60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

8Nov/164

POWER RANKINGS, WEEK TWO, PART ONE

Tokom dana osvanut će tri posta, u svakom po deset momčadi, čisto da se lakše diše. Gomila natuknica, odgledao sam od svake utakmice barem četvrtinu, od većine i više, tako da sam mogao slobodno pisati svaki dan, ali tlaka je dizati post. Zato će sada biti materijala za dva dana, a nadam se i podcastu koji će popuniti ostatak tjedna. Liga je sjajna, a o tome da će Warriorsi uništiti NBA sve govori činjenica da je utakmica tjedna, utakmica koju sam iščekivao s najvećim žarom, ona između Lakersa i Sunsa. Idemo na prvih deset.

1. CAVS

Nisu briljirali, ali nisu ni imali previše prilike jer im je raspored donio dva zicera. Stoga, nema ih smisla kažnjavati zato što su odradili posao i dopustili da im koš razlika i obrana malo popuste. Protiv oslabljenih Kelta, koji su nastupili bez tri od šest najboljih igrača (uz Olynyka, nije bilo ni Horforda ni Crowdera), dobili su na rutinu, dopustivši tek u završnici kozmetički popravak slike. Protiv Sixersa su se pak malo previše opustili pa su se morali spašavati u završnici, slično kao i tjedan ranije protiv Orlanda. Srećom, imaju se na koga osloniti – par dobrih reakcija u obrani (Irving fenomenalan na ovom dijelu parketa u clutchu, to treba istaknuti) i rutinska egzekucija u napadu (LeBron i u drugoj brzini stigne pronaći dovoljno igrača otvorenih na perimetru) i eto ih i dalje bez poraza. Novi tjedan donosi nešto zanimljivije utakmice protiv Hawksa i Hornetsa, ali i dalje su samo 3 u tjednu od čega dvije doma. Ovako ugodan rasporeda trajat će praktički do Božića i sudara s Warriorsima tako da imaju šansu napumpati score i drugi dio godine držati noge u zraku.

2. CLIPPERS

Tjedan nije krenuo sjajno, u bitci dviju ponajboljih obrana lige Thunder je bio mrvicu bolji u završnici u oba smjera. Dužinom koja je kao naručena za braniti pick igru su izludili napad Clippersa, a uz to je Westbrook imao nešto lakši posao od Paula - dok se potonji pokušavao osloboditi Robersona, Rivers je muku mučio složiti postavu koja bi funkcionirala. Mbah A Moute na parketu je omogućavao Westbrooku da igra libera i napada linije dodavanja, dok istovremeno na drugoj strani nije bio u stanju uštopati Westbrooka. Igranje s Crawfordom na trojci tek nije dolazilo u obzir jer tada je Russ još lakše dolazio u sredinu. Uglavnom, vidjeli smo dobar dio klasičnih problema koje Clippersi imaju s Thunderom, s tim da ovaj put nigdje u blizini nije bilo Duranta. Međutim, Russ ostaje nezgodan matchup koji može odlučiti utakmicu ako ga obrana stavi u priliku za tako nešto.

Zato su sve popravili u ostale tri utakmice. Protiv Memphisa su još jednom muku mučili s realizacijom, ali obrana stvarno funkcionira sjajno - Jordan na Gasolu i Rivers na Conleyu odradili su odličan posao, tako da su mogli zatvoriti ispušne ventile poput Ennisa i Greena, čak i odmarati Paula na Allenu veći dio večeri, a sve ovo posebice je bilo važno u završnici. Protiv Spursa obrana opet sjajna, s tim da je napad ovaj put imao lagan posao jer gosti su bili premoreni, praktički predali su se do poluvremena.

Pistonsi su pali još ranije, već na pola prve četvrtine. Obrana granitna, što se kaže igraju kao po špagi, a napad u startu u plusu jer Harris ne može držati Griffina ni na perimetru ni na bloku. Kako ni Smith baš nije imao šanse protiv Paula obzirom da je KCP morao trčati kroz blokove za Reddickom već nakon 6 minuta je sve bilo gotovo. Što nije mala stvar – bez obzira što su Pistonsi promijenili nekoliko vremenskih zona dan ranije i što su igrali bez najboljeg beka, način na koji su Clippersi dominirali više govori o njihovoj trenutnoj formi nego o Detroitu. Nitko trenutno ne igra bolju obranu od Docovih veterana koji protivnike drže na 90 poena na 100 posjeda.

3. SPURS

Nakon što su prvi tjedan završili šamarom od strane Jazzera, dobili su brzo priliku za popravni. I tu se pokazalo zašto su neki treneri veliki, jer ne rade iste greške dva puta. Pop je srezao minute Leeu i puno više pažnje posvetio obrani perimetra, posebice Lylesa, vrativši Simmonsa u rolu s klupe, a Andersona među startere. Spursi su puno bolje izgledali, posebice klupa i to je bilo to, Jazz u hodu nije imao šanse doći do novih rješenja. Izostanak Parkera kod Spursa nije se ni osjetio iako se Laprovittola baš i nije pokazao u prvoj većoj roli u NBA. Mills je u ovom trenutku ionako bolji košarkaš od Tonya tako da je startna petorka funkcionirala sjajno, a Manu i više Aldridgea s drugom postavom ionako su se pobrinuli za kreaciju.

Protiv Clippersa na drugoj večeri back-to-backa nisu imali šanse, dakle liga je upropastila još jedan potencijalni derbi lošim rasporedom. Let iz Salt Lake Citya u LA gdje bi kao trebao igrati obranu protiv Paula i Griffina? Svašta. Ovdje je čak i Kawhi igrao kao smrtnik, sve je bilo gotovo u 12 minuta usprkos tome što su otvorili s 8-0 (i to tricama Gasola i Aldridgea čime su potencirali flex kvalitete), samo da bi idućih 7 minuta ubacili 2 poena naspram 28 Clippersa. Ga-že-nje. Tako je Pop imao dovoljno vremena za tražiti buduća rješenja na klupi, Laprovittola u puno boljem izdanju ovom prilikom, a do šanse je konačno došao i rookie Murray.

4. WARRIORS

Odradili su posao protiv Russa i Thundera uz partiju koju je Durant očito shvatio osobno. O tome zašto je liga ovakav razvikani događaj lišila ikakve drame lošim slaganjem rasporeda, više u nastavku posta kada dođemo do Thundera.

Uglavnom, ili su se ovdje energetski potrošili ili nešto drugo, pojma nemam, ali za Lakerse nisu sačuvali ništa. Kada se manjku defanzivne želje doda i loša Curryeva partija i još gora Thompsonova, eto još jednog poraza u Los Angelesu. Lani su došli direktno iz diska na tekmu, ove godine valjda nisu stigli na zabavu jer su morali iz Oaklanda odmah u LA, gdje D'Angelo i društvo čak i nisu morali odigrati neku posebnu partiju da ih srede.

Iskupili su se protiv Pelicansa, šuterski sjajni sa Stephovih 13 trica. Za takvu napadačku učinkovitost rješenja nemaju ni bolje momčadi od New Orleansa iako su problemi i ovdje bili vidljivi. Sa Zazom ne funkcioniraju toliko sjajno prema naprijed, opet su izgubili bitku u skoku, a opet su i dosta minuta jahali Death Star lineup koja je ove sezone druga najčešće korištena postava. Usporedbe radi, Kerr svoju udarnu postavu koristi 25% češće tijekom ovih prvih 7 utakmica nego što je to slučaj bio lani u regularnom dijelu u onih 37 u koliko su nastupili s death lineupom. To ne zvuči puno kada uzmeš u obzir da se radi o tek par minuta više u prosjeku, a i to je bilo logično za očekivati obzirom na promjene koje su napravili, ali svakako je indikativno za novi identitet momčadi.

Lani su si mogli priuštiti koristiti ih samo u clutch situacijama i kada treba okrenuti smjer utakmice, svjesni da tako čuvaju Draymonda, ove godine pak one su sastavni dio njihove osnovne konstrukcije potrebne da bi uopće ostali u igri. Što uopće nije loše, dapače, rezultati su vrhunski (napad elitan, obrana nije u rangu lanjskog death lineupa, ali je iznad prosjeka u odnosu na ligu), samo eto ovakav kontekst otežava život Greenu i Durantu koji će se morati gurati u sredini više nego ikada ranije u karijeri. I zato je sezona zanimljiva, jer čak i ovakva momčad s dva najbolja strijelca današnjice mora naučiti funkcionirati zajedno na oba kraja parketa. Pogotovo na ovom manje atraktivnom.

5. RAPTORS

Rutina u završnici dovoljna protiv jalovih Wizardsa, slično se može reći i za tekmu protiv Heata. Jednostavno, DeRozan je u takvoj formi da im uz njega nije trebalo ništa više osim solidnih izdanja u obrani. Protiv Kingsa su imali čisti zicer, još lakšu utakmicu od ove dvije, na domaćem parketu protiv izmorenog protivnika koji je igrao petu utakmicu u sedam dana i koji je stizao na drugu večer back-to-backa. Trebalo je samo napasti u prvoj četvrtini, ali bez energije Valanciunasa, koji je propustio utakmicu zbog ozljede koljena, nisu imali dovoljno za zaustaviti Cousinsa. Naime, startali su s dva rookiea jer ne zaboravimo da je izvan pogona i Sullinger, tako da je Cousins imao prilike dominirati. Držali su se Raptorsi rezultatski usprkos ne baš sjajnoj igri, ali ovaj put nije bilo DeRozana da spasi stvar, a nije jer je Cousins još bolju partiju odigrao u obrani gdje je čistio sve u reketu (DeRozan će sanjati koliko puta ga je ovaj zaustavio na putu do obruča).

6. HAWKS

Uzeli su večer slobodno u obrani protiv Lakersa, a i u napadu nisu pokazali previše rješenja, uglavnom su pokušavali koristiti mismatch koji je Howard imao u sredini protiv Zubca i Randlea, tako da cijelu večeri nisu uhvatili pošteni ritam. Doduše, Lakersi očito nisu krama, tako da se tu nema što posebno izvlačiti na račun nekih pogrešaka, mogli su izgubiti sve i da su odigrali puno bolju napadačku partiju.

Slično su krenuli i protiv Wizardsa, trebalo im je poluvrijeme da shvate da je pick & roll Schroedera i Howarda najbolje rješenje, ali opet nisu bili u stanju ubaciti dovoljno (a i red je bio da Washingtonu ima malo sreće u jednoj završnici). Popravili su dojam protiv Rocketsa, cijelu večer su čekali Hardena u zoni, držali tako pod kontrolom napad gostiju, na drugoj strani jednostavno koristili slabosti njihove obrane, posebice u tranziciji. Uglavnom, kada realiziraš 73% na obruču, dobiješ tekmu, to je poanta.

Za fanove Hawksa pak najvažnije je da razloga za paniku nema, usprkos promjenama za sada ostavljaju dojam sigurne playoff momčadi na Istoku, Howard igra odlično i održi li približno ovakvu razinu forme u dovoljno će utakmica imati takvu moć pod koševima da im neće ni trebati previše ostalog. Koliko zdravi Dwight donosi u odnosu na Horforda najbolje pokazuje podatak da je lani najslabija skakačka momčad lige sada top 5 u skoku u napadu, odnosno top 10 defanzivno (ukupno gledajući, više skokova u postotcima u oba smjera od njih kupe samo Denver i Chicago).

7. HORNETS

Jedna četvrtina u turbo brzini dovoljna za odraditi posao protiv Sixersa, agresivna obrana na loptu i zona oko obruča u kombinaciji s dovoljno šutera prema naprijed (ozljeda Hibberta je bonus) bili su previše za Sixerse koji nisu imali rješenja u sredini za Zellera nakon pick & rolla (odmarali Embiida), pogotovo kad je na parketu bio Okafor umjesto Holmesa. Slično i protiv Netsa, nakon kilavog prvog dijela u drugom odigrali dovoljno da upišu još jednu pobjedu. Kako su Netsi igrali bez Lina, jasno je da im je lagani raspored bio još lakši, ali je vrhunac tjedna ionako postala pobjeda protiv Pacersa.

Tu su pokazali da su, za razliku od gostiju koji se još traže, uigrani stroj. Batum i Kidd-Gilchrist maksimalno su koristili to što Indiana pokušava igrati veći dio večeri s dva takva loša defanzivca kao što su Teague i Ellis zajedno, jedan je uvijek imao prilike napasti kroz mismatch, a uz to u Zelleru su imali centra koji se odlični kreće izvan reketa čime su uštopali osnovu igre protivnika, a to je pick & pop s Turnerom, plus je MKG mogao jahati na Georgeu. McMillan se nije ni okrenuo, a već je bio u rupi iz koje nema povratka (nije slučajno George svoje najbolje minute odradio kad bi MKG sjeo na klupu i kada ga je preuzimao Batum).

8. JAZZ

Lagano hvataju ritam, Hill i Hood navikavaju se jedan na drugoga, Lyles se nameće za ozbiljnu rolu, Favors u sve boljem stanju, Gobert u sjajnoj formi i sada kada im se pridodao Hayward mogu poletjeti. Mavse su riješili po kratkom postupku, do poluvremena, rutinski i to još uvijek bez Haywarda. Spursi su im se pak revanširali štopanjem Lylesa i klupe, a onda je uslijedio put na Istok na kojem su konačno dobili prilike zaigrati s najboljim kreatorom.

Protiv Knicksa je Hayward odmah pokazao da će ovo biti sezona u kojoj se bori za novi ugovor, izgleda napumpano i tako i igra, živio je na liniji slobodnih. Kao Jimmy Butler kada je svojedobno krenuo dokazati da može nositi napad, Gordon traži kontakt, samo spusti glavu i jurne u sredinu, maksimalno agresivan svaki put kad se ukaže prilika. Najviše je koristio posjede kada ga je čuvao Carmelo tako da su Knicksi morali staviti Thomasa na njega u završnici (što i nije bilo loše jer su mogli igrati s Melom na četvorci i Zingisom na petici), ali su iz nekog razloga svejedno preuzimali na picku svaki put, tako da su Jazzeri samo vrtili 1-3 pick & roll i pustili Haywarda da zabija preko Rosea. Uglavnom, pokazao je odmah da je spreman biti closer kakav im treba, računajmo da je ovo utakmica kakvu bi Jazzeri vjerojatno izgubili u zadnje dvije godine.

Uz nabrijanog Haywarda, pokazali su i sklonost igranju s jednim visokim u završnici, s čime su nastavili i u ovoj utakmici, Johnson je bio smallball četvorka i gurao se s Melom. Sutradan ih je čekalo odrađivanje posla sa Sixersima i to bez Hilla, koji je dobio poštedu zbog lakše ozljede prsta. Gobert dominantan u reketu obrambeno, Hayward drugu večer za redom pokazao da je ovo njegova momčad i da neće biti demokracije bez obzira na gladna usta uokolo. Zakaparimo ga za all-star već nakon dvije tekme.

9. THUNDER

Ponovili su fenomenalnu obranu i protiv Clippersa, dali su si šansu, Westbrook zabio kad je trebalo, dakle ta formula elitne obrane (u kojoj su već našli minute Grantu) i Russovih herojstava očito je za sada dovoljna za ostati playoff momčad.

Jasno, protiv Warriorsa niti 24 sata kasnije nisu imali nikakve šanse. Energija koju troše u obrani teško se može ponoviti dvije večeri za redom, tako da je ovo bila kamilica. Ono što je fascinantno je zašto NBA ovakvu utakmicu, koju reklamira kao nešto posebno i koju maksimalno nabrijava, uopće stavlja u ovakav termin i time servira očiti poluproizvod za koji smo i prije podbacivanja znali kako će završiti obzirom na kontekst? Ovo prodavanje muda pod bubrege u kojima je važnija ambalaža za prosječnu kućanicu nego vrhunska košarka za prave fanove moći će se prodavati još neko vrijeme, ali porast analitičkog praćenja lige, sve bolji komentatori i sve educiraniji fanovi kad-tad će postati kritična masa koja će natjerati ligu da ozbiljno razmisli o promjeni rasporeda. Ili skratiti sezonu pa izbaciti back-to-back utakmice i ostaviti barem dva dana odmora kada su promjene vremenskih zona u pitanju, ili jednostavno produžiti cijelu priču za mjesec dana i dobiti potrebno vrijeme (ako vam se čini previše dodati mjesec dana sezone, ne zaboravite da nebitna predsezona traje skoro toliko, dakle dva tjedna kampa i nakon toga odmah na parkete, a ne igrati 6-7 nebitnih utakmica u kojima gomilu minuta dobivaju tipovi koje ćeš ionako otpustiti kad počne prava stvar).

Super su bili i protiv Wolvesa, odigrali utakmicu u svom stilu defanzivno, protivnik im lošom obranom pomogao da dišu u napadu, što su svojom agresivnošću maksimalno koristili. Imaju identitet, Donovan je to dobro zamislio i to im je šansa čak i u ligi gdje je šuterska efikasnost na cijeni, a oni je očito nemaju.

Međutim, imaju tu su suludu obrambenu energiju kojom su Heat zadržali na 37% šuta iz igre i mizernih 12 asista u 48 minuta akcije (još kad znaš kakve sve gluposti NBA vodi kao asiste, ispada da je Miami na utakmici imao možda 5-6 zicera koji su proizašli iz pas igre). Iskreno, nije da su čak i morali ubaciti u petu brzinu osim na samom startu, dovoljno je bilo odraditi posao kroz postavljenu obranu jer baš imaju idealan matchup za Miami, Adams drži Whitsidea 1 na 1 bez problema i pokretan je u branjenju pick igre, a Roberson je cijelo vrijeme mogao pomagati ignorirajući Winslowa. U napadu im je bilo dovoljno u startu zabiti hrpu poena iz tranzicije i dobiti poneku tricu od Sabonisa koji se profilira u stretch igrača i kojega je Donovan lukavo prepoznao kao najzrelijeg defanzivca od hrpe preostalih visokih.

10. LAKERS

Možda neće u playoff, ali već nakon ovog malog uzorka je jasno da su šanse za zadržati pick koji ima samo top 3 zaštitu minimalne. Previše je ovdje talenta stavljenog u smislen sistem da ne uhvate 30 kao od šale.

Tjedan su započeli odličnom partijom protiv Hawksa i to sa Zubcem kao starterom (Mozgov out radi lakše ozljede) koji je solidno držao sredinu protiv Howarda. Dwight je kupio gomilu otpadaka i držao priključak za Atlantu, pogotovo kada je centra igrao Randle. Samo, Walton se s tim nije zamarao, svjestan je da ako želi funkcionalan napad uz Randlea mora staviti šutera, što je ovom prilikom bio Nance. Klupa sjajna, kreiraju poene lakoćom s Williamsom i Clarksonom, s tim da je Williams ovom prilikom bio partner Russellu u završnici umjesto Clarksona. Tu je Walton pokazao još jednom da je majstor, ne držeći se slijepo rotacije dao je šansu igraču koji je bio vruć.

Protiv Warriorsa neočekivani poklon, 9-35 šut Stepha i Klaya otvorio je vrata pobjedi. Sjajno su mijenjali strane i igrali nesebično što je tražilo dodatni napor i od obrane Warriorsa, a to je baš ono što recimo nedostaje jednim Sunsima koji su, iako imaju potentnu momčad s gomilom kreativaca na perimetru, kao uzor umjesto Warriorsa ili Spursa odlučili koristiti Thunder. Što se naših junaka Lakersa tiče, opet su posebno dobri bili u završnici s Randleom na petici, s ovom postavom su nadigrali i Death Star lineup.

Gle, ako će Dallas po pick, ako će Memphis uskoro ostati bez Gasola ili Conleya, ako će Wolvesi ovako muku mučiti s obranom, ako će Pelicansi upadati u sve dublju rupu, ako će Rocketsi ovako upadati u minuse s obranom, a nemaju elitni napad da to nadoknade, onda se otvara mjesto u playoffu u koji može uletjeti ovako razigrana momčad. Uspije li im to, Walton je COY. Mislim, čovjek je našao načina korisnim učiniti jednog Younga koji više nema prilike driblati, već čeka u spot-upu i zabija otvorene trice.

I onda je stigla utakmica tjedna. U sudaru dviju najatraktivnijih mladih momčadi, Lakersi su ipak bili bolji - njihovi tricaši (Young, Deng), klupa (Clarkson, Williams, Ingram) i udarna postava bili su previše za Sunse iako je Booker dobio dvoboj protiv D'Angela, barem na papiru. Phoenix ih je pratio do same završnice kad je ipak presudio veći izbor opcija koji ima Walton koji je opet miksao dok nije našao idealnu postavu – uz već standardnu završnu postavu s Randleom na petici, Ingram je uskočio na četvorku jer se Nance ozljedio (i opet pokazao all-round kvalitete), Young je igrao umjesto Denga jer je bio raspoloženiji šuter, a Clarkson je ovaj put dobio prednost pred Williamsom kao partner Russelu. Koji je bio pravi lider u završnici – odlična obrana na lopti, agresivan u skoku, sjajni asisti, siugran dribling, ključne trice. Hakler i pol, usprkos slabijim brojkama na kraju ipak pokazao da je zreliji od Bookera koji je u završnici prečesto gubio Clarksonsa iz vida u obrani. Uz to Russell je neprikosnovena prva opcija Lakersa, Sunsi pak i dalje imaju smetnju zvanu Bledsoe koja u ovakvim situacijama zna potrošiti par posjeda uzalud, što se pokazalo kritičnim. Još više o ovom sudaru u nastavku kada dođe red na Sunse.

Posted by ispdcom

Filed under: bball Leave a comment
Comments (4) Trackbacks (0)
  1. Da praviš listu najpoželjnijih igrača za gledati ove sezone, koliko bi visoko Embiid bio? Top 3? meni bar jeste…

  2. @ Lenard – pored ovakve gomile vrhunskih haklera na vanjskim pozicijama? ni blizu

  3. San Antonio je letio iz SLC-a natrag kuci, sto ne umanjuje pobjedu Clippersa.
    Tko bi mogao uzeti Bledsoea? Tko ce posegnuti za Tysonom Chandlerom? Po meni je on visak ukoliko misle ista raditi s Lenom, jer mi nema smisla njihova ko-egzistencija.

    Pozdrav

  4. Neke impresije od ovog top 10.

    Jako sam negativno iznenađen Gobertom u napadu, potpuna je smetnja samom svojom pojavom. Da bi ima neku funkciju koriste ga kao na laktu za prijenos igre dok bekovi istrčavaju. Nema u njemu kreacije da pogodi igrača na cutu ili da zakuca igrača blokom, pa se njegov bek lakše oslobodi. Kada stoji uz aut liniju zatvara prilaz reketu i sve mi manje napadačkog smisla imaju onda postave s njim i Favorsom. Još se to nekako kotrlja kad izađu u 4 out, ali su opet za pobjedu protiv Knicksa trebali nekoliko poteza Hooda i Joea.
    Možda je rješenje da ga više koriste kao rollera, dok su 4 out.

    Trenutno mi u ligi nema zabavnije momčadi od Lakersa (uz Denver) i Russa.
    Waltonu samo na račun Younga bi trebalo dati coy, a da ne govorim o tome kako je Randleu dao jako puno šanse za igru na što mu ovaj vraća čudesno. Njegovim daljnjim razvojem, pogotovo u šutu s distance Lakersi bi lijepo mogli profititrati jer se već barklijevski fajta za skokove


Leave a comment

Trackbacks are disabled.