60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

26Nov/1622

THE WAY TOO EARLY ALL-STARS

Prije bacanja na post jedna tužna vijest - preminuo je još jedan podcast, opet zbog tehničkih problema (glavni krivac ovaj put nije internet veza već mikrofon). Pokušat ćemo ponovo idući tjedan, a do tada slobodno bacite neka pitanja u komentare za novi Q&A post.

A sada na temu dana, a ta je proglašenje po 12 najboljih košarkaša nakon 4 tjedna akcije u svakoj konferenciji. Nisam sklon ovakvim temama, pogotovo ne ovako rano, ali gledajući prvih mjeseca dana akcije dva narativa me najviše fasciniraju - izjednačenost lige u kojoj čak i najlošije momčadi imaju dovoljno kvalitete za iskoristiti slabu večer boljeg protivnika i nezapamćeni individualni bljeskovi. Od kada pratim NBA, a pogotovo od kada sam fokusiran na analitičku stranu statistike, ne sjećam se da je bilo ovoliko igrača sposobnih igrati na najvišim razinama. Jasno, mnogi će kako se broj utakmica bude povećavao padati s učinkovitošću, ali u ovom trenutku praktički svaku večer imamo priliku gledati nekoliko franšiznih igrača u akciji. Kada kažem na franšiznog igrača tu mislim na nešto puno više od all-star talenta ili čak hall of fame talenta, tu mislim na pojedince koji su sami samcati u stanju nositi igru momčadi, pogotovo u napadu, i koji ugrubo vrijede između 10 i 15 pobjeda u sezoni dugoj 82 utakmice.

Da bi dočarali što plastičnije trenutnu sliku možemo se poslužiti IOR brojkama koje su spontano stvorile određene granice koje su se s vremenom pokazale kao poprilično točne kada je u pitanju određivanje klase kojoj određeni igrač pripada. Tako otprilike znamo da je rubni NBA starter igrač koji se vrti oko 40 bodova, a da su all-star klase već na 80. Iznad 100 su igrači vrijedni max ugovora i uloge prve opcije, a iznad 120 su franšizne klase koje predstavljaju odličan temelj za lov na naslov. Opet, kako postoje igrači iznad 140 bodova, uber-franšizni igrači, ovi ispod malo gube na vrijednosti, a praktički ako želite osvojiti naslov morati imati barem dvojicu iznad 100, po mogućnosti jednoga iznad 140.

Sve ovo govorim čisto da stvari budu jasnije ako poželite slagati nekakve tradeove i kombinacije u svojim glavama i da si dočarate tko u biti ima realnih šansi za naslov. Praktički, ako imate 1 ubera, 1 maxa i 1 all-stara na konju ste, to je onaj ključni temelj, ovo sve od 4 do 15 je puno, puno manje važno. Stoga i ne čudi opsjednutost i GM-ova i navijača zvijezdama. Što nas vraća na početak ove priče - sudeći po prvom mjesecu ove sezone, njih nikada nije bilo više i zato je odjednom cijela priča oko slaganja rostera još zanimljivija jer negdje zasigurno postoji momčad koji će nekako uspijeti složiti novi zvjezdani roster koji će se moći suprostaviti Warriorsima i Cavsima. Samo da nekako pronađu načina spojiti jednog usamljenog vuka s drugim.

Uglavnom, koliko god ove stvari ne imale nikakvog značaja u široj slici jer nisu prediktivne koliko reaktivne, ne tražite višu svrhu u ovom postu od tek jednog osvrta na povijesno jebeno dobar prvi mjesec NBA akcije.

WEST

CHRIS PAUL, 152 IOR

Održi li ovakvu razinu do kraja sezone, bit će ovo najbolja godina u Paulovoj veličanstvenoj karijeri koja bi, ako zadrže prvo mjesto pred Warriorsima, mogla rezultirati i njegovom MVP titulom. Za očekivati je pak da s vremenom padne nekih 10-ak bodova, možda i malo više, što bi odgovaralo dosadašnjim najboljim dosezima, a onda i da još jednom u playoffu dokaže da sitni play kao najbolji igrač ne može osvojiti naslov. Ne u ovakvoj suludoj konkurenciji.

RUSSELL WESTBROOK, 150 IOR

Od njega smo nešto ovakvo i očekivali, uspije li sezonu izgurati bez ozljeda i bez previše utakmica u kojima će se odmarati u obrani, sam samcat bi trebao uvesti Thunder u doigravanje. Jasno, kako uz sebe nema ništa više od nekoliko solidnih startera i nigdje blizu ni prosječnog all-star igrača, kamoli nečega više, plafon je prva runda doigravanja. Nebitno, to što mu je momčad bezvezna, ne znači da ne treba uživati u ovih suludih 41% potrošnje koji će, ako izdrži ovim ritmom do kraja, biti najveći one man offense/ball hog rezultat ikada - čak ni Kobe ni MJ u svojim najsebičnijim sezonama nisu probili granicu od 39%. Sad zamislite da Russ nije ljubitelj euro košarke i nesebičnosti u dijeljenju lopte na što bi tek onda nalikovao napad Thundera, trošio bi valjda 100% posjeda dok je na parketu.

KEVIN DURANT, 140 IOR

Igra najmanje minuta u karijeri izuzmemo li sezonu u kojoj je sredio stopalo, a uz to troši i najmanje lopti, što je ostavilo traga na ukupnim brojkama, stoga njegov učinak nije onako visok kakav je znao biti ranijih sezona. Ali, ono što mu je na višim razinama nego ikada prije je učinkovitost, a to je najbitnije. Uz podatak da uz sebe ima još jednog franšiznog igrača u Curryu i jednog rasnog all-star kandidata u Greenu, dakle zadovoljavaju i onu osnovnu formulu/garanciju za lov na naslov.

JAMES HARDEN, 139 IOR

Prati Westbrooka suludim statistikama, čak i u skoku, obojica ne samo da imaju šanse biti istovremeno najbolji strijelac i najbolji asistent lige, već i završiti sezonu s triple-double prosjekom. Vjerojatno im neće uspjeti ni jedno ni drugo, ali sama činjenica da su uopće oživili ovakve razgovore sve govori. Od klasične statistike u kojoj nemaju premca, fascinantna je i ona napredna po kojoj obojica trenutno imaju postotak asistiranja oko 60%, što znači da, dok su na parketu, od 10 asista svojih momčadi za 6 su odgovorni oni. Opet mogu samo reći, brojke su nebitne, treba gledati ove ludosti kad god stigneš.

ANTHONY DAVIS, 135 IOR

Možda je i postojala određena sumnja da više nikada neće biti na uber-franšiznoj razini, ali nakon ovih 15-ak utakmica gotovo pa je nestala. AD može do naslova kao primarna opcija, njegova kombinacija skok-šuta s poludistance i trpanja s linije slobodnih na najvišim je mogućim razinama, nažalost u kontekstu kojega su mu složili u New Orleansu će teško i do playoffa. Ako ništa, barem je utišao priče oko toga tko je veći talent trenutno među visokima, on ili Cousins ili Towns. Svi su sjajni, ali samo AD s loptom u rukama izgleda opušteno kao bek, a njegov rad na vrhu posta podsjeća više na Bryanta ili Jordana nego na klasičnog visokog koji većinu minuta provodi na petici. Još nema tricu kao standardno oružje, ali dodat će i nju, u to nema sumnje, a onda će biti još opasniji.

KAWHI LEONARD, 129 IOR

Održava svoju visoku razinu bez obzira što se roster oko njega ne popravlja već iz sezone u sezonu postaje sve slabiji. Čovjek je prva opcija, to više nije pitanje, pitanje je tko su mu budući sekundanti.

STEPH CURRY, 119 IOR

Malo se maknuo u stranu, ali, realno, zar je itko mislio da je moguće ponoviti onakvu sezonu kakvu je imao lani? Ono puno važnije za Warriorse je da imaju apsolutno najbolju "drugu" bananu u ligi (navodnici su tu jer je Steph još uvijek primarni kreator i udarni potrošač, ali KD zbog all-round učinka ipak donosi nešto veću vrijednost), čovjeka koji itekako još može u određenim večerima izgledati kao lik iz video igrice. Čovjeka koji bi bez problema da nije Duranta mogao i dodati poneki bod na ovu vrijednost, ali koji je, poput Duranta, odlučio žrtvovati nešto individualnog uspjeha za momčadski. Tako to ide i tako se slažu (budući) šampionski rosteri.

DEMARCUS COUSINS, 118 IOR

Još jedan čovjek koji igra sezonu života, kad poželi može biti dominantan na oba kraja parketa. Najluđe od svega, tek mu je 26 godina, još nije zaigrao za normalnu franšizu i valjda nikada u životu nije bio pripremljen za sezonu na razini najvećih fanatika fizičke spreme. Ono, nemam pojma da li igra svom snagom zato što je željan odvesti Kingse u playoff, dokazati se kao netko vrijedan bahatog paketa punog pickova ili nešto treće, ali nadam se da će konačno promijeniti dres. Sad, možda u njemu nećeš dobiti klasu koja se može suprostaviti Durantu, ali što ako ga staviš uz Hardena ili nekog sličnog? Čak i u Bostonu, uz Thomasa i Horforda kao pandane Loveu i Irvingu, tektonski bi promijenio odnos snaga u ligi. Palim svijeću da ga Vivek konačno pusti.

BLAKE GRIFFIN, 116 IOR

Blake je nakon lanjskog poniznog iskustva u kojem je dotaknuo dno, sada izgleda definitivno sazrio kao košarkaš. Iako se uvijek motao oko ovih visina čisto na račun talenta, njegov skok-šut, odluke koje donosi s loptom kada napada obruč i posebice obrambeno čitanje igre sada su dosegle jednu novu razinu, onu finalnu u kojoj se stapaju zanat i fizička moć u najbolju moguću verziju dotičnog košarkaša (možda u narednim godinama Blake i doda šut za tri, ali tada će već biti prekasno jer brzina i skočnost će lagano nestajati, tako da sumnjam da ima još jedan kat iznad ovoga gdje je sada). Znači li ovo da su Clippersi spremni otići do kraja ili će problemi ispod dvije udarne opcije doći na naplatu? Jordan je lani igrao na all-star razini, ali dobar dio toga je bio rezultat izostanka Griffina, sada je ipak opet u specijaliziranoj roli koja ne zaslužuje all-star status, kamoli izbor u all-NBA momčadi. Redick je čisti luksuz kao treća opcija u napadu, ali u suštini je i on specijalac, kao i Mbah A Moute, koji svoj kvaliteti u obrani usprkos ipak nije tolika prevaga na tom dijelu parketa da sakrije manjkavosti u napadu. Dakle, da li su iskoraci udarnih igrača dovoljni ili su Clippersi i dalje Clippersi, sa svim minusima koji već godinama idu uz to? Sklon sam ovom drugom odgovoru, ali pričekajmo još pola godine.

DAMIAN LILLARD, 105 IOR

Napadačke kvalitete njega kao strijelca su opjevane, kao i defanzivni problemi. Damian je zakon i uskočio je u rang najboljih playmakera lige, ali, apsurda li, iako je neprikosnovena all-star kvaliteta, opet nije siguan za all-star pored činjenice da su čak 4 playmakera ispred njega. Ostaje se nadati da će treneri Hardena tretirati kao swingmana pa će Dame dobiti svoju pozivnicu.

MIKE CONLEY, 104 IOR

Ako vas zanima kako Grizliji guraju s ovakvim otežalim Gasolom koji se pretvorio u tricaša i tankim rosterom na kojem su udarne napadačke opcije bliže 40-ima nego 30-ima, evo vam odgovora. Iako je i sam imao problema s ozljedama na startu sezone, Conley je u zadnje vrijeme zaigrao bez zadrške i to najbolju košarku svog života. Koliko će moći izdržati na ovoj razini pitanje je, ali dok gura on, gurat će i Memphis. S tim da on usprkos mogućim zaslugama o pozivu na all-star može samo sanjati, što je totalni nonsens. Jebiga, prekasno je dobio trenera poput Fiza, krivu sezonu je odabrao za driblati kao nikada u životu.

KARL TOWNS, 99 IOR

Ušao je na mala vrata među 12 jer mi se činilo da George Hill na polovini uzorka nije vrijedan izbora, a Towns itekako zaslužuje mjesto među odabranima. Wolvesi ne znaju dobiti utakmicu, ali Towns individualno izgleda nevjerojatno za nekoga tko je tek napunio 21 godinu. Jedini igrač viši od 210 cm i mlađi od 22 godine u NBA povijesti koji je zabijao više od 20, imao više od 9 skokova, 2 asista, 1 blokade i uz to više od ubačene trice po utakmici do sada je bio Dirk. Na putu da mu se pridruži na tom popisu je i Towns. Dakle, ima vještinu Nowitzkog, potencijal Duncana u obrani i post-upu, a po potrebi može iz rukava izvući i eksplozivnost Davisa. Kad sagledaš stvari iz ovog kuta, apsolutno je nebitno hoće li Wolvesi biti osmi ove sezone.

DRAYMOND GREEN, 89 IOR

Mala iznimka za Draymonda, neka bude trinaesto prase (inače, odmah iza njega je i Gobert na popisu) kako bi bolje naglasili da Warriorsi imaju gotovo idealan roster. O njegovim kvalitetama ionako ne treba posebno pričati. Vanserijski strijelac je i dalje najpoželjniji trofej u košarci, ali all-round monstrumi poput Draymonda koji su u stanju začepiti većinu rupa (izuzev zabijanja 1 na 1) u vašoj igri na obje strane također definitivno ne rastu na grani. Nema momčadi u ligi koja za njega ne bi mogla naći minute, osim možda Cavsa obzirom da bi Draymond uzeo posao LeBronu kao začepljivač svih rupa - njih dvoje su jedini igrači u povijesti NBA koji su u sezoni zabijali više od 10 poena, hvatali više od 7 skokova, dijelili više od 6 asista uz više od po 1 blokade, trice i ukradene u prosjeku. Zanimljivo, na Istoku se trenutno nalazi čovjek koji bi mogao biti treći all-round monstrum u povijesti ako ikada nauči šutirati trice, a da su u svoje vrijeme imali prilike češće potezati s perimetra, na ovom popisu su mogli biti i Bird, Garnett i Pippen.

EAST

JIMMY BUTLER, 135 IOR

Ne samo da nema sumnje tko je trenutno drugi najbolji igrač na Istoku, već je Butler svojim igrama narativ doveo do te razine da se pitamo nije li možda Chicago najveća prijetnja Cavsima u potencijalnom playoff sudaru kao jedan od rijetkih u konferenciji koji može namučiti Jamesa u oba smjera? Naravno, pitati se nije li Jimmy preskočio LeBrona još uvijek je previše na ovako malom uzorku, realno Butler će morati pasti s ovih postotaka jer 43% za tricu i više od 8 ubačenih slobodnih po utakmici su sulude brojke. Jedini igrač u povijesti koji je do sada uspio izgurati sezonu gađajući više od trice po utakmici s preko 40% šuta, pri tome ubacivati tih 8 slobodnih i imati 50% realizacije na dvojkama bio je - Kevin Durant. Butler je fenomen, apsolutno igrač koji može nositi momčad, ali nije Durant. Uz to što je svojim igrama potpuno preporodio Bullse koji ni sami nisu znali što očekivati od sezone, Butler je sada otvorio i neke nove mogućnosti za franšizu koja je od momčadi u potencijalnom rebuildingu koja gleda kako zamijeniti Butlera za mlađe igrače i uopće resurse odjednom postala potencijalni kupac na tržnici - oni definitivno moraju pokušati dodati još jednog rasnog all-stara uz Jimmya jer mjesto na tronu Istoka uz Cavse je širom otvoreno.

LEBRON JAMES, 120 IOR

U sjeni igra još jednu sjajnu sezonu, prepustio je zabijanje mlađima, radije bira potezati otvorene trice nego gurati se u sredinu, ali zato razigrava kao nikada u životu, uz već standardno doziranje u obrani. Znamo da ima brzinu više, tako da i dalje ostaje klasa na Istoku, iako mu neki klinci opasno pušu za vrat.

KEMBA WALKER, 114 IOR

Pitali smo se može li Kemba ponoviti lanjsku all-star sezonu, a on za sada pokazuje da možda može napraviti i korak naprijed, sličan onome što je izveo Lowry u Torontu. Ove godine all-star mu ne bi smio pobjeći.

GIANNIS ANTETOKOUMPO, 111 IOR

Vratite se na odlomak o Draymondu i pročitajte opet zadnju rečenicu. Da, Giannis je taj čovjek, all-round košarkaš stvoren u laboratoriju kojemu sada samo nedostaje rasni strijelac koji će ga nadopuniti. James je bio jedinstven po tome što je u jednom spojio Pippena i Jordana, jasno koliko je to moguće, Giannis ipak nije na toj razini, ali ako je i Pippen, Bucksi su u ekstazi.

DEMAR DEROZAN, 108 IOR

Nije dodao tricu, ali je povećao potrošnju preskočivši Lowrya kao prvo ime franšize i usput na višu razinu odveo maestralnost s poludistance (gađa 47% na dugim dvicama, što je za 10% bolje nego do sada u karijeri), zadržavši lakoću kojom dolazi na liniju. Nije klasični one-man offense jer ne asistira na potrebnoj razini, ali može izmisliti poene u najboljoj old school maniri. I uz sve to nije nikakvo čudo prirode već lagani bek.

ISAIAH THOMAS, 105 IOR

A kad smo kod laganih bekova, većeg heroja od Thomasa u ligi u ovom trenutku nema. Ne samo da je još veći autsajder od Iversona, već i igra na Iversonovoj razini, barem u regularnom dijelu sezone. Koliko god se činilo nemogućim, izgleda da će opet ponoviti lanjsku all-star sezonu, a možda je čak i nadmašiti uspije li održati još višu potrošnju i još višu učinkovitost od lanjske i sada kada su se u akciju vratili Horford i Crowder.

JOHN WALL, 101 IOR

Od njega smo navikli na all-star sezone, s tim da je i on izgleda odlučio otići na višu razinu, barem na startu sezone. Da, možda su oba koljena reparirana i možda Wizardsi ne izgledaju dobro, ali Wall šutira bolje nego ikada u karijeri s tricom na 39% i nakon dugo vremena ponovno učinkom s linije elitne prve opcije. Da manje griješi s loptom, što, iskreno, dobrim dijelom možemo povezati s tim da je često okružen likovima koji ga jednostavno nisu u stanju pratiti kao zanatliju, bio bi još bolji.

HASSAN WHITESIDE, 99 IOR

Roster oko njega je puno lošiji od lanjskoga tako da ne treba čuditi pad efikasnosti, jednostavno više nema toliko zicera na raspolaganju kao lani (usporedbe radi, prošle sezone 66% njegovih ubačaja iz igre bilo je asistirano, ove godine taj postotak pao je na 53%), ali ostao je dominantna figura u obrani reketa i skoku, čak i moćniji kako manje lovi blokade, a više čuva obruč (on i Gobert su klase za sebe, sami su u stanju obranu držati na elitnoj razini time što ispod obruča pokušaje u svojoj blizini drže na 40%). Veća potrošnja rezultirala je slabijim postotcima, ali osjete se nove finese u post-up igri, a tu i tamo čak i doda nešto, evo do sada ima već 11 asista, što mu je skoro četvrtina svih koje je podijelio u NBA karijeri.

DWIGHT HOWARD, 96 IOR

Oživio je čovjek, nije rampa poput Goberta i Whitesidea, ali odmah je tu do njih kao treći najbolji čuvar obruča dosada u sezoni. Uz to skače bolje nego u Orlandu prije ozljede leđa i zabije sve što treba oko obruča. Pa neka još netko kaže da su centri mrtvi.

KEVIN LOVE, 94 IOR

Lanjskim igrama u playoffu stekao je potpuno povjerenje LeBrona i sada za nagradu ima najveću potrošnju od kada je stigao u Cleveland, što je odmah rezultiralo i najboljom statistikom u zadnje tri godine. Iako nema toliko loptu u rukama da se nametne kao kreator, tu rolu LBJ ipak čuva za sebe, kao strijelac i skakač Love je dobrim dijelom u formi iz Minnesote, što prevedeno znači da njegov all-star status nije upitan. Obrana ionako neće biti bitna do Finala.

KRISTAPS PORZINGIS, 93 IOR

Zovu ga jednorog, što u neku ruku i jeste jer eto već u drugoj sezoni potvrdio je tvrdnje najvećih optimista tijekom drafta koji su u njegovoj kombinaciji vještine i visine vidjeli budućnost košarke. Konačno stavljen na perimetar i u dovoljan broj pick & pop akcija, čime je zamijenio gomilu nepotrebnih dugih dvica koje je uzimao lani kada ga se guralo na lakat zbog trokuta, Zinger dobiva utakmice tricama koje zabija s 40% i dužinom u obrani koja definitivno nema što raditi na poziciji četvorke. Za sada samo četvrtinu minuta igra na petici, što se još može tolerirati neko vrijeme dok ne ojača, ali za par godina sve osim igranja centra u obrani bit će besmisleno. Ta kombinacija elitnog napadačkog učinka, koji nije vezan samo uz mekanu ruku već i sposobnost spuštanja lopte na pod, te činjenice da će biti elitni čuvar obruča, Knicksima garantira prosječnost u oba smjera već ako ga okruže s četiri prolaznika. Ako mu nađu još jednog ili više all-star suigrača, na konju su.

KYRIE IRVING, 87 IOR

On igra klasičnu Irvingovsku sezonu, samo što je sada kao šampion i zreliji košarkaš digao sve postotke dovoljno da više nema sumnje kako se radi o all-star igraču. Jasno, za obranu ga i dalje uglavnom boli kikiriki, ali znamo da je može igrati kada treba i kada želi, to je ionako najvažnije. Uglavnom, nikada više postotke nije imao i to sa sve tri bitne lokacije, dakle i na obruču i s poludistance i na trici, a to je dobrim dijelom vezano uz to što nikada više koševa nije zabijao iz asistiranih spot-up situacija.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (22) Trackbacks (0)
  1. Vrhunski pokazatelj kako su centri kolko god svi pricali da su izumrli itekako zivi, da su ustvari “prave” dvojke ustvari izumrle.Takodje i vrlo slikovito prikazuje zasto ce veoma tesko bilo ko preko Warriorsa i Cavsa, samo Clipersi imaju od ostalih ekipa 2 igraca na listi a oni po 3, nema dalje.

  2. Ua za podkast! Muljate nesto, skidam vas sa pretplate.

  3. na zapadu imas 13 igrača

  4. Carmelo Anthony bi morao imati mjesto u all-star ekipi,porzingis je sjajan,no on dobiva dosta prostora zahvaljujuci melu koji je i dalje taj kojeg se protivnicke obrane najvise boje.Ima puno vise otvorenih suteva nego melo i on to lakocom trpa.Savrsena situacija za tako mladog igraca koji ne mora biti prva opcija,a opet itekako dolazi do izrazaja.Mislim da ce obojica biti izglasani u startnu petorku od strane navijaca.

  5. Zanimljivo da mogućnost da jedna ekipa ima u istoj sezoni dva igrača sa 50 40 90 učinkom uopće nije tako mala. Što je ludost samo po sebi.

  6. Centarska pozicija je postala najdublja u ligi. Pitanje: Zašto ne bi Timberwolvesi ušli u utrku za Cousinsa? Kombinacija njega i Townsa mi se čini kompabitibilnom a Thibodeau bi sigurno bio oduševljen sa takvom kombinacijom na 4-5. Drugo pitanje: Mislite li da je to bolji način za ić pobjedit ova dva tima jer po meni nema smisla ić niskim postavama parirat GSW i Cavsima. Koliko je izgledan trade Wizardsa kojim bi razbili ovaj backcourt? I zadnje pitanje: Tko je po vama najbolji obrambeni lige u dosadašnjem dijelu lige?

  7. Q: Nije mi jasno zasto DAntoni vise minuta ne daje Harrellu i McDanielsu, mislim da s njima nebi izgubili puno u napadu, a u obrani bi dobili jako puno…

  8. Kad će podcast???

  9. @Prijak zato jer je Brewer prošle sezone potpuno uništio svoju vrijednost pa sad mora igrati i nabiti pristojne brojke (čak je i proigrao u zadnjih pet utakmica) kako bi na deadlineu mogli upakirati njegovih 8 milijuna u nekom tradeu. Pa tako uzima minute McDanielsu, a Dekker je na četvorci umjesto Harrella (on igra neke utakmice na petici kad Nene odmara ili upadne u probleme s faulovima).

    McDaniels je sada valjda u nekoj tough love fazi kod D’Antonija gdje se prvo mora dokazati na treninzima da bi ovaj zbog njega malo proširio rotaciju. Što se Harrella tiče, takvih ima na lopate po ligi, bezvezan igrač. I nemoj da te zavara njegova energija i trud, to nije nužno znak dobre obrane.

  10. Pravda za Codyja Zellera!!!

  11. Kako stoji sada sa pretplatom?

  12. kako nema dovoljno pitanja za post, odgovorit ću ovako. vezano uz pretplatu i podcast, bit će kad budu, teško prije toga.

    @ essien – nikako im to ne bi preporučio, jer Towns i Cousins su moderne petice, uopće savršene za igrati modernu NBA košarku i spajati ih zajedno bilo bi totalno pogrešno jer bi ih ograničilo, čak mislim da bi više morali žrtvovati nego što bi dobili. tipa, za 10 godina ako se to dogodi i ako budu imali rasnog playa koji će dirigirati igrom oko njih, super, sada dok su u naponu snage to bi bilo nepotrebno riskiranje za sve uključene. Wolvesima je bolje da nabave all-star vanjskog, bilo playa ili swingmana.

    za skinut Warriorse i Cavse ne moraš nužno igrat s dva uber-visoka, štoviše ne znam baš kako bi oni mogli braniti smallball postave, a zabijati 2 poena dok na drugoj strani stalno daješ 3 nije neka formula. Puno bolje rješenje je imat jednog elitnog visokog koji može sve u oba smjera tipa Towns i onda s njim dobit bitku na poziciji 5, jer može sve što i Green, a onda usput još može kaznit kroz post-up svaki put kad ga preuzme bek. i branit na drugoj strani Currya ili Kyriea 1 na 1. dakle, oko Townsa ili Cousinsa ili Davisa slagat postave s rasnim vanjskim igračima, ne ih trpati zajedno. ipak je ovo igra u kojoj bekovi diktiraju

    trade Wizardsa nije previše izgledan s ovom užasnom upravom, Beala ionako nitko normalan ne želi na ovakvom ugovoru, a Wall dok ne zatraži trade ostaje u Washingtonu. ako slučajno puknu i upadnu u rupu od 15 utakmica do all-star pauze i ako Grunfeld izgubi slike kojima ucjenjuje Leonsisa, onda ga možda i trejdaju

    najbolji defanzivac je Gobert, tu se nisam ni sekunde mislio

    @ prijak – D’Antoni oduvijek prefereira veterane ispred nedokazanih igrača koji, a ovo je itekako bitno, nisu u stanju ubaciti tricu. bilo je jasno i prije početka sezone da će ova dvojica teško do minuta u rotaciji, pogotovo Harrell koji je kao četvorka bez šuta totalno beskoristan u D’Antonievim zamislima. McDaniels me čak čudi da je uopće dobio ikakvu minutažu, iako s ovih 31% za tricu baš i nije oličenje efikasnosti kako je Brewer još gori bit će za njega prilike. plus, ima još jedan problem, očajan je dribler, dakle sve i da dogura s tricom do pristojnih 35%, nije pokretač i kreator iz spot-upa i kao takav teško može do značajnije uloge pod D’Antoniem

    @ wade – Zeller je sjajan i definitivno je glue guy all-star (morat ću smislit neku formulu za izabrat i takve bez kojih su njihove momčadi nezamislive iako su vodonoše). ipak s IOR-om od 69 bodova teško može ući u konkurenciju, iako je to učinak koji više nego pošteno ocrtava koliko je dobar ove sezone i uopće koliko je bitan za njihovu igru

  13. zanima me situacija oko Phoenixa, Bledsoe i Booker su odlicni ove sezone, ali pazi oni zabiju oba 30 i vise i oni izgube utakmicu, ko je tu lud, ostatak ekipa presmisan, ono sta me tu zanima je sta mogu dobiti za knighta kojeg se moraju risit jer covik nema volje za zivot, uzasan je, sad dok je starter dok igraju sa 3 beka kad nema Warrena covik nezna kud goni, neko moje razmišljanje napraviti trade knighta i lena za neku cetvorku, znaci petorka bledsoe-booker-warren-npr cousins-chandler je cudo petorka, chandler bi defanzivno skrpao rupe iza cousinsa, ova 4 su napadacki fenomenalni

  14. Gee, hvala sto mi ulepsavas dan odlicnim tekstovima dok slusam Antenu 80-te i lecim stomak zbog rostilja iz pogresne mesare. A sad pitanje: hoce li Tibodo u nekom skorijem periodu uspeti da nastima bar malo “odbranu” Minesote?

  15. Jesu li pick and roll-ovi Curry & Durant i Thomson & Durant teoretski NEODBRANJIVI ? I zasto ga Kerr ne “vrti” ? samo da dodam u niskoj postavi = Curry – Livingston – Thomson – Durant – Green , gdje svi mogu pogoditi sa poludistance a i u reketu a trojca imaju i izvanredan sut za tricu (sigrno najbolja 3 igraca u povjesti u istoj ekipi sa sutom za tri poeana)

  16. Gee, postoji li neki normalan zaključak zašto određene ekipe imaju ogroman pad kada idu na gostovanja? Govori se o +/- 10 na praktički oba kraja terena, te očekivano lošijem šuterskom postotkom.

    Ima jedna ideja da mlađim ekipama bez veterana i identiteta fali treninga jer se često ide na road tripove gdje nema vremena za trening i fokus na detalje. Čisto me zanima imaš li neko mišljenje o tim padovima/razlikama

  17. @ wade – NBA je oduvijek imala dosta izraženu prednost domaćeg parketa, domaće ekipe drže u pravilo 60-40 omjer, Denver i Utah po 70-30 u postotcima. to su godinama uvriježene činjenice, a razlozi su uglavnom tipični za košarku, a ti su da se suđenje prilagođava stilu košarke koji odgovara domaćinu što najbolje znaju koristiti momčadi koje igraju čvršće u reketu. to i učinak klupa koje redovito bolje igraju doma glavni su razlozi za tu razliku (ako ćemo o tome zašto klupe bolje igraju doma, tu mi se logičnim čini posegnuti za formulom manja razina talenta=veća podložnost kontekstu). dodaj tome i to da su na back-to-back utakmicama uglavnom gosti i činjenicu da ekipe koje gostuju često igraju po 3 utakmice u 4 dana ili su na turnejama koje dodatno zamaraju i eto glavnih razloga.

    ovo o mlađim ekipama možda isto stoji, trebalo bi uspoređivati franšizu po franšizu. ali, zar ta ista logika ne vrijedi i za domaće utakmice, mlađe momčadi također nemaju dovoljno iskustva i treninga što bi se trebalo osjetiti i doma. uzmi svoje Pistonse za primjer, ove godine su najgora gostujuća ekipa u ligi i ne mogu zabiti ništa čim se maknu iz Detroita, ali daleko od toga da su neiskusna momčad ili da nemaju identitet. možda je stvar u tome što trenutno nemaju udarnog vanjskog, što je Drummonda puno lakše istjerati iz reketa u gostima i slično. a na ovom malom uzorku možda je stvar samo u dosta teškom rasporedu koji će se izjednačiti kako se uzorak bude povećavao

  18. Šta se dešava sa Minnesotom, zašto je KAT tako katastrofalan u odbrani, a Rubio potpuno neupotrebljiv u napadu? Ricky nikad nije bio šuter, to je svima jasno, ali sada mu se uloga svela samo na to da prevede loptu preko polovine terena, a zadnje četvrtine uglavnom sjedi na klupi (Igra Jones??). Thibs, tha fuck??
    Gledao sam njihove utakmice i ne mogu u tom haosu pronaći neki smisao, osim da sa Diengom i KAT-om izgleda kao da igraju sa dva centra. Jednostavno mi je to neprirodno, čini mi se da bi bili puno bolji sa Bjelicom na četvorci (u napadu makar, a u odbrani bi bili vjerovatno još gori – katastrofalni). Jer uprkos svim tim atletama, oni i dalje igraju ortodoksnu staromodnu košarku: sa dva centra i plejem bez šuta. Plus što Wiggins i LaVine ne pokazuju ikakav pomak u igranju odbrane. Naročito LaVine mi je katastrofa, jednostavno tip nema odbrambeni stav niti pokazuje neki naročiti interes za igranjem odbrane, valjda mu je najvažnije zakucavanje i šutiranje trica. Pred početak sezone se činilo da su u Minnesoti posložili savršenu ekipu i da će sa novim trenerom ove sezone znatno napredovati, a pokazalo se da iako su u znatno boljoj situaciji nego Orlando i Philla, i njihov roster također je daleko od savršenog.

  19. @ Gee, napokon Gobert kakvog smo ocekivali prosle sezone. Sad, jedan od razloga je sigurno ozljeda Favorsa i pitanje je kako dalje? S obzirom na zdravstvene probleme doticnog, kako bi poslozio stvari da si u poziciji GM-a?
    Ugovor mu traje jos sljedece sezone nakon cega postaje un-restricted FA.
    Realno gledajuci, Gobertu si dao 100mil/4y, Hayward ce sigurno dobiti max, a i zasluzuje ga, Hilla bi trebali zadrzati jer kemija je vrhunska, a i slaze se u koncept obrane koja ubija duzinom. Hood ce isto traziti max, ista stvar kao i s bratom Gordonom.

  20. Kada će Denver konačno početi trejdovati (I tankirati, usput budi rečeno)? Mislim super su Wilson Chandler i Gallo, ali to nisu igrači za budućnost. Dosegli su neki vrhunac u svojim karijerama i sad je idealno vrijeme da ih se ispali za neki kvalitetan pik ili za jednog mlađeg igrača na istoj poziciji. Ne vjerujem da mogu trejdovati za nekog franšiznog igrača (Cousins npr), niti mislim da bi im to bilo pametno, jednostavno nemaju materijala za okružiti jednog takvog igrača dovoljno kvalitetnom pratnjom da bi postali konkurentni u borbi za naslov. Minnesota je tu u prednosti, već imaju jednog rasnog nositelja u Townsu, sad treba da mu dodaju još jednog i to je to. Ko je od sadašnjih igrača Denvera budući franšizni igrač? Jokić? Nurkić? Mudiay? Ni pod razno. Imaju zaista fascinantnu dubinu rostera, ali šta imaju od toga? Njima je pod hitno potrebna koncentracija kvaliteta i sad je pravo vrijeme da nešto poduzmu kad vetereani igraju odlično.

  21. Kako komentirate uspjeh Bullsa kao ekipe kojoj se predviđao neuspjeh zbog nedostatka šutera na rosteru i spacinga? Nešto za što se smatra da bi u današnjoj košarci trebalo biti osnova svakog gameplana i rostera. Znam da ste nešto o tome pisali, ali, je li danas spacing toliko nužan kao što se to obično smatra ili bi danas ekipe mogle biti uspješne i bez takvog naglaska na šut kao dio strategije?

    Drugo pitanje, možemo li sada definitivno reći da centri stare škole izumiru. S igračima poput Okafora, Monroea, Kantera… koji uz sav napadački talent koji posjeduju treneri i dalje imaju problema s pronalaskom adekvatene uloge i minutaže za njih. Dakle centri koji imaju iznimno dobru igru leđima i u reketu, ali nemaju baš raspon na šutu niti su dovoljno pokretljivi da bi u ubrani bili efikasni. Moraju li takvi tipovi visokih igrača jednostavno u svoj repertoar pod mus unijeti šut kao što to radi Brook Lopez ili se moraju pomiriti s tim da je danas vrijeme takve košarke i da, iako bi mogli biti jedan od oslonaca napada startne petorke, njihova uloga je uloga igrača s klupe kojem je cilj što više potrpati protivničke rezervne petorke. Hvala, uživajte

  22. @ amigo – pokušati zadržati sve, što je moguće ako nekako uspiju uvaliti Burksov ugovor momčadi s prostorom na capu uz naknadu u vidu picka. u tom slučaju bi mogli ostati ispod poreza čak i s bahatim ugovorima Hillu i Haywardu. Favors na ovom ugovoru je bagatela i o trejdu ne treba razmišljati prije zadnje sezone. a kad ga nema na parketu guraš Lylesa u rolu stretch četvorke i nadaš se da će za tri godine kada Favors ode biti u stanju odrađivati 30+ minuta na razini startera

    @ flaster – Denver je u zanimljivoj situaciji jer istovremeno mogu postati solidan playoff momčad bez naročito visokog plafona, a mogu se razviti i u novi Orlando i nikada se ne maknuti s mjesta. teško je pročitati koje su namjere njihove uprave obzirom da gazde trenutno vjerojatno ne znaju da imaju NBA franšizu obzirom da su zauzeti svršavanjem jer su konačno preselili NFL momčad u Los Angeles

    @ maestro – naravno da je spacing nužan, ali Bullsi za sada uspijevaju održati pristojan učinak u napadu zato jer su izbjegli upasti u drugu rupu koju je ovako složen roster prizivao, a ta je davljenje lopte. sjajno se kreću i igrači i lopta, dodatnim pasovima otvaraju gomilu prilika na suprotnoj strani i tako funkcioniraju, uz izuzetan učinak igrača poput Butlera na liniji ili Lopeza i Gibson u skupljanju odbijanaca. dakle, nisu postali hogg & clogg i to je ključno, iako će ih clogg koštati ozbiljnog rezultata. zaključak – bez šuta možeš imati strategiju, ali ne možeš imati budućnost kao izazivač jer si već u startu u sistem ugradio grešku koju je prelako iskoristiti

    u vezi centara napravio bi razliku između obrane i napada jer ona je ključna. dobar post-up centar uvijek će imati mjesta na parketu, dapače obzirom na nikada više prostora u sredini i sve više preuzimanja takav igrač sada može biti posebno koristan, ali pri tome mora biti u stanju igrati obranu, barem jedan njen segment. tako da nije toliko bitno da takvi igrači dodaju šut jer ako su u obrani šuplji, onda i dalje ne mogu biti ništa nego igrači s klupe koji trpaju protiv rezervi. drugim riječima, kada bi Monroe i Vučević bili u stanju čuvati obruč, nikoga ne bi bilo briga što ne mogu ubaciti tricu


Leave a comment

Trackbacks are disabled.