ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

15Nov/1613

POWER RANKINGS, WEEK THREE

Idemo na jedan mega osvrt na tjednu akciju, a sutra bi konačno trebali imati i podcast.

1. CLIPPERS

Dominantan tjedan, doslovno tri utakmice su riješili već nakon pola prve četvrtine, a nešto slično su prošli put napravili i Spursima, tako da je očito da su u vrhunskoj formi. Istina, imali su sreće što su im na startu Blazersi došli premoreni na drugoj večeri back-to-backa, ali posao treba odraditi, a oni doslovno melju. Taj njihov valjak osjetili su i Wolvesi čija slabašna obrana nije imala šanse protiv razigranih Paula, Griffina i Redicka, a na autopilotu su odradili i dobar dio utakmice protiv Netsa nakon što su je otvorili besprijekornom prezentacijom u oba smjera.

Praktički, jedina utakmica u kojoj su se morali potruditi bila je ona protiv Oklahome gdje su otputovali odlučni osvetiti se za do sada jedini poraz u sezoni. Iako im je Russ i ovaj put ubacio dovoljno, posebice u završnici, puno bolje su zatvorili sredinu i uopće su ga tjerali na puno teže šuteve. Samo, bila je ovo večer u kojoj je Thunderu upadalo sve s perimetra tako da Clippersima obrana nije bila od koristi koliko fenomenalne partije Paula i Griffina u napadu. Za razliku od prve utakmice, ovdje su svaki agresivniji pokušaj izlaska Thundera na loptu kažnjavali brzim kretanjem lopte i sekundarnom akcijom (npr. ako bi Adams visoko izašao na picku, Paul bi odmah asistom pronašao ili Griffina ili Redicka koji su odmah napadali iz spot-upa), a kada bi domaćini ostali u zoni jednostavno su tražili Griffina koji je lakoćom zabijao 1 na 1 protiv Sabonisa i povremeno Kantera.

2. CAVS

Opušteni pristup vidljiv proteklog tjedna ovdje im se osvetio, s dobar dio večeri ležernom obranom i poprilično improviziranim napadom nije se dalo držati pod kontrolom maksimalno angažiranu Atlantu. Koja je i bez Korvera zabila svoje otvorene trice, dominirala u skoku i čekala priliku. Čak je i Schroeder djelovao potpuno pod kontrolom i upravo je pick igra njega i Dwighta otvarala prilike na sve strane. Pa tako i u završnici prvog dijela kada su Cavsi tražili rješenje u napadu i kada su Hawksi iskoristili činjenicu da je Lue na parket stavio Lovea i Fryea kako bi izgradili prednost koju će držati do kraja utakmice. LeBron je u završnici zamalo iščupao pobjedu, ali Cavsi je ove večeri nisu zaslužili, previše je tu bilo grešaka, posebice defanzivno.

Nakon ovakvog poraza bilo je za očekivati da će protiv Wizardsa izoštriti fokus i povećati razinu izvedbe, tako to obično ide u NBA, dobra partija petorke i puno veći izbor rješenja za sakate Wizardse su bili previše – kad su u drugom poluvremenu krenule upadati trice, Cavsi su otišli na razinu koju ni bolje izdanje Washingtona od ovoga bez Beala ne može pratiti.

Protiv Hornetsa još bolji, iako su igrali bez Smitha i iako su imali periode u kojima definitivno nisu igrali na šampionskoj razini, na tempomatu su odvozili utakmicu, zabivši tricu svaki put kad je trebalo (samo Rocketsi i Blazersi su ih do sada zabili više, a samo Rocketsi ih potežu češće). O njihovom pristupu u ovoj utakmici sve govori podatak da je Lue utakmicu odlučio zaključiti s petorom McRae-Shumpert-Jefferson-James-Frye kako bi nagradio one koji su tijekom večeri pokazali najviše volje igrati obranu.

3. WARRIORS

Tjedan za uigravanje, pa su ga za to i iskoristili - zasjeli su na prvo mjesto po efikasnosti u napadu i vjerojatno će se tu zadržati do daljnjega. Sredili ekspresno umorni Dallas koji je uz očekivano odmaranje Boguta na polici za ovu utakmicu ostavio i Matthewsa i Bareu. Nakon ovakvog treninga imali su dovoljno za napraviti nešto što je u manje povoljnim okolnostima obično nemoguće – doći u Denver na drugoj večeri back-to-backa i bez problema razbiti domaćine. Napad im je već uigran, ovdje je funkcionirao savršeno, pogotovo jer su Nuggetsi s dva visoka servirali gomilu otvorenog prostora na perimetru. Obrana solidna, razvoj utakmice i protivnik omogućili su im da cijelo vrijeme imaju klasičnu peticu na parketu tako da su ovaj put i u reketu odradili solidan posao. Protiv Sunsa tek još jedan šuterski trening, večer odmora u obrani, Steph i Klay 10 trica, a Durant zamalo vodi ligu po broju zakucavanja s 23 (ima ih više nego Leonard i Westbrook zajedno ili ako hoćete više od Whitesidea, a ispred su samo Jordan i Giannis). O postotcima šuta da ne pričamo, među igračima koji su do sada odigrali više od 300 minuta samo on i Steph imaju TS% iznad 65%, a efektivni šut im je debelo iznad 60%. Meni osobno apsolutno najdraži podatak sezone do sada - KD je do sada ubacio 19 trica i na njih 95% je bio asistiran. Znate koliko mu je prosjek trica koje je šutirao nakon asista bio u Oklahomi? Lani 64%, u karijeri 75%. Ono, pričajmo o demokratskim promjenama.

4. HAWKS

Odlična partija u oba smjera protiv Cavsa, Schroeder i Howard odlični u pick & rollu, Millsap s dovoljno prostora za napadati iz post-upa ili spot-upa kao sekundarna opcija, Hardaway je zabio što je morao s perimetra kad već nije bilo Korvera i Hawksi stvarno izgledaju dobro čak i u napadu u ova tri tjedna. Obrana je pak izdržala do kraja sve pritiske Cavsa koji su na iskustvo pokušali ukrasti utakmicu u samoj završnici, ali Schroeder je pokazao izuzetnu zrelost kod donošenja odluka i mirno priveo stvar kraju – kad je trebalo zabiti, zabio je, kada je trebalo baciti povratnu, napravio je i to. Doduše, pomogao je i Lue par puta odlučivši se u krivim trenutcima držati na parketu dvojac Love-Frye, ali nije bitno, ova pobjeda ne bi ništa značila Cavsima, a Atlanti itekako dobro dođe kao potvrda da su na pravom putu. Ovo je stvarno solidna momčad već sada i kako stvari stoje biti će opasniji od lanjske verzije zbog tog balansa na oba kraja parketa kojega lani jednostavno nisu imali.

Obzirom da ih je odmah sutradan čekala utakmica protiv Bullsa, nova pobjeda je time još vrijednija. Izmorene startere vukla je sjajna klupa koja je izrešetala Bullse i stvorila prednost koju su starteri sačuvali do kraja. Butler, koji je u fenomenalnoj formi, vukao je Chicago, ali čim je Hoiberg krenuo miksati došlo je do novog rasula kojega je Atlanta opet znala iskoristiti. Na kraju ispada rutinska pobjeda protiv nezgodnog protivnika gdje su čak stigli testirati i skakačku kvalitetu – ubili su Bullse pod oba obruča, oduzeli im oružje koje imaju u napadačkom skoku i tako na još jedan način dokazali koliko su ozbiljni i drugačiji (ovakvi Bullsi s Lopezom i Gibsonom bi onu lanjsku momčad s Horfordom uništili skupljanjem odbijanaca).

Ništa manje ozbiljnosti nisu prezentirali ni protiv Sixersa, gdje su opet dosta koristili klupu koja je i ovom prilikom dokazala koliko je korisna. Delaney izgleda kao pravi back-up play, zabit će ono što mora, ali prije svega izuzetno dobro pazi na loptu i ne davi je, Hardaway šutira kao Korver, Sefolosha uz obranu zabija i otvorene trice, a Muscala je sposoban igrati licem košu kao triple-threat, što je uloga u kojoj ga nismo gledali od NCAA dana. Nakon ne baš sjajnih uvodnih godina u kojima je uglavnom služio za popunu minuta, sada izgleda kao potencijalno legitimni treći visoki u rotaciji koji može odraditi gomilu toga u oba smjera. Ovdje su čak dobili i nešto od Humphriesa koji je standardni smetlar na kojega smo navikli, kupi skokove, zabija zicere, a uzet će i otvoreni šut sve do trice. Uglavnom, ovakva klupa samo doprinosi dojmu da imaju balans, a kada dobiju nazad Scotta, možda i Splittera, bit će još bolji. S Torontom igraju početkom prosinca, to će biti utakmica koju treba gledati jer se radi o obračunu dva najozbiljnija pretendenta na ono jedno slobodno mjesto u finalu Istoka.

5. SPURS

Rocketsi su ih veći dio večeri nadigrali, Pop je miksao non-stop ne bi li našao raspoloženu kombinaciju, na kraju se jedino mogao osloniti na postavu s Leonardom kao smallball četvorkom. Vratio se Green u akciju, ali nedostajao im je bek u rotaciji (Laprovittola ipak neće moći tek tako uskočiti u NBA ritam), kao i visoki kojega mogu poslati na parket bez straha da se na raspadnu obrambeno (jedino su se na Aldridgea mogli osloniti jer Dedmon, Lee i Gasol protiv Rocketsa su bili na streljani). Ni krivi ni dužni na kraju su dobili priliku, Harden im je lošim odlukama u zadnjim sekundama omogućio čak 4 posjeda za eventualni produžetak ili pobjedu, ali nije ovo očito bila večer u kojoj bi im upao šut. Što je samo podsjetnik da u ligi u kojoj su svi ludi za tricama Spursi opet potežu premalo s perimetra (tek su 26.), ali ono što ih izvlači je činjenica da ubacuju s 40% učinka.

Odradili su zato posao protiv Detroita, u napadu racionalno, u obrani solidno, maksimalno koristeći slabosti Pistonsa. Koji pak nemaju opcija na klupi za izazvati početnu taktiku Spursa tako da su ovi do zadnje četvrtine već imali popriličnu zalihu (npr. umjesto da pokušaju izazvati twin towers formaciju s Harrisom veći dio utakmice, SVG je uglavnom pokušavao parirati Drummondom i Leuerom pod košem). Vratio se Parker, tako da je Mills donio kvaltietu više klupi, a kombinacije njega i Gasola ili njega i Aldridgea bile su previše za Udriha i Baynesa.

Nakon osvete Jazzu u prošlom tjednu, sada su se osvetili i Rocketsima i to u nimalo ugodnoj situaciji, samo večer nakon natezanja s Pistonsima. Ali, kao i protiv Detroita, rutinski su znali koristiti probleme koje protivnik ima, u slučaju Pistonsa to je bio napad, kod Rocketsa ovaj put obrana i Millsom ojačana klupa. Iako nisu zabili kvotu trica, Leonard i Parker su realizirali gomilu zicera na obruču, za ostalo se pobrinula dubina. Pop umjesto druge petorke sada češće ostavlja Aldridgea ili Gasola s četiri rezerve i uopće drži konstantno jednog na parketu, to je bila ključna promjene u odnosu na prvu utakmicu tjedna koju su otvorili porazom jer im je učinak klupe bio mizeran.

Protiv oslabljenog Heata odradili posao rutinski, još jedna dobra partija Gasola koji je toliko solidan bio da Pop za razliku od prve utakmice uopće nije imao potrebu Leonarda koristiti na četvorci (ako se sjećate, u prvom sudaru ova dva suparnika Spursi su na kraju izvukli pobjedu tek kada su zaigrali s jednim visokim i kada je Kawhi ubacio u brzinu više), isključivo je jahao postave s dva visoka i secirao Miami držeći reket pod kontrolom.

6. RAPTORS

Protiv Oklahome Poeltl i Siakam opet su izgledali kao dva rookiea, ali zato su ih spasili Patterson i Nogueira. Njihovom ulaskom zatvoren je reket, a Nogueira je tako dobro igrao protiv Adamsa da ga je Casey stavio u startnu petorku na poluvremenu. Kad su stabilizirali zadnju liniju, mogli su stati u zonu i čekati da Thunder umre od nedostatka kreacije i šuterskih opcija, što se i dogodilo. Lowry i DeRozan pak nisu imali takvih problema na drugoj strani jer, osim na startu utakmice, od presinga Thundera nismo vidjeli previše, u biti bilo je puno više situacija u kojima im je obrana ostajala na petama i spora u reakcijama jer nisu mogli pokriti oba beka koji su zajedno imali 19 asista. Roberson je morao biti na DeRozanu, tako da je Lowry imao lakši posao u pick & rollu osloboditi se Westbrooka ili Oladipa, više im nije ni trebalo. U biti, da nije Oladipo izvan očekivanja zabio neke trice, završnica bi bila još manje zanimljiva.

Muda su pokazali i na gostovanju kod Hornetsa, doduše sada s puno boljim učinkom pod košem jer se vratio Valanciunas. S i dalje razigranim Nogueirom koji je potpuno izbacio Poeltla iz rotacije i uz to dobio minute u završnici, imali su dovoljno pod košem, a za ostalo su se pobrinuli Lowry i DeRozan, posebice u šihtama koje su igrali s rezervama te naravno u završnici gdje za njih u izolacijama domaćini nisu imali rješenja.

Bez Carrolla su zaigrali protiv Knicksa, dobio čovjek dan odmora, što i nije problem jer je Powell u ovom trenutku vjerojatno i bolje rješenje. Također, ni usporeni Valanciunas nije problem jer Nogueira igra kao MVP njihovog tjedna, takav je bio i u završnici protiv Knicksa kada je dominirao pod oba reketa, a posebice u obrani. Ova dva osvježenja odradila su gomilu poteza u završnici utakmice da izbiju Knicksima nadu u preokret, za ostalo se pobrinula rutina bekovskog dvojca koji je zabijanjem bez problema kontrolirao utakmicu cijelu večer.

7. JAZZ

Treće gostovanje u četiri dana i to kod Hornetsa očekivano ih je ostavilo bez municije u završnici. Nosili su se dobar dio večeri s domaćinima, ali Hayward usprkos još jednoj odličnoj partiji nije mogao napraviti dovoljno, pogotovo ne jer je na drugoj strani Walker uživao zabijati pored Macka i Exuma. Hill je naime i drugu večer odmarao zbog ozljede prsta tako da je Jazzerima nedostajalo kvalitete na perimetru u oba smjera, a posebice u obrani.

Zato su odradili posao protiv Orlanda, Hayward je napravio svoje prema naprijed, Gobert dominantan u obrani, tako da im ni ovdje nije trebao Hill, a ni neka naročita partija klupe. Kada držiš protivnika na 33% iz igre i 10 poena u zadnjoj četvrtini, obično dođeš do pobjede.

Miami bez Dragića nije imao rješenja za njihovu obranu koja ih je uništila u trećoj četvrtini. Gobert na Whitesideu i Hayward s loptom u rukama tako su bili više nego dovoljni, a Lyles kao stretch četvorka donio je novi problem obrani Heata. Inače, Favors je otpao na startu zbog problema s koljenom koje ga muči još od predsezone, tako da su igrali bez njega i Hilla, ali postava s Lylesom uz Haywarda,Hooda i Goberta odradila je posao i ovdje, a trebala bi biti dovoljna i u većini ostalih utakmica sličnog tipa.

Dubina pak nije pomogla protiv Memphisa - iako su dobili Diawa nazad, gubitci su bili puno veći. Bez Hilla i Hooda, s limitiranim Favorsom koji je otpao brzo nakon starta zbog novih problema s koljenom te s Haywardom koji je usred utakmice morao bandažirati nedavno slomljeni prst, nisu uspjeli, pogotovo kada je još i Gobert upao u probleme s penalima. Loše šuterske partije Haywarda i Lylesa značile su poraz, ali razlozi za brigu prvenstveno se vrte oko zdravlja. Pravo pitanje je kako kao momčad koja je apsolutni lider po ulaganjima u fitnes i medicinsku pripremu stalno imaju probleme s ozljedama.

8. HORNETS

Dobra partija protiv Jazza, držali su se u egalu, dobili solidne partije od klupe, Kemba u završnici nadigrao Haywarda kojem nije bilo lako probiti Batuma, Kidd-Gilchrista i Zellera. Walker igra na all-star razini, ali ni to nije bilo dovoljno u preostale dvije utakmice tjedna.

Hornetsi nemaju dubinu na koju se mogu osloniti, to je bio problem protiv Raptorsa, posebice jer nije bilo MKG-a zbog bolova u leđima. Tako da nisu imali nikoga za staviti na DeRozana ili Lowrya u završnici, a Kemba nije sam mogao pratiti – Raptorsi su ga na kraju dovoljno usporili udvajanjem na picku da mu spriječe ulaz u sredinu, a od ostalih neke kreativne podrške baš i nije bilo. Kako su trenutno i bez Lamba morao je Clifford startati s rookiem Grahamom, uz to držati Bellinellia na parketu uz Kembu puno više nego je ikada planirao, posebice u završnici, tako da su ipak imali previše problema za doći u izgledniju šansu uzeti utakmicu. U napadu su još nešto i dobili, kad su krenuli udvajati Kembu barem su im ostavljali otvorene šuteve, ali obrana nije mogla braniti bekovski dvojac protivnika.

Slično se ponovilo i na gostovanju kod Cavsa, ovdje su dobili nazad Kidd-Gilchrista, ali čak ni njihova top 3 obrana u ovom trenutku nije imala rješenja za raspucane prvake koji su odradili koliko treba na putu do nove pobjede.

9. CELTICS

Nakon prošlotjednog užasa protiv Denvera, prezentirali su još jednu utakmica bez kapi krvi u obrani i bez ideje u napadu protiv Wizardsa, gdje je sve bilo gotovo u prvoj četvrtini. Dobili su Olynyka nazad, ali trebaju im pod hitno i Horford i Crawford jer upadati u rupe s trojcem Zeller-Brown-Johnson kao startnom unutarnjom linijom definitivno im ne pomaže ostvariti ambicije.

Netko je mora platiti za niz poraza, tako da su Knicksi sa svojom jadnom obranom stigli kao naručeni. I dalje bez Horforda i Crowdera, ali barem s Olynykom kao starterom i Smartom na boku umjesto Browna, odradili su posao bez problema.

Dobra pobjeda zato protiv Indiane, iako su i ovdje u utakmicu ušli u debelom minusu jer Horforda i Crowdera i dalje nema u rotaciji, u završnici su jednostavno iskoristili slabosti Indiane u obrani. Smart igra sve bolje i dobrim dijelom nadoknadio je manjak Crowdera, ako ne šuterski onda svakako kao treći opasni slasher, tako da Boston ima dovoljno opcija. Ovdje su Johnson u roli Horforda kao razigravač s visokog posta, Jerebko kao stretch opcija i tri beka u kretanju bez lopte bili više nego dovoljni za pobjeći Indiani koja ima sličan potencijal, ali ni približnu razinu izvedbe.

Najbolja partija Thomasa u sezoni im nije bila dovoljna da dobiju Pelicanse, ali dali su si šansu u završnici, da nije bilo traljave obrambene reakcije Olynyka na perimetru možda bi i dobili. Samo, to ionako nije važno, važno je da su u još jednoj utakmici bez Horforda i Crowdera našli načina plivati, s njihovim skorim povratkom i nešto lakšim rasporedom uskoro bi trebali i otići malo u plus što se scorea tiče.

10. ROCKETS

Nezgodan su matchup za Spurse, pogotovo za njihovu startnu petorku – Gasol nije idealan za braniti 1-5 pick & roll, a ni Aldridgeu nije lako bilo pratiti Andersona po perimetru, tako da nisu imali problema zabiti dok su Spursi bili s ovom postavom na parketu. Uz to, defanzivno im San Antonio nije takav problem jer i LMA i Gasol većinu vremena provode na laktu, a Rocketsi imaju masu i dužinu za gurati se – njihov problem je kada Anderson mora braniti u prostoru, ne poziciono, tako da su i na ovom dijelu parketa bili u stanju nešto napraviti. Također, iskoristili su slabo izdanje klupe Spursa da i u tom segmentu igre naprave nešto pozitivno. Naime, sada kada je Brewer starter radi obrane, a Gordon gurnut u rolu kreatora s klupe, imaju nešto dubine pa su mogli zadati završni udarac Spursima umjesto primiti ga. Kvragu, čak i Leonarda su usporili, na jednoj strani je morao trčati za Hardenom, na drugoj probijati Arizu. Opet, usprkos tome što su veći dio utakmice izgledali bolje, na kraju su morali spašavati živu glavu i uz dosta sreće su u tome i uspjeli.

U uzvratu se pak nisu provukli, one minute bez Hardena protiv klupe Spursa su ih koštale, stizati 15-ak poena minusa u zadnjoj četvrtini bez obrane koja može obraniti nekoliko posjeda za redom nije lak zadatak koliko god Harden bio sjajan. Da tjedan zaključe ugodno, pobrinuli su se Sixersi koji su poginuli bez previše otpora.

11. LAKERS

Lukava obrana Dallasa, posebice u završnici kada su postavom s Powellom i Barnesom pod košem i stalnim preuzimanjem anulirali učinak smallballa Lakersa, i učinkovit napad, u kojem su Mavsi lakoćom dolazili do sredine i kreirali kvalitetne šuteve, bili su dovoljni veteranskoj momčadi za doći do rijetke pobjede. Imaju Lakersi slabosti, a definitivno najveća je obrana. Randle je super napadački kao petica, ali s njim u sredini ne mogu braniti reket, posebice kada je Ingram četvorka, a Young trojka. Opet, to je možda bilo bitno za rezultat u ovoj utakmici, ali dugoročno je nevažno, sada je ključno da Lakersi nastave razvijati kemiju u napadu, a defanzivno što bude. Tražiti od njih još kvalitetu i na toj strani parketa uz ovo što prezentiraju naprijed bilo bi previše.

Protiv Kingsa su pak pokazali da im poraz od Dallasa neće naškoditi, dapače izdržali su usprkos sjajnoj partiji Cousinsa jašući momčadski učinak. U završnici Walton opet traži dobitnu kombinaciju i nalazi je oslonivši se na veterane Younga i Williamsa okružene Ingramom, Randleom i Mozgovom kojega je ostavio na parketu da se gura s Cousinsom. Potpuno netipična postava obzirom na sve što su Lakersi prezentirali do sada u sezoni, još čudnija time što su Kingsi u završnici zaigrali smallball s Barnesom, ali logika je bila zaigrati zonu i ostvariti prednost u reketu po cijenu ponekog otvorenog šuta, nadajući se da Randle i Ingram na vrijeme mogu zatvoriti Gaya i Barnesa, te na drugoj strani jahati kvalitetu više Williamsa i Younga u odnosu na Lawsona i Afflala. Pokazalo se to sjajnom taktikom jer Kingsi su bez prostora u sredini za Cousinsa jednostavno stali.

A da su Lakersi predobri za svoje godine pokazalo je i gostovanje kod Pelicansa gdje je Russell u trećoj jednostavno ubacio u brzinu više koju nijedan bek domaćina nije mogao pratiti, za čas su stvorili razliku s Mozgovom i Randleom na parketu, a onda je samo napumpali kada su u igru ušli Williams i Clarkson, odnosno kada su zaigrali s Randleom na petici.

Sutradan nisu mogli ponoviti isto u Minneapolisu, nije bilo prilike za još jednu eksploziju u trećoj četvrtini jer su već bili u rupetini nakon prvog poluvremena. Ali, još jedan je ovo tjedan kojim mogu biti prezadovoljni, ovu utakmicu i ovo loše izdanje mogu pripisati rasporedu koji im je servirao treće gostovanje u četiri dana.

12. BUCKS

Imali su idealnu situaciju, odmorni doma čekali su očajne Pelicanse, ali u ovoj večeri usprkos sjajnoj partiji Parkera i solidnom Giannisu nisu dobili podršku šutera kakvu su imali u ranijim pobjedama. Bez toga su uglavnom kaskali za Davisom, iako su na kraju mogli i dobiti samo da je Delly zabio jedan od otvorenih šuteva, ulaz ili barem slobodna bacanja. Da su dio novaca koje su uložili u centre preusmjerili u boljeg beka, danas bi bili praktički sigurna playoff momčad na ovakvom Istoku.

Dobili su zato Memphis doma u sljedećoj, usporeni protivnici nekako su još i našli načina udarati po Giannisu i Jabariu, ali kada se još pridodao i Beasley napadanjem obruča, gosti su pukli. Jednostavno, Memphis nije imao defanzivnih rješenja na perimetru za zaustaviti ulaze ovakvih visokih driblera, pogotovo Giannisa. Uz individualnu kvalitetu, opet treba spomenuti Kiddovo miksanje, gurnuo je Hensona u startnu petorku umjesto Plumleea, Teletovića gotovo potpuno zamijenio u rotaciji Beasleyem. Nekim čudom sve to za sada pali.

13. WOLVES

Protiv Netsa smo imali prilike vidjeti još jednu slabašnu obrambenu predstavu, zaludu fenomenalna napadačka partija Wigginsa i čak 6 ubačenih trica (šut mu odjednom izgleda savršeno, tricu trenutno gađa 55% po čemu je prvi među igračima koji potežu 3 ili više po utakmici). Istina je da su Netsi išli ispod picka i ostavljali mu prostora, ali iz pull-upa zabiti svaku otvorenu tricu nije mala stvar ni kad su vrhunski bekovi u pitanju, kamoli čovjek koji je tricu do ove sezone gađao 30% (recimo samo da će uskoro malo tko ići ispod picka na njemu ili ga ostavljati potpuno samog u spot-upu). Ogromnih problema imaju braniti s Dunnom i LaVineom na parketu, s tim da ih je ovdje u završnici izdao i napad, gomila pogrešnih odluka vanjskih igrača (zašto jednostavno ne igraju kroz Townsa, to je pitanje) i dosta sreće za Netse jer su i Wiggins i LaVine promašivali čiste zicere. Opet, sve je to dio odrastanja, ono što brine je ta defanziva jer Thibs je ovdje Dunna opet sjeo na klupu i radije živio sa sitnim Jonesom, a čak se odlučio i za Shabazza kao smallball četvorku umjesto Dienga jer je računao da će preuzimanjem na lopti već na perimetru lakše braniti nego rotiranjem visokih u pozadini.

Ništa nije pomoglo, još jednom su razočarali (iako treba imati na umu da Netsi znaju što rade, tako da poraz nije tragičan), ali su zato sutradan pokazali karakter. Towns i Wiggins su radili naprijed uz fenomenalnu šutersku partiju LaVinea (sa 7 trica nadmašio Wigginsvo pothvat večer ranije), a ovaj put su imali i nešto uspjeha u obrani jer Orlando je kilav u napadu koliko je to moguće u današnjoj NBA. Nemaju taj stretch element da izvuku jednog od visokih te su Dieng i Towns odradili većinu posla u sredini. Jasno, obzirom koliko je Orlando loš u ovom trenutku, govora o nekom velikom pomaku nema, ali dobra je stvar doći do pobjede, pa makar i ovako relativno lagane. Inače, Thibs je opet Dunna veći dio večeri držao na klupi oslonivši se na Jonesa, a sve više ignorira i Bjelicu u drugoj postavi u korist Shabazza kao lažne četvorke.

Protiv raspoloženih Clippersa nisu imali šanse, Paul i Blake protiv povratnika Rubia i Townsa održavali su prednost koje je samo rasla kad su krenule izmjene, tako da su Wolvesi vrlo brzo upali u rupu iz koje se teško vratiti ako nisi u stanju nekoliko posjeda za redom obraniti se. Zato su se oporavili protiv druge momčadi iz Los Angelesa - od starta su zaskočili Lakerse, trebala im je ovo pobjeda i dobili su protivnika baš po mjeri da ga zaspu sa svih strana usprkos tome što su igrali bez LaVinea koji je lakše ozlijedio koljeno. Thibs je pak izabrao neočekivanu zamjenu, u petorku je gurnuo Bjelicu i Wigginsa pomaknuo na dvojku, a ova postava s dodatnim spot-up šuterom umjesto još jednim kreatorom olakšala je život Wigginsu koji je zabio 47 poena. Sad, možda bi iskusnija momčad s boljom obranom lakše branila ovakvu postavu, ali na jednu večer je izgledalo odlično. A nešto ovo govori i o tome koliko Thibs misli da može Brandon Rush koji ni u ovakvom kontekstu nije dobio ni minutu s klupe. Koja je do sada ogroman, ogroman problem za ovu momčad izuzmemo li Aldrichov učinak u zaštiti reketa.

14. PISTONS

Krenuli su uvjerljivo u Phoenixu, rutinski su gradili prednost protiv domaćina koji je večer ranije igrao u Portlandu. Međutim, kad je trebalo povukla je klupa domaćina, u dva navrata Dudley i Knight vraćali su Sunse u igru, a kako je večer odmicala obrana Pistonsa postajala je sve mekša, a napad sve bezidejniji. Inidisponiranog Harrisa zamijenio je Van Gundy s Leuerom kako bi njegovim šutem i ove večeri preciznim Caldwell-Popeom otvorio sredinu za akcije Smitha i Drummonda, ali taj plan nije bio u stanju pratiti učinkovitost koju su Sunsi dobijali od Bledsoea u izolacijama i Dudleya u spot-upu. Uglavnom, još jedna tipična utakmica nakon koje će SVG izderati grlo u svlačionici.

Samo, u ovom kontekstu mu ni deranje nije pomoglo jer je trebalo ići u San Antonio na Spurse koji si također nisu mogli dozvoliti još jedan poraz nakon što su ih Rocketsi naguzili utakmicu ranije. Slaba klupa, ovaj put i izostanak podrške s perimetra te obrana koja ne može pokriti cijeli parket jednako novi poraz. SVG je opet jahao Leuera u završnici na račun Harrisa, zatim i Morrisa, ovdje je to imalo nešto više smisla jer je trebalo braniti Aldridgea i Gasola, ali to nije rješenje. Opet, kako nisu mogli razvući obranu Spursa s Harrisom kao stretch opcijom i kreatorom, morali su zaigrati barem na ovu čvršću defanzivnu opciju.

Dvije dobre partije, dva poraza, takav niz obično završi nagradom u vidu pobjede i ona je stigla protiv mušterija Nuggetsa. Koji su upali u svoje probleme s kemijom i tako izgubili drugu utakmicu u Denveru na kojoj je gost igrao drugu večer back-to-backa. Nuggetsi nisu mogli napasti njihove dvije najveće obrambene rupe, Smitha i Harrisa, jer nemaju šut na tim pozicijama tako da je obrana Pistonsa funkcionirala solidno, dok su s druge strane opet mogli razigrati Harrisa jer nije bilo šanse da ga Faried čuva s loptom u rukama. Tako da dok je Malone hvatao konce oni su već napravili ogromnu razliku i onda je održali do kraja. Jedini trenutci kada su Nuggetsi prijetili bile su postave s Gallinariem i Hernangomezom na četvorci, ali jasno u takvim formacijama teže je bilo igrati obranu tako da su Pistonsi uvijek mogli napraviti nešto prema naprijed.

A da su u solidnoj formi dokazali su i relativno laganom pobjedom protiv Thundera na svom parketu nakon četiri gostovanja. Bez Drummonda, dakle bez nepotrebnih post-up akcija za njega, s nakon dosta vremena opet razigranim Harrisom, protiv napadački limitiranog protivnika koji odjednom više nije u stanju igrati ni obranu, nisu imali nikakvih problema.

15. BULLS

Izgledali su nešto bolje protiv Atlante, čak Rondo nije toliko smetao, a odmorni Wade i nabrijani Butler su ih vukli. Međutim, podbacili su do sada stabilni oslonci – klupa nije mogla parirati rezervama Hawksa, a visoki nisu mogli ništa uhvatiti ni zabiti pored Howarda. Da stvar bude gora, Hoiberg je opet dosta odstupio od nekih stvari koje su funkcionirale, potpuno je zakopao Mirotića na klupu i nije posezao ni za Feliciom, već je kao trećeg visokog koristio Portisa koji je defanzivno bio toliko loš da su ga Hawksi napadali svakom prilikom i upravo na ovom matchupu gradili prednost.

U dobrom ritmu su nastavili i protiv Heata gdje su stali u zonu kako bi spriječili lagane poene u sredini i preživjeli usprkos netipično dobroj večeri s perimetra Winslowa i Waitersa i uopće vanjskih igrača Miamia. Zato je Lopez namučio Whitesidea, posebice sjajnim napadačkim skokom, a ključ je opet bio Butler koji je utakmicu koja cijelu večer nije izlazila iz egala zaključio 1 na 5 potezima u završnici. Još jedan kojega možemo zakapariti za all-star nastup. Miami takvog closera nije imao (još su ostali i bez Dragića), ubacili su dosta trica kruženjem lopte od Johnsona preko Richardsona do Winslowa, ali su i promašili svaki put kad je trebalo preuzeti vodstvo.

Dobili su zatim poklon od Wizardsa, utakmicu bez Beala i Walla, tu je Butler bio dovoljan, iako su Wade i Rondo opet podbacili barem su visoki asistirali na razini (Mirotić tricama, Lopez skokom u napadu, Gibson obranom reketa).

16. BLAZERS

Novo napucavanje sa Sunsima, drugo u mladoj sezoni, ovaj put s nešto drugačijim ishodom. Još jedna drama u završnici, samo što su ovaj put Blazersi bili spretniji, iako je Bledsoe i ovaj put prijetio da postane junak. Portland je veći dio večeri lakoćom trpao, u završnici su po tko zna koji put pokazali da je i njihova obrana poprilično porazna (ovdje i još bili i bez Aminua koji je zbog ozljede lista morao napustiti utakmicu na samom startu), ali što zaliha stvorena kroz veći dio utakmice, što dovoljno poteza Lillarda na drugoj strani, bili su dovoljni za provući se.

Na drugoj večeri back-to-backa protiv Clippersa nisu imali šanse, startao Vonleh, ali i Lillard i McCollum su trebali večer predaha tako da u vrlo brzo povučeni iz akcije (Aminu i dalje out).

Protiv Kingsa su nastavili po starom, do šeste pobjede su došli na identični način kao i do prethodnih pet – u clutchu daju loptu Lillardu i McCollumu da kreiraju i obično se provuku jer ovaj dvojica igraju van pameti. Ovdje su opet bili na razini kada je trebalo, posebice u produžetku u kojem su s 13 od 16 poena ohladili žilavog Cousinsa. Realno, od ovih 6 utakmica barem 3 su mogli izgubiti, tako da žive na tankom ledu. Ali, taktika za sada prolazi, lakoća kojom ova dva strijelca sebi mogu kreirati šut očito je kvaliteta više i nije slučajno da su ovako efikasni u clutch situacijama. Obranu koja je i ovom prilikom igrala bez Aminua radije ne spominjimo (startao je Leonard jer Vonleh ipak nije opasnost s perimetra).

Nisu bili sjajni ni protiv Denvera, ali su osigurali pobjedu nešto ranije nego su navikli, već u trećoj četvrtini, tako da su barem ovdje izbjegli dramu u završnici. Oslabljenji protivnik koji je upao u kriz identiteta nije bio dorastao njihovoj napadačkoj moći, pogotovo u situaciji u kojoj su i Leonard i Harkless odigrali solidne utakmice kao pratnja.

17. THUNDER

Propustili su šansu nastaviti s dominantnim partijama, nakon što su odigrali sjajno protiv Wolvesa i Heata, izgledalo je da će na sličan način, a to prije svega znači furiznim početkom utakmice obilježenim presingom i kontrama, srediti i Raptorse. Rookie unutarnja linija gostiju definitivno nije pomogla tako da su Raptorsi rano upali u rupu, ali uvođenjem Pattersona i Nogueire su se stabilizirali, našli načina parirati snazi i energiji Thundera, a onda i uzeti utakmicu kako su Lowry i DeRozan hvatali ritam, odnosno kako je ponajbolja klupa lige radila razliku protiv ne baš učinkovitih rezervi Thundera. Problem je održavati suludu razinu energije tijekom svih 48 minuta, pogotovo kada nemaš previše dubine i kada ne možeš baš isprobavati puno kombinacija jer imaš manjak šutera, a previše zidara. Ovdje su igrom slučaja imali vrućeg Oladipa, ali svejedno, bitku u reketu ovaj put nisu dobili pored druge i treće kombinacije visokih Toronta.

Puno bolje su se snašli protiv Clippersa, u novi obračun dviju ponajboljih obrana lige ušli su svjesni da gosti nemaju rješenja za Westbrooka. Iako su Clippersi zidom u sredini pokušali barem Russu spriječiti ulazak u reket, Oklahoma je trpala s perimetra suludim postotcima (Sabonis čak 4 trice, Roberson 3, svašta) i tako cijeli njihov plan okrenula na glavu. Russ je opet usprkos svim pokušajima da ga uspore povukao kada je bilo najpotrebnije, počeli su i njemu upadati skok-šutevi sa svih pozicija, tako da su imali šansu uzeti i ovu utakmicu u završnici, ali ovaj put su Clippersi odigrali puno bolje u napadu i dolazili su do poena kad god je bilo potrebno. Da nije klupa gostiju očajno reagirala početkom zadnje četvrtine i tako prosula sjajnu šihtu startera sa starta poluvremena, utakmica bi vjerojatno bila manje dramatična u završnici u kojoj Westbrook pokušajem trice ipak nije uspio doći do pobjede.

Protiv Orlanda su već pružili partiju bližu onome što smo očekivali od njih obzirom na viđeno u predsezoni, usprkos u napadu odličnom Russu nisu ništa mogli zabiti s perimetra, a ovdje nisu imali ni obranu da ih izvuče već su curili na sve strane. Orlando ih je zaskočio odmah na startu, zabijali su trice i jahali napaljenog Ibaku koji je maltretirao 1 na 1 Sabonisa, Payton je pak lakoćom bježao Westbrooku iza leđa (ovaj je izgledao kao penzioner na trećoj partiji hakla), tako da Adams, Roberson i Oladipo nisu uspjeli agresivnije igrati na loptu obzirom da su stalno morali krpati rupe u zadnjoj liniji. Ostatak večeri su morali provesti stižući rupu u koju su upali ovakvim lošim početkom, ali u samoj završnici presudilo im je ono što je obilježilo večer, raspoloženi Ibaka i očajna obrana. Koju je simbolizirala apsolutna Westbrookova kurcubolja, kada on ovako igra na ovoj strani parketa nije im lako. Ako ništa drugo, ovo im je podsjetnik da je jedini način da dođu do pobjede maksimalni angžman jer nisu toliko dobri da mogu podcijeniti ikoga, pa ni Orlando.

Samo, nije lako bilo odraditi popravni obzirom da su odmah morali letjeti za Detorit. Očajne partije nastavile su se tako i protiv Pistonsa, da nisu igrali onako beskrvno protiv Orlanda rekao bih da su umorni na drugoj večeri back-to-backa i nakon leta, ali to nije opravdanje obzirom da se protiv Orlanda nisu ni pokušali braniti. Jednostavno, kada Russ igra kao Harden, s energijom usmjerenom samo u jednom pravcu, nije lako koncentrirati se na defanzivu. A ovdje je odigrao i loše napadački tako da im samo ostaje čekati sljedeću utakmicu da poprave dojam.

18. NETS

Još jedna dobra prezentacija protiv Wolvesa, ubacili su svoju kvotu trica, Lopez je predstavljao mismatch na perimetru, čime su maksimalno koristili slabašnu obranu Minnesote koja im je dozvolila 74% šuta na obruču. Oduševili najviše pravim potezima u pravo vrijeme – kad su Wolvesi zaigrali agresivnije na perimetru, spustili su loptu Lopezu da riješi stvar protiv Townsa 1 na 1, a onda je i Bogdanović rutinski zabio tricu za osigurati pobjedu. Od svega prikazanog možda je najbolja bila odlična obrana u zadnjoj četvrtini, agresivnom matchup zonom totalno su odsjekli Wolvese.

Izuzetno aktivni i na drugoj večeri back-to-backa protiv Knicksa, otvorili utakmicu odlično zabijajući trice, ali su pukli sredinom drugog poluvremena kada je klupa Knicksa razbila njihovu. Jebiga, nemaju takvu razinu talenta da mogu svaku večer igrati kvalitetno, međutim kada im se poklopi pružaju dovoljno materijala. Kao tipa u sljedećoj utakmici gdje su došli do nove pobjede.

U Phoenixu neočekivano uspješni, došli su i bez Whiteheada koji se pridružio Linu na klupi zbog potresa mozga, tako da je Kilpatrick igrao playa uz rookiea Ferrella kojega su taman priključili momčadi nakon što su otpustili mrtvog Vasqueza koji više jednostavno ne može trčati na razini profi sportaša. Napravili su ono što inače rade, trčali, rotirali gomilu tijela, šutirali trice, s tim da su ih ovaj put zabili više nego dovoljno za odvojiti se. Samo, drugi ključni detalj opet je obrana – kako Sunsi uglavnom napadaju izolacijama, Atkinson je momčad sjeo u klasičnu 2-3 zonu da oduzme stvaranje viška 1 na 1 igrom i Phoenix za ovo nije imao nikakvo rješenje jer nemaju nikoga koga bi mogli koristiti kako razigravača na visokom postu. Tako da im je ostalo improvizirati i šutirati trice, ali, s neraspoloženim Bookerom na kojega je pazio RHJ i ovaj put lošim izdanjem Bledsoea koji nije imao rješenja za stalno prisustvo tijela u zoni, nije išlo.

Uglavnom, Atkinson za sada najveća prijetnja Waltonu za titulu trenera mjeseca, bez obzira na brutalan poraz od Clippersa. Bez Lopeza koji je dobio večer odmora nisu ni pokazali ambicije, svoje su ionako napravili u Phoenixu.

19. PACERS

Trebao im je produžetak za dobiti Sixerse bez Embiida na svom parketu, to valjda sve govori o njihovoj obrani koja je cijelu večer perimetar puštala otvorenim. Ironično, do sada najgori starter ih je spasio u završnici, Teague se iskupio i odradio ogroman posao u završnici, dobrim dijelom protiv Rodrigueza, a onda su u dodatnih 5 minuta valjda shvatili da će izgubiti ako malo ne stisnu u obrani.

Nisu se uspjeli provući i u revanšu, cijelu utakmicu su muku mučili složiti smislene postave i naći rješenja. Turner u problemima s penalima cijelu večer, što je značilo previše Jeffersona i Seraphina na Embiidu, Young izgubljen protiv stretch četvorki, posebice Ilyasove. Pokušao je McMillan malo prodrmati obranu konačno stavivši Ellisa na klupu i gurnuvši Milesa u petorku, nije bilo dovoljno, opet je Teague morao spašavati stvar u završnici da bi uopće imali nekakvu šansu. I pri tome ti nije jasno zašto George ne uzme loptu i kreira već Teague praktički igra 1 na 5.

Protiv Bostona su imali još jednu šansu, ali su opet sve prosuli u završnici, osim što ne mogu obraniti ništa, u napadu se muče jer McMillan drži Allena na parketu u završnici radi obrane, tako da uzalud im tri driblera i visoki šuter uokolo.

Vratili su Ellisa u petorku protiv Magica, ali teško je reći da se ovdje radi o ikakvom napretku jer su opet jahali Allena i Seraphina s klupe. George je opet imao lošu šutersku večer, uopće su kao momčad gađali ispod 40% iz igre, samo imali su sreće što je Magic još gori.

20. KINGS

Novi sudar između Pelicansa i Kingsa bio je prilika za usporediti dva ponajbolja visoka u ligi. Razlika između Cousinsa i Davisa? Cousins je preuzeo na sebe posao čuvanja Davisa i ponio teret u napadu, Davis je pak držao Koufosa na startu dok je Asik bio na DeMarcusu. Ni na trenutak pobjeda Kingsa nije dolazila u pitanje, uz tu zrelost kojom DMC zrači ove sezone i kojom je opet držao sve pod kontrolom na oba kraja parketa, a posebice u obrani koju ovako dobro nije igrao ni pod Maloneom one jedne godine, dobili su i poticaj od povratnika Collisona što je ogroman bonus, a i Gay je odigrao još jednu solidnu partiju u agresivnim pokušajima da osigura još jedan unosan ugovor. Dodaj tome Afflalov solidan spot-up učinak i Barnesovu energiju i Kingsi su u ovom trenutku nedostižan ideal za Pelicanse.

Predvođeni opet odličnim all-round učinkom Cousinsa odlično su otvorili i utakmicu protiv Lakersa, koji su pokušavali održati minus na desetak poena u onim periodima kada se DMC odmarao. U nastavku je pak sjajnim potezima D'Angelo počeo parirati DeMarcusu, prednost Kingsa se nije povećavala, tako da su Lakersi sljedećom prilikom kada je Cousins sjeo na klupu preko standardno visoke razine igre klupe stigli u egal. Do kraja je Cousins gomilom fenomenalnih poteza pokušavao dati Kingsima šansu, stvarno ove utakmice treba gledati samo zbog njega jer tip je doslovno radio sve, samo što sebi još nije uspio dodati loptu za zicer, ali Lakersi u završnici jednostavno imaju više oružja i puno više raspoloženih šutera.

Protiv Blazersa još jedan poraz za pasti u depresiju, Cousins opet briljantan usprkos tome što je odigrao manju šihtu u završnici zbog problema s penalima. Protiv obrane Blazersa razigrao se opet Gay koji je mijenjao Cousinsa kao glavni kreator u post-upu, odigrao je i Collison najbolju partiju od povratka u rotaciju, ali nije bilo dosta jer su Lillard i McCollum ubacili previše teških šuteva u zadnjih desetak minuta. Obzirom kako je DMC odigrao u stizanju razlike na kraju i u produžetku, možda bi Kingsi i dobili utakmicu da su ga imali na raspolaganju optimalni broj minuta. A onda opet, to je ta vječna priča s Kingsima, uvijek nešto nedostaje. Šteta, jer DMC igra na MVP razini i stvarno ne kužim kako ovo Ainge može gledati i ne pokušati ga dovesti makar morao isprazniti kompletnu škrinju pickova.

21. GRIZZLIES

S Gasolom i Conleyem opet limitiranima na 30 minuta održali su se do završnice protiv Nuggetsa gdje su se provukli ni sami ne znaju kako. Gasol beskoristan i nepokretan, Conley spor i bezidejan, mladost Denvera ih je izludila, ali ta ista mladost je koštala Denver utakmice. Kotrljaju se medvjedi, ali sve tromije i tromije, za razliku od onih pobjeda iz prvog tjedna u ovima nema ništa dobroga, osim one trenutne slasti koju osjetiš kada ubaciš loptu sa sirenom kao što je to ovdje imao priliku napraviti Gasol.

Protiv Bucksa se nisu imali prilike izvući, ova mlada momčad ih je pretrčala, dok su njihovi udarni igrači šepali po parketu. Parsons je još uvijek na 20-ak minuta i ne izgleda kao midlevel igrač, kamoli maxa vrijedan, Gasol spor i težak, a ovaj Conley neme veze s onim sa starta sezone – kod njega je uz standardni oprez zbog ahilove izgleda u pitanju i novi problem sa zadnjom ložom. Uglavnom, činilo se da bi i ovdje pri kraju mogli doći u situaciju ukrasti utakmicu, kad su zaigrali sa svojom uber-veteranskom postavom zaprijetili su (Z-Bo i Gasol zajedno uz Cartera, Conleya i Parsonsa), ali Giannis je prelako ulazio u sredinu da bi izdržali. Allena nije bilo zbog nove ozljede, tako da je Ennis startao, centimetara su imali, ali ne i brzine.

Iako igra nije bila sjajan ni protiv Jazza, barem su došli do još jedne vrijedne pobjede. U večeri u kojoj Jazzu ništa nije polazilo za rukom opet su dobili dobre partije od metuzalema iako nisu koristli metuzalem lineup - uz solidna izdanja Gasola i Conleya, Z-Bo i Carter su napravili svoje uglavnom s klupe.

22. KNICKS

Nisu baš dobro izgledali protiv Netsa, odnosno Netsi su im zabijali dovoljno trica da drže utakmicu u egalu, sve dok stvar nije spasila klupa – neće biti previše situacija u kojima će im pobjedu donijeti Vujačić, Kuzminskas, Jennings i Hernangomez, tako da ovom ironičnom situacijom mogu definitivno biti zadovoljni jer eto postoji netko loš poput njih kada je učinak klupe u pitanju.

Loša klupa je opet bila u efektu protiv Celticsa, za koje nisu imali rješenja ni u obrani, ni u napadu (samo 6 trica, uz to bez ikakve ideje kako razbiti presing), ali ni energetski zbog manjka tijela u rotaciji.

Dobru utakmicu su odigrali prema naprijed, dobru koliko je to moguće obzirom na očajnu klupu, ali problem obrane ih je koštao utakmice protiv Toronta, kada je trebalo u završnici nisu mogli Raptorse u osrednjem izdanju držati dalje od obruča (nisu im ni trebali DeRozan i Lowry, posao su odradili Powell i Nogueira). Porzingis ne može sve spasiti šutom iz vana, a ogroman problem je što postava s Melom na četvorci defanzivno curi na sve strane, pa opet pokušavaju igrati završnice s Noahom na parketu, što jasno ubija napad i pri tome ne pomaže defanzivno. To je valjda Rambisov potez, sada kada je na sva zvona prozvan kao spasitelj obrane instaliran od gazde Phila, malo je opet pomiješao karte, nažalost roster je takav da možeš špil miješati koliko te volja, ali u njemu je samo jedan as.

A taj je bio dovoljan za razbiti Dallas. Kad su se prebacili na smallball na startu treće ostavivši Noaha na klupi i kada su zajahali Porzingisa kao stretch peticu, dobili su utakmicu. Iako je umjesto Thomasa ovaj put u igru ušao Holiday, taj potez je bio ključan - istu stvar Dallasu je napravio Turner kad su igrali protiv Indiane, Bogut ili bilo tko drugi koga mogu staviti na peticu ne može braniti ovakvu klasu kakva je Zinger. Melo također bez problema 1 na 1, ali Melo ne može ovakve partije pružati iz večeri u večer, tako da je jasno kako je najbolje što imaju Porzingis. Na petici. Neka netko javi Philu.

23. WIZARDS

Protiv Bostona konačno utakmica u kojoj njihove oscilacije i slaba klupa nisu došle na naplatu, riješili su dosta toga u prvih 12 minuta sjajnom partijom u obrani tako da kasnije nije bilo prilike to prokockati. Porter zabio sve što je zamislio, Boston nije ni ono što je trebao i eto malo zraka ambicijama Wizardsa. Obranu očito mogu igrati bolje, a ovdje su i u napadu pokazali nešto više kretanja nego inače, makar Brooks morao posegnuti za osnovnim rješenjima poput weave akcije. Stvoriti otvoreni šut ili prostor za ulaz na bilo koji način pomaže, posebice momčadi poput njihove koju je relativno lako braniti zonski zbog manjka šuta.

Protiv Cavsa su solidno otvorili, ali bez Beala nije bilo dovoljno tijela, Thornton je odigrao bezveze u oba smjera (ne samo da nije ništa ubacio, već su ga i Cavsi maksimalno tražili u obrani i igrali preko njega), klupa standardno beskorisna. Kad je obrana upala u prvi niz grešaka i dozvolila otvorene šuteve na perimetru početkom drugog dijela, bilo je gotovo.

Protiv Bullsa bez šanse, uz Beala koji je u standardnim problemima s nogama, utakmicu je propustio i Wall zbog druge večeri back-to-backa, tako da su ionako slabašnu klupu dodatno razotkrili. Ovaj poraz ne računamo, uglavnom protiv Bostona su pokazali znakove da bi mogli popraviti barem igru u obrani, budu li prosječni na toj strani parketa u ovakvoj konferenciji imaju još dovoljno prilike za popraviti score.

24. HEAT

Wadeov povratak u Miami nije prošao najbolje što se rezultata tiče, ali barem ih nije nadigrao Wade već prije svega Lopez koji je sjajno parirao Whitesideu maksimalno koristeći svaki centimetar prostora koji mu je ostavljen. Doduše, nije ni Hassan ostao dužan, ali dobivši statistički sličnu partiju od svoje petice, Bullsi su imali solidan temelj. Za ostalo se pobrinulo dobro kretanje lopte Bullsa i pouzdani Butler. Potonji je presudio u završnici, s tim da si je i Heat dao šansu. Možda nisu uspijevali stvoriti dovoljno laganih prilika Whitesideu, ali su zabijali otvorene trice koje im je zona Bullsa ostavljala, plus su i sami zonskim pristupom maksimalno koristili probleme Chicaga s vanjskim šutom koji su i ovom prilikom razotkrili Ronda i Wadea. Samo, bez Dragića koji je propustio zadnju četvrtinu zbog uganutog gležnja, nisu imali dovoljno kreativnih opcija, iako se mladi trojac Johnson-Richardson-Winslow solidno snašao s povećanim kreativnim odgovornostima.

Protiv Jazza pak nisu imali Dragića uopće, trojac Johnson-Winslow-Richardson nije ponovio sličnu šutersku partiju i gosti su odradili posao bez većih problema iako su i sami u problemima s ozljedama. Protiv Spursa su opet zaigrali bez Dragića, opet s Richardsonom uz Waitersa, ali i s Williamsom umjesto Babbitta kao novošću. Jadni Spoelstra lovi u mutnom, što naravno protiv Spursa ne prolazi, ovi su rutinski kontrolirali tekmu od prve minute i Miami je na kraju tek s par slučajnih trica Waitersa kozmetički popravio rezultat. Rileya već svrbi prst, još koji poraz i mogli bi se krenuti u tankiranje.

25. SUNS

U eksperimentalnom izdanju protiv Blazersa, s Chandlerom na slobodnim danima startao je Len, a umjesto Dudleya dali su šansu Chrissu. Uz to, u završnici su koristili Bendera kao peticu, dakle potpuno su raširili reket za ulaze Bledsoea koji je kroz pick & roll i izolacije zamalo sam dobio utakmicu u kojoj je do zadnje četvrtine Portland imao finu prednost. Međutim, usprkos svom trudu Bledsoea na oba kraja parketa, Lillard i Blazersi su zabili svoju kvotu poprilično jednostavno, pokazavši tako još jednom da Sunsi s ovakvom obranom ipak prije svega još uvijek spadaju u skupinu zabavljača, ne i playoff izazivača.

Micanje Dudleya na klupu pokazalo se punim pogotkom protiv Pistonsa, tricama je veteran pomogao klupi Phoenixa da dominira nad rezervama Detroita, a onda se pridružio i najboljoj postavi u završnici za što gosti također nisu imali rješenja. Obzirom na drugu večer back-to-backa i tihu partiju Bookera, prava je ovo pobjeda Phoenixa za koju je uz Dudleya najzaslužniji bio Bledsoe koji je drugu večer za redom u završnici diktirao tempo na oba kraja parketa i bio definitivno najbolji igrač od svih koji su zaigrali u zadnjoj četvrtini.

Kako je ovo bio Bledsoev tjedan, Booker se izgleda totalno smirio te je utakmicu protiv Netsa bio nevidljiv i potpuno beskoristan, a kako i Bledsoe nije bio raspoložen za zabiti nešto preko zone, gosti su ih rutinski sredili kao da su sami u najmanju ruku veteranska playoff momčad. Plan igre kojega je zamislio Atkinson, posebice s klasičnom zonom obrambeno koja protiv Sunsa ima smisla jer nemaju pouzdanog tricaša u startnoj petorci (a onda i s Hollis-Jeffersonom na Bookeru kada ovaj pokušava igrati s loptom), bio je dovoljan, Watson valjda ne bi smislio kontru ovako nečemu da se utakmica igrala još 90 minuta. Tu se opet vraćamo na manjak smislene akcije kod Sunsa i uopće još uvijek nedefinirane podjele uloga, kao i činjenicu da Dudley u ovoj novoj roli s klupe jedini može zabiti s perimetra kakvim-takvim redovnim ritmom. Booker u svom toplo-hladno ritmu trenutno je ispod 30% šuta za tricu.

Ako nisu dobili Netse, pa nisu se imali čemu nadati ni protiv Warriorsa. Malo je živnuo Booker u jednoj opuštenoj utakmici i to je sve što imaju za prijaviti.

26. MAVS

Lakersi su baš ono što im je trebalo kao veteranskoj momčadi koja zna kako se nositi u završnici sa smallball postavama, posebice ovima koje nemaju stopera na boku ili zaštitnika obruča u sredini. Konačno jedna učinkovita partija Dallasa kakvu čekamo već duže vrijeme – čak i bez Dirka zabijali su svojom 4 vani formacijom (s tim da je rookie Finney-Smith ovaj put dobio priliku startati), a klupa je dala energetski doprinos kakav se od nje očekivao i ranije obzirom na viđeno u predsezoni (tu mislim na trojac Curry-Powell-Anderson). Da nije ova prva dva tjedna sezone i dojmova koji se poigravaju s našom percepcijom točno ovakvu utakmicu bi očekivali između ovakva dva protivnika – veterane koji odrađuju posao i klince koji još puno toga trebaju učiti. Treba istaknuti još jednom odličnog Barnesa koji je opet bio na pikniku, nevjerojatno da njegova igra u izolacijama može biti ovoliko od koristi momčadi. Carlisle je stvarno čarobnjak, ali isto bi trebalo malo stisnuti Barnesa i natjerati ga da se više okuša kao kreator u tim ulazima jer kao finišer 1 na 1 očito nema problema.

Ovo je bila toliko bitna pobjeda da Carlisle nije ni pomišljao nešto napraviti protiv Warriorsa, uz Dirka i Derona na tribinama je ostavio i Boguta, Wesa i Bareu radi odmora tako da su Curry i društvo imali lakši trening. Na njegovu žalost, Knicksi s Porzingisom predstavljali su sličan problem, za igrača takve klase ova spora zadnja linija Dallasa, koja će biti još tromija kada im se priključi Dirk, jednostavno nema rješenja.

27. NUGGETS

Još jedna utakmica koju su izgubili u zadnjim sekundama i gdje su sebe upucali u nogu lošim odlukama na oba kraja parketa. Fali im closer, Mudiay ima dobrih trenutaka, pogotovo kao finišer, ali odluke u kritičnim trenutcima su mu još slabost. Gallinari bi trebao biti taj, ali u ovoj utakmici ni on nije bio na visini zadatka kada je bilo najpotrebnije, a i Malone je još jednom vukao čudne poteze. Opet, kad stavimo stvari u kontekst, super su za ono što jesu, ako iz svih ovih nepotrebnih poraza nešto nauče, onda je vrijedilo.

Protiv Warriorsa pak nisu imali šanse, već nakon prve šihte Jokića i Nurkića utakmica je bila gotova, mogli su je samo iskoristiti za uvježbati neke kombinacije i dati minute Hernangomezu, Murrayu, ali i Beasleyu. Koji je solidan šuter, međutim fizikalijama ne obećava biti išta više.

Dvije večeri kasnije ista priča, Pistonsi iako izmoreni turnejom dolaze u Denver i bez ikakvih problema diktiraju tempo utakmice. Izgleda kako je Nuggetsima cijeli dan bio naopak, navodno je Jokić tražio da ga se makne iz startne petorke, tako da je Malone na parket poslao Farieda koji ne donosi ni pola opcija u napadu, a obranu igra jednako sumnjivo. Zatim je i Nurkić pored Drummonda još jednom izgledao kao rookie, tako da je Malone završnicu najvećim dijelom igrao s Fariedom na petici s ili Gallom ili Hernangomezom kao stretch četvorkama. Neočekivane i nagle promjene obzirom na solidan ulazak u sezonu, stoga je poraz potpuno očekivan i razumljiv obzirom da cijelu večer od oba svoja mlada centra nisu dobili ništa (Jokić i s klupe beskrvan).

Dakle, u najgorem mogućem trenutku su upali u krizu identiteta jer sada je trebalo skoknuti do Portlanda po batine (uz to su startali s Nelsonom uz Mudiaya jer je uz Bartona sada opet otpao i Harris, a Murray se u svojim prilikama kao starter nije dokazao). Iako su preuzimanjem pristojno branili Lillarda i McColluma, ovi su ubacili dovoljno, pogotovo u trećoj četvrtini u kojoj se napad Denvera raspao i u kojoj su izgledali kao da su jučer skupljeni na ulici dok traže načina kako zabiti s Nurkićem, Fariedom, Mudiayom i Nelsonom na parketu.

28. PELICANS

Osim već standardno dobre partije Davisa u napadu, protiv Kingsa nisu pokazali ništa – obranu na koju se možeš osloniti nemaju tako da samo gube vrijeme s Asikom i Hillom, a napad nije dovoljno dobar jer nikada nisi siguran što ćeš dobiti od ostatka rostera oko Davisa. Kingsima je doduše trebalo skoro tri četvrtine da ih slome, ali čak i tijekom tih prvih 36 minuta dojam ni jednog trenutka nije bio da Pelicansi mogu napraviti seriju i prijeći u prednost, kamoli ozbiljnije se odvojiti.

Konačno su do prve pobjede došli protiv Bucksa i to u gostima. Opet je Gentry tražio nova rješenja, vratio Jonesa kao startera uz Davisa, ali se odlučio i za promjenu na trojci gurnuvši u ulogu stopera na Giannisu umjesto Hilla starosjedioca Cunninghama. Rezultiralo je ovo nešto efikasnijim napadom, ali i solidnom obranom, tako da su cijelu utakmicu imali kontrolu. Bucksi rješenja za Davisa nisu imali, a iako su gosti zamalo sve prosuli u završnici u svom stilu, ovaj put ih je počastio Delly koji nije mogao ubaciti apsolutno ništa od gomila prilike koje su mu se nudile.

Napad Lakersa jednostavno ne mogu pratiti, četvrti bek Lakersa u ovom trenutku je bolji od bilo čega što imaju Pelicansi na vanjskim pozicijama, a obrana nije toliko dobra da pomogne, tako da u ovoj utakmici nije bilo drame. Lakoća kojom su ih Lakersi ostavili u prašini zabrinjava, kao i činjenica da su ih prestigli kao franšiza što se budućnosti tiče. Zbog ovakvog poraza jasno je zašto su i Demps i Gentry bivši i zašto odmah moraju tankirati i loviti talent. Teško će im skori očekivani povratak Holidaya sam po sebi dati neki smisao.

Protiv oslabljenih Celticsa su uz dosta sreće došli do druge pobjede u sezoni, i to igrajući bez Moorea koji je do sada valjda bio drugi najkonstantniji čovjek uz Davisa. Dobili su nešto od Gallowaya i Jonesa s klupe, to im je dalo šansu protiv oslabljenih gostiju. Grčevita pobjeda na domaćem parketu možda posluži kao prekretnica, a možda im ne može pomoći ništa jer je isto tako mogla biti i poraz. Vidjeti ćemo uskoro, možda s više zraka u plućima i Holidayom mogu spasiti barem obraz, ako već ne mogu sezonu.

29. MAGIC

Pod košem su još i imali tijela za staviti na Townsa i otežati mu život, ali perimetar im je bio prazan (Minnesota ubacila 13 trica s 57% realizacije). S ovakvom obranom ne mogu pokriti užasan napad i razlika u klasi između njih i Wolvesa na toj strani je bila više nego očita, što je još apsurdnijim činilo podatak da je Orlando u ovu utakmicu ušao s čak 2 pobjede više od Wolvesa. Puno toga ovdje ne funkcionira, a sve počinje od kemije koju nemaju ni u jednom smjeru, za što je dobrim dijelom razlog konstrukcija rostera, ali i način na koji Vogel vodi momčad – ova kvazi demokracija u kojoj Vučević i Gordon moraju sjesti da bi otvorili minute za Biyomba i Greena koje su masno platili nikada nije i neće donijeti rezultate. Stvarno nema razloga da ih obojicu ne jašu puno više od 30 minuta, a pogotovo da Gordona ne koristi kao četvorku – momak je u ovoj utakmici samo 4 minute odigrao kao četvorka i to uz Greena koji je i sam najbolji kao stretch visoki.

Svu bijedu svog napada prezentirali su protiv Jazza, tu pod košem nisu mogli ništa pored Goberta i Favorsa (Vučević, Ibaka i Biyombo zajedno 3-10 na obruču, ukupno ubacili 6 od 29 pokušaja). Jasno, ovakvu nemoć visokih njihova razina kreacije i šuta ne može nadoknaditi. Vogelovi pokušaji drmanja momčadi mlaki, stavio Gordona na klupu radi Greena (to je već dno dna, ako ti je Jeff Green rješenje, onda su brate totalno izgubljen, a da ne govorim da se iskaljuješ na klincu koji je vjerojatno najbolje što imaš dugoročno), Hezonju totalno maknuo iz rotacije i ubacio Rudeža. Ovdje će uskoro letjeti glave, samo ne znam koliko će pametno biti ako su odredili da je najbolje riješiti se klinaca i dovesti još nadrkanih veterana.

Iz vedra nema pao im je u ruke poklon u vidu totalno opuštene obrane Oklahome koja im je dozvolila gomilu laganih poena i otvorenih šuteva, što su i iskoristili. I Ibaka je izgledao odlično željan pokazati se protiv bivšeg kluba tako da su i od njega konačno dobili odličnu partiju, što je uz Paytonovu utakmicu života u kojoj se šetao pored Westbrooka i još stigao zabiti, nitko ne zna kako, ključnu tricu, bilo dovoljno za još jednu pobjedu. U stvarnost ih je zato vratila Indiana na drugoj večeri back-to-backa totalnim razbijanjem, u još jednoj utakmici u kojoj Vučević nije mogao zabiti - njegova realizacija najviše pati s ovim skučenim reketom i novim napadom, s tim razlog nije toliko manjak prilika koliko očiti nedostatak kemije i dobrih vibracija uzrkovan smanjenom minutažom i pričama o tradeu.

30. SIXERS

Dobro im je došla utakmica protiv Pacersa ako ništa drugo da razigraju Covingtona, a da su dobili malo bolju partiju od Rodrigueza koji sve više pliva u ovoj startnoj roli (Španjolska bijela čokolada ipak je najbolja u malim dozama), vjerojatno bi došli i do prve pobjede u sezoni. Ovako, dali su Pacersima šansu da se spase u završnici, a ovi su je iskoristili. Jednostavno, bez Embiida nisu imali čovjeka u sredini koji može čuvati reket, Okafor nije taj, šteta odlične all-round partije Šarića i dobre šuterske role Covingtona. Ali, ako su malo prodrmali njih dvojicu, od sada nadalje bit će lakše disati. Možda već u revanšu prekinu sušu, to je bio dojam.

I pokazao se točnim, konačno su i oni imali malo sreće. Doduše, nazad u postavi je bio i Embiid što je svakako pomoglo, ali bitna je bila i bolja igra Rodrigueza te solidna podrška ostalih (Šarić je prepustio lopte Embiidu u post-upu, Covington nije šibao trice, ali su bljesnuli Ilyasova i čak jebeni Stauskas). Naravno, zamalo su sve prosuli u zadnjih nekoliko minuta, dozvolili su Pacersima da ni krivi ni dužni izbore produžetak, ali Embiid je u konačnici imao više dobrih poteza nego loših i to je bilo dovoljno, srušili su ogroman kamen sa srca.

Atlanta pak nije Indiana tako da tu nisu mogli nastaviti s pobjedama, ali neki pozitivni trendovi su se nastavili, tipa Embiidova igra u reketu i šut s perimetra. Bez šanse i protiv Rocketsa u Houstonu, svoju šansu će ipak morati tražiti protiv Indiana ovog svijeta. Zanimljivo, s Embiidom na parketu su opet imali pozitivan rezultat, čim se on makne iz slike - propast.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (13) Trackbacks (0)
  1. Horford+pik Netsa za Cousinsa?

  2. @Gee- primjetis li napredak Griffina u obrani i koliko mislis da je njegova zasluga što su trenutno daleko najbolja obrana lige?

  3. Mislim da bi okc trebali stavit kantera u startnu petorku,westbrook je previse usamljen.Oladipo je nekonstantan a adams je pasivan u napadu.Kanter je dosta zabijao u limitiranoj minutazi koju je dobivao.Jos u sezoni 2014-2015 nakon trejda je pokazao da moze trpati i da dobro surađuje s westbrookom.

  4. Pitanje za podcasta ili ovako, je li Istok kvalitetom dostigao Zapad? Prve 4 s istoka trenutno su pravo zajebane ekipice xD

  5. Sezona nije pravo vreme za ove pizdarije, ali cini mi se da ovi rani rezultati daju neka krajnje zamljiva pitanja, sto si malo u tekstu i dotakao:
    1. Problemi u Minesoti naizgled nisu veliki, ali cini se da moraju da naprave dodatne promene u timu kako bi se razvijali u pravom smislu. Kako bi ti resio problem cinjenice da su i Wiggins i Lavine najbolji na dvojci?
    a. Da li bi trejdao Rubia za neko krilo a la Crowder, koji bi mogao drzati najboljeg protivnickog bocnog i time dao vise energije Lavineu i Wigginsu za napred? Lavine i Wiggins bi bili bekovski par, a Towns i Dieng pod kosem uz tog bocnog defendera.
    b. Nastavio ovako kako je sad, Lavine na 2 a Wiggins na 3 uz dominantog ballhandlera, Rubia?
    Moguca falinka u prvoj opciji bi bio nedostatak kreacije (mada sam misljenja da ova mlada trojka to ne bi imala kao problem, mozda bi i Lavine nabacio malo bolji P&R, Wiggins da napada iz spot-upa pored izolacija, plus Towns kao kompletan napadac) a u drugoj bi odbrana vise patila sigurno, jer bi Wiggins trosio energiju cuvajuci Durantove, Lebronove, Leonardove ovog sveta koji su krupniji od njega. Meni prva opcija, bez dominantnog pleja sa vise slobode za big three i cvrscu odbranu zvuci bolje, pitanje je koliko bi se snasao Lavine na novoj poziciji. Dakle, Lavine&Wiggins kao tandem bekova ili swingmana?
    2. Ako Ainge nece Boogie-a zbog naravi sto se odavno prica, a Lakersi jer nisu glupi da sjebu sadasnje jezgro zbog jednog igraca, da li postoji bilo koji treci tim u ligi koji bi im mogao dati nesto fer:Phoenix (sve sem Bookera), Miami (Dragon,Winslow,pik 2017), Portland (CJ, Vonleh,Harkless…)?Ako ga Divcuga debil ne trejda do Nove godine, nece dobiti ni pribliznu vrednost zauzvrat.

  6. @ Slatinash – iz kuta Kingsa, što će im Horford ako idu u rebuilding? da bi postali još veći mediokritet? da bi se obvezali na milijune za igrača koji ih ne mrda s mjesta kao prva opcija? jedini paket na koji bi Divac trebao ciljati je Brown+Johnson (da bi štimao trade s financijske strane, plus kao veteran u svlačionici)+dva picka prve runde od kojih jedan mora biti od Netsa

    @ marko – Blake je napredovao još lani kao pomagač, ove godine pak sposoban je izaći i na perimetar ili preuzeti beka, tako da je svakako i njegova zasluga što su Clippersi sjajni defanzivno. međutim, sve je ovo donekle bilo očekivano, i u najavi sezone u osvrtu na Clipperse pisao sam kako je njihova startna petorka elitna na ovom dijelu parketa i kako je za to zaslužan dijelom i Blakeov napredak u čitanju igre. međutim, dobar dio razloga zašto su trenutno ovako dominantni veže se isključivo uz dva faktora. prvi je taj što za razliku od Warriorsa i Spursa nisu imali nikakve promjene u jezgri dok su protivnici itekako mijenjali ljudstvo pa i sistem (kao da je lako uklopiti Pachuliu i Duranta ili Gasola) tako da trenutno jašu činjenicu da su odavno uigrani, a drugi, možda i najvažniji, je taj što im klupa ne krvari, odnosno uspijeva zabiti više nego primiti. sad, Rivers je dobar u presingu, preuzimaju na svim blokovima i praktički igraju matchup zonu, ali svejedno očekujem da kada liga skuži da ih treba napasti kroz izolacije ili post-up, da će im pasti učinak što će se odraziti i na ukupnu efikasnost. kad pogledaš raspored, do sada i nisu igrali protiv kvalitetne klupe, evo čak su i Spursi bez Greena i Parkera bili sakatiji nego inače. uglavnom, pričekajmo još 10-ak utakmica prije nego počnemo vjerovati da im je i ovogodišnja klupa u stanju biti solidna defanzivno

    @ Topnik – bi li taj potencijalni plus u napadu išta značio obzirom na katastrofu koja bi zadesila obranu da staviš Kantera protiv startnih petorki?

    @ Phoenix – kako smo opet zeznuli podcast i odagađamo ga za tjedan dana evo odgovor ovdje ako dopustiš. nije jer realno na Istoku je samo jedan izazivač, pa onda dugo nikoga. to je kad gledaš iz kuta kvalitete, a o kategoriji estetskoj da ne pričam – baš smo Sickre i ja sinoć u nesnimljenom podcastu komentirali league pass poredak i na njemu su isključivo momčadi sa Zapada plus Cavsi

    @ komsija – ni LaVine ni Wiggins nisu playmakeri u pravom smislu tog pojma tako da ovu opciju da igraju kao bekovi uopće ne bi uzeo u razmatranje. dakle, uvijek s playom. s tim da postoji i treća opcija koju ne spominješ, a ta je trejdati LaVinea za two way swingmana poput Butlera ili Georgea.

    Phoenix definitivno, Chriss je ionako suđen Kingsima kao dijete Sacramenta, imaju pickova na bacanje i Chandlera. Denver također, Jokić kao mamac. Miami nema pick 2017 jer su već potrošili 2018 a i imaju Whitesidea. Magic nisam siguran kakvu vrijednost ima u Vueviću i Hezonji u ovom trenutku a i već su uložili gomilu dolara u visoke tako da ispadaju iz igre iako su mi ovog ljeta bili jedni oda favorita, samo da su ostali strpljivi umjesto da su trošili na Biyomba i Ibaku

  7. Ja sam mislio da si zaljubljen u LaVinea i da njegov trade ne dolazi u obzir 😀
    Zaboravio sam da ne može da se trejda b2b pick, a u Miami-u sam ciljao na tandem Boogie-Hassan, kao teska 4orka i jos teza 5ica, malo kontra svom ovom smallballu

  8. Par pitanja
    1.kog bi radije imao u ekipi?hardena ili westbruka?
    2.jel znas sta na kraju s pretplatom?
    3.jel koja elitna ekipa ima sanse za cousinsa?jako tesko al recimo s clevelandom=love i thompson za dmc i recimo kufosa

  9. Gee- sjetimo se sezone 2014-2015 kad je kanter trejdan u okc,bio je starter i igrali su jako dobro i skoro usli u playoff nakon ocajnog starta sezone i igrajuci bez kd-a i ibake.On i russ su sjajno tada surađivali i ne smatram to potencijalnim,nego sigurnim plusom u napadu i smatram da im to u ovom trenutku treba.

  10. ovu noc smo dobili odgovor da su klipersi samo prokleta franšiza i ništa vise, opet cu reci sve dok je rivers na klupi ova ekipa nece biti legitimni kandidat za prsten, znaci memphis ih dobija sa 2 igraca, ove sezone me paul neugodno iznenadio u obrani, daleko je vise od elitnog branica, conley ga je radio budalom, a gasol je uvjek ima missmatch sa jordanom, znaci 2 igraca su dobili utakmicu, to je prosto nevjerojatno, ovaj memphis je uzasna ekipa, samo je pitanje kad ce conley/gasol ozljedit a parsons je promasaj stoljeca, ostanes budan do 7 da bi gledao dobar basket od klipersa a dobijes veliku nulu…orlando je jedva dobija 3 ekipu pelikansa, vogel bi mogao prvi dobiti papire

  11. @ komšija – LaVine mi je ljubav života, ali ne miješam nikad emocije i posao 🙂 mogao sam isto tako napisat i Wigginsovo ime, jednostavno su mi njih dvoje previše slični, odnosno premalo pružaju u defanzivi da bi ih smatrao kompatibilnim parom na boku.

    @ chosen – Hardena, bit će jednog dana kada složim sajt, a zašto bi ekipa poput Cavsa dirala u jezgru koja dokazano može do naslova

    @ topnik – sjetili smo se

    Russ i Adams zajedno te 2015 koju spominješ (i gdje nisu ušli u playoff, tako da ne kužim kako je to sjajno) ostvarivali su +1.7, a Russ i Kanter +1.8 u duplo manje utakmica i minuta

    lani su Russ i Adams ostvarivali +6.4, Russ i Kanter +1.7

    ove sezone Russ i Adams ostvaruju +7, Russ i Kanter +2.7

  12. Evo posto gee obradi gotovo sve ja cu se dotac malo naših igraca.
    Izuzetno malerozna je situacija sa saricem koji solidno igra, ponekad bljesne a ponekad zastrani ali sve u svemu napreduje i skuplja iskustvo ali da jebena oklahoma gura u petorku trapavog sabonisa koji je zasticen kao bijeli medvjed i sa kraja klupe posalje u filu turcina koji im nije bio ni u planovima, a taj isti izgura sarica iz petorke koji je od sabonisa brat bratu bolji, korisniji i iskusniji igrač.
    E to nisam očekivao ali ocigledno èrsan ima pik na hrvatske rukije pa ih u stopu prati, a ako mutavi trener file misli razvijat veterana ersana u petorci i misli da ce s njim uhvatit pobjedu vise tu se daleko zajebo.

    Sto se hezonje tice tu je situacija puno gorja i potpuno nejasna(bar meni).
    Ulazak u sezonu je bio los ali da on moze toliko podbacit sa šutem to se niko vjerovatno nije očekivao.
    Uopce ne znam sta se tu vise moze ocekivat.
    Realno momak ne napreduje kako se ocekivalo.
    Tu mozda bi pomogla i d-liga da on malo neobavezno igra i skupi samopouzdanja narvno uz svakodnevnu vjezbu vođenja lopte jel on mora naucit spustat loptu na parket inace to nece dobro zavrsit.
    Da negdje sam procitao da su ovi losi postotci suta vezani za promjenu mehanike suta.
    Nadam se da je to samo dezinformacija jel ako je sta imao kvalitetno onda je to izbačaj.
    Tako da bi bilo stupidno da radi sizifov posao umjesto da otklanja ocigledne nedostatke.

    Zubo proslijeđen u d ligu sto nije ni lose jer njemu treba itekako minuta.

  13. Gee-I sam sam napisao da nisu usli u playoff,međutim,te su sezone ostvarili i inace respektabilan omjer 45-37, no oni su jos imali i ocajan start, jer su igrali bez duranta i westbrooka,imali su nekih desetak poraza vise u odnosu na pobjede na pocetku.Durant i ibaka su propustili veliku vecinu sezone,no usprkos svemu tome,uspjeli su doci do tog spomenutog omjera predvođeni westbrookom koji je dobio sjajnu podrsku u kanteru.Nije bilo dovoljno za playoff zato sto su pelicansi imali strasan finis,dobili su spurse u kljucnoj tekmi i zavrsili su s istim omjerom.
    Ne znam sto te tvoje brojke znace,no adams zabija 2 poena manje od kantera u 13 minuta vise koliko igra,premalo za neku drugu opciju,dok mi ni oladipo ne ulijeva povjerenje al vidjet cemo jos,novi je u ekipi.Ipak,mislim da takav talent kao kanter zasluzuje biti starter i druga opcija u ekipi.


Leave a comment

Trackbacks are disabled.