaju gorak okus u ustima nakon što ih vidiš

Evo i link na post o lanjskih dvanaest, neponovljivi Brian Scalabrine više nije u izboru, em ima gorih, em i nije bio toliko očajan ovo malo što je igrao. Ali neka imena se vraćaju po drugi put. Dakle, i nakon tek dvije sezone izbora već imamo uber-nostarovce. Zakon, zaslužuju nekakvo priznanje pa ću im pored imena u postu dodati barem zvjezdicu.

I da, prije nego prijeđem na nabrajanje, još nešto. Bez obzira što gledanje same utakmice nema i dalje nikakvog smisla, po prvi put nakon dugo godina ne doživljavam all-star kao tek skup umišljenih zvijezda koje većinom više štete nego koriste svojim klubovima. Ako pogledamo realno, ispada da su samo Iverson i Amare ove godine izabrani na račun svoga zvjezdanog statusa, a da su ostali manje više nagrađeni zbog doprinosa kolektivu.

Mislim, ne radi se o nekim velikim promjenama, jer sam koncept all-stara ne dozvoljava odstupanje od individualnosti, ali čini mi se da danas nešto znače i rezultat i karakter a ne samo NBA action/hip-hop preseravanje. Što je samo još jedna potvrda da liga nikada nije bila bolja, sa svim ovim igračima old school mentaliteta. Paul, Roy, pa i James i Wade više su studenti igre i šljakeri nego čisti egzibicionisti. Čak i jedan Kobe pod utjecajem mladog vala igra zreliju košarku, na pravi način.

Da ne ispadne da imam nešto protiv talenta, nemam – bez osobnih kvaliteta oni ne bi bili to što jesu. Ali uz svoje vlastite kvalitete oni znaju i kako igrati sa drugima – sa suigračima, sa navijačima, sa promatračima. Stoga fanatiku ne preostaje ništa drugo nego da uživa u novom zlatnom dobu lige, uz neizbježne pokušaje da objasni ovakav razvoj stvari. Evo kako ja na to gledam - liga nije nužno postala više Paul Pierce nego Vince Carter, ne, jer ni to ne bi bilo dobro, da nedostaje atraktivnih pojedinaca i da vladaju samo naizgled ozbiljni profesionalci. Liga je konačno dobila potreban balans, jer predugo je trajao teror Iversona, Cartera, Davisa i sličnih, teror vječnih talenata koji nisu znali napraviti posljednji korak. Danas ima mjesta i za njih, ali i za prave pobjednike, i to je sjajno. Jer u isto vrijeme nije tragedija imati jednog Carmela kada s druge strane stoji jedan Roy. Dapače, radi se o savršenoj simbiozi u kojoj će jedan drugoga učiniti boljim. Hm, sada kada ovako gledam ovo što sam napisao i nema nekog smisla, odnosno možda baš i nije vidljiv, ali istina je ionako u oku promatrača. Ti koji ovo čitaš, ionako misliš što želiš.

A sada dosta brbljanja, vrijeme je za no-star selekciju.

PRVA PETORKA

G – Dahntay Jones (Denver) i Antoine Wright (Dallas)

Jones i Wright su starteri u ekipama koje se bore za playoff, i najluđe od svega uopće nisu bitni. U biti važni su kada odigraju dobro (a to se dogodi rijeđe od totalne eklipse Sunca), ali čak i njihove momčadi od njih ne očekuju previše. Tek da trčkaraju, zabiju zicer i poneki šut, i odigraju poštenu obranu. Ovi to i odrade jer imaju fizikalije, ali samu igru ne kuže previše. Jones je beskorisni 1 na 5 hakler, strijelac ograničenog arsenala, a Wright je bek-šuter ispodprosječnog šuta. Igraju po 20 minuta, startaju i to sve samo zato jer treneri iz nekog razloga misle da je bolje u tekmu krenuti sa atletom koji će se truditi u obrani i neće nužno tražiti svoj šut. Pa onda tako mogu lakše razigrati prve opcije (Carmela i Dirka). Također, u ovakvoj podjeli uloga igrači koji zaslužuju startati uđu sa klupe na lošije protivnike i odmah krenu trpati koš, što dovodi do dvije pozitivne stvari - em ne pati napad kada krenu rotacije, em ne pati ego ovome što sjede na klupi jer jednom kada uđe postaje gazda. I sve bi ovo bilo logično i krasno da J.R. Smith i Terry, apsolutni majstori kada je zabijanje koševa u pitanju, imaju poštene alternative, odnsono da mjesto i minuta na parketu ustupaju nekome tko je koristan. Ali Jones i Wright ne mogu zabiti, ne igraju adekvatnu obranu, te doslovno samo jedu minute.

G – Charlie Bell* (Milwaukee)

Čovjek je i lani bio sudionik no-stara, samo što su mu tada društvo radili svi beskorisni swingmani i bekovi Bucksa – Simmons, Mason i Ivey. Od toga društva u klubu je ostao samo Bell, ali nije zato postao ništa manje bezvezan. Čovjek koji je zaradio ugovor na osnovu vanjskog šuta više ne može pogoditi ništa, u obrani se sveo na ektoplazmu, a od posebno isticane sposobnosti igranja playa na kraći rok više nije ostalo ništa. Ring my Bell je odigrao sezonu van pameti, zaradio ugovor i sada opet igra kako stvarno zna – jadno. Opet, nije on kriv što je dobio toliku lovu, evo jedan Marvin Williams godinama nije pokazao ništa da bi sada odjednom stvarno počeo igrati kao drugi pick drafta. Hej, šanse da dogodine, kada dobije novi ugovor, nastavi sa igrama na ovoj razini su minimalne, ali postoje. Međutim, kada jedan Bell odigra sezonu karijere, to je i dalje sezona karijere petog beka rotacije i ne zaslužuje ugovor od 4 milje godišnje. To što je osigurao bar tri buduće generacije Bellova i što se dvije godine zaredom nalazi na ovoj listi može zahvaliti ljigavom i nesposobnom bivšem GM-u Bucksa, Larryu Harrisu, koji je i ovim potezom dokazao da je majstor krivih poteza. Ako želiš ubiti budućnost franšize, samo zaposli mlađeg Harrisa.

F – Adam Morrison (Bobcats, Lakers)

Nažalost, ništa drugo mi ne preostaje nego A Moa proglasiti novim Scalabrineom. Jednako je nepokretan, spor i izgleda kao da je ispao iz prikolice negdje u okolici Zadra.
Jesmo već rekli da se radi o momku koji igra na krilu a nije u stanju pretrčati ni stolicu? Da, A Mo je spor ko blato, ali srećom više ne pokušava glumiti zvijezdu i driblingom stići do koša. Ne, čovjek je pravilno odlučio da se posveti ulozi šutera iz vani, samo što ga malo prca postotak, ako misli zarađivati za život kao tricaš sa klupe 30% šuta nije dovoljno. Onako slabašnog, usporenog i mlitavog nije ga teško zatvoriti od pozicija za skok, a kako više ne igra sa loptom onoliko koliko je naučio na Gonzagi, ne stiže ni do slobodnih ni do asista. Drugim riječima, u ovom trenutku Adam Morrison je najbeskorisniji NBA igrač. MVP no-stara. Ali možda osvoji prsten. I još se stigne zabaviti u Gradu Anđela. Bar se Karma pobrinula da jedini fan dobrog rocka i dobrih knjiga u NBA ipak ne ispadne totalni luzer.

F – Ryan Gomes (Minnesota)

Ako se sjećate lanjske verzije maloprije spomenutog Marvina Williamsa – samo stoji na kantunu, glava u balunu (toliko da nije ni svjestan da gazi liniju i da ne puca tricu nego dugu dvicu), i kada dobije loptu – potegne. E pa takav alibi napadač je i Gomes, koji je ime stekao skupljajući minute u očajnim momčadima, gdje se eto predstavio kao nekakav šljaker. Kakva prevara. Naime, Gomes je samo iskoristio sve ono što su napravili Milsap, Smith i Dudley, niske četvorke koje su stvorile sliku o takvim igračima. Naime, ako si niži od prosjeka, ali imaš igru pod košem a ne i vani, tada si tzv. tweener, šljaker koji sve fizičke nedostatke nadoknađuje borbenošću i pristupom. Gomes je skupljao solidne brojke u Bostonu i svi su pomislili, evo još jednog tweenera, možda ne može igrati kao nisko krilo ali pomoći će pod košem. Kad ono, Gomes se pretvorio u najobičnijeg spot-up šutera, mirno chilla u kutu, ne radi ništa i pukne kada dobije loptu. Istina, puca sasvim solidno, ali za nekoga tko se smatrao šljakerom i tko je ugovor zaradio na račun rada, Gomes ne pruža ništa više. Dok je igrao 20 minuta i skakao imao je smisla, sada kada na 30 minuta oponaša korner zastavicu definitivno je no-star. Uostalom, ova glupa ozljeda koju je Jefferson zaradio pokazat će sve mane rostera Wolvesa – bez Big Ala će možda pukim slučajem dobiti jednu tekmu. Jer osim Ala, nema tu dva poštena košarkaša, i tu prije svega mislim na karakter – Gomes je postao ljenčina, Smith zasigurno neće dobiti treći puta zaredom spomenicu Ispod Obruca jer to više nije onaj isti borac, te im ostaju jedino Kevin Love i Mike Miller kao igrači sposobni igrati pobjedničku košarku (smiješno mi je što u napadima na igračinu kakva je Miller svi ukazuju na njegov slabiji napadački učinak a nitko ne primjećuje da svaku minutu na parketu Miller odradi ratnički i da je po pitanju skoka i asista nikada bolji, a da za manje koševa glavnu krivicu snose potrošaći poput Foyea i Gomesa koji gledaju samo vlastite brojke).

C – Joel Anthony (Miami)

Iako jadnik starta samo zato što nema druge opcije, i iz istog razloga dolazi do minuta, ne možemo ga nego odabrati za startera u ovoj ekipi. Jer Anthony nema ni jednu jedinu košarkašku vještinu zbog koje bi sutra trebao primati NBA penziju. Čak nema ni neku ekstra visinu ni masu, iako je dovoljno žilav da se bar malo gura sa pravim peticama. Uvijek je bilo i bit će trutova u NBA, visokih koji ne mogu zabiti ni slobodno, ali nešto moraju imati – ili si bloker, ili odlično pokrivaš u obrani, ili si odličan skakač. Anthony nije ništa od toga, njegova jedina uloga je guranje jedan na jedan i po tome je nasljednik Jasona Collinsa u ligi, kao visoki koji ima minutažu a ne radi ništa. Međutim, Collins je bar znao pasti u obrani i iznuditi faul u napadu, dok Anthony nema čak ni neku takvu caku po kojoj bi ga pamtili. Tko zna, možda momak ima zlatno srce. Ali kvragu, kada ga sutra ugledamo negdje u Europi, u nekom trećerazrednom euro kupu, nećemo se ni sjetiti da je jednom bio starter jebene playoff momčadi.

KLUPA

C – Hilton Armstrong (New Orleans)

Čekaj malo, zar je ovo treći visoki u rotaciji ekipe koja bi željela biti izazivač? Zar ovaj Ivanmatejoškofranko Grgatskelinpoljakkaštropil crne puti? Ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha. Nazvati ovog tipa drvom uvreda je za svo pošteno raslinje ovog svijeta. OK, možda ima mišiće i zauzima mjesto u reketu, ali da li ga je itko ikada vidio kako se služi tim mišićima za nešto korisno? Kakva katastrofa od igrača.

F – Andrea Bargnani (Toronto)

Možda Bargnani ne zaslužuje biti u ovakvom društvu, možda ga stvarno ne bi trebali blatiti zbog toga što je cijela njegova momčad totalno razočaranje. Ali, Toronto je do početka ove sezone bio dobar, a Andrea nažalost nikada nije bio dobar. Iza prvog picka drafta već su dvije i pol sezone i nikakvog pomaka nema – i dalje se izbjegava muška igra, i dalje se ne pomaže u nijednom segmentu osim u šutu, a i tu je upitna korist. Jer Bargnani, iako tricu puca sve bolje, postaje potpuno ovisan o vanjskom šutu, a to nije odlika nositelja. To je odlika novog Pata Garritya, samo što je Pat Garrity bio svjestan što je i nije pucao 12 lopti po tekmi, niti bi mu to netko dopustio. Bargnani je možda žrtva krivih procjena i velikih očekivanja, ali u tome i jeste poanta. Pravi igrač ne bi dopustio da ispadne žrtva, nešto bi poduzeo. Bargnani nema muda da poduzme išta osim da bude ono što jeste – tek još jedan lik iz ergele Cardinal – Bonner. Sa nešto više ideje, ali i puno manje muda i žestine. Bargnani je truplo, to već znamo, ali možda je vrijeme da se suočimo i sa nečim puno gorim – Brian Colangelo je običan čovjek. Žrtva jednog krivog koraka i vlastitog ega koji ne priznaje grešku, baš kao i svaki drugi GM.

F – Elton Brand (Phila)

Reći će netko kako nema smisla gurati Eltona u ovaj izbor, čovjek se ozljedio, nije pravo ni zaigrao i treba mu dati šansu. OK, ali nije to uopće u pitanju. Radi se o tome kako momčad diše. Brand je najskuplji igrač, ogroman dio salary capa otpada na njegov ugovor iz razloga što bi on trebao nositi klub. I onda se dogodi da ovaj preostali dio novca pripadne ekipi koja je jedva dočekala da se ovaj ozljedi i makne sa parketa kako bi mogli nastaviti igrati svoju igru. Pa to je već sramotno, gotovo tužno. Jer svi kao nešto govore kako će morati bez Eltona, kako će biti teško, kako će dati sve od sebe, a nitko da kaže očito – da je ova momčad bolja bez njega i da ga uopće ne žele u blizini. Jadni Brand, valjda će ga utješiti svi ti milijuni prve godišnje rate.

G – DeShawn Stevenson (Washington)

Uvijek smo znali da je bezvezan igrač, ali ne i da je ovako očajan. Stevenson nema košarkaške vještine koje bi mu donijele neku ulogu na parketu, osim te obrambene upornosti koja je ionako više stvar priče nego stvarne igre. Momak je čvrsti atleta koji igra u vanjskoj liniji, i čim ne zna zabiti odmah ga proglasimo obrambenim specijalcem jer ne možemo pojmiti da NBA košarku igra netko tko uopće nije košarkaš. On čak nema ni neke ljudske kvalitete ili osnovnu inteligenciju koje bi mu pomogle da se suoči sa istinom o svojim limitima. Čovjek je to koji iza sebe ima dva odbijena višegodišnja ugovora, zato jer je vjerovao da vrijedi više i uvijek se odlučivao za jednogodišnju igru na minimalcu kako bi iznova dokazao da zaslužuje midlevel. I iako mu nitko nikada nije nudio nešto slično, bio je uporan dok se Washington nije smilovao njegovoj upornosti. Opet, iako nikada nije bio šuter i uopće nije imao bitnu napadačku ulogu, ovako nisko nikada nije bio - njegove igre ove sezone su kriminalne. Toliko da ga je navodno i vlastita majka nazvala i optužila da krade novac. Sine, ili igraj ili vrati pare. E pa kad ti tako nešto majka kaže, onda si brate stvarno jadan.

G – Beno Udrih (Sacramento)

Opet slučaj gdje je previše minuta i odgovornosti dodijeljeno čovjeku koji igrački i talentom to ne može odraditi. Udrih je odličan šuter i igrač koji može pokriti 15 minuta na vanjskim pozicijama. Kao play je klimav, ali taj šut je toliko dobar da ga vrijedi trpiti. Međutim, kao starter i to još na 30 minuta Udrih je zlo. Naravno da sa njim na jedinici ekipu nema tko razigrati, da je svako prenošenje lopte lutrija, i da obrana na protivničkom playu ne ne postoji. Broj pokušaja na koš se povećava, troši se više lopti iz gorih situacijia i time se čak i ono u čemu može pomoći, šut, nepovratno gubi. Jedno je opaliti nakon povratne, a drugo sam kreirati šut. O besmisleno visokom ugovoru za čovjeka takvih kvaliteta da ne pričam. Srećom, Bargnani je toliko zgadio Europljane da više nema straha da će netko poput Udriha tek tako do love samo na račun pedigrea, već će trebati nešto i pokazati.

G/F – Desmond Mason*, Damien Wilkins (OKC)

Dva vrhunska bacaća cigli u jednoj ekipi, i to kao alternativa jedan drugome. Sjajno. Nekada je u ovim tijelima bilo nešto fizičkih sposobnosti vrijednih minuta, danas tu više nema ničega. Zašto očito inteligentni ljudi poput Brooksa i Prestiea već jednom ne instaliraju rookiea Weavera u petorku i pošalju ovu dvojicu u mirovinu? Mali je bolji all-round igrač, ima šut, igra obranu i svjež je, dok su ovi raspadnuti. Jezgra Durant-Green-Westbrook treba u petorci nekoga tko će odraditi svoj dio posla, a Weaver se čini takvim igračem. Mason i Wilkins su pak dvojica anti-košarkaša koji misle da su bogovi hakla, uz to vjeruju da su lideri veterani koji će pomoći svojom obranom i karakterom. A samo promašuju slobodni šut za slobodnim šutem. Pa nije slučajno OKC bio puno gori dok su oni bili dio standardne rotacije.

F/C – Amare Stoudemire

Možda je okrutno staviti ga ovdje, ali moramo samo zbog pristupa. Tip je razmažena tektica prema kojoj se Matrix čini kao anđeo. Čekaj, zašto svi u tom Phoenixu prolupaju? Prvo Johnson, pa Matrix, sada Amare. Da Steve Nash nije ko nekakav lik iz Twin Peaksa koji se igra sa tuđim mozgovima? Pa tako izgleda, zar ne. Čekaj, da li je u redu čak i u šali pljucati po Steveu Nashu, trećem ocu kojega imam (nakon Neila i Staroga)? Nebo je vedro, možda me neće pogoditi grom, ali evo sinoć mi je nestajao ton dok sam gledao Mad Men na drugom programu monolita i pisao grubu verziju posta. Definitivno dovoljna kazna za ovakvu bogohuljenje. A što ako nije? Što ako se idući ponedjeljak monolit pokvari i ne vidim novu epizodu serije za koju sam odlučio da je neću gledati na divx-u, već da ću kao u dobra stara vremena svaki ponedjeljak navečer provesti uz nju? Ah, ovako prolaze heretici. Ali zar nije i sam Amare heretik kada izjavi ovako nešto o ekipi i Nashu:

"I’m not a captain so you can’t place too much of the blame on me, it’s not my job to rally the troops and get everybody on board. It’s the captain’s job to do that.»

Kakav moron. Nije tvoj posao? A što je tvoj posao, za 15 milja plakati kako nemaš dovoljno lopti? Pa nije Steve kriv što ti više ne može servirati zicere da možeš zabijati, već novi sistem igre. I tvoje je da odradiš posao, a ne šetaš uokolo. Nakon ovako nečega što nam drugo preostaje neko poigrati se sa opcijama za njegov trade. Uz napomenu kako je Amare prvi all-star koji je iste sezone izborio i mjesto u no-star ekipi. Čestitam. Uglavnom, evo primjer zašto je bolje provoditi sate uz trade machine nego uz neki glupi zabavni program koji ti u biti ne znači ništa.

Opcija 1 – Bulls

Po meni najlogičniji potez, Bullsima treba šok terapija i potpuni zaokret, a momčad složena oko Rosea i Amarea bila bi upravo to. Sunsi dobivaju financijsko olakšanje, Thomasa koji možda bude nasljednik Mariona, te Sefoloshu kao nasljednika Bella. Može i malo drugačije, recimo da treći igrač bude Noah, Bullsi mogu dati i poneki pick, a isto tako Sunsi mogu tražiti da im Bullsi sa platne liste skinu Dragićev leš, tako što bi iskoristili opciju koja im je ostala još od tradea Joea Smitha u Cleveland. Kako god okreneš, Bullsi imaju sve što treba za dobar trade, i sve ove godine Paxsonova prikupljanja konačno se mogu isplatiti. S obzirom da je već zaribao tradeove za Garnetta i Gasola, ovaj mora odraditi.

Opcija 2 – Nets + Warriors

Nije nešto, ali svi bi mogli biti zadovoljni. Netsi bi dobili automatski momčad budućnosti, Sunsi bi dobili prostora na salary capu i potencijalnu zamjenu za Amarea, a Warriorsi bi dobili igrača koji od prvoga dana pripada u San Francisco i malu Kinu koja dolje postoji. Jedina zamjerka je što svi bolje prolaze od Sunsa, za Amarea ipak treba dobiti nešto više od Wrighta.

Opcija 3 – Pistons

Sunsi bi postali prestari, ali ionako samo na jednu sezonu. Johnson ima potencijal, plus se riješavaju Dragića. Detroit pak preko noći opet postaje opasan izazivač. Možda ipak malo premalo da bi Kerr zagrizao.

Opcija 4 – Knicks

Knicksi pozdravljaju snove o Lebronu i odlučuju se za budućnost odmah. U biti, ovo je nakon Bullsa najbolji mogući scenarij za Sunse jer bi dobili dva buduća startera u Leeu i Chandleru, riješili bi se Dragića i ostalo bi prostora na salary capu. Stavimo ovo kao opciju broj 2.

Opcija 5 - Heat

Odličan trade za Sunse, dobivaju veterana spremnog pomoći odmah i dva mlada igrača koja donose instant koševe sa klupe. Miami pak dobiva zvijezdu koju može prodati kao nositelja uz Wadea, ali i dalje ne riješava rupu pod košem. Tako da za Heat ovo nije nužno riješenje, a i ne izgleda kao trade koji bi se mogao prodati kao pozitivan navijačima na obje strane.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (0) Trackbacks (0)

No comments yet.


Leave a comment

No trackbacks yet.