60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

22Oct/160

HAWKS

Da li je svlačionica prazna zato što je Dwight opako prdnuo nakon što je maznuo dva proteinska shakea ili su stvari nakon ovoljetnog facelifta krenule toliko nizbrdo, čak i gore nego kad je Škoda Yeti u pitanju, da ga više nitko ne želi blizu sebe kao što je bio slučaj u Houstonu? Toni Lazarušić u svoj drugoj ispodobruca.com najavi nudi odgovor.

QUICK RECAP

Bilo je divno navijati za Atlantu prije dvije sezone. Na tren su Hawksi prestali biti simbol mediokritetstva, osrednjosti i prosječnosti u NBA ligi. Igrali su uz Warriorse možda i najbolju košarku, estetski profinjenu, zabavnu, s gomilom kretnji igrača i lopte. Korver je bio nezaustavljiv na trici, Teague na ulazu, Horford i Millsap činili su jedan od boljih centarskih tandema, a na sve se nadovezao Carroll kao ultimativni glue guy te Budenholzer na klupi. Skeptici su bili oprezni: "Nemaju prave zvijezde u ekipi da bi skinuli Cavse". I bili su u pravu. Uzalud ti ponajbolji tricaš u ligi, 4 All-Stara, prvo mjesto na Istoku i najbolji trener te sezone. Sorry, nemaš superstara ili barem pravog star igrača, ne možeš na brdo bez opreme. Preživjeli su Hawksi neugodne Netse, Pierceovu genijalnost u clutchu, a onda su ih Cavsi ispeglali u finalu Istoka.

Ni prošlo ljeto nisu pronašli superstara. Veliki igrači nikada nisu željeli doći igrati za Jastrebove. Uzalud ti dobra kemija u ekipi, karakterni igrači, Coca-Cola, privlačan sistem igre i veliko tržište koje grad Atlanta nudi. Izgubili su Carrolla, ali ostatak jezgre su zadržali. Bilo je za očekivati da neće moći ponoviti prethodnu sezonu. Ekipa se izuzetno mučila u napadu jer je Korver ljeto proveo oporavljajući se od ozljede pa su tricaške brojke opasno pale, Teague je upao u svoju poznatu pasivnost, a Horford je imao neočekivano malu ulogu u napadu. Jedini tko je bio na visini zadatka bio je Millsap koji je odigrao sezonu života. Obrana je funkcionirala sjajno. Briljantan presing po perimetru, puno pomaganja u reketu i forsiranje izgubljenih lopti protivnika. Upravo zahvaljujući drugoj najboljoj obrani lige Hawksi ulaze kao četvrti u playoff. U prvoj rundi izbacuju ozljedama načete Celticse, ali onda opet bivaju pometeni od Cavsa u drugoj rundi.

Postalo je sasvim jasno da je ekipa dosegla svoj vrhunac i da se bolje ili više od već postignutog ne može. Jezgra ekipe je odradila svoje i potrebne su promjene. Prihvatili su trade za Teaguea jer vjeruju da Schroder može odraditi taj posao, napravili su sitne promjene na klupi, a otišao je i lider momčadi Horford u Boston čim su potpisali Howarda. Konačno jedno pravo veliko ime na njihovom rosteru. Konačno je jedan veliki igrač odlučio doći igrati za njih. Druga je stvar pitanje koliko je Howard još uvijek "velik". Dovoljno da je zvučno ime pa da se navijači utješe kako su relevantan igrač na tržnici i u budućnosti. Oni objektivniji i neutralni promatrači svjesni su da im Howard ne diže značajnije plafon. Ovo i dalje nije ekipa koja može izaći sa štitom, a ne na njemu, kada počne finale doigravanja. Playoff ekipa? Da. Contender ili izazivač? Ne. Prosječnost je tako opet riječ koja se vezuje uz Atlantu, ali nije ni da su ostale ekipe s Istoka, uz izuzetak Clevelanda, zaodjenute nekim drugim pridjevom.

OFFENSE

Od svih ekipa iz prošlosezonskog playoffa Hawksi su imali najgori napad. Ubacivali su 105.1 poena na 100 posjeda što ih je u regularnoj sezoni smjestilo čak i iza otužnih Grizzliesa. Brojka je dobrim dijelom povezana s Korverovim regresom, Bazemoreom u petorci, koji je šutirao lošije nego Carroll godinu prije, a pali su i Teague i Horford. Postotak za tricu, koji im je prije dvije sezone bio drugi najbolji u ligi odmah iza Warriorsa, srozao se na niske grane iako su i dalje ostali ekipa koja šutne više od 2000 trica godišnje. Standardno na liniju za bacanja nisu mogli izaći i zabijati lake poene, a skok u napadu bio je nepoznat pojam. Jedino što je funkcioniralo na vrhunskoj razini, osim Millsapovih predstava iz večeri u večer, bila je tranzicija, koja je opet bila plod dobre presing obrane. Za novu sezonu redizajnirali su momčad, ali čini mi se da su problemi ostali i neće se tako lako riješiti.

Ova ekipa ima tri strukturalna problema: a) nemaju prvu opciju; b) nemaju spacing; c) nemaju driblere. Može li gore? Ovo prvo se nekako i može prihvatiti jer prvu legitimnu opciju, koja će uz visoku potrošnju od 30% napada vezati i visoku efikasnost, nema većina ekipa u ligi. To se može maskirati onako kako je to Budenholzer i napravio, timskom igrom, ali kada sve stane, a protivnici se naviknu na njihove tendencije u napadu, Atlanta nema igrača koji će zabiti kada treba na račun svoje individualne klase. Howard? Možda nekada davno, ali on ni bacanja ne može pogoditi. Millsap? Sjajan all-rounder, ali nije strijelac.

Ovo drugo vezano je uz manjak šutera na ovom rosteru, posebno u startnoj petorci. Millsap i Schroder su lani šutirali 32% za tri, Howard ne šutira trice, a najava da će uzimati skok šuteve s kraće distance je znak da dolazi apokalipsa. Korver će vjerojatno popraviti postotke u ovoj sezoni iako neće ponoviti pretprošlu sezonu, a ni Bazemore nije oličenje stabilnosti sa svojih 36% za tricu. Loše su ovo vijesti za ekipu kojoj su udarne poluge ovisne o spacingu: play koji živi od ulaza, krilni centar koji je najkomforniji u napadanju reketa iz izolacije i centar koji ovisi o zicerima u pick and rollu i misli da je Hakeem u postu.

I konačno treće, ova momčad nema igrače koji su pouzdani s loptom u rukama i mogu raditi višak driblingom. Schroder je imao momenata, ali uglavnom s drugom postavom, plus on je streaky šuter kojemu možeš ići ispod bloka, driver koji uvijek ide desno i turnover mašina (ubijam s anglizmima, izvinite). Korver loptu na pod spušta jedino slučajno, Bazemore može napasti tek closeout i iz tranzicije, a Millsap je dobar visoki dodavač koji zna napasti s loptom missmatch, ali ne i netko tko će vrtjeti pick and roll.

Odlazak Horforda i dolazak Howarda tako je definitivno otežao život Budenholzeru, ovisniku o spacingu i tricama. Bud je lani radikalizirao svoju ovisnost tako što je Horforda u potpunosti prebacio na perimetar da šutira trice umjesto poludistance kako bi otvorio još više prostora Teagueu i Millsapu, što je bio i jedan od razloga zašto je Millsap igrao sjajno. S Howardom pored sebe Millsap će imati manje prostora za napadanje, morati će šutnuti koju tricu više kao i uzeti koji skok-šut više s poludistance, nešto čega se Budenholzer užasava. Lani je u ligi bilo samo 6 ekipa koje su uzele manje šuteva s te udaljenosti od koša. Isto vrijedi i za Schrodera - nadam se da je radio na šutu jer ekipe će ga puštati da uzima tricu kako bi zatvorile pick and roll, rijetko će ga se blitzati (nismo u Europi pa da se udvaja bek bez šuta) te će visoki ostajati u zoni i ostavljati mu poludistancu. Nisam siguran ni koliko je on uopće spreman za veću rolu jer uvijek igra u istoj brzini. S loptom u ruci on razmišlja samo kako napasti i često nema plan B.

Rješenje za Budenholzera je potencijalni šuterski napredak tamnoputog Nijemca i Millsapovi bolji postotci za tricu. Drugi način kako će možda pokušati doskočiti problemu je razdvajanje Millsapa i Howarda na način da uz Howarda određeni period provodi Scott kao stretch opcija, a uz Millsapa Muscala koji ima nekakav domet na šutu. Ovo ne zvuči previše umirujuće, zar ne? Problem s ovim razdvajanjem minuta važnim (ali nekompatibilnim) karikama je što dobar dio utakmice nemaš najbolje igrače zajedno na parketu. Budenholzerove rotacije su inače takve da nikada ne radi hokejaške izmjene već uz klupu ima barem po 2 startera tako da je lako moguće da vidimo ovakve rotacije visokih igrača, kao i tandem Millsap-Scott zajedno na terenu u 5-out formaciji što je Bud lani koristio često.

Kako će Hawksi funkconirati u najjačem sastavu nisam uspio vidjeti u predsezoni jer je Millsap pauzirao prvih par utakmica zbog problema s koljenom, a onda kada se vratio protiv Orlanda nije igrao Howard. Svejedno sam uspio uhvatiti Dwighta u akciji u dvije prilike. U prvoj je čisto na račun fizičke moći razbucao minijaturnu rezervnu postavu Cavsa, u drugoj Pistonse bez Drummonda, ali Baynes mu nije ostao dužan. Izgledalo je kao da mu je napad bio dosta podređen. Igrači su ga tražili u svakoj mogućoj prigodi kao da uživaju bombardirati asistima takvo ogromno tijelo u reketu blizu obruča. E sad, je li to Budova ideja da ga što prije uklopi u ekipu ili doista taktika na kojoj će se graditi napad vidjet ćemo, ali dobio je kvotu napada i u postu, i u picku, a i sam je pokazao dozu borbenosti posebno kod skokova u napadu.

Penali su očito i dalje problem (37% u 4 utakmice predsezone), a Budenholzer je na logičan način doskočio problemu lošeg spacinga i uz pomoć puno horns setova koji visoke igrače dosta uključuju u napad kao dodavače s lakta prema cuterima ili kao handoff mantinele, što je bolja opcija od toga da stvaraju gužvu u reketu. Snyder ima isti sistem u Jazzu za Goberta i Favorsa, Kerr je Boguta koristio na sličan način visoko na vrhu perimetra kao handoff opciju i kvalitetnog screenera. Trebati će tu još jako puno kreativnosti od strane trenerskog štaba da bi se iz ovog napada izvukao maksimum i makar neki prosjek.

Za kraj ćemo baciti pogled još prema klupi gdje su Hawksi izgubili Schrodera i posve je nejasno tko je sada šesti igrač i tko će predvoditi drugu postavu. Možda bi najbolje bilo da to bude Howard što Budenholzer može postići rotacijom i odmorom svog centra sredinom prve četvrtine, da bi ga onda vratio početkom druge i pokušao iz njega izvući maksimum protiv drugih postava. To je barem danas popularno, da post prijetnje igraju protiv drugih postava, primjeri su Monroe, Kanter, Al Jefferson, po novome i Randolph. To bi čak i moglo funkcionirati jer bi Dwight bio okružen šuterima kojih čak nešto i ima na klupi: Delaney, Scott, Hardaway i plus Sefolosha da drži obranu perimetra. Općenito gledano na klupu Hawksa, Sefolosha će sigurno pomoći obrambeno, ali trebati će dobre role Scotta i Hardawaya (od kojeg se očekuje iskorak u novoj sezoni), da bi Atlanta nešto dobila od svojih rezervi. Veći problem će biti ako Hawkse pogodi ozbiljnija ozljeda startera jer na klupi osim Thabe nemaju igrača koji ulijeva povjerenje da može odraditi startne minute na nekom prihvatljivom nivou.

DEFENSE

I dok će napad prolaziti kroz još jedno turbulentno razdoblje Atlantina obrana trebala bi ostati jedna od najboljih u ligi, a na Istoku odmah uz Bostonovu. Dolazak Howarda trebao bi riješiti najkritičniji segment obrane Hawksa, a to je skok, dio igre u kojemu su Hawksi lani bili među najgorim ekipama u ligi. Dva su razloga. Prvi je manjak visine kod startnog centarskog dvojca Horford-Millsap, a drugi je tip obrane koji su igrali, a to je puno presinga na perimetru, dubokih izlazaka visokih igrača i njihovih agresivnih rotacija na stranu pomoći kako bi zatvorili ulazak u reket. Takav tip obrane, logično, centre udaljava od obruča i kvalitetne pozicije za box out pa odbijanci postaju laka meta za protivničke skakače. Ne čudi da su najviše skokova u napadu protivnicima dopuštale ekipe koje su igrale kao i Atlanta, agresivno prema perimetru, a to su: Rocketsi (zanimljivo zbog Howarda), Clippersi (iako imaju jednog od najboljih skakača u ligi), Bucksi (gomila atleta nije pomogla), Celticsi (undersized kao i Atlanta). Ali dobro, nešto moraš dati. Puno su Hawksi i oduzeli protivnicima s takvim tipom obrane. Ekipe su imale najlošiji postotak šuta upravo protiv njih, samo je pet momčadi bolje branilo tricu od Atlante, jako malo su i faulirali, odlično su branili i tranziciju, a podcijenjen segment u toj obrani bio je forsiranje izgubljenih lopti protivnika gdje su Jastrebovi opet bili pri vrhu.

Zašto ovo sve nabrajam, a tiče se lanjske sezone? Pa zato jer me zanima hoće li se Budenholzer držati prokušanog recepta od lani ili će se vratiti na obrambene principe ala Spursi odnosno matchup zonu oko reketa gdje svi igrači igraju zonski osim onoga koji čuva igrača s loptom, a centri su usidreni u reketu i sav protivnički "promet" se usmjerava prema centrima koji sjajno štite obruč. Ako se odluči zadržati principe od lani treba vidjeti kako će se Howard tu uklopiti jer više nije brz kao nekada, a Horford je zbog pokretljivosti i sposobnosti da preuzima to odrađivao sjajno (i u Bostonu će). Također, postoji opasnost da onda pitanje skoka i nisi riješio na pravi način. U slučaju da modificira obranu Coach Bud bi mogao ostati bez važnog napadačkog goriva, a to su poeni iz tranzicije i riskira da protivnici možda poboljšaju šuterski učinak protiv njih s perimetra. Za što god da se odlučili Hawksi imaju ljudstva za provedbu plana. Howard i Millsap su jedan od boljih obrambenih tandema u ligi, a tu su i iskoristiva krila na perimetru poput Bazemorea, Sefoloshe ili rookieja Princea. Napredak se, posebno u obrani pick and rolla, očekuje od Schrodera. Korver nije idealan 1 na 1 obrambeni igrač, ali malo je boljih timskih defendera od njega u ligi, čovjek vjerojatno nikada nije promašio rotaciju.

Dobro je za Atlantu da će moći miksati obrane i prilagođavati se protivniku, pogotovo sada kada imaju Howarda u reketu kao pravog zaštitnika obruča, što Horford nije bio usprkos svim vrlinama. To je veliki plus kada dođe playoff i budu potrebne prilagodbe od utakmice do utakmice, a plus bi trebao biti i tijekom regularne sezone jer, ne budu li Hawksi obrambeno na levelu kao lani, ne piše im se dobro. Ovako, elitni učinak u jednom pravcu gotovo sigurno garantira doigravanje.

BIG PICTURE

Kontinuitet je možda najbolji pojam koji ocrtava Hawkse zadnjih godina. Nisu supersupješni, ali nisu ni tragični. Samo su Spursi više godina zaredom uspjeli ući u playoff. Pitanje je koliko je to dobro, jer kao, svaka ekipa bi trebala težiti osvajanju naslova. Ako to ne mogu postići onda je bolje biti loš pa preko drafta pronaći nekoga tko te može voditi do naslova. Po toj logici najgore je biti Atlanta i tu negdje uvijek u sredini. Hvala bogu da se ekipe ne drže ove logike jer bi po njoj ove sezone valjda samo Cavsi i Warriorsi trebali igrati košarku, svi ostali tankirati.

Priroda stvari je da netko u NBA ligi mora biti i u sredini, a Atlanta se umjesto tankiranja (koje ne jamči apsolutno ništa u budućnosti) odlučila biti konkurentna, igrati stalno doigravanje, graditi kulturu, prepoznatljiv stil igre i čekati da im se kockice poslože. Navijačka baza u gradu im ionako nije baš naklonjena, a bilo je i gore dok ekipa prije dvije sezone nije probila barijeru i zaigrala na razini na kakvoj nije igrala još od Niquea Wilkinsa. Što bi tek bilo da padnu u ispodprosječnost?
Iako su napokon "nabavili" zvučno ime u vidu Howarda, to im, kao što sam već rekao, neće značajnije podići plafon. Dapače, možda možemo pričati i o regresu jer bez Teaguea i posebno Horforda ovo je neka druga ekipa koja će zahtijevati period uigravanja. Opet, kako ostatak Istoka ne izgleda obećavajuće, Atlantu opet možemo smatrati stabilnom playoff ekipom kojoj će potencijalno tankiranje biti u mislima tek kada iscrpe sve ostale opcije. Sjetimo ih se samo u sezoni 2013/14 kada se Horford ozlijedio nakon 29 utakmica. Odbili su tankiranje iako su bili u slobodnom padu i sa skromnim rosterom jedva nekako ulovili playoff kao osmi, da bi onda namučili Pacerse.
Za Hawkse je jedno razdoblje završilo s odlaskom Teaguea i Horforda. Preslagivanje rostera već je počelo potpisom Howarda, a nastaviti će se na ljeto kada Millsapu i Korveru istječu ugovori te treba odlučiti i što sa Schroderom.

BCS

Obrana je opet elitna na čelu s Howardom i gomilom korisnih krila. Dwight pokazuje da priče od ljeta nisu bile prazne, njegov maksimalan angažman u oba pravca Hawksima donosi pobjedu za pobjedom. Korver se vratio približnim izdanjima kao prije ozljede, Schroder je napredovao u šutu i pronašao sjajnu kemiju s Dwightom u 2 na 2 igri dok je Millsap standardno koristan. Neočekivan poticaj u napadu dobiju od klupe s Hardawayom na čelu koji pokazuje da je spreman uskočiti u Korverovu rolu u idućoj sezoni. Eto nam Hawksa na 50-ak pobjeda i u finalu konferencije gdje predvođeni Howardom namuče Cavalierse u 6 utakmica i časno padnu.

WCS

Kemija u ekipi koja ih je krasila godinama sjebana je zbog Howardovih "mušica", a nezadovoljan je i Millsap jer je stalno predmet glasina o mogućem tradeu. Schroder se pokazuje kao potpuni flop jer nije u stanju dirigirati napadom. Muče se sa spacingom i pogađanjem trica, napad je opet ispodprosječan, a ni obrana nije elitna kao lani zato što Howard odbija igrati punim intenzitetom jer nema dovoljno lopti u postu. Philips Arena zjapi poluprazna, navijači su na Falconsima, ali Budenholzer usprkos svemu odbija tankirati i želi dohvatiti playoff. Uspijeva nekako, samo da bi Brad Stevens i kompanija na čelu s Horfordom servirali osvetu. Atlanta je opet momčad samo za prvu rundu. Autor ovih redova opet svima redom mora objašnjavati zašto su mu od svih ekipa u ligi baš Hawksi najmiliji.

Posted by ispdcom

Filed under: bball Leave a comment
Comments (0) Trackbacks (0)

No comments yet.


Leave a comment

Trackbacks are disabled.