ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

13Dec/1617

POWER RANKINGS, WEEK SEVEN

Zanimljiva gužva na Istoku, nešto manje interesantno stanje na Zapadu. Neki trendovi, pogotovo individualni, s početka sezone nestaju, što je i normalno, NBA je nakon skoro trećine sezone ušla u rutinu. Ako do sada nemate identitet i ne znate na kakvu rotaciju možete računati, pa svi su izgledi da na ta pitanja nećete naći odgovor do kraja sezone. Što pak otvara prostor za sagledavanje šire slike. O tome ipak više u idućim rankingsima, danas opet isključivo praksa.

01. WARRIORS

Prvo o njihovoj utakmici s Clippersima pošto se radi o svojevrsnom "derbiju". Na stranu očiti problemi koje Clippersi imaju, postoji i još jedan koji je ugrađen duboku u srž ovih ekipa, ali o njemu nakon ovih strukturnih:

- problemi s obranom čim zaigraju s Crawfordom uz Paula i Redicka, što je neizbježna postava u eventualnoj seriji protiv Warriorsa jer drugačije ne mogu do potrebne kvote poena
- problemi s tim da Warriorsi imaju gomilu igrača koje mogu baciti na Paula u Durantu, Thompsonu i Iggyu dok istovremeno mogu sakriti Stepha na Mbah A Mouteu ili ostaviti Stepha na Paulu pa onda Duranta koristiti kao libera
- problemi s tim da Warriorsi mogu ubiti njihov 1-4 pick & roll koji im je osnova igre (npr. ako je Durant na Paulu, a Green na Griffinu, ta akcija gubi svaki smisao jer Warriorsi preuzimanjem ne gube ništa)
- problemi s tim da Warriorsi čak mogu braniti i njihov 1-5 pick & roll bez problema dok je Mbah A Moute na parketu (Zaza ostaje u zoni, a igrač koji čuva Mbah A Moutea ostaje u sredini pomoći na Paulu)
- problemi s tim što sami ne mogu braniti ovoliko opcija čak ni u idealnoj defanzivnoj postavi, startnoj, jer Durant će zabiti dovoljno preko Mbah A Moutea, Curry preko Paula, čak i da cijelu večer igraju samo izolacije, a Redick jednostavno ne može pratiti Thompsona cijelu večer kroz blokove
- problemi s tim što je Doc Rivers ili strašno tvrdoglav ili strašno glup jer protiv momčadi koja se trudi uvijek na parketu imati dva all-stara (što i nije problem izvesti kada ih imaš četiri na raspolaganju) svoja tri najbolja igrača, od kojih su samo dva kreatori, uvijek istovremeno drži na klupi oslanjajući se na korištenje potpuno nove druge postave što u ovakvoj izjednačenoj ligi nema više smisla ni protiv Orlanda, kamoli Warriorsa, praktički bacaš 10-ak minuta svake utakmice u vjetar, čemu, zašto

U biti, maknemo li odličan ulazak u sezonu koji nas je potaknuo da razmislimo o Clippersima kao nekakvim izazivačima, koji se pokazao oslonjenim na kilave temelje povijesno dobre obrane (što nisu) i fenomenalne klupe (što definitivno nemaju), ništa se nije promijenilo i oni ostaju vječna mušterija Warriorsa, potpuno nedorasli da im se suprostave s ovakvim rosterom, a onda još i načinom kako se taj roster koristi (iako, da naglasim očito, ništa značajno se ne bi promijenilo ni da je umjesto Riversa na klupi Carlisle, mismatch u talentu je prevelik). Što me konačno dovodi do onog u karakter momčadi ugrađenog problema koji Clipperse drži dodatno u rikvercu, a taj je mentalitet. Neću reći gubitnika, jer momčad koja ovako gazi u regularnoj sezoni već godinama očito nije gubitnička, ali ta sklonost kiksu i crnim minutama, rupetinama ako hoćete, nije ih napustila i neće, za što je dijelom zaslužan i roster, a dijelom i to što ova momčad više baš i ne uživa igrati zajedno.

To je posebice potencirano protiv Warriorsa koji lete po parketu, koji čak i kada imaju zicer traže kome će namjestiti još veći zicer i onda se vesele svakom dobrom potezu kao da igraju hakl u petak navečer nakon napornog radnog tjedna, opušteni što su se konačno mogli malo maknuti od rutine. Clippersi pak predstavljaju tu rutinu, oni su toliko dugo u ovom statusu i u ovom istom sistemu da su se doslovno pretvorili u uredske radnike. Istina, doveli su učinkovitost svojih zaduženja do savršenstva, ali nema tu mjesta ni za malo katarze, a previše je grča. Paul je šef, naravno, a kad se samo sjetimo koliko je puta dizao glas na Jordana i Griffina, nije ni čudo da svi jedva čekaju petak ne da bace hakl, nego da pobjegnu doma. Mislim, Jordan je zamalo pobjegao u Dallas, mislite da se takve stvari događaju u idealnim svlačionicama? Doc ih drži pod kontrolom jer im pred očima maše mrkvom u obliku teorije o tome kako zajedno mogu napraviti puno više nego da se razdvoje i potraže nove sredine, ali obzirom koliko su Warriorsi bolji, bio bi šokiran da se ovo ljeto ne odluče na promjene. Možda ne Doc i Ballmer koji očito nemaju viziju za tako nešto, ali CP3 i Blake sigurno razmišljaju o selidbi. Možda Doc u rukavu ima još tih mrkvi, Ballmer svakako ima dolare, a i Los Angeles je sam po sebi dovoljno primamljiv kao tržište, ali košarkaški gledano, i CP3 i Blake, pa i Jordan, samo žele isto ono što je želio Durant kada je igrajući za Oklahomu uz Westbrooka zavidio Warriorsima na kemiji koju imaju. I osmijesima (stvarno, pokušavam se sjetiti Duranta i Russa s osmijehom na licu lani u playoffu, nema šanse, isto vrijedi i za Clipperse). Žele opet igrati hakl petkom uvečer, a ne odrađivati posao koji je jebeno naporan ako se od tebe još očekuje da, nakon sve muke u uredu od regularne sezone, još budeš i bolji od najboljih u doigravanju.

Idemo dalje. Nakon ovakvog gaženja najvećih protivnika u konferenciji, otputovali su u Salt Lake na poslovično teško gostovanje, ali ono se pretvorilo u izlet obzirom da je Jazzerima nedostajala skoro cijela petorka. Put u Memphis pak nije bio tako lagan - bez Zaze, bez energije, s jednom od onih večeri Thompsona i Curry kakve smo već gledali ove sezone protiv Lakersa (obojica gađala ispod 30% iz igre prolazeći kroz rutinske pokrete bez potrebne želje i koncentracije) i potpuno nezainteresiranom obranom u kojoj je najviše plivao Varejao kao startni centar, ekspresno su upali u rupu iz koje se više nije dalo izvaditi, barem ne bez sposobnosti ubacivanja u višu brzinu. Memphis je imao +23 na poluvremenu, to sve govori, a da ni sami nisu odigrali ništa posebno u napadu. Jednostavno, jedna momčad došla je uzeti što se pruži, druga je došla igrati košarku playoff intenzitetom (Warriorsi koji inače imaju najveći postotak protivničkih šuteva preko ruke, skoro 70%, ovdje su izašli na samo 50% pokušaja Memphisa koji je pak igrao svoju najbolju obranu).

Nakon ovakve blamaže, nije im preostalo ništa drugo nego dobiti Wolvese iako je ovo bila četvrta utakmica u pet dana i drugi set back-to-backa za redom. Povukao je Steph kada je trebalo i to je bilo to. Gledao je Stari tekmu i samo je prokomentirao Currya kako ga inače komentira zadnjih nekoliko sezona "igraju ovi dobro, vode 10 razlike, onda dođe onaj ljigavac s onom gumom u ustima, ubaci tri trice isto k'o što ja ubacim tri cipanice u špaker i to je to".

02. CLIPPERS

Nakon što su ih Warriorsi još jedanput spustili na zemlju i stavili na prikladnu policu, raspucali su se protiv Pelicansa usput odmorivši i Griffinovo koljeno. Gosti se nisu udostojili na klanje poslati Davisa, radije su mu dali dan odmora, tako da mogućih komplikacija nije bilo. Zamalo su ih nadigrali Blazersi, izvukli se u završnici na rutinu usprkos još jednoj mlakoj prezentaciji obrane i klupe. Sada su već na lanjskoj razini defanzivno, što je i dalje odlično, ali ne toliko odlično da ih izdigne iz one pozicije u kojoj se nalaze već godinama. Uostalom, pitanje je bi li im i onakva obrana s početka sezone bila dovoljna protiv ovakvih napada kakve trenutno imamo u ligi - sjetimo se Spursa, igrali su povijesno dobru obranu, ali protiv napada Oklahome i Warriorsa izgledali su itekako ranjivo. Ove sezone pak nitko nije ni blizu toj lanjskoj razini Spursa, što znači da će odlučivati napadačka učinkovitost koja je trenutno van pameti, o čemu ćemo malo više niže u postu.

03. CAVS

Popravili su krvnu sliku, imali su zicer protiv Knicksa koji su igrali drugu večer back-to-backa, zatim još jedan protiv desetkovanog Heata. Protiv Hornetsa su trebali imati nešto teži zadatak, ali LeBronova vrhunska partija vrlo brzo razbila je svaku neizvjesnost, odigrao je u najvišoj brzini i zabio 5 trica. Ovakve partije od njega u regularnoj sezoni nećemo vidjeti često, očito ga Hornetsi, točnije Michael Jordan, inspiriraju jer zadnji put kada je ovakvu partiju pružio u regularnoj sezoni bila je 2014. i također se igralo protiv Hornetsa.

04. SPURS

Odmarali su Parkera i Manua na drugoj večeri back-to-backa, ali su usprkos tome rutinski dobili kilave Wolvese koji su pružili još jednu partiju bez energije i koncentracije, posebice u drugom poluvremenu. Na otvaranju turneje po Istoku pak nisu imali tako lagan zadatak, iako su i Parker i Manu zauzeli mjesta u rotaciji, rješenja za Bullse nisu imali. Napad uglavnom impotentan, Leonard pod Butlerovom paskom usporen taman koliko treba, ostali nisu mogli povući protiv solidnog defanzivnog izdanja Bullsa koji su ih istjerali iz reketa. Protiv Netsa doma takvog izazova nije bilo, očekivano lakši trening.

05. RAPTORS

Zicer protiv Wolvesa su odradili, a onda ih je čekao neugodan put u Boston. Druga večer back-to-backa, bez Carrolla, ali i bez većih problema na putu do nove pobjede. Celticsi bez Thomasa jednostavno nisu imali laganih rješenja, bilo je dosta da upadnu u period u kojem nisu mogli ubaciti da se Toronto odvoji. Uz to, kada se Lowryu i DeRozanu pridodao i Powell tricama utakmica je bila prelomljena, Boston jednostavno nije mogao spojiti takvu napadačku seriju s dobrim periodom obrane da ispere dvoznamenkasti minus. Valjda su Celticsi planirali utakmicu za Carrolla pa su gomilali tijela na lopti, tako da je Powell samo koristio ono što mu je obrana ostavljala. Po tko zna koji put pokazavši da je u ovom trenutku vjerojatno bolje rješenje od Carrolla, dok ovako čeka povremenu priliku na dnu klupe.

Sjajnu formu potvrdili i protiv Bucksa gdje se Ross pridodao sjajnom udarnom bekovskom dvojcu, ova trojica među sobom ubacila su 73 poena, previše i za obranu Bucksa. Ovakvim prezentacijama Rapotorsi ne samo što su se nametnuli kao drugi napad lige, već su nakon 23 utakmice na učinku koji je za čak 2 poena bolji od lanjske ofenzivne efikasnosti Warriorsa koji ih je dovela do 73 pobjede. Ovo nije održivo, ali svejedno pad neće biti toliki da ih se već sada ne može smatrati jednim od ponajboljih napada svih vremena. Najbolje od svega, uz Warriorse koji su čak poen bolji od Raptorsa i tri poena iznad vlastite lanjske razine, Cavsi su također trenutno na višoj razini od lanjskih Warriorsa, a u ovoj elitnoj skupini su još i Rocketsi (Clippersi su već u sferama koje smatramo standardnima, a sa Spursima već počinje viša srednja klasa). Ovo je bitno istaknuti ne samo radi divljenja napadačkim izvedbama ovih momčadi, već i zbog činjenice da ovako efikasni napadi stvarno jesu u stanju maskirati slabije obrane - osim Warriorsa koji su na desetom mjestu, preostale ove tri momčadi su ispod prosjeka, međutim toliko su dobri napadački da imaju treću, četvrtu i petu najbolju koš razliku u ligi (Raptorsi su tek 18., Rocketsi tek 20., nebitno pored ovakvog učinka prema naprijed).

06. JAZZ

Hayward i Gobert odradili su posao protiv Sunsa, iako su i ovdje vrlo brzo ostali bez Hooda koji je obnovio ozljedu tetiva. To nije dobar znak, ove stvari znaju trajati čak i kada im posvetiš dovoljno vremena za oporavak, a Jazz je očito vjerovao kako je dobro požuriti Hooda jer je Hill u još većim problemima s ozljedama, a Favors će tko zna kada nazad na parket. Obzirom da su bili bez Hilla, Hooda i Favorsa, protiv Warriorsa su odlučili dati i dan slobodno Haywardu, kad je bal nek je maskenbal, tako da su unaprijed upisali poraz u dvoboju s najboljom momčadi lige. Pokazalo se to mudrim jer je Hayward bio sjajan protiv Kingsa gdje je sam nosio napad bez Hooda i Hilla, dok je Gobert odradio svoje protiv Cousinsa i u sredini. Što se ovih ozljeda tiče ne znam što bih rekao, znam da su Jazzeri jedna od naprednijih momčadi lige što se ulaganja u razvoj igrača i njihovo zdravlje tiče, troše na to gomilu resursa, zato je još fascinantnije da nisu u stanju naći tim stručnjaka koji će znati popraviti ove probleme bez većih komplikacija, umjesto da šalju nedovoljno oporavljene igrače na parket kao da su '90-e.

07. ROCKETS

Odradili zicer protiv desetkovanih Lakersa, a onda servirali i osvetu Oklahomi za poraz u prvom međusobnom sudaru sezone. Tada je Westbrook herojstvima u završnici i boljom podrškom suigrača uzeo utakmicu, sada je pak Harden imao bolju pratnju. Inače, dva superstara su se natjecala tko će odigrati goru partiju (iskreno, i jedna i druga momčad igraju poprilično dosadnu košarku, jednodimenzionalnu, tako da nisam puno vremena gubio gledati cigle koje su ispaljivali kada sam u box-scoreu vidio da je Harden šutirao 26% iz igre, čak 6% gore od Westbrooka), a na kraju je presudila šuterska širina domaćina. Imao je Westbrook energije za povući u zadnjoj četvrtini (pitam se kako mu ostane, nije valjda da se čuva u obrani u prve tri četvrtine), ali formula Oklahome s njegovim herojstvima i žilavom obranom ovdje nije upalila, dakle piše se pobjeda formuli napucavanja tricama koju preferira Houston.

Protiv Mavsa još jedna šetnja, a nešto većih problema imali su protiv Netsa u sudaru učenika Atkinsona s učiteljem D'Antoniem. Netsi su svojim kopiranjem sistema Rocketsa bili nezgodan protivnik, ali Hardena nemaju, a nemaju ni Gordona koji je u suludoj šuterskoj formi. Taman što smo svi bili spremni dignuti ruke od njega on je pronašao idealnu momčad za sebe i produžio karijeru, ispalivši do sada čak 205 trica i pogodivši ih čak 90 (17 više od Hardena). Ispred njega je samo Steph s 94 ubačaja, iza njih dvoje dugo, dugo nema nikoga. Možemo mu već sada dati nagradu za najboljeg šestog igrača?

Inače, nastavio se i slučaj Motiejunas. Rocketsi su pokazali dobru volju davši mu nešto milijuna više nego u prvotnoj ponudi koju su matchirali, on je pak potpisavši novi ugovor ostao bez klauzule o mogućnosti stopiranja tradea. Inače, u ovom cijelom cirkusu najveći papak ispao je BJ Armstrong koji je potpisao onaj bezvezni ugovor s Netsima da bi se kasnije inatio kada su ga Rocketsi matchirali iako su oni samo potvrdili uvjete koje je on dogovorio s Netsima osim onih koje po pravilima lige nisu morali. Kakav lik, složi jedan od besmislenijih ugovora ikada i onda kuka kada je Morey napravio ono što bi svaki normalni poslovni čovjek. Uglavnom, Donatas je s Rocketsima do kada oni to žele, sada ostaje odabrati način kako ga priključiti momčadi koja i bez njega funkcionira sasvim dobro (Dekker je više nego pristojan u roli smallball četvorke s klupe, a i Harrell solidno odigra kada nema Nenea kao back-up centar, teško da Motiejunas može donijeti nešto više). Jasno, ako je zbog leđa uopće u stanju igrati.

08. HORNETS

Napravili su prilagodbu u odnosu na prethodnu utakmicu s Pistonsima, Batum je odradio dužu šihtu i ostao s rezervama, čime su parirali onim periodima kada Harris i KCP rade razliku. Plus imali su ovaj put Marvina Williamsa na Harrisu, što je bio ogroman iskorak u odnosu na matchup Harris-Kaminsky. Bit će ovo solidno nadmudrivanje na Istoku do kraja sezone. Protiv Cavsa pak nisu izveli ništa slično, čista nemoć jer LeBron je bio itekako raspoložen odigravši partiju sezone, a onda su pljusku dobili i u Indiani. Stao je šuterski Kemba, problem Kidd-Gilchrista time je postao još izraženiji, ni Williams ne igra na lanjskoj razini, tako da su zadnjih par tjedana imali ispodprosječan napad, što je bilo dovoljno da ih povuče unazad u odnosu na prvih mjesec dana sezone.

09. CELTICS

Odradili zicer protiv Magica koji je bio na drugoj večeri back-to-backa, nebitno, ono bitno je da bez Thomasa protiv Raptorsa nije išlo. Manjak rješenja u napadu bio je vidljiv i protiv Oklahome, bez Thomasa u završnici nisu imali nikoga tko može parirati Westbrooku. Obzirom da su do sada trojac Horford-Crowder-Thomas koristili u samo 11 utakmica, score im je i više nego dobar tako da nećemo dizati paniku dok god ovu trojicu ne vidimo zajedno u akciji na duži period.

10. BULLS

Za Detroit nisu imali ni približno dovoljno, Pistonsi su se pokazali nezgodnima zbog lakoće kojom zonski kontroliraju reket i sjajnog zatvaranja strane bez lopte, što je Bullse ostavilo bez učinka u skoku, prostora za ulaze i izolacije te uglavnom bez laganih poena u sredini. Šuterski ne mogu nadoknaditi ovakav nepovoljan kontekst, posebice ne s Rondom uz startere, a uz to su dobili i loše Wadeovo izdanje s kojim se nije moglo pokrenuti klupu da barem donekle parira onoj Detroita. Tako su poprilično rutinski nadigrani od momčadi koja može odigrati čvršću obranu, a uz to je na jednu večer imala i nešto više raspoloženih opcija u napadu.

Koliko su im Pistonsi predstavljali nezgodan matchup, toliko su im Spursi odgovarali, što sve govori o NBA žrvnju i pokušaju traženja dubljeg smisla u njemu. Istina, ni Spursi nisu naročito opasna tricaška momčad, što Bullsima olakšava igrati obranu, ali nisu to ni Pistonsi, pa su Butler i društvo svejedno bili nemoćni. Ovaj put pak vidjeli smo drugačije izdanje Chicaga - iako su se obje momčadi zatvorile u reket, Bullsi su se puno bolje snalazili u toj gužvi, dijelom zbog upitnih defanzivaca na rosteru Spursa koji nisu mogli čuvati obruč, dijelom jer su lakše nalazili put do obruča zbog puno agresivnije igre kroz tranziciju. I tu leži cijela mudrost, jednostavno su odigrali puno agresivnije, a vrlo vjerojatno glavni razlog za to je prijenos na nacionalnoj televiziji. Rondo je imao jednu od onih dobrih večeri koje se nekako uvijek mogu povezati s udarnim terminom, diktirao je tempo kao u najboljim danima, a ni Butler ni Wade nisu puno mudrovali oko napadanja sredine čim bi se došlo u fazu napada, samo bi se sjurili u reket čim bi dobili loptu. Spursi su pak vrtili duge napade, kružili oko zone i onda uzimali loše šuteve s poludistance, tako da utakmica uopće nije bila toliko neizvjesna koliko sugerira rezultat kojega su Spursi malo popravili u završnici kada im je konačno počelo upadati nešto iz vana. Uglavnom, još jedna utakmica koja podebljava legendu o ovosezonskim Bullsima, relativno lako dobiti Spurse i to bez posebnih šuterskih partija Butlera i Wadea, definitivno je podvig kojega ne može izvesti svatko.

Ono što su izveli protiv Heata nije bio podvig, više mučenje, ali su uzeli pobjedu ovaj put izbjegavši kiks. Wade očekivano raspoložen protiv bivše momčadi, a Butler najbolji kada treba, dovoljno da izbjegnu još jedan nepotreban poraz. Ujedno i dovoljno da nas podsjete na kako staklenim nogama leži njihova igra u napadu.

11. PISTONS

Nastavili su harati po Istoku, skinuli su i Bullse sada još jačom klupom na kojoj je Smith zamijenio Udriha. Jackson je izgledao solidno što se kretanja tiče i kada se pridoda i u punoj šuterskoj formi nikada boljima Caldwell-Popeu i Harrisu, to je to, SVG ima momčad za gornja četiri mjesta u konferenciji na duži niz godina (takav je bio i Orlando, kada ih je okupio nismo ih očekivali na vrhu, činilo se da im je plafon plasman među 4 u konferenciji, a oni su uz malo sreće iz onog ni po čemu posebnog rostera izvukli Finale i finale konferencije u dvije godine vrhunca). Ključni trenutci utakmice opet su bili periodi u kojima su Harris i KCP zajedno ili odvojeno, uz neizbježnu pomoć Leuera, predvodili klupu, Bullsi sa svojom tankom rotacijom to nisu mogli pratiti, pogotovo u večeri kada niti sa starterima nisu mogli zabiti dovoljno.

Ipak, naletjeli su na zid povratkom u Charlotte, drugo gostovanje kod Hornetsa u manje od dva tjedna rezultiralo je porazom. Osvetili su se Hornetsi za pljusku iz prethodnog sudara, ovaj put kompletni (s Williamsom u petorci i Batumom u boljoj formi) imali su puno bolji plan igre i u obrani (umjesto na Drummonda koncentrirali su se na perimetar) i s rotacijama (puno manje Lamba i Belinellia zajedno), tako da su Pistonsi bili bez rješenja.

Prelako su dobili Minnesotu u gostima, njihova trenutna forma i stanje svijesti bili su previše za momčad bez samopouzdanja i identiteta poput Wolvesa. Samo, taj rezultat očito nije bio pravo mjerilo jer od povratka Jacksona stvari ne štimaju najbolje, što je pokazala i utakmica protiv Sixersa gdje su uz jednu od već standardnih povremenih večeri u kojima se odluče ne igrati obranu kakvu želi SVG, djelovali i potpuno raštimano u napadu, u čak dvije četvrtine ne uspijevajući ubaciti preko 15 poena. I to bez da je Embiid carevao u reketu.

U krivom trenutku odlučili su odmarati valjda najboljeg igrača ove sezone, Caldwell-Pope je dobio poštedu zbog koljena, bez njega jednostavno nisu imali rješenja jer je Jackson još uvijek u potrazi za ritmom. Tako da su opet izgubili smisao u napadu, a pokazala je i ova utakmica koliki im je problem što nemaju trećeg swingmana na kojega se mogu osloniti. Ozljeda Bullocka dodatno je otežala situaciju, Hilliard nije opcija, postave Jacksona i Smitha kao bekovskog para teško mogu biti rješenje u ovakvim situacijama te im je pouzdani Stanley Johnson kao dio rotacije jednostavno neophodan.

12. THUNDER

Četiri dana odmora su imali prije dolaska Rocketsa, puni energije uspjeli su koliko-toliko zaustaviti njihov napad, samo što po običaju nisu uspijevali zabiti ništa, što je dodatno naglašeno očajnom šuterskom partijom Westbrooka. Negledljiva košarka (najgore od svega, to da su dva MVP kandidata sudjelovala u ovakvom ruglu nikoga nije iznenadila, vjerojatno ni njih, da ih pitaš danas kako su odigrali i Harden i Westbrook vjerojatno bi rekli sjajno) u kojoj je prevagu odnijela činjenica da trica donosi bod više od dvice, tu su Rocketsi složili taman toliku prednost da prežive agresivnost domaćina u završnici. Nakon prekida niza pobjeda lošom partijom, u svom stilu - čvrstom obranom i Westbrookovim ludilom u završnici - dobili su Boston bez Thomasa, pokazavši da ostaju gospodari svoje sudbine.

13. GRIZZLIES

Sixersi su im stigli desetkovani tako da su još jednom odradili posao, a onda su izveli još jedan podvig u završnici. Skinuti Blazerse samo po sebi i nije neki uspjeh, pogotovo ne ovu oslabljenu verziju bez Harklessa i s načetim Aminuom, uostalom spominjao sam prošli tjedan kako bi ovu utakmicu morali dobiti jer ih nakon nje čeka pakao od rasporeda, ali uspjeh je to izvesti na način na koji to oni rade, po običaju herojstvima u zadnjih pet minuta utakmice. Uz fenomenalnu obranu (Gasol je nekako zatvorio reket iako je svaki put izlazio visoko na pick & roll kako bi usporio Lillarda lateralno se krećući kao u najboljim danima, Allen pak odsjekao McColluma) ključne šuteve zabili su Daniels i fakin Toney Douglas koji im je igrao playa u krucijalnim momentima iako je jučer došao s ulice. Čekaj, pa zar nismo ovaj film već gledali? Gdje je Bill Murray? Pa ovo su Svisci, ne Grizliji.

Da ne bi pak izgledalo kao da su im sve pobjede iste, konačno su dobili jednu utakmicu prije zadnjih 30 sekundi i bez pomoći slučaja. Warriorsi doduše nisu imali Zazu i Iggya, bogami ni energiju, ali to nije isprika za mizernu partiju koju su odigrali u oba smjera. Gasol i Allen sjajni kao u najboljim danima grit & grinda, svi oko njih borbeni kao da je travanj. Gasol je stvarno trenutno centar obrane i napade, to kako je čovjek digao igru nakon gubitka Conleya na još višu razinu je nevjerojatno, toliko o lanjskoj ozljedi. Uz njega, za podatak da su trenutno prva obrana lige zaslužan je svakako i Fizdale koji je uspio od skupine otpadnika izvući maksimum zalaganja kakvoga čak ni Joerger lani nije uspijevao dobiti od svojih žigosanih.

14. BUCKS

To je to, sada već imamo jedan dobar uzorak utakmica nakon kojega možemo reći da je Kidd našao način za ugurati se u borbu za playoff izmislivši nekakvu rotaciju nakon beskrajnih eksperimenata. Playevi su Delly i Brogdon, oba mogu zabiti tricu, oba mogu odigrati obranu na loptu. Centri su Henson i Monroe, prvi igra obranu protiv startnih postava, drugi uništava u napadu rezervne opcije. Šuterska zamjena za Snella je uglavnom Terry, možda će koju minutu dobiti i Vaughn, ovisno tko je raspoložen - kada se pak vrati Middleton, Snell će biti odlična zamjena. Beasley je zamjena za oba krila, odnosno bio je to dok Kidd opet nije odlučio priključiti Teletovića rotacija čim je doživio par poraza. Ajde, tko je zamjena za Giannisa i Parkera ionako je najmanje bitno jer oni su ti koji igraju najviše minuta i Kidd se itekako trudi uvijek jednoga imati na parketu kao primarnog kreatora (ili kao primarnu metu ako će akciju vrtiti na nešto klasičniji napad kroz beka) svjestan da bez iskoraka njih dvojice vjerojatno ne bi bilo ni njega. Blazerse su upravo i razbili postavom s Giannisom i rezervama.

Na njima su pokazali da nova rotacija i novi identitet funkcioniraju bez greške, a činilo se da slična sudbina čeka i Hawkse, međutim bez Giannisa na parketu dovoljan broj minuta ipak nisu bili u stanju odigrati najbolju obranu kada je bila najvažnije. Zanimljivo, drugi je ovo poraz u razmaku od nekoliko dana gdje se problemi mogu vezati isključivo uz to što je Giannis zbog problema s penalima bio prisiljen propustiti odraditi standardnu kvotu minuta (prošli tjedan su to iskoristili Spursi). Dok je on bio na parketu, naravno da su imponirali fizikalijama, kada stanu u sredinu on, Jabari, Henson i Snell i rašire ruke, pa kada još onaj Delly gnjavi na lopti, stvarno nikome nije lako uopće pomisliti krenuti na ulaz.

Parker je inače ovdje vukao, nije išlo, ali, uz sve bolju obranu, njegova kombinacija atleticizma i fizikalija ipak puno više imponira u napadu. Giannis je s razlogom zaokupio misli svim NBA fanovima, ali Jabariev napredak jednako je bitan za Buckse kao i Giannisov iskorak. Nema one 1 na 1 poteze kao Carmelo u izolacijama, nije ni približno dobar skok-šuter koji će se iz svake situacije izvući dizanjem preko čuvara, ali zato je u tranziciji i ulazima nezaustavljiv. Blesavo, ali od svih krilnih igrača trenutno u ligi po kvalitetama vjerojatno najsličniji mu je upravo Giannis - oba su fizički frikovi koji su premoćni za trojke i prebrzi za četvorke, oba su najbolja u driblingu s loptom u rukama. Po logici stvari trebali bi smetati jedan drugome, ali za sada stvar funkcionira. Jasno, neće biti lako graditi elitni napad oko njih, ali ovo što su već sada postigli s ovakvim rosterom, a to je više nego prosječna navala, za svaku je pohvalu (mislim, njima je doslovno opcija to da Delly ide na ulaz ako mu obrana ostavi prostor i baci onaj svoj floater tvrd poput kakice čovjeka koji sedam dana nije jeo ništa osim pečenja). Samo da jedan od njih doda skok-šut i na konju su.

Uglavnom, na drugoj večeri back-to-backa protiv Wizardsa usprkos svježem i sjajnom Giannisu nisu imali dovoljno municije, pali su u završnici zbog nedostatka pratnje, posebice lošeg izdanja Parkera. Pokušao je Kidd s Teletovićem umjesto Beasleya u rotaciji, ovaj je odigrao utakmicu sezone i zamalo je upalilo, Wizardsi pak ovaj put dovoljno solidni kada je bilo najpotrebnije. Protiv Raptorsa nisu imali šanse, obrana je previše curila, a Kidd se opet zaigrao, ovdje nakon dugo vremena opet jašući postave bez centra. Pa nećemo sada valjda sve opet iz početka?

15. HAWKS

Pobjeda protiv Heata bila je kilava obzirom na stanje protivnika, ali barem je bila pobjeda (iako je i njima nedostajao Bazemore umjesto kojega je startao Hardaway), dok su izvedbom protiv Bucksa definitivno podigli moral. Istina, imali su sreće što je Giannis odigrao samo 23 minute zbog problema s penalima u koje je upao odmah na startu, pa su, iako su i sami bili u rupi nakon lošeg šuterskog prvog dijela, u nastavku konačno pronašli načina zabijati. Uz dobru partiju Millsapa koja je minimum potreban da bi se kotrljali, dobili su sjajnu šutersku podršku od Hardawaya koji je tako zamijenio Korvera učinkom, dok je Sefolosha koji starta umjesto Korvera praktički zamjena za energiju Bazemorea. I onda usprkos osvježenim krilima i zdravim najboljim igračem ne bi imali dovoljno da Schroeder nije odigrao jednu od boljih partija ove sezone. Imao je već ovakvih bljeskova, samo dok ne postanu standard Hawksima neće biti lako, posebice sada kada više nemaju specijalnu klupu. Međutim, tjedan s dvije pobjede nakon 7 poraza u nizu došao je kao naručen.

16. KNICKS

Slično kao i Bucksi našli su načina funkcionirati, imaju nešto nalik naznakama identiteta i već to je svojevrsna pobjeda Hornaceka (osobno sam bio skeptičan da će im tako nešto poći za rukom uopće u sezoni, kamoli već nakon 20-ak utakmica). Imaju dobar score, po tome izgledaju kao momčad koja će se ravnopravno boriti za mjesto u playoffu s gomilom sličnih. Statistički pak najgori su od osrednjih, ispred njih je čak i Washington. Tako da sam morao baciti pogled na taj raspored da vidim u čemu je kvaka. Pa kvaka je u tome što Knicksi do sada od 14 pobjeda njih 9 imaju protiv momčadi koje su trenutno van playoffa. Čak i ako uračunamo Hawkse među playoff momčadi, imaju 8 pobjeda protiv protivnika koje nitko normalan ne vidi u doigravanju. Ako dodamo i Blazerse u priču možemo pak doći do računice da imaju 10 pobjeda protiv momčadi s negativnom koš-razlikom. Jedina momčad izvan playoffa od koje su izgubili, simbolično, baš su Wizardsi, a protiv boljih od sebe imaju 2-10. Jasno, nisu oni krivi što su imali relativno ugodan raspored, uostalom poanta regularne sezone i je u tome da pobjeđujete u utakmicama koje morate dobiti, ali postavimo stvari ovako - ako su na ovakvom rasporedu Knicksi uspjeli ostvariti gori statstički učinak od Wizardsa, što će se s njima dogoditi kada raspored postane nešto nezgodniji? Ne kažem da neće dobiti dovoljno ovih lakih utakmica, samo da je njihovo trenutačno treće mjesto na Istoku čista fatamorgana.

Uglavnom, vratimo se sa šire slike na parket. Hornacek je u Jenningsu, O'Quinnu, Holidayu i svježe oporavljenom Thomasu sada dobio solidan kvartet kojega može staviti uz Mela ili Zingera (samo se mijenjaju na četvorci, sve ostalo ostaje isto) i ne padati previše s kvalitetom igre dok odmara tri preostala manje bitna startera i jednog od nositelja. Recept je ovo sličan onome što rade Raptorsi i to izgleda sasvim pristojno, pogotovo kada Melo izvuče ovakve partije iz guzice kao što je protiv Heata. Protiv Cavsa razlika u klasi bila je očita, pogotovo obzirom na drugu večer back-to-backa. Tako da je puno relevantnije, a i važnije jer baš o ovakvim utakmicama ovisi hoće li u doigravanje, bilo kako će odigrati protiv Kingsa na startu turneje po Zapadu.

Igrali su bez Rosea, što je vjerojatno i pomoglo jer su izbjegli upasti u rupu, cijelu večer su bili u egalu i u završnici su se prepustili Carmelu. Jennings solidan, stabilan, Carmelo još jednom sjajan, dovoljno za šansu koju su protiv limitiranog protivnika uz dosta sreće u završnici iskoristili. Još jednu dobru partiju odigrali su protiv Lakersa, koji su taman kompletirali petorku povratkom Russella i Younga. Doduše, daleko od toga da su izgledali idealno, posebice Russell kojega je također povratnik Rose probijao kako je htio. Još jedna ironija večeri je da im nije trebao Melo u all-star izdanju, već su utakmicu dobili širinom. To je velika stvar, posebice kada nadigrate do sada najbolju klupu lige, što je Knicksima polazilo za rukom u postavama koje je predvodio Porzingis. Kako Mela nije išlo, Latvijac je preuzeo stvar u svoje ruke na oba kraja parketa. Uglavnom, ako uspiju imati dva all-stara veći dio sezone na rosteru, to su temelji dovoljni za playoff na ovakvom Istoku, pogotovo ako se pri tome pokaže da ta klupa uopće nije toliko tanka koliko se činila na startu kada ni Hornacek još nije znao s čime raspolaže. Pa im onda s vremenom i brojke možda postanu naklonjenije i gurnu ih barem ispred Pacersa, Hawksa i Bucksa, što bi trebalo biti dovoljno za doigravanje.

17. PACERS

Odradili su posao protiv Sunsa, prije svega jer je George u sve boljoj formi, što je dokazao dobivši sam samcat i Blazerse. Ipak, između dva njegova dobra izdanja uvukao se i poraz od Dallasa, čisto da nas podsjete kako im nije za vjerovati. Izgledali su užasno u ovoj utakmici, Ellis standardno jedno veliko ništa, opet je na jednu večer stao toplo-hladni Teague, a obrana je odjednom opet curila na sve strane nakon što je na trenutke izgledala solidno. Šteta što ne igraju protiv Clippersa barem dva puta tjedno. Odlična izdanja Georgea, Turnera i Teaguea bila su previše za Hornetse, a promjena je ovdje bila u tome što je umjesto ozljeđenog Ellisa startao Robinson čime su barem dobili u dužini na perimetru. Neovisno o tome igraju sve bolju obranu kako se Turner sve bolje snalazi u ulozi zadnjeg čovjeka, George u sve boljoj formi i to su temelji, ako ga još Turner i Teague budu u stanju pratiti šuterski i ako klupa nešto ubaci, imaju osnove za nadati se doigravanju. I njima je trebalo dugo, ali nešto nalik identitetu se nazire, čisto da se Hawksi, Bucksi i Knicksi ne opuste.

18. BLAZERS

Nakon kvalitetne pobjede u Chicagu, opet su napravili korak unazad. Doduše, imali su i objektivnih razloga za tako nešto, Bucksi su jednostavno u boljoj formi u ovom trenutku i dobiti ih doma teško mogu i bolje momčadi od Portlanda, a onda su još morali igrati u Memphisu na drugoj večeri back-to-backa bez Harklessa i s Aminuom koji vidno nije spreman. Osim što su startali s Turnerom, vratili su Davisa na klupu i uz Plumleea ubacili Leonarda, valjda kako bi dobili šuterski impuls, ali ništa nije vrijedilo, iako su bili u igri do samog kraja, nova sjajna partija u završnici Gasola i društva im je presudila. Novi kiks imali su protiv Pacersa, prosuli su fenomenalnu šutersku večer (12 trica bekovskog dvojca) jer su igrali još goru obranu, George je utakmicom sezone i dominacijom u završnici potpuno zasjenio Lillarda i McColluma čija ovakva kvalitetna izvedba bi u većini večeri bila dovoljna za pobjedu. Samo da imaju mrvicu bolju obranu.

Dobar dojam u napadu ostavili su i protiv Clippersa, uz sjajnu partiju Plumleea te povratak Aminua i Harklessa odigrali su možda i najbolju partiju ove sezone prema naprijed kao momčad (svakako najbolju u zadnjih mjesec dana, sjećamo se da su sezonu otvorili sjajno na krilima raspucanog Lillarda), ali u završnici su Paul i Redick nadigrali Lillarda i McColluma taman koliko je trebalo, ukazavši da problem obrane perimetra i otvorenog reketa neće nestati. Barem je najgore prošlo, limitirani su, ali lanjsko izdanje im je dohvatljivo ako će nastaviti ovako zabijati.

19. WIZARDS

U sudaru mediokritetskih mediokriteta na Istoku ispustili su Wizardsi itekako bitnu utakmicu. Orlando, koji prkosi svakoj logici, na trenutak je povećao prednost pred njima na čak tri utakmice dobivši ih drugi put u sezoni, a sve to usprkos večeri u kojoj je John Wall odigrao utakmicu karijere zabivši 52 poena (i to uz izuzetnu učinkovitost, nije ovo bilo nekakva westbrookovska partija u kojoj čovjek troši gomilu posjeda za prosječan do ispodprosječan učinak, u biti ovakvu potrošnju Westbrook si priušti redovno i zabije 20 poena manje). Nebitno, jer Orlandova "klupa", koju pišem s navodnicima jer u principu na njoj im je najbolji igrač i barem još jedan starter, uništila je Wizardse zabivši im također nevjerojatnih 73 poena.

Ovakvi porazi uništili bi moral svakome, ali našli su snage nekako dobiti Denver. Doduše, radilo se o protivniku po mjeri obzirom da i Nuggetsi trenutno lebde iznad provalije, tako da nema govora o nekoj specijalnoj igri. Wizardsi su odradili standardno traljavu prezentaciju košarke u kojoj ih je uz solidnu obranu kada je bilo najpotrebnije te dobru partiju Beala nosila smallball postava s Oubreom i Porterom na četvorci, čisto kao još jedan podsjetnik da bi čovjek trebao igrati još više minuta u ovoj ulozi.

Protiv Bucksa zaigrali su nešto solidnije, da su itekako svjesni težine situacije pokazali su korištenjem rotacije od praktički šest ljudi, jašući sve startere i s gomilom minuta za Oubrea i s Porterom koji je odigrao sve minute na četvorci iza Morrisa. Jasno, obzirom da odjednom stabilnost klupe ovisi o učinku Oubrea nemoguće je reći da su pronašli dugoročno rješenje, ali za sada ovo funkcionira iako, kad uzmemo poraz od Orlanda u obzir, očito da je raspored bio takav da su mogli i bolje (Bucksi su igrali drugu večer back-to-backa).

Protiv raspoloženog Heata nisu imali šanse, Dragić bolji od ikoga na njihovom rosteru, još jedna pljuska i podsjetnik gdje su, tako da o nekom pronalaženju održivih temelja nema ni govora (Oubre ovdje nije napravio ništa, tako da su opet imali jednu postavu na raspolaganju). U najboljem slučaju i da budu osmi u konferenciji, što im to stvarno znači kao franšizi kada je iz aviona očito da je ovom rosteru istekao rok? Da se barem odluče na rebuilding, prijelazni rok bi odjednom postao opasno zanimljiv.

20. KINGS

Odradili su zicer protiv desetkovanog Dallasa, ali su i doživjeli poraz protiv Knicksa u jalovoj utakmici u kojoj nisu znali zaključiti posao. Gay je nakon vrućeg šuterskog početka sve lošiji tako da doslovno više nemaju nikoga osim Cousinsa. To je bilo očito i protiv Jazza - iako domaćini nisu imali tri startera, Kingsi su bili nadigrani, ovaj put ni Cousins nije mogao previše u sredini protiv Goberta, tako da su pali bez puno buke. DeMarcus se pojavio u puno boljem izdanju protiv slabih Lakersa, kakvog li čuda Mozgov nije bio u stanju zaustaviti ga kao Gobert, što je bilo dovoljno za pobjedu. Dakle, zaključak, mogu dobiti Dallas i Lakerse, ne i ostale konkurente na Zapadu da se približe eventualnom osmom mjestu. Ali, kako stvari stoje, deveto im ne gine.

21. HEAT

Odigrali su Dragić i Whiteside na visokoj razini protiv Knicksa, ali rješenja za Carmela nisu imali, uništio ih je Melo u postavama s rezervama, a nakon što je on sjeo na klupu posao je nastavio Porzingis. Ukratko, Heat je borben, Heat ima dva najbolja igrača u dobroj formi, ali Heat još nema ništa nalik ozbiljnoj rotaciji (McBob i McGruder nisu rotacijski igrači, kamoli starteri, a o ostatku klupe nećemo). Protiv Hawksa u još težoj situaciji, uz Mekgajvera i Mekboba startali i s Elingtonom. Bože sačuvaj, samo činjenica da je Atlanta u ovom trenutku u krizi spasila ih je ozbiljnijeg poraza. Takav rasplet nisu mogli izbjeći protiv Cavsa, LeBron je s guštom unakazio svoj bivši klub.

Protiv Bullsa njihova žilavost opet je bila vidljiva, ali manjak rješenja ipak ih je koštao u završnici kada je Butler odradio posao, a oni nisu imali nikoga za parirati. Ajde, da tjedan završe u pozitivnom tonu pobrinula se partija sezone Dragića i podebljana klupa na kojoj su se lagano počela pojavljivati korisna tijela poput Richardsona i Johnsona . To je bilo previše za Wizardse, koji su u jednako depresivnom stanju.

22. WOLVES

Izgledalo je kao da vidimo neke pozitivne pomake u prošlom tjednu, na gostovanjima protiv Knicksa i Hornetsa imali su odličnih minuta, ali doma očito nisu u stanju riješiti se grča. Spursi su zabili kada god je trebalo, slično kao i Raptorsi kojima su morali na kratko u goste po novu dozu batina. Sulud raspored vratio ih je doma nakon posjeta Kanadi na drugu večer back-to-backa gdje su dočekali raspoložene Pistonse i pali bez ispaljenog metka. Da umor nije nikakvo opravdanje za ovako mladu momčad potvrdili su i Rubio i Thibs koji su prozvali momčad za manjak borbenosti. Dakle, nije stvar samo u nesnalaženju i mladosti, problem je postala i glava, tako da će u njihovom slučaju ova godina možda postati i gora prije nego postane dobra. Thibs svakako mora razmisliti o nekim promjenama, ako ništa drugo neka ubaci Bjelicu umjesto Dienga jer obrana im je onako loša, pa zašto gušiti napad s dva centra. Koliko god Towns imao šutersku kvalitetu, dok sakriva Dienga koji je totalno beskoristan na visokom postu, ona je manje važna. Kada pak Bjelica raširi reket, onda će ta njegova trica biti dodatan bonus, a uz to će i puno lakše zabijati u sredini. O onim drugim potezima, poput tradea jednog od bočnih strijelaca za nekoga tko igra obranu, još je rano govoriti. Osobno, obzirom na lakoću kojom igra na perimetru i fizikalije kojima imponira, LaVinea ne bih dirao nikada, uz Parkera napravio je možda najveći iskorak ove sezone u generaciji. Inače, ta njihova klasa 2014. koja uključuje igrače treće godine donosi i napredak Randlea te promociju Embiida, tako da bi u retrospektivi mogla opravdati visoka očekivanja koja smo imali od nje.

Nisu iskoristili ni umor Warriorsa koji su nakon odrađivanja onog bitnog posla s Clippersima vidno popustili u sljedeće dvije utakmice. Za razliku od Memphisa pak Wolvesi se nisu znali postaviti jer nemaju Allena i Gasola. Sve što su i napravili kroz večer prosuli su u zadnjih 12 minuta kada su im Steph i KD ubacili 23 poena, tri više od njihove cijele momčadi. Treba istaknuti da su Towns, LaVine i Wiggins standardno ubacili svoju kvotu, ali osim tih individualnih bljeskova stvarno nemaju što pokazati.

23. PELICANS

Frazier je totalno ispao iz ritma, tako da nije bilo nikoga da povuče momčad s vanjskih pozicija u nedostatku Holidaya, čak je i Moore nedostajao pored neučinkovitog Hielda. Uglavnom, u ovakvom kontekstu čak su i Sixersi izgledali kao prevelika prepreka, što je stvarno tužan detalj. Međutim, kada realno pogledaš, Embiid i Holmes su bolji od Asika i Ajince koji je ovdje iz nekog razloga startao, Sergio i ostatak momčadi nisu ništa lošiji od Fraziera i njegove pratnje, a kad još dodaš da je Ilyasova praktički poen za poen pratio Davisa, stvar je jasna. I deprimirajuća. Jesam već rekao da su Pelicansi depra bejbi depra?

Dali su dan odmora Davisu protiv Clippersa, dakle još jedan NBA trend koji možemo primjetiti je taj da neke momčadi unaprijed svjesne malih mogućnosti za pobjedu odmaraju udarne igrače. Ako ništa dali su minute Diallu, a "premijeru", tko zna koju po redu nakon tko zna koje epizode u D-ligi, imao je i neuništivi Reggie Williams. Jebo me pas ako tip neće postati trener, nema šanse da bi mu ovoliko momčadi dan-danas davalo šansu da nije dobar sa stručnim štabovima.

Usprkos pauzi Davis nije izgledao kao svoj protiv Sunsa, očito je neka ozljeda u pitanju, ali su usprkos tome dobili utakmicu na krilima povratnika Holidaya i nakon dugo vremena dobre partije Fraziera. Obzirom da im je trebao produžetak za dobiti Sunse ništa drugo ne treba dodati, to je trenutno njihova realnost, životaranje u lutriji, jer od lova na playoff neće biti ništa ni ove godine.

24. MAGIC

Povratkom Meeksa kompletirao se kvartet koji rastura u napadu s učinkom od 122 poena na 100 posjeda, što nije mala stvar jer u zadnja dva tjedna zajedno na parketu provode po 13 minuta zajedno. U tim šihtama tako su zabijali kao neke kombinacije Warriorsa i Cavsa. Uništili su tako i Wizardse, ali na drugoj večeri back-to-backa protiv Bostona nisu imali šanse. Par dana kasnije protiv Hornetsa izostala je i podrška klupe, opet su pali bez ispaljenog metka, tako da možete zaboraviti na ovo što sam napisao u prvoj rečenici ovog odlomka. U ove dvije utakmice šutirali su 37% iz igre, dozvolivši pri tome protivnicima 49% realizacije, što jasno kazuje da je vrijeme za nove eksperimente koji će ih pokrenuti. Protiv ovih etabliranih playoff momčadi nemaju šanse dok su god oni u optimalnim izdanjima.

A oni definitivno nisu bili u optimalnom izdanju bez Vučevića protiv Denvera, bez njega definitivno su izgubili taj moment s klupe, samim time i utakmicu jer čak i loš Denver za njihov napad je svemirski brod, s tim da je ovdje problem bila obrana, odnosno nevjerojatnih 57% iz igre koje su dozvolili. Ozljeda Biyomba koji je nastupio usprkos problemima očito je bila previše, reket je curio na sve strane, a izgubili su čak i bitku u skoku. Toliko o tome da Vučević nema vrijednost na ovom dijelu parketa, čovjek nije zaštitnik obruča, ali masom i skakačkom kvalitetom definitivno je koristan i u svom reketu.

25. NUGGETS

Agonija se nastavlja, Malone se protiv Brooklyna odlučio konačno maskimalno maknuti s parketa Mudiaya, ekspresno je vadio i Nurkića iz igre, a i Farieda je koristio minimalno radije birajući Arthura. Svejedno, usprkos naporima Netsima nisu mogli ništa zbog rupe u koju su ih ubacila spomenuta trojica kad su bila zajedno na parketu. Jednako lošu partiju odigrali su iduće večeri u Washingtonu, usprkos povratku Hernangomeza koji je ovdje potpuno istisnuo Farieda iz rotacije nisu dobili ništa ni od uobičajeno solidne klupe, tamo je kemija očito nakon svih ovih potresa na dnu. A kako je Malone u epicentru, mislim da možemo pokrenuti peticiju za njegovu smjenu. Ono, ako smo mogli zamjerati svašta Brooksu i Williamsu koji su svoje momčadi barem vodili u playoff, možemo i čovjeku koji se dičio obrambenim planovima, a evo drugu godinu za redom ne uspijeva barem na trenutak pokazati da ima ideju kako ovaj roster učiti barem prosječnim defanzivno. O manjku ideja s rotacijama i nelogičnim postavama ne moramo ovom prilikom.

Srećom po njih postoje i gore momčadi u ovom trenutku, što Orlando bez Vučevića i s načetim Biyombom definitivno jeste. Dallas je pak u rastu forme, izrešetali su ih pokazavši pravo stanje stvari. A to je da Malone nije čovjek koji može smisliti nešto u hodu.

26. SUNS

Jazzerima nisu dorasli, čak ni u ovom njihovom osakaćenom izdanju, a nisu bili dorasli ni Pacersima koji su konačno kompletni i u relativno pristojnoj formi. Zato su ugodno iznenadili pobjedom nad ranjenim Lakersima koji su zbog ozljeda izgubili ritam. Međutim, ovakve povremene pobjede teško da imaju ikakvo značenje obzirom da je postava koja je ove večeri dobila najviše minuta ona s Chandlerom i Lenom kao parom visokih, dok su u završnici igrali s Dudleyem na četvorci uz Chandlera te s Knightom umjesto Bookera uz Barbosu i Bledsoea. Ajde, barem je Len bio eksponiran od mlađih oslonaca, ali uz njega su najveću minutažu dobili Dudley, Bledsoe i Barbosa. Tek onda Booker, a ostatak minuta pojeli su Tucker i Chandler. Ono, lijepo je tu i tamo uhvatiti pobjedu, ali ako pri tome jašeš isključivo veterane, koja korist od toga dugoročno?

Zamalo su još jednu uzeli protiv Pelicansa, ovaj put je Barbosa iz rotacije istisnuo Knighta, ne Bookera, ali svejedno, kada ti Pelicansi ubace 16 trica uz 40% šuta, jasno je kakvu obranu igraš. Tako da i dalje nema nikakvog smisla u njihovom tumaranju, valjda ga neće ni biti do prijelaznog roka, tada će stvari postati nešto jasnije i vjerojatno će krenuti po novi visoki pick.

27. LAKERS

Za početak tjedna poraz od Sunsa protiv kojih su i dalje igrali bez Russella i Younga, ovaj put i Blacka, nisu imali dovoljno tijela za baciti na veterane Phoenixa. Kompletirali su roster nakon toga, ali daleko je to idealnog. Russell klimav nakon ozljede, proba protiv Knicksa nije prošla dobro, tako da iako imaju tijela na broju, duh je možda i nepovratno izgubljen za ovu sezonu. Pitanje je misle li uopće o tome da ne bi bilo zgorega na ovom draftu dokopati se top 3 picka? Protiv Knicksa su bili nešto bolji nego inače u zadnje vrijeme, ali igrača u rangu Porzingisa nemaju, čak ni Williams nije bio raspoložen za herojstva. Protiv Kingsa već je Russell bio u boljem izdanju, ali pad se nastavlja, Cousins i drušvo sredili ih bez većih problema.

28. MAVS

Kingsi ih razbili, a onda su dobili solidne partije Matthewsa, Barnesa i Williamsa kojima su iznenadili Pacerse. Protiv razigranih Rocketsa nisu imali šanse, ali zato se protiv Denvera pokazalo da pobjeda nad Indianom nije bila slučajna, izgleda da su pronašli nekakav puls u napadu. Matthews je u dobroj šuterskoj formi, ne samo da poteže gomilu trica nego ih konačno i zabija, Williams u stanju ostati na parketu i potegnuti iz driblinga bez da istegne mišić, to je uz standardno aktivnog Barnesa bilo dovoljno za sjajnu šutersku prezentaciju protiv očajnog defanzivnog izdanja Denvera.

29. SIXERS

Bez Embiida, Covingtona, Baylessa i Okafora pružili su solidan otpor jednako ranjenom Memphisu, ali u završnici nisu imali rješenja. Tako da ovaj put nisu igrali dva produžetka kao u nedavnom sudaru, regularni dio bio je sasvim dovoljan da Gasol i društvo upišu još jednu pobjedu. S Embiidom i Covingtom nazad u rotaciji pak iznenadili su Pelicanse koju su i dalje bili bez Holidaya, ali i bez ikakvog impulsa od ne tako davno vatrene vanjske linije. Davis je imao tek podršku Gallowaya, premalo za Sixerse koji su uz startnu petorku još mogli računati na Šarića i Stauskasa s klupe. Prva je ovo pobjeda Sixersa u gostima ove sezone, čime su prekinuli niz od 8 poraza, ujedno i prva pobjeda u gostima još od prvog mjeseca 2016. Dakle, skoro cijelih godinu dana bez uspjeha na strani. Proces je zakon.

U zadnje vrijeme odličnom Ilyasovi protiv Pistonsa pridružio se i Covington te McConnell utakmicom karijere. Potonji je dobio priliku startati jer nije bilo Rodrigueza, kao ni Embiida koji je bio na standardnoj poštedi. Svejedno, čak i bez njih, rastrčani Sixersi bili su previše za još jedno mrtvo izdanje Pistonsa (igrali bez KCP-a) koje je Van Gundya koštalo barem mjesec dana života. Do sada je ove sezone izgubio barem godinu na račun nepotrebnih poraza.

30. NETS

Formula trke, ulaza i trica te dubine poslužila je protiv Denvera koji očito ima većih problema od Netsa, bio je to fin poklon za Atkinsonovu družinu. Priliku za osjetiti vrijeme darivanja Spursi im nisu pružili, hladnokrvno ih rastavivši na komade. Protiv Rocketsa pak imali smo prilike gledati sudar originala i kopije, s tim da je još važniji Linov povratak nakon dugo vremena. Doživjeli su novi poraz, ali dojam je bio solidan.

Posted by ispdcom

Filed under: bball Leave a comment
Comments (17) Trackbacks (0)
  1. McConnell je ubojica Pistonsa 🙂
    Jackson još traži svoj šut i igru više nego da pokrene napad, te sve izgleda ko silovanje. Realno je izgubio sam utakmicu sa 76ersima.

    Tko kaže da Carlisle ne voli rookie igrače, od muke stavio Finney-Smitha u startere i dobio lijepe minute na krilu od njega kroz ovaj period.

    Rocketsi što igraju je smeće, ajmo jašit Hardena, bacat povratne na tricu i bi će dovoljno za zabit 150 poena, dok obrana pada na jedan potez bilo kojeg igrača. Najružnija košarka lige uz Magic.

    Ne znam kakk Thibs još nije izgubio ono malo kose na glavi što ima s ovakvom obranom. LaVine jako loše prati igrače, specijal, zapinjanje po blokovima, Dieng i Towns čuvat ne mogu prilaz obruču, Wiggins neidentificiran. Ovo njihova petorka bi po svim logikama trebala imati ok obranu, a oni su među lošijima. To razlog mladosti, neiskustva, neznanja, manjak mozga……

    Kingsi su čudo koliko mogu biti užasni ako Cousins izgleda kao obični smrtnik. Rotacija na beku im je euroligaška, Gay sve više izgleda kao krilo koje najbolje može pomoći u ulozi s klupe, a ergela centara od starta sezone nije bio najjasniji potez. Doslovni kaos.

    Uloga za najbolju ekipu sezone bi mogla biti Medvjedi jer očito da ima nešto u veteranima, identitetu i kontinuirano kvalitetnom radu da možeš preživjeti periode s igračima tipa Harrison u ulozi startnog pleja. Ostali što imaju minutažu su bliže 13 i 14 igraču na rosteru nego užim članovima rotacije. Uz Gasola bi Greena izdvojio kao vrlo zajebanog fajtera i šutera

  2. Daj otvori ćaći blog.

  3. Pravda za Starog

  4. Gee u kojoj mjeri ove povijesne napadačke učinkovitosti imaju veze sa činjenicom da se puca nikad više trica? Logično je da ima velike veze jer momčadi koje si spomenuo su u samom vrhu po broju ispucanih trica. Sigurno da je razlog i to što ih realiziraju s vrlo dobrim postocima, ali pitam se da li bi ovakvi napadi bili tako povijesno dobri da se ovakav stil igre njegovao i prije.

  5. @ KG_21 – ne kužim svrhu pitanja na kojega sam daješ odgovor 🙂

    pa valjda bi onda postojale još neke momčadi koje bi im konkurirale u vrhu da se prije pucalo ovoliko trica. it’s evolution, baby. sljedeća evolucija je pronaći načina opet imati elitne obrane protiv ovakvih napada

  6. Vrli analitičar Jalen Rose spominje trade Carmela za Blakea.

    Je li to izvedivo ?

  7. gee, imaš li neki plan za Raptorse, u smislu da mogu izaći u finale kao dostojan protivnik Cavsima?

    Masai nikad nije bio veliki kockar, ali mislim da je ovo situacija u kojoj mora baciti kockice konačno. U ovakvom stanju je drugi sigurno, toliko da ga niko iza ne može ugroziti, a da ni on ne može ugroziti Cavse. On prosto mora odigrati “all in”.

    Meni tu kao dobra meta zvuči Millsap. On bi im dao određenu razvnovrsnost u napadu, jer bi konačno mogli nešto iskreirati van pozicija 1 i 2 odakle im sada sve počinje. Pored toga, u tom eventualnom finalu sa Cavsima, Millsap bi dobio dodatno na značaju jer ima iskustva sa čuvanjem LeBrona, iz “one” sezone Hawksa pamtim da ga je par puta namučio.

    Zapravo, kada se bolje razmisli (zdrav) DeMarre Carroll i Millsap su možda i jedan od najboljih SF-PF tandema u ligi za čuvanje LeBrona, u teoriji.

    I na kraju čisto radi simbolike, taj eventualni dolazak Millsapa me podsjeća na 2004 godinu i dolazak Sheeda u Detroit. Veteran nakon svojih najboljih godina pojačava dobru, ali ne elitnu ekipu bez zvijezde, i zajedno odlaze do kraja.

    E sad, problem je što Raptorsi i nemaju baš idealan paket za Atlantu. Ross bi se podrazumjevao, kao i naravno pick prve runde (nisam siguran, mislim da Toronto ima svoj, ali i još neki iz prethodnih trejdova), ali pitanje je da li bi Hawksi još nešto tražili.

    S druge strane, puno više im mogu ponuditi lottery ekipe, ali pitanje je da li te ekipe žele Millsapa. To jeste trade u kojem bi Toronto bolje prošao, ali čisto zbog kompetitivnosti lige, valjalo bi da se desi

  8. Ma ja ne razumijem zašto se ne trejda Griffin, on godinama koči progres Clipsa svojom nesposobnošću da odigra i približno kako je Bosh u onim šampionskim godinama, da ne pričam o psihološkim problemima kad vidi Draymonda(pičkica!).

    Na vrijeme ga prodati nekome, Portlandu npr za par njihovih krila itd.

  9. @ garavo – je, samo Melo mora pristati na trade. kako je dobar s Paulom nije isključeno, iako postoji opcija i da čeka ljeto kako bi ga doveo u New York

    @ đođo – ciljali su Horforda, nije išlo, Millsap je očita nova meta, a sve ovisi kako Hawksi planiraju odigrati ovu sezonu. Toronto nema pickove, ali ako bi Hawksi krenuli u rebuilding mogli bi im mahati ispred nosa s Powellom, Nogueirom i Siakamom. taj paket nije teško nadmašiti tako da sumnjam da se ne bi našla bolja ponuda sa Zapada. u svakom slučaju ako i ne uhvate Millsapa, moraju ciljati na bolju produkciju pod košem, igra i Cousins kojega u teoriji mogu lakše dobiti jer se mogu odreći i Valanciunasa u tom paketu. Sullinger nije rješenje, bilo što bolje od njega je dobrodošlo, iako opcija na tržištu baš i nema previše

  10. Prvo, sviđa mi se ovaj (pod)naslov bloga. 🙂 Drugo, hvala za fantastično odrađene rankingse i vrlo dobar podcast.
    Oduševljen sam Bucks-ima i Giannisom koji priziva sjećanja na Tracy McGrady-a i heroje iz rane mladosti. Još kad dobiju nazad Middletona… čista perverzija.

  11. sumnjam u opciju Cousinsa u Kanadi, prosto, koliko god Ainge bio ziheraš zadnjih godina, ako Vlade i Vivek stvarno riješe pustiti ovoga, Boston je apsolutni favorit.

    Ako Ainge pusti da Cousins završi na istoku, a ne u njegovoj ekipi, to će biti jedan od najlošijih ishoda nekog menadžmenta u novijoj NBA istoriji.

    U pogledu resursa, Celticsi imaju najviše ponuditi, a i u fazi su da moraju napraviti nešto sa tim, inače im propada. Gomilu pikove prve runde su potrošili na igrače koje nisu mogli razviti, napravili su na tom polju određenu hiperprodukciju, i krajnje je vrijeme da to utrošle na nešto smisleno od čega će imati koristi.

    Naravno, svjestan sam da se Boogie po nekim parametrima svojim karakterom ne uklapa u kulturu franšize i tima Bostona, ali dokurca, pa šta više čekati.

    Evo, plastičan primjer je Jaylen Brown. Prošle godine taj pick Netsa je bio možda i najjači asset u trejd dedlajnu, a danas već mislim da polovina lige ne bi ni razmislila o Brownu kao nečem posebno vrijednom u hipotetičkom trejd paketu.

    Ainge bi trebao da shvati da mu trgovina ide bolje od skautiranja talenata, i da konačno uradi nešto po tom pitanju.

  12. Istina, sam sam si odgovorio ali samo sam htio potvrdu da ovakvi napadi nisu toliko posljedica samog napadačkog talenta koliko stila igre 🙂 Naravno ne mislim da ove momčadi nisu napadački talentirane, ali u toliko dugoj povijesti NBA-a da se odjednom pojave 4 top5 napada nije realno

  13. Koga jos Medjedi treba da pobede od vrhunskih ekipa da bi ih veliki Gee smatrao contenderima? 🙂
    Salu na stranu, ali mislim da je ova ekipa minimum u rangu Jazza i Clippersa, odnosno bice u tom rangu kad/ako se oporave Conley, Parsons i Ennis. Bice dosta razlicitih varijanti, smallball sa Parsonsom na 4 i slično. Ako Allen i Conley upregnu Paula i Reddicka, Marc i Green zatvore Griffina, Clippersima ne vidim plan B u eventualno PO dvoboju. Kad malo bolje razmislim, čak mi Jazz opasnije izgleda. Dakle da ne lelemudim, pod uslovom da su svi zdravi, a da je plejof borba, poredak prvih 6 ekipa na zapadu po tebi je koji? Ima li kompletan Memphis realne šanse za Finale Zapada?
    Možeš li ovde u komentarima, ili u nekom sledećem tekstu izbaciti raspored ekipa koji su imale do sada u sezoni, i koji ih tek očekuje? Čini mi se da tek onda možemo videti ko je gde, odnosno da li su Bullsi i Knicksi i Rocketsi stvarno pozitivno iznenadjenje odnosno Wizardsi, Blazersi i Pelikansi negativno? Hvala i pozdrav, samo udri.

  14. @ komšija – jedini contender su Warriorsi, ispod njih su Clippersi, Spursi, Jazz, Grizliji i Rocketsi. kompletni Memphis s Gasolom i Conleyom u all-star formi ima šanse skinuti sve ove ispred osim Warriorsa, ali tu bi se stvarno puuuuuno toga moralo poklopit. do prijelaznog roka svakako moraju naći i back-up playa.

    ne kužim ovo dalje, misliš na težinu rasporeda? ili buduće power rankingse? gle, ionako će se na kraju sezone sve izjednačiti kad svi odrade 82 tekme, pričekajmo pa ćemo sve znat. mene trenutno više zanima koliko se tko kroz sezonu maknuo naprijed ili nazad od očekivanja i koliko je to održivo, tim bi se mogao pozabaviti za vikend ako uhvatim vremena

  15. Hvala na odgovoru, sad citam sta sam napisao i vidim da sam nepismen. Tako je, mislio sam na tezinu rasporeda do sada i do kraja sezone, jer ranije to nisam posebno uzimao kao bitan faktor, a sad me zivo zanima koliko su trenutna inznenadjenja u ligi (poput Bucksa recimo) stvar sistema i pronadjenih identiteta, ili odigranih dosta lakih utakmica do sada (spomenuo si da su Knikcsi i Grizzliesi do sada imali setnju od rasporeda, suprotno Blazersima).

  16. Malone neka uplati misu za Harrisa jer mu je covjek spasio posao potpomognut srpskim Mozzartom.

  17. kad ce vise prokleti doc rivers dobiti otkaz, kakva su smijurija ovi klipersi majko mila, kakav preokret im wizardsi napravili, znaci zadnjih 5 min stalno vadi redicka koji je odigra odlicno u napadu, ali zato mu sin ne izlazi cilu zadnju, neka im grifin ozlidija, dabogda zaredaju cim vise poraza a ovo da su oni jedina ekipa koja ne koristi ni jednog startera sa drugim postavama je postalo predmet sprdnje i da se nadovezem na tu utakmicu Beal je strasan igrac, ljudi covik ima tek 23 godine i najbolje tek dolazi, ovi wizardsi imaju postenu petorku i fali im samo neki krsteni igrac sa klupe da moze nesto ubaciti


Leave a comment

Trackbacks are disabled.