ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

14Feb/123

RUNNING WITH THE PACK G29

Konačno! Iako se vratio treningu tek prije nekoliko tjedana (i to nakon zeznute operacije leđa, što nikada nije dobar znak), mislim kako nijedan simpatizer Wolvesa nije mogao dočekati da Adelman gurne Martella Webstera u petorku. Mada je na kraju odigrao kao i prethodnih desetak utakmica dok je dobivao poneku minutu s klupe (dakle - nikako), najvažnije je otvaranje mogućnosti da se, slično kao i Darko, iz petorke odstrani katastrofalni Wes Johnson.

Istina, noćas je Webster startao umjesto Ridnoura koji je dobio slobodno zbog privatnih razloga, ali i ovaj mali korak naprijed ohrabruje jer daje nadu da će, jednom kada uhvati formu, Websterove solidne kvalitete šutera i stopera Johnsonove startne minute pretvoriti u loša sjećanja. Zamijeniti Johnsona Websterom logičnije je rješenje iz dva razloga, prvo zbog toga što Johnson trenutno starta kao malo krilo što je Martellova prirodnija pozicija, a zatim i zbog kombinacije s dva playa koju Adelman forsira veći dio sezone.

Sada je već bolno očito kako bez dovoljno treninga nije bilo moguće instalirati osnove smislenog Princeton napada i kako se Adelman nakon Rubieve igračke potvrde jednostavno odlučio do kraja sezone sve bazirati na pick & roll igri dvoje playmakera. Stvar je jednostavna i izgleda otprilike ovako - Ricky prenese loptu, stacionira se, svejedno, desno ili lijevo, i ako mu se ne svidi ponuđeni match-up, prebacuje igru na drugu stranu do Apostola koji je do tad protrčavanjem kroz screen ili dva već došao do malo prostora. Onda ovaj odlučuje hoće li vrtiti pick s nekim od dvojca Love-Peković ili vraća loptu Rubiu koji više nema izbora nego zavrtiti pick na svojoj strani.

Websterovo pronalaženje forme automatski momčadi donosi dodatnu opciju. To je bilo vidljivo već u prvom napadu protiv Orlanda. Screen za Webstera, ovaj istrčava, hvata loptu, puca i zabija s poludistance iz okreta. Da, to mu je bio jedini ubačaj na utakmici, ali poanta je sljedeća - kad bi ovako nešto pokušao Wes Johnson, lopta bi vjerojatno pogodila Pekovića u glavu (ovo uopće ne implicira da Pek ima veliku glavu). Ono što Webster može kada je zdrav su dvije stvari – solidna obrana na bokovima i zabijanje trica s odličnim postotkom. I to je sve što ova momčad treba kako bi napravila još jedan mali korak naprijed.

Webster je došao u ligu direktno iz srednje i, iako nikada nije ostvario potencijale o kojima su Blazersi sanjali kada su ga draftali kao 6. pick (ispred Andrewa Bynuma, Davida Leea i Dannya Grangera, da spomenem samo najvažnija imena generacije), od prvog dana je bio solidna 3&D opcija. Njegov problem su ozljede zbog kojih je do sada propustio praktički dvije pune sezone od njih sedam.

Ali, bude li zdrav i ne bude li se previše tražilo od njega (Kurt Rambis je bio toliko očajan da je tražio od njega da kopira Kobea kao all-round dvojka što je pogrešno na toliko razina da mi ih se uopće ne da nabrajati), on može dati sve ono što Wes Johnson očito ne može. Tek mu je 25 godina, to nikako ne treba zaboraviti. Što praktički Wolvesima ostavlja samo jednu problematičnu poziciju, onu dvojke. Jasno je da ovo s Rindourom neće potrajati dulje od ove sezone i upravo je to područje koje će Kahn ovoga ljeta morati prvo dovesti u red.

Zadnjih nekoliko utakmica imamo prilike gledati kako Adelman pokušava ugraditi neku stalnu drugu postavu, što nije loša ideja na papiru, posebno zbog ovakvog ritma sezone, ali postava Barea-Ellington-Beasley-Williams-Darko brzo ga je natjerala da se vrati Loveu i Rubiu. Praktički, čim su njih dva prvi put sjela na klupu i ustupila mjesto Barei i Williamsu, Orlando je stekao prednost od deset razlike koju nije ispuštao do kraja. Kao da dvije rupe u petorci nisu dovoljne, Adelman se sada još mora brinuti oko klupe koja pruža sve manje od kada su Barea i Beasley dobili glavne uloge na njoj (prvi gubi lopte u nenormalnim količinama, drugi puca nenormalne šuteve).

Magic bi rutinski zabio tricu uvijek kada je trebalo i tako su Wolvesi nanizali četvrti poraz za redom. Uzalud im sav trud pod koševima i uzalud Rubiu svi namješteni ziceri dok god ne budu imali više momčadskih asista od izgubljenih. Već smo rekli kako će trebati pričekati iduću sezonu da se uvede više kretanja i da se popravi kruženje lote, ali ono što se već sada da ispraviti je način na koji se koristi Barea. On nije pick & roll igrač nego combo-bek koji se može ili dignuti na šut ili odlučiti na ulaz. Uništava momčad lošim odlukama prilikom dodavanja i barem u periodu dok on predvodi drugu postavu, što je trend u zadnjim utakmicama i zbog čega je na kraju krajeva i doveden, Wolvesi moraju napustiti pick igru ili jednostavno podijeliti 48 minuta između Rickya i Lukea, a Bareu ostaviti njegovim 1 na 5 jurišima kao u Dallasu.

Ali, da nije sve tako crno u Minnesoti, dokazao je opet Tiranosaur Pex. Protiv Dwighta imao je prilike okušati se u izravnom dvoboju s najsnažnijim centrom lige i nije popuštao ni pedlja. Imao je problema zabiti, iako 16 poena za 13 lopti nikako nisu loš učinak, ali 7 napadačkih skokova protiv najdominantnijeg obrambenog skakača u ligi fenomenalan su učinak. Više nema sumnje, Wolvesi su našli svoga centra budućnosti.

Što se Magica tiče, oni su uz gomile trice i osmijeha kao u najboljim danima prezentirali i jednu od najružnijih stvari današnje NBA – Big Babyev šut s poludistance. Ta ravna, besmislena cigla bez rotacije i putanje, kao da svakim svojim odbijanjem od obruča zvonko poručuje kako je najgori GM u ligi Otis Smith. Lako je danas napadati čovjeka uz ovakve dokaze (cijeli niz blesavih poteza kojima je uništen razvoj jedne izuzetno potentne momčadi i sjajne Van Gundyeve formule):

- užasan ugovora Lewisu naknadno pretvoren u još gori ugovor Arenasu
- spopala ga štednja kod puno važnijeg igrača, Hede, koji je praktički bio playmaker
- potez s Carterom na papiru nije bio loš, ali Carter je donosio nešto sasvim drugo, još jednog šutera momčadi koja je upravo ostala bez svog glavnog kreativca
- suludo skupi dugogodišnji ugovor za nedokazanog back-up playa poput Duhona
- besmislena zamjena Bassa (stilom igre idealan uz Howarda) za Big Babya (od kojega traže da radi ono što je Bass mogao zatvorenih očiju) uz dodatno preplaćivanje
- izostanak ikakve rotacije

Fascinantno je da, usprkos svim ovim biserima i još nekim razlozima za koje ne možemo kriviti Smitha (prije svih to su očajne ovosezonske partije Nelsona), jezgra ovog rostera djeluje izuzetno smisleno.

Ryan Anderson, koji je u Orlando sletio slučajno kao dodatak uz Cartera, ima bolju sezonu nego što ju je Rashard Lewis ikada imao u dresu Magica (pa čak i Sonicsa), plus Ryan je sjajan skakač u napadu i izvrsno koristi preokupaciju protivničkih obrana Dwightom (bit će zanimljivo vidjeti hoće li dobiti i maksimalan ugovoru u stilu Lewisa ovoga ljeta). Jason Richardson je pod stare dane postao vrhunski tricaš, ekskluzivni spot-up šuter za kojega danas nitko ne bi rekao da je nekoć bio jedan od najeksplozivnijih letača lige.

Hedo Turkoglu od potpisavanja zadnjeg ugovora nije ni sjena onog nekadašnjeg triple threat igrača, ali još uvijek ima instinkte point-forwarda i šteta je što ova ekipa nema pravog playa koji bi Hedi omogučio da se posveti šutu i razigravanju iz vana jer vrtiti napade jedan za drugim više nije stil igre za njega (obzirom na Nelsonovu nesposobnost i manjak playmakera, moraju ga jahati više nego treba). Dodaj još Redicka, top specijalista za tri u ligi (ove sezone gađa fantastičnih 43%) i imaš momčad kojoj treba samo kvalitetan play koji na redovnoj bazi može odigrati pick s Howardom i onda baciti nekome od četiri sjajna šutera uokolo.

To što Nelson ima 5 asista u ovakvom okruženju sve ove godine dovoljno govori, međutim nekada se barem mogao pridružiti šuterskom baražu i opravdati minute. Ovogodišnjih 28% za tricu svrstava ga među najgore startere u ligi i ispada da bi Orlando samo s učinkom prosječnog playa imao šanse i za nešto više od utješnog playoff nastupa. A možda i ne, jer prosječni play više nije dovoljan obzirom na prosječnost ostalih na boku i posebice slabašnu klupu.

Za nešto više od prosjeka Orlando nema prostora, jedini način da dođu do klase u situaciji kada nemaju ni pickove ni mlade igrače ni salary cap je da eventualno Granta Hilla zapeče savjest za sav novac koji je uzeo i sve one utakmice koje nije odigrao, pa nagovori Stevea Nasha da potpišu za veteranski minimum dogodine. Ili to ili moraju pronaći svog Lina.

Opet, koliko sve skupa ovo izgledalo tanko, činjenica je da danas u ligi nemate momčad u koju bi Dwight dogodine bolje legao od ovakvog Orlanda. Pojačanog playmakerom, jasno. A onda opet, tko zna. Čak i da Dwight ostane, pitanje je može li se oko njega ikada složiti šampionska momčad. Van Gundy je ovaj sistem doveo do savršenstva, on sam po sebi garantira playoff, ali za nešto više možda ni Nash ne bi bio dovoljan. Možda je kompletna postavka kriva, možda Dwight ne bi trebao biti temelj već nadogradnja.

Obzirom na gomilu sjajnih scenarija uokolo (opet moram spomenuti Sixerse koji bi njegovim dolaskom postali prvoklasni izazivač) nadam se da je njegova epizoda u Orlandu završila i da su svi ovi osmjesi i dobre igre tek odluka da se uživa u zadnjoj zajedničkoj sezoni. Magic je takva ekipa, kad ih sluša šut djeluju sjajno, što dokazuje i trenutna seriju pobjeda – od zadnjih 8 dobili su 6 (dva poraza pala su tek u produžetcima protiv solidnih ekipa kao što su Clippersi i Hawksi). Naravno, kada šut ne sluša događaju se porazi od 20 razlike. A to, kao ni uštopavanje Dwighta od raznih Jasona Collinsa i Kendricka Perkinsa u međusobnim playoff dvobojima, ipak nisu oznake velikih momčadi. Ni velikih igrača.

Posted by Gee_Spot

Comments (3) Trackbacks (0)
  1. Pozdrav! Nedavno sam naišao na ovaj blog na jednom forumu, te želim da pohvalim pisanje autora. Pročitao sam dosta tekstova za dvije-tri noći, i toliko sam uživao u tvojim analizama, te sam našao jedno objašnjenje zašto je to tako. Zato što narativiziraš utakmicu, od nje stvaraš pripovijest, nisi ograničen na statistiku, nego ti ona dođe kao pomoćni instrument. Projekt Minesota također podržavam i drago mi je što si im posvetio toliku pažnju. Pozdrav iz BiH

  2. prateći portal iz dana u dan, najlakše se prati razvoj Nikole Pekovića u ova dva mjeseca. Držeći se autorovih opisa, Pek je prešao put “džina koji gubi vrijeme u NBA i treba da se vrati u Europu gdje može nositi bilo koju ekipu”, preko “solidne opcije i igrača koji će premostiti ovaj prelazni period Minnesote do dolaska pravog centra” do “Minnesotinog centra budućnosti”.

    Ja sam pristrasni navijač koji nikad nije ni sumnjao u Peka i ovo je nivo na kome su bila neka moja očekivanja, ali se potajno nadam da ni ovo nije konačno i da će autor morati pisati neki novi opis…

    Kad je deblji Gasol našao ekipu koja će ekploatisati njegov način igre i prometnuti ga u All Stara, ostaviću sitnu mogućnost da se u nekoj od narednih sezona isto dogodi i Peku

  3. @ Vodoprovodčik – vidim po linku da si fan knjige i zato mi je kompliment još draži jer mi je druga najveća strast uz gledanje košarke upravo čitanje, valjda od tud sklonost filozofiranju i narativu

    @ Nemanja – Ja sam oduševljen njime! Je da izgleda ponekad ko slon u staklarni (strah me i pomislit koliko će lopti gubit kad se protivnici stignu pripremit bolje za njega, a o činjenici da je beskoristan dva metra od koša da ne pričamo), ali je toliko dobar u ove dvije stvari koje radi da je sve drugo nebitno. Dok je uz Rubia nema straha da neće dobit svojih 5-6 lopti na pravom mjestu i da će ih zabit, dok je Lovea uvijek će mu ostat mjesta na skoku u napadu jer svi zatvaraju Kevina. Nisam ja sumnjao u njega na Euro razini, gledao sam ga u Partizanu i znam koliko može biti dominantan u manje zahtjevnoj košarci, ali da će se ovako dobro snaći u NBA to nisam mogao ni sanjat. E sad, kad sam rekao da je centar budućnosti, onda sam ciljao baš na kontekst Minnesote koja je u stanju idealno iskoristiti njegove jake strane jer im i ne treba nego kao sileđija pod košem. Ono, ako je Perkins izgradio karijeru i zaradio milijune, a ne može zabit ni polaganje, onda Peku ne gine 10 milja. Sumnjam da ga čeka sudbina all-stara (deblji Gasol je ipak pravi centar koji može sve, pa i bit nositelj igre jer zna igrati na high postu), ali ima dovoljno za bit startni centar u petorci pravog izazivača.


Leave a comment

No trackbacks yet.