60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

26Oct/162

SOUND THE ALARM!

Počela je sinoć akcija, ali nije da se baš imalo što za vidjeti. Naravno, to ne znači da se ne može nešto o tome pročitati.

Knicksi su pukli već nakon desetak minuta, čim su krenule ozbiljnije izmjene. Hornacek je poslao smallball postavu na parket s Melom na četvorci, nadajući se da će stretch rasporedom otvoriti više prostora Carmelu za 1 na 1 akciju, ali Cavsi su ih jednostavno pregazili i to bez Jamesa i Irvinga na parketu. Lue je Lovea ostavio kao prvu opciju s rezervama, što je radio i lani i što mi je izuzetno zanimljiva odluka obzirom da ima dva takva kreatora kakvi su James i Irving. Opet, obzirom da je i Love sposoban biti one man offense, ima logike i u tome što dobiva ovakve šihte, čisto da malo napumpa brojke i samopouzdanje.

Na startu druge četvrtine na parketu su pak i James i Irving i jasno je da su tu Knicksi upali u rupu iz koje nije bilo povratka. Izgledali su očajno, iako su pokušavali trčati nije od toga bilo velike koristi obzirom da u postavljenim napadima nisu bili u stanju promijeniti stranu bez panike, odnosno da su setove koji su počinjali trokutom, a bila ih je gomila, odrađivali toliko robotski i sporo da Cavsi nisu ni morali trošiti energiju u obrani, lopta im je sama dolazila u ruke. Toliko o predsezoni i novim Knicksima. Nekih znakova ohrabrenja ima (postave s Melom na četvorci, dosta akcija za Porzinigsa na visokom postu), ali protiv momčadi u rangu Cavsa to je nebitno.

Jazz je došao u Portland bez Favorsa i Haywarda, s veteranskim prinovama u startnoj petorci. Snyder je tako jasno dao do znanja da ovu sezonu shvaća maksimalno ozbiljno, između Exuma i Johnsona izbor je pao na potonjega kao iskusnijeg suigrača i boljeg šutera. I odradio je Joe odličan posao, ali Blazersi u punom sastavu ipak su bili previše. Posebice njihova klupa na kojoj je neočekivani junak bio Vonleh, jedan od onih koji je očito ozbiljno radio na šutu ovoga ljeta (svaki put kad su ga Jazzeri ostavili samoga, ubacio im je suzu). Stotts nije dirao u onaj osnovni postulat, da su na parketu uvijek ili Lillard ili McCollum, i Blazersi su nalazili načina doći do poena, a ovakva dubina bila je previše za goste koji su zaigrali bez dva udarna igrača.

Imala je Utah jedan super period u trećoj četvrtini u kojoj su Joe i Hood zabijali kako su htjeli (bilo je prilike gledati i Iso-Joe košarku kao da smo u Atlanti oko 2007.), ali Snyder je u ovom periodu maksimalno istrošio startere tako da Blazersima nije ostalo ništa drugo nego opet preuzeti kontrolu s klupom i onda zaključiti stvar s osvježenim Lillardom. Ono, izdržali su Jazzeri do clutcha u egalu, a onda se dogodilo sljedeće - Lillard i McCollum su zabili što su morali (i nešto što nisu, poput trica s 9 metara), a Hill i Johnson nisu. Uopće, gledati momčad koja spušta loptu Johnsonu u post-up da odradi posao 1 na 1 u 2016. i nada se da tako može doći do pobjede bilo je malo tužno, ali to je stanje Jazza u gustim završnicama koje im visi kao uteg oko vrata već dvije sezone.

Vrhunac večeri trebala je biti utakmica između Spursa i Warriorsa, a kad ono tamo kao da gledamo reprizu Knicksa protiv Cavsa, s tim da su ulogu Knicksa ovaj put igrali Warriorsi. Njihova obrana je izgledala totalno raštimano, a nije da su Spursi radili išta osim klasičnih motion ubadanja. Jednostavno, nigdje nije bilo pomoći, rotiranja su bila kasna ili ih uopće nije bilo, a nije bilo ni agresivnosti na loptu. Uopće, komunikacija nepostojeća, čak su i na preuzimanjima kod pick & rolla izgledali kao da su po prvi put zajedno na parketu, kao da ne znaju da li idu na preuzimanje ili ispod picka. Greena se ne sjećam u gorem obrambenom izdanju od onog što je igrao u prvom poluvremenu, Curry i Durant uglavnom promatrači, dobar dio posjeda nisu ni bili u defanzivnom položaju s govorom tijela u stilu "pa zar mora vo biti ovako naporno". A mora, jebiga, kad nemaš druge nego stisnuti na lopti obzirom da u sredini nemaš vrhunskog centra koji će ti čuvati leđa. Kao da su očekivali da će i ovo biti predsezona, a ne da je s druge strane franšiza koja na utakmice uvijek dolazi savršeno pripremljena. Spursi su ih uredno razbijali već s trećim dodavanjem tako da se tu nema što dodati, sve je jasno - jedna momčad je bila potpuno nabrijana, druga kao da je došla s tuluma.

Iako imamo potpuno pravo uputiti zamjerke Warriorsima na partiji koju su pružili jer ne igraš svaki dan sa Spursima - ovako nastupiti, kada još znaš da će loša partija odjeknuti u medijima, stvarno je đikanski, nabijem vas narcisoidne što ste na ovakav način ukaljali otvaranje sezone koje čekamo već mjesecima - sve je to nebitno za širu sliku. Za nju treba istaknuti tek neke detalje kojih smo ionako otprije svjesni, a koji su dobili dodatnu potvrdu.

Prvo, produkcija na petici će biti mizerna u Zaljevu, mizerna u rangu Heat mizerije s prvim danima okupljanja Trojke u Miamiu. Zaza se ne može odlijepiti od poda i njegova precizna postavljanja u ovakvoj obrani nisu toliko bitna jer mora pokrivati puno veći prostor nego je navikao. I stići nešto blokirati kao pomagač. I mora kupiti puno više skokova od sinoćnja tri. Ok, ok, njegovi box-outi su pomogli Durantu i Greenu da pokupe svoje kvote, ali, ako ti je ostatak rostera skakački sakat, onda moraš imati bolji učinak od prosječnog swingmana.

Stvari su još gore kad on sjedne na klupu tako da nas samo s te strane u dobroj mjeri čeka repriza onoga što je prolazio Miami. Klupa uopće ne izgleda kao naročito produktivna i ako su Iggy i Livingston stvarno ovako potrošeni kako su izgledali sinoć, onda će Currya i društvo čekati duuuga sezona. Frustracije koje će osjećati svjesni da ovo nije vožnja na banana brodu i da će morati iz večeri u večer gristi kako bi osigurali prvu poziciju u konferenciji samo još jednom podsjećaju koliko je ono što je LeBron izveo u prve tri sezone u Miamiu fenomenalno. Svim kvalitetama Greena usprkos, on ipak nije ljudski začepljivač rupa toga ranga, nitko nije, tako da im ostaje samo ubacivati otvorene šuteve i nadati se najboljem, odnosno da će ih biti više nego batina pod košem. Šanse su i dalje debelo na njihovoj strani obzirom da imaju tri najbolja šutera u ligi i možda svih vremena, ali večeri poput ove posluže kao podsjetnik da, kao što reče Jack Lemmon, nitko nije savršen.

Što se Spursa tiče, samo su još jednom podsjetili na to što jesu. Dakle, i u ovoj inkarnaciji bit će sjajno pripremljena momčad koja će vrtiti svoje setove disciplinirano kao da je na treningu i koja će odrađivati posao bez obzira bio prvi ili zadnji dan sezone (Gasol sinoć nije djelovao uštimano, ali Parkerovi ulazi i Aldridgeova otvaranja bili su precizni i pravovremeni kao mjenjač novog auta). Ako im se pri tome zalomi kiša trica kao u slučaju Simmonsa i Millsa sinoć, tim bolje. Ono bitno je da su pokazali naznake dubine kakvima se bilo teško nadati nakon gomile ovoljetnih promjena. Ako će stvarno opet imati rotaciju 10 i više NBA igrača duboku, onda nema sumnje kako će Pop iz njih znati izvući 60 pobjeda zatvorenih očiju. Vampiri-zombiji.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (2) Trackbacks (0)
  1. Kao Jazz fan, mogu odahnuti jer je ova tekma pokazala da je većina rupa od prošle sezone solidno popunjena. Posebice s Hillom na playu. Gobert i Hood su spremni za iskorak.
    Samo jedna mala digresija – nije Jack Lemmon rekao nitko nije savršen (ako se referiraš na završetak “Neki to vole vruće”), nego Joe E Brown, odnosno njegov lik Osgood Fielding III.

  2. @ Art – hvala na ispravku, sad sam se sjetio 🙂 scena mi je bila pred očima kad sam pisao, ali nisam razmišljao da nema smisla da Jack obučen u ženu kaže taj line u onom kontekstu. mozak = šupak


Leave a comment

Trackbacks are disabled.