ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

6Feb/122

VIKEND S MEMPHISOM I BOSTONOM

Slijede osvrti na vikend utakmice Memphisa i Bostona, dviju ekipa koje su u sezonu ušle s visokim ambicijama koje su usput morali korigirati naniže, što zbog ozljeda (Randolphovo koljeno), što zbog starosti materijala (Celticsi).

OKC - MEM

Memphis ove sezone igra nekonstantno, serije poraza se izmjenjuju sa serijama pobjeda, a uzorak je teško odrediti. U prvoj trećini sezone se našlo svega, od potpunih kolapsa (-40 kod Bullsa) do rudarskih comebacka poput neki dan protiv Denvera u utakmici koju bi većina ekipa davno predala. Ono što se provlači kao tema kod fanova Grizlija jest da protiv iole jačih protivnika njihovi puleni teško završavaju utakmicu. Upravo taj po njih zabrinjavajući trend se nastavio u petak protiv vodeće momčadi Zapada, Thundera.

Memphis je 40 minuta kontrolirao igru, dobro skakao, forsirao izgubljene lopte, dolazio do lakih poena i prednosti koja se kretala na naoko komotnih 8-10 poena. Dvoboj Gaya i Duranta je bio poseban užitak za pratiti. Njihovo rivalstvo seže još od srednje škole i betonskih terena te se nastavilo i u petak gdje su se prve tri četvrtine utakmice izmjenjivali u međusobnim nadmudrivanjima. U zadnje vrijeme je primjetno kako Gay postaje agresivniji i sve više napada obruč, što vanjsku trojku Conley - Mayo - Gay čini još težom za braniti jer su sva trojica sposobn doći do obruča ili potegnuti šut, a Marc Gasol se pored centarskih dužnosti sjajno snalazi kao razigravač s visokog posta.

Onda je zadnjih osam minuta Memphis napustio svoju igru unutra-van, krenuli su izo-juriši i na kraju je obrana popustila pod naletima dalekometnih šuteva Cooka, još jedne Hardenove odlične multipraktik partije te Duranta s kojim se Gay ravnopravno nosio sve do zadnjih nekoliko minuta kada je trebalo odlučiti tekmu. Tad je Durant prebacio u šestu i jednostavno anhilirao Gaya, zabivši u zadnjoj minuti sedam uzastopnih poena jasno pokazavši tko je superzvijezda, a tko zvijezda. OKC puževim koracima lovi naznake momčadske igre i to je najvidljivije kad je Harden na terenu u paru s Westbrookom i zapravo igra ulogu organizatora igre, dok nominalno prvi play Thundera radi štetu protivniku na druge načine. U petak se to očitovalo u nekoliko odlično postavljenih blokova za Duranta, rollu u pick igri s Hardenom i prekrasnim alley-opom koji je James Harden namjestio kolegi playu i time okrunio kvalitetnu suradnju te večeri.

Memphis nije uspio namentnuti igru sa svojom trenutno najboljom postavom, onom niskom s Gayem na PF (Conley - Tony Allen - OJ - Gay - Gasol). Kad su Z-Bo zamjene, Speights i Cunningham, na terenu, osjeća se manjak igrača u napadu i tu možda leži uzrok pada Memphisa u pojedinim utakmicama. Tony Allen je po tko zna koji put opravdao imidž nepredvidivog igrača, koji na par briljantnih poteza nadveže par gluposti. U napadanju obruča je bio iznenađujuće uspješan protiva Iblocke i bivšeg kolege Perkinsa, a u obrani je kreirao nered iz čega, gotovo po pravilu, Memphis dolazi do lakih poena. Ako je TrickOrTreat Tony vođa obrane, vođa navale s klupe je Mayo. OJ je koristan i u tranziciji i u postavljenom napadu, a nakon hladnog starta postaje konstantno dobar s klupe i povremeno djeluje kao da ga je upravo Harden inspirirao. Samo što Mayo nema ni r od razigravačkih sposobnosti Hardena.

U konačnici sve kvalitetne strane Memphisa su pale u sjenu jer je vodeća trojka OKC jednostavno bolja od vodeće trojke Grizzliesa i tu bez Z-Boa odgovora nema.

BOS - NYK

Na neki način pobjeda protiv Knicksa u petak je označila službeni početak sezone Celticsa. Do ove utakmice prva petorka Bostona je odigrala samo 99 minuta skupa, a Rondovim povratkom nakon ozljede sad je ona ponovno ujedinjena, klupa je posložena i dobivena je utakmica koju bi prije dva tjedna zasigurno izgubili.

Knicksi su krenuli solidno, Jeffries i Chandler su odlično držali obranu, a napad je čak vrtio loptu umjesto čekanja da Melo i Amare nešto naprave. Pojava bilo kakvog playa kod Knicksa izaziva oživljavanje petorke pa je tako solidnih nekoliko minuta odigrao bivši polaznik Harvarda Jeremy Lin, koji se iz nekog razloga nakon te fine role više nije pojavio na parketu u ovoj utakmici.

Krajem treće Boston kreće u stizanje minusa, skaču kao rijetko kada ove sezone, pogotovo u napadu, a obrana je podignuta za dva nivoa više tako da u nekim trenucima zadnje četvrtine Knicksi imaju problema uopće približiti se reketu Bostona, a kamoli kreirati neku suvisliju akciju. Tu se vidi najveći dobitak ovog razdoblja bez Ronda, a to je Avery Bradley. U samo par tjedana postao je igrač protiv kojeg malo koji play u ligi želi prevoditi loptu. Mali je igrač manje u napadu (blago rečeno), ali kao čeoni branič dugim rukama i izvrsnim bočnim kretanjem je sposoban skroz poremetiti ritam protivnika, odmaknuti prvu liniju obrane skroz do centra terena i time indirektno pomoći unutarnjoj liniji koja često nije u stanju kvalitetno braniti reket od ulaza protivnika.

Pierce je opet bio na nivou, pogotovo energijom i hustle playevima u zadnjoj četvrtini kad je razbudio momčad (u jednom trenutku je u izravnom sprinterskom dvoboju glatko dobio puno mlađeg T. Douglasa) te je ovaj put glumio razigravača u paru s Bradleyem kao i mnogo puta za vrijeme Rondovog izostanka. Vrijedi zabilježiti i to da je Doc u jednom trenutku, prisiljen cijelu sezonu na eksperimente, na parket poslao obrambeno zanimljiv bekovski par Rondo - Bradley. Knicksi su na kraju ipak imali šut za pobjedu koji je završio u raljama Bostonove obrane koja je prisilila hladnog Stevea Novaka na airball. Mike D’Antoni je ovim potezom pokazao koliko je očajan kad baci pogled kako na klupu, tako i na teren.

BOS - MEM

Umjesto krune vikenda, dobili smo lijenu, gotovo revijalnu utakmicu, prvenstveno zahvaljujući biseru koji je zakazao susret na Super Bowl Sunday. Krajem druge četvrtine serija Bostona 16:2 ujedno označava i laganu pripremu bijele zastave kod Memphisa koji cijelo prvo poluvrijeme djeluje preplašeno i ne uspijeva nametnuti svoj ritam. Gasol s puno izgubljenih lopti, promašaja i faulova, Conley nevidljiv, a Gay i OJ nedovoljno napasni po obruč protivnika. Klupa je nepostojeća, a Tony Allen u civilu na klupi zbog ozljede znači da je obrana Memphisa dodatno oslabljena. Ukratko, sve najgore osobine Memphisa su bile na vidjelu.

Wilcox i JaJuan Johnson su zbog ozljede Bassa bili prvi visoki s klupe Celticsa i pokazali su se kao odlične opcije, aktivni i precizni te čvrsti u obrani i skoku, dakle sve što je falilo u prvoj trećini sezone. Rondo, ukrašen Shumpertovim suvenirom ispod desnog oka, odlično je ušao u utakmicu i izgleda da je na najboljem putu ka pravoj formi. Ulazi, ukradene i dodavanja su štimali kao da nije ni bilo pauze. Kao što je Pierce neki dan rekao “Without Rondo we are a playoff team, with him we are a contender.” Jednostavno je svima otvarao šuteve i ulaze tako da su Celticsi unatoč brdu izgubljenih lopti sredinom četvrte priveli stvar lagano kraju, ne dozvolivši povratak Memphisa u utakmicu.

Boston je nakon kilavog starta definitvno u uzlaznoj formi, prije svega zahvaljući obrani koja na čelu s ponovno živahnim Garnettom (gađa i trice, 3/3 u zadnje tri utakmice) skače, pritišće i lomi protivnika kao u najboljim danima. U napadu je dosta toga do ovog vikenda bilo na Pierceu koji igra neke od najboljih partija karijere, ali povratkom Raya i Ronda stvari dolaze na svoje mjesto, čemu svjedoči i sinoćnjih 27 timskih asista. Na klupi su se konačno iskristalizirale uloge pojedinaca, Pietrus je 3&D opcija, Avery Bradley je striktno obrambeni buldog, a Wilcox i Bass su aktivni visoki. Ipak, unatoč svim pozitivnim aspektima dojam je da Boston u ovom trenutku ima potencijala samo biti izuzetno neugodan izazivač, a o nekim šansama za eventualni naslov u ovoj ludoj sezoni se fanovi mogu samo potajno nadati. Boston je manirom iskusne i pametne momčadi, bez nekih drama, preživio loš početak sezone i sada igra kao što smo svi očekivali. Stvari izgledaju puno bolje nego li prije par tjedana i ostaje se samo nadati da Ainge neće napravi neki panični trejd.

Memphis, da bi na krcatom Zapadu uopće uspio doći do playoffa bez Z-Boa, mora pronaći unutarnje snage i konstantnije igre kvarteta Conley - OJ - Gay - Gasol. Ostatak ekipe nudi samo pad u kvaliteti te je pritisak na glavne igrače tim veći. Posebne zasluge treba pripisati Lionelu Hollinsu koji već drugu sezonu zaredom iz temelja mijenja igru usred sezone zbog ozljeda startera, s tim da je ove godine situacija još teža jer treninga praktički i nema. Bez Z-Boa i njegove trademark igre s Gasolom, Grizzlies nemaju onu posebnu crtu koja ih je krasila prošle sezone. Najviše potencijala za neki mini-leap ima Rudy Gay, igrač s najviše napadačkog talenta, koji tek u zadnje vrijeme pronalazi pravu formu. Ukoliko on uspije dodatno podići svoju igru i staviti ekipu na svoja zaliječena ramena, Memphis može očekivati dobre stvari. Do tada, nekonstantnost će krasiti ovu talentiranu ekipu s nesretnom medicinskom povijesti.

Posted by ispdcom

Comments (2) Trackbacks (0)
  1. Kada ce podcast ? vrijeme je 🙂

  2. vrijeme je odavno ali nas klima malo zeza … nek zatopli, studio nam nema grijanje:)


Leave a comment

No trackbacks yet.