ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

21Nov/164

ONE AND DONE ASSOCIATION PREVIEW

Usta su svima puna hvale za kvalitetnu klasu brucoša, a kako nam od lani nije preostalo previše sjajnih momčadi, osim eventualno prvaka Villanove koja je zadržala većinu jezgre (doduše, nije da je i bilo neke naročite skupine ultra kvalitetnih timova, čak ni Kentucky ni Duke nisu imali pretjerano dobre rostere), ispada stvarno kako je to i doslovno jedini razlog za pratiti novu sezonu NCAA košarke. Vodeći se ovim okvirom sam i složio ovogodišnjih top 16 u kojima bi se trebalo kriti najbolje što sveučilišna košarka ima za ponuditi.

1. DUKE

Rivalstvo Dukea i Kentuckya u natezanju oko dovođenja najboljih sredšnjoškolaca postalo je kičma na koju je naslanja većina interesa neutralnih fanova igre, a to je posebice izraženo ove sezone. Coach Krzyzewski tako već nekoliko godina pokušava biti veći mafijaš od Caliparia i samo je pitanje dana kada će se početi gelirati. Način na koji ova dvojica mlate milijune sebi i svojim programima koristeći u principu blesavo pravilo po kojem moraš pričekati godinu dana nakon srednje da se prijaviš na NBA draft je fascinantan i zaslužuje barem jednu poštenu knjigu. Stvari na parketu obično su manje fascinantne, ali nije da se nema što za vidjeti.

Tako ove godine K. ima priliku nastaviti niz - nakon što je to već napravio s Parkerom, Winslowom i Ingramom, sada može na četvorku staviti Tatuma, okružiti ga šuterima i pustiti da nabija brojke i razvija se kao NBA prospekt. Za sada je problem što je Tatum zbog ozljede stopala još uvijek izvan pogona, trebao je biti spreman do početka sezone, ali jasno da su svi maksimalno oprezni, ipak je u pitanju puno više od jedne polusezone Dukea. Npr. bez njega su već izgubili od Kansasa, iako se veteranska jezgra koja je dočekala brucoše pokazala više nego solidnom.

I dok bi Tatum uskoro trebao na parket, razlog zbog kojega je ovo potencijalno najbolja momčad Dukea zadnje 4 godine od kada su postali snobovska verzija Kentucky je taj što su doveli i Harrya Gilesa, momka koji se već godinama vodi kao prvo ime generacije. I to usprkos tome što je već operirao, da ne kažem reparirao, oba koljena prije nove ovoljetne operacije zbog koje će biti izvan pogona možda cijeli ovaj uvodni dio sezone (iza Nove godine startaju konferencijske utakmice, važno je da bude spreman za njih i turnir, sve do tada je praktički predsezona). U njegovom kampu se nadaju da će ovakvim pristupom imati dovoljno vremena pokazati da se ipak radi o budućem prvom picku, a K. se nada da će mu Giles pod košem uz Tatuma donijeti novi razlog za rezati mrežice u prvim danima travnja.

Uz njih, na Duke je stigao još jedan top 10 srednjoškolac, playmaker Frank Jackson, jedini koji od trojice trenutno igra i to radi više nego dobro. Koriste ga isključivo kao šutera i trice je u ovih prvih nekoliko utakmica zabijao skoro s 50%, što je sjajna vijest za nade Dukea jer uz njega još imaju i Graysona Allena i Lukea Kennarda, također combo-bekove s iskustvom koji na ovoj razini bez problema mogu odraditi posao. Kada dodamo i seniora Jonesa, šuterskog specijalistu, jasno je kako će imati dovoljno tijela za uvijek u postavi imati tri šutera uz udarni visoki dvojac te da će, kada budu kompletni, biti posebna momčad. Baš nitko nema ovakvu kombinaciju talenta na svim pozicijama.

Treba napomenuti da nisu isključivo ovisni o Tatumu i Gilesu jer, evo, i bez njih guraju više nego solidno, a tome je tako jer imaju veterana Jeffersona koji se vratio igrati petu godinu (na to ima pravo obzirom da je lani bio ozljeđen te praktički nije ni zaigrao) i koji je solidan back-up centar koliko se to može biti u NCAA košarci. Tu je i lanjski brucoš Chase Jeter koji je u svojoj klasi bio top 10 regrut (ispred današnjih NBA igrača Deyonte Davisa i Marquesea Chrisa), a da stvar bude luđa imaju još jednog ovogodišnjeg top 20 regruta, Marquesa Boldena, koji je također izvan pogona zbog ozljede noge. Podatak bitan samo lokalno - gubitak tri udarna visoka otvorio je tako na startu sezone minute čak i novom drniškom orlu/banderi, sinu novog predsjednika HKS-a, Antoniu Vrankoviću, koji kao brucoš nije previše igrao i koji je ovdje realno tek peti centar.

2. VILLANOVA

U ovim Star Wars igricama Dukea i Kentuckya oni strše kao znate već što, ali eto daju nade nekim čistuncima da NCAA košarka ima smisla i izvan plesa dolara. Logično, oni brucoše vrijedne spomena nemaju, ali vraćaju 5 od 7 lani udarnih igrača. Nema Arcidiacona, ali će playa sada full time igrati Brunson, dok će se na boku rotirati sjajni trojac Hart-Booth-Bridges. Naravno, tu je i novi Draymond Green, Kris Jenkins, kao njihovo srce i duša na poziciji četvorke. Tako da bi sve trebalo biti ok dok ne dođemo do petice gdje bi gubitak Ochefua pod košem mogao predstavljati problem, posebice kad nalete na ove momčadi krcate atletama.

3. KENTUCKY

Cal je dobio dostojnu konkurenciju u Krzyzewskom zadnjih godina, tako da je i ovom prilikom njegova klasa nešto tanja. Ima i on 4 top 20 regruta, ali nema trofeja u vidu Gilesa ili Tatuma koji su od malih nogu sigurni NBA prospekti. Njegovi oslonci su eksplozivni i uber-atletični centar Edrice Bam Adebayo, kojega je najlakše opisati kao manju verziju Dwighta Howarda sa svim što ide uz to, te slash & kick playmaker upitnog šuta De'Aron Fox, kojega je pak najlakše opisati kao tamnu verziju Rickya Rubia (usporedbe s Roseom i Wallom prije svega su rezultat veze s Calipariem, Fox ipak nije atleta takve klase). Od njih će Cal dobiti energiju, presing i tranziciju, ali u usporedbi s onim što ima K. na drugoj strani, ovo je roster koji teško može do naslova.

Ako ga se misle dokopati, za to će im trebati puno više od ostalih članova rostera. A ostali su prije svih još jedan brucoš, odlični šuter Malik Monk, koji ubojitim šutem s perimetra podsjeća na Jamala Murraya, iako nije toliko raznovrstan i NBA spreman, te igrač druge godine Briscoe koji se lani baš nije proslavio pored Ulisa i Murraya. Ove godine imat će nešto više prostora, ali i on je problem šuterski (lani tricu "gađao" 14%) uz Foxa i Adebayoa. Uglavnom, iako su navikli na manjak prijetnji s perimetra, Wildcatsi će ove godine stvarno morati biti posebno dobri u obrani da maskiraju činjenicu da imaju tri beka na parketu od kojih dva baš i nisu u stanju ubaciti tricu. Nešto prostora doduše trebali bi dobiti zahvaljujući senioru Dereku Willisu koji se lani nametnuo kao stretch četvorka i ako on ponovi sličnu sezonu, imat će dobru startnu petorku. Međutim, dubina im nije ni približno na razini Dukea.

4. KANSAS

Self je pak našao neki put između, uvijek ima solidnu veteransku osnovu na koju onda pokuša nadograditi elitnog brucoša. Ove godine veteranska osnova su dva pristojna beka, Mason i Graham, te centar-šljaker Lucas, a ekstra klasu bi trebali dobiti od Josha Jacksona. Jackson je igrač u stilu Winslowa i Kidd-Gilchrista, a dobra je vijest da će ga Self koristiti na četvorci kako bi mu maksimalno otvorio prostor za napadanje iz spot-upa. Takvu čast Wiggins i Oubre nikada nisu imali jer Self je uporno igrao s dva visoka, za čim odlaskom Ellisa više nema potrebe. Doduše, bilo bi super za ambicije Kansasa kada bi se lanjski brucoš Bragg nametnuo kao stretch četvorka, tada bi mogli i gurnuti Jacksona na perimetar i kompletirati solidnu startnu petorku, ovako će previše biti ovisni o spot-up učinku veterana Mykhailiuka.

5. OREGON

Oni su svojevrsna Villanova zapadne obale, vraćaju 5 od 6 udarnih igrača prošle godine među kojima je x-faktor njihova verzija Krisa Jenkinsa, smallball četvorka Dillon Brooks oko čijih odluka s loptom u spot-upu se vrti njihov napad. Doduše, trenutno je izvan pogona zbog ozljede stopala, ali dok krene ozbiljna akcija trebao bi biti u potrebnoj formi za voditi momčad do novog uspjeha u završnom turniru (podsjetimo se, lani su skinuli Duke i plasirali se među 8 gdje ih je zaustavila Oklahoma). Ako on bude na razini, ovo je možda i bolja momčad od lanjske jer osim iskustva imaju i dva nova oružja na vanjskim pozicijama gdje će veterana Cooka, kojega se možda netko i sjeti jer je odradio trening kamp s Warriorsima, zamijeniti top 50 brucoš Pritchard i veteran Ennis, nekadašnji igrač Villanove koji je put Oregona otišao još lani svjestan da ne može do minuta pored Arcidiacona da bi onda zbog višestrukih ozljeda stopala propustio cijelu prošlu sezonu.

6. NORTH CAROLINA

Nisu dodali nikakav ekstra talent, tako da ovu godinu neće biti ni blizu atraktivni kao lani. Gubitak dva ključna igrača, Paigea i Johnsona, neće tek tako nadoknaditi, ali i dalje imaju solidan roster koji nije bez šansi i koji može do Final Foura. Udarni bekovi sada postaju sitni veterani Berry i Britt, pod košem je pouzdani post-up strijelac Meeks, a nadaju se i konačnoj eksploziji Justina Jacksona. Istu nažalost neće dočekati od Thea Pinsona koji je slomio stopalo. Inače, Pinson i Jackson su svojedobno bili razvikani kao potencijali i u sjajnoj klasi koju su činili Okafor, Turner i Towns stajali su uz njih, odnosno bili su ispred Winslowa, Russella ili Bookera, ali evo ni nakon dvije godine u NCAA nije jasno koliko su ozbiljni kao NBA prospekti. Tako da je dobar dio ovogodišnjih očekivanja bio vezan uz njihov iskorak, do kojega bez Pinsona, koji bi vrlo lako mogao propustiti cijelu sezonu, neće doći.

7. WISCONSIN

Vraćaju lanjsku petorku predvođenu bekom Koenigom i krilom Hayesom koji već imaju itekakvog iskustva u turnirskim utakmicama te bi svojom kombinacijom ubitačno sporog ritma i zonske obrane ove godine trebali minimalno ponoviti ulazak u top 16.

8. INDIANA

Ostali su bez tri udarna igrača odlascima Ferrella, Williamsa i Zeislofta, ali u dvojcu Blackmon-Bryant imaju solidnu kičmu. Prvi je jedan od najboljih šutera u NCAA, drugi je možda i najmoćniji klasični centar u sveučilišnoj košarci, tako da bi trebali ubacivati dovoljno trica i imati reket pod kontrolom. Nemaju klasičnog combo-beka koji će nositi napad, ali u Johnsonu imaju još jednog solidnog strijelca na vanjskim pozicijama, dok je Anunoby još jedan as pod koševima i izuzetno zanimljiv NBA prospekt zbog kombinacije vrhunskog atleticizma i šuta za tri na poziciji četvorke, tako da bi vrlo lako mogli ponoviti lanjski rezultat i plasman među 16 usprkos promjenama.

9. SYRACUSE

I oni su ostali bez tri bitna igrača, veterana Gibinijea i Cooneya, plus Richardsona koji je završio u Kingsima nakon solidnog nastupa na završnom turniru. Ali, u beku Howardu i energičnom krilu Lydonu imaju dva najbolja preostala igrača od prošlogodišnje momčadi, plus imaju par dokazanih veterana transferiranih s drugih programa u Whiteu i Gillonu, a tu je i zanimljivi brucoš Battle. Uglavnom, dovoljno materijala da Boeheim još jednom iscijedi iz njega rezultat, mada će i ove godine imati problema zbog manjka pravog centra u srcu zone.

10. VIRGINIA

Izgubili su Brogdona, Gilla i Tobeya, tri itekako bitna seniora, ali ostaje dovoljno od lanjske jezgre predvođene playmakerom Perrantesom da izbjegnu pad iz top 16. Obrana trenera Tonya Bennetta i iskusni bekovi bit će zeznuti, iako na lanjske ambicije i lov na Final Four mogu zaboraviti.

11. LOUISVILLE

Nakon što su lani odradili kaznu zbog problematičnog regrutiranja (odvodili dečke na slične zabave kojima je prisustvovao i Ray Allen u filmu Spikea Leea), sada se vraćaju na turnir, ali teško više od toga. Pitino ima solidan i dubok roster, na kojem nema previše talenta i šuta, ali ima dovoljno fizikalija i atleticizma za igrati obranu. Šuterski su stvarno limitirani, ali ta kombinacija dvije petorke, agresivne obrane i visokog intenziteta tijekom 40 minuta, mnogima će biti problem.

12. ARIZONA

Trebali su biti program na putu priključenju Dukeu i Kentuckyu, ali opet su ostali za korak kratki. Njihov top 10 regrut Ferguson završio je u Australiji jer je naišao na slične probleme kao i Mudiay svojevremeno, tako da su nositelji trebali postati lanjski brucoši Trier i Jackson-Cartwright. Međutim, Trier je valjda pod nekakvom NCAA istragom ili suspenzijom od strane programa, tko zna kakve su mućke tu u pitanju, tako da još nije zaigrao i pitanje je kada će i hoće li uopće, tako da za sada uz playa Jackson-Cartwrigtha gomilu minuta dobivaju tri brucoša, combo Simmons, swingman Alkins i stretch četvorka Markkanen. Ovaj kvartet je solidan koliko je to moguće u ovom kontekstu i da su im kojim slučajem na raspolaganju još Trier i Ferguson, imali bi na vanjskim pozicijama talenta za nositi se i s Dukeom i Kentuckyem. Ovako, izgleda da će za približavanje ovim programima ipak morati pričekati iduću sezonu kada će im se priključiti DeAndre Ayton, definitivno najveći ulov iduće klase brucoša.

13. UCLA

Vraćaju četiri udarna lanjska igrača među kojima su bek Alford i centar Welsch, a dodaju im i dva zanimljiva brucoša. Prvi je top 10 prospekt Lonzo Ball koji donosi slash & kick kvalitetu u napad i zanimljivu kombinaciju atleticizma i fizikalija u obranu, a drugi je krilni centar TJ Leaf koji donosi dašak Kevina Lovea nazad na UCLA. Ako će ova dvojica zabijati trice uz igrača Alforda, trener Alford ne samo da bi ove godine morao na turnir, već bi sve ispod prolaska barem do drugog tjedna bilo razočaranje i razlog za otkaz mu.

14. PURDUE

Lani su razočarali ispadanjem već prvi dan NCAA turnira, ove godine im slijedi popravni jer vraćaju tri udarna igrača, centre Haasa i Swanigana te swingmana Edwardsa. Kao bonus, tu je i bivši bek s Michigana koji bi trebao zaokružiti jezgru, bijeli šuter Spike Albrecht koji je lani propustio godinu zbog ozljeda te je dobio pravo na petu sezonu koju je pak odlučio provesti tamo gdje ima garantiranu minutažu. Ako bude na razini prve tri godine s Wolverinesima, Purdue će biti zeznut.

15. MICHIGAN

Lani su ih ozljede Albrechta i LaVerta ostavile bez bitnih oslonaca, ali su usput razigrale nove nositelje u playu Waltonu i šuteru Irvinu. U njima dvojici imaju solidnu kičmu nadograđenu s gotovo cijelim lanjskim rosterom krcatim veteranima koji znaju svoje role tako da bi mogli biti ugodno iznenađenje ove sezone.

16. MICHIGAN STATE

Izzo je ostao bez četiri najbolja lanjska igrača, praktički u petorci mu je ostao samo šuter Harris, ali ima top 10, top 20 i top 30 regruta, tako da će definitivno biti zanimljivo pratiti kako Spartansi, koji su rijetko imali ovakvu klasu, misle uspostaviti igru oko klinaca. Među njima je prvo ime Miles Bridges, eksplozivno krilo sposobno zabijati trice iz spot-upa koje će imati rolu Draymonda Greena u Izzovom sistemu te bi obzirom na manjak centimetara mogao odigrati i dosta minuta na petici. Uz njega dobit će šansu i preostala dvojica, play Winston i swingman Langford, i ako kliknu mogli bi biti ugodno iznenađanje ove sezone.

OSTALO

Moram tek spomenuti nekolicinu budućih NBA igrača koji nisu u idealnim situacijama i na koje će trebati baciti oko. Svakako najzvučnije ime je Markelle Fultz koji u sebi definitivno ima kreativnosti s loptom u stilu Russella u danima na Ohio Stateu, s tim da u ovih prvih par utakmica djeluje još zrelije kao realizator. Šteta što je izabrao Washington koji ima poprilično lošu momčad i mizerne izglede plasirati se na završni turnir, međutim kao i Ben Simmons očito nije gledao na NCAA iskustvo kao nešto naročito bitno te se odlučio za program koji ga je imao na oku od ranih dana dok još nitko nije vjerovao da će se razviti u top 10 srednjoškolski talent. Ako ništa drugo, trener Huskiesa vratit će mu za vjernost potpunom slobodom koja je vidljiva već sada, Fultz ima potpune ovlasti u igri i brojke bi mu mogle biti fenomenalne jer čeka ga relativno lagan raspored kroz cijelu sezonu.

U nešto boljoj situaciji na NC Stateu je Dennis Smith, nabijeni play koji malo baca na Lowrya iz mladih dana dok još nije mogao ubaciti tricu i dok je bio isključivo slash & kick igrač. On lani nije ni igrao zadnju godinu srednje zbog teške ozljede koljena, međutim na startu NCAA karijere izgleda sasvim pristojno iako ne imponira brojkama poput Fultza. Kod njega je prisutniji rizik jer bi vrlo lako mogao biti i nova, bolja verzija Natea Robinsona, stoga je izabrao NC State gdje će imati potpunu slobodu dokazati se kao vrhunski NBA prospekt. Nažalost, puno teže će biti dokopati se mjesta među 64.

Treći prospekt vrijedan spomena je sjajni atleta Jonathan Isaac, mršavi dugonja koji leti po parketu i ubacuje trice, što možda i nije toliko intrigantno na ovoj razini na kojoj će uglavnom igrati pod košem, ali stvar postaje zanimljiva kod NBA projekcije jer ima potencijal igrati na perimetru i razviti se u opaku trojku, nešto kao Ingram. On je izabrao Florida State za razvoj i od ova tri vrhunska prospekta koji su se odlučili za manje programe on je najbolje prošao jer u Baconu, od kojega se lani kao brucoša dosta očekivalo, ima partnera za potencijalni ulov pozivnice za nastup među 64.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (4) Trackbacks (0)
  1. Jesi li slusao Nate Duncan-ov podcast na slicnu temu? Iako se Jackson na vecini draft boardova vodi kao No.1, oni nisu nesto bili toliko odusevljeni njim, zato sto je nesto stariji a i zbog problema sa skok sutem. Cini mi se da je Fultz prema Duncanu prvi. Tvoje misljenje o prvih pet pikova za sledeci draft?

  2. @ komsija – jesam, a nisam ni bio svjestan da je Jackson na boardovima prvi obzirom da pratim isključivo draftexpress. nemam još mišljenje jer nisam vidio sve prospekte u utakmicama, tako da mi je Tatum i dalje prvo ime generacije, ali moram priznat da je Fultz toj razini sve bliži kako se skuplja gradivo

  3. ja sam jednu noć dokon lutao streamovima, i malo pustio Arizonu… ovaj Finac je opasan, izgleda odlično, tako da imam svog favorita u novoj sezoni 🙂

    Lovre Marković

  4. Vidim da su se raspisali o Markanenu kao nekom potencijalu 7 footeru s rangeom do trice. Mene brine što od finaca sam samo čuo za braću Hautamaki i Ahonena.


Leave a comment

Trackbacks are disabled.