60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

20Dec/163

POWER RANKINGS, WEEK EIGHT (16-30)

Drugi dio rankingsa i uopće zadnji rankingsi ove godine. Sljedećih barem par tjedana preskočit ću ove mega postove i radije ću objaviti na dnevnoj bazi kad vidim nešto vrijedno spomena, a kako ćemo nakon toga bumo vidli. Pitanja za podcast ili eventualni post i dalje dobrodošla.

16. WIZARDS

Tjedan u kojem smo dobili odgovor na pitanje kakvi bi mogli biti kada bi Beal preuzeo uzde od Walla (ako hoćete i kako bi Wall izgledao kao sporedna opcija), ujedno i tjedan u kojem su se priključili tamo gdje smo ih i očekivali na početku godine, u borbu za doigravanje. Uz to ovo je i tjedan u kojem su definitivno shvatili da dio lanjske smallball taktike ima smisla, pogotovo jer nemaju ljudstvo za igrati na snagu tijekom 48 minuta. Možda ništa od ovoga nije dugoročno održivo, ali čisto kao mali prozor u alternativnu stvarnost dobro dođe.

Krenuli su u akciju ravnopravno se noseći s Hornetsima iako su igrali bez Morrisa ili možda baš zbog toga. Beal i Wall odlični, Oubre i Porter u ovim sve značajnijim rolama sjajna pratnja. Mučili su se ostati u egalu do sredine treće četvrtine, a onda su ubacili u petu brzinu, nekoliko sjajnih poteza Walla u obrani i nekoliko trica Beala, sve začinjeno izuzetnom energijom preostale trojice oko njih, to je bilo dovoljno za uzeti utakmicu u kojoj su se Hornetsi držali standardnih rotacija čak i kada su kola krenula nizbrdo, dok je Brooks jahao startere i tako dodatno nabio razliku protiv klupe protivnika. Ovako s četiri vanjska su još opasniji u tranziciji i uopće u obrani na loptu čime otvaraju Wallu prilike za trku, a uz to imaju i puno više prostora u napadu za vrtiti 1-5 pick & roll okruženi s tri šutera u kojem Wall može maksimalno koristiti slash & kick kvalitete ili pak mogu zaigrati 2 na 2 s Bealom i Gortatom u kojima Beal bez problema može potezati iz driblinga odakle poželi.

Fenomenalnu formu Walla i posebice Beala vidjeli smo i u utakmici protiv Pistonsa, ovi nisu imali rješenja za njihovo konstantno napadanje i nevjerojatnu učinkovitost. Ono, mislim da sam prošli tjedan napisao nešto u stilu kako danas više nitko ne bi Beala i Walla uzeo u obzir za najbolji bekovski dvojac u ligi nakon Currya i Thompsona, ali kako igraju zadnjih desetak dana opet su okrenuli taj narativ. Nastave li igrati na all-star razini, a u biti to se prije svega odnosi na Beala jer za Walla znamo da je klasa i uostalom igra manje-više odlično cijelu sezonu, onda Washington možda i može u borbu za playoff, što cijelu priču na Istoku čini još luđom, pa i u borbu za titulu drugog najboljeg vanjskog dvojca u ligi. Barem dok se Beal opet ne slomi (e, stvarno sam seronja, ovo nisam trebao napisati).

Sjajna forma nastavila se i utakmicom protiv Clippersa u kojoj je Beal opet briljirao (igra kao u onim playoff serijama od prije dvije-tri sezone, to je razina koju gotovo nikada nije prezentirao do sada u regularnom dijelu sezone). Iako Clippersi defanzivno ne mogu braniti više ništa, ovakva košarka Washingtona i to ovaj put bez Oubrea, dakle s dodatnom stanjenom rotacijom, znak je da ih definitivno možemo gurnuti u razgovore o playoffu. I to bez obzira na svježi poraz od Pacersa gdje su konačno ispali iz forme. Vratio se Oubre nazad u rotaciju, ali nedostajalo im je kvalitetnijih minuta smallball postave i uopće učinka s klupe, a nedostajao im je i bolji Beal kojega je George uzeo pod svoje. Jebiga, situacija je takva da se i Pacersi dižu u formi kako George igra sve bolje i kako im se slažu kockice i u obrani i u napadu tako da ovaj poraz u Indiani nije tragedija. Međutim, otvara pitanja oko toga koliko dugo mogu igrati na vrhunskoj razini jer u novom tjednu čekaju ih i gostovanja kod Bucksa i Bullsa gdje će morati izvući barem jednu pobjedu ako žele da ih shvatimo kao nešto više od standardno prosječnih Wizardsa kojima se eto poklopio iznadprosječni tjedan košarke Bradleya Beala.

17. HAWKS

Malo su se stabilizirali svim ovim promjenama u hodu koje su izveli rošadom oba bočna startera s rezervama, ali daleko od toga da su oduševljavali igrama na konstantnoj razini. Na startu tjedna doživjeli su katastrofalan poraz od Orlanda, obrana im se ovdje potpuno raspala, a klupa koja je do nedavno bila ponajbolja u ligi još jednom je totalno nestala. Orlando je čak i bez Vučevića razbio njihovu drugu postavu, starteri su držali egal i to je bilo dovoljno. Tu je na trenutak izgledalo da je Budovo poigravanje s kemijom i prilično drastična promjena identiteta usred sezone promašeno, ali čovjek je nešto morao poduzeti obzirom da sada već bivša startna petorka ostvarivala debelo, debelo ispodprosječan učinak što su maskirali prvi dio godine dok ih je spašavala klupa. Na neki način ta "klupa" ih i sada spašava jer sve ono što Bazemore i Korver nisu bili u stanju donijeti kao podizači energije, stoperi i šuteri, donose Sefolosha i Hardaway. Nemojmo sada o tome što to znači za budućnost da dva projicirana startera odjednom ne mogu opravdati povjerenje (Korver je doduše stvarno star, a eto i Bazemore pokazuje da su limiti ipak preveliki da bi pokrio sve rupe na perimetru i još poslužio u napadu).

Nagrada za hrabrost stručnog štaba tako je stigla u vidu sjajne pobjeda protiv Raptorsa koje je osim za dizanje morala poslužila i kao dokaz da ovo nije loša momčad. Uz dobru igru startera posebno je bitno istaknuti da je i klupa nakon dugo vremena funkcionirala, Korver i Bazemore su se priviknuli na nove role i dali su bitan doprinos protiv opasne klupe Raptorsa. Najvažnije iz ove utakmice je istaknuti gomilu rješenja koja su imali u napadu pa su tako, umjesto da gledamo isključivo pick & roll Schroedera ili Millsapa na laktu, igrali klasični motion Spursa/Hawksa, dakle ulaz-povratna-ulaz-povratna u kojem su sudjelovali baš svi. Sefolosha i Hardaway aktivni s loptom i u driblingu, nisu služili samo kao ispušni ventili, Howard sjajan u otvaranju po osnovnoj liniji kada bi zaigrali 1-4 p&r, Millsap sjajan u sekundarnoj akciji kada bi zavrtili 1&5 p&r. Nevjerojatno da je ista rotacija u stanju pružiti ovakvu utakmicu nakon onoga protiv Orlanda.

Nastavili su na krilima ove dobre igre i protiv Hornetsa na drugoj večeri back-to-backa, opet odlična igra petorke, ali šuterski nisu mogli parirati raspoloženim Hornetsima koji su ipak djelovali svježije. Nevažno, važno je da više nisu u onoj fazi kada bi istrčali na parket izgubiti 30 razlike, što je potvrđeno i na gostovanju u Oklahomi gdje su bez Howarda kojega su stisla leđa iznenadili Thunder novim taktičkim promjenama. Startali su s Millsapom na centru svjesni da mogu više dobiti nego izgubiti obzirom na profil unutarnje linije protivnika, a uz to su u petorku vratili i Korvera kojega su u obrani bez problema mogli sakriti na Robersonu. Sefolosha je dobio zadatak izmoriti Westbrooka i natjerati ga da radi za svaki poen, a Schroeder je pak imao isti zadatak samo na drugoj strani gdje je konstatno napadao standardno ležernu obranu perimetra Thundera. Sve skupa dovoljno za novu pobjedu iako je Westbrook u završnici zamalo opet pronašao načina ukrasti utakmicu bez previše pomoći ostalih.

18. PACERS

Još jedna momčad za koju možemo reći da se stabilizira i istovremeno dodatno destabilizira sliku Istoka. Nisu krenuli sjajno u sezonu, ali kako se George i Teague dižu u formi, kako se Turner potvrđuje kao igrač koji može pomoći svaku večer, a ne samo kada ima povoljan matchup, te posebice kako su našli načina igrati podnošljivu obranu, sve su opasniji. Naravno, da su još uvijek daleko od ikakve sigurne zone potvrdila da su dva poraza na početku tjedna protiv Heata i Pelicansa. Miami ih je dobio obranom, točnije s Whitesideom u sredini i gomilom raspoloženih swingmana koji su usporili Georgea, dok su ih Pelicansi izrešetali koristeći višak energije (Pacersi su igrali drugu večer back-to-backa) i najbolju Hieldovu šutersku partiju od kada je u NBA koja je idealno zaokružila akciju dvojca Holiday-Davis. Uglavnom, podsjetnici su ovo da Indiana teško može biti išta više od prosječna u oba smjera, međutim to na ovakvom Istoku uopće nije loše.

Popravili su tako dojam protiv Pistonsa puno boljim defanzivnim izdanjem, posebice u reketu. Istina, Pistonsi su trenutno ni na nebu ni na zemlji tako da od ove pobjede ne treba graditi spomenik Pacersima, ali dalo se vidjeti dosta dobrih stvari - George je bio najbolji čovjek na parketu, ostali odradili odlične role, a čak je i klupa iskoristili priliku što Detroitu nije igrao itekako bitni Leuer da nekoga nadigra.

Utakmica tjedna tako je ipak bila ona protiv Wizardsa gdje su doma dočekali protivnika u dobroj formi i gdje su sve odradili kako treba. Rezultat je na prvi pogled neizvjestan, ali imali su utakmicu pod kontrolom cijelo drugo poluvrijeme i to opet isključivo na račun Georgea koji je uz dobru partiju u napadu davao i ritam u obrani, prije svega čuvanjem Beala, a svoju kvotu poena zabili su i Teague i Turner koji je slično Porzingisu x-faktor u napadu - ako imate peticu koja može razvući obranu, svima uokolo život je lakši.

19. KNICKS

Kao što smo i najavljivali, moralo je doći i do niza poraza u njihovom slučaju. Iako i dalje nisu imali neugodan raspored, naime nisu odigrali ni jednu večer back-to-backa usprkos tome što su nastavili s turnejom po Zapadu, a isto tako samo Warriorsi su bili protivnik s playoff pedigreom. Samo, ovaj put se nisu uspjeli provući protiv još jedne lutrijske momčadi, Sunsi su im uzeli utakmicu kroz produžetak. Vjerojatno ne bi da je Melo odigrao barem upola kao što može, međutim čim su se maknuli iz New Yorka usporio je. Uz to ostali su bez Rosea već na startu utakmice, Jennings nije bio u ritmu, tako da nisu imali nikoga raspoloženog uz Zingera. I opet su ovo mogli dobiti uz malo sreće, ali pitam se imaju li pravo tražiti još pomoći sa strane nakon ovakvog idealnog rasporeda u kojem imaju mjesec dana akcije bez back-to-back utakmica.

Protiv Warriorsa su odmarali Carmela svjesni da nemaju šanse, ali čak ni s njim odmorenim nisu mogli protiv Denvera koji je baš u krivom trenutku našao formulu za igrati dobru košarku. Tako da su pregazili Knickse koji nisu mogli obraniti ništa, a uz to su bili i bez Rosea te praktički i bez Noaha koji je nastupio, ali kao da nije, kao i toliko puta ove sezone. Pravi test će u ovom novom tjednu biti utakmice doma s Pacersima i Celticsima, tu će imati prilike pokazati jesu li stvarni ili su puni govana.

20. NUGGETS

Konačno je i Mike Malone progledao. Nakon prošlotjednog dna sezone kojega su doživjeli gaženjem od strane Mavsa u utakmici u kojoj su starteri još jednom prodali utakmicu i u kojoj je Jokić opet bio ponajbolji pojedinac usprkos skromnoj roli s klupe, trener Nuggetsa odlučio se za dugo priželjkivani zaokret. Konačno je Nurkića zamijenio Jokićem, a uz to je u petorku gurnuo povratnika Harrisa umjesto kilavog Bartona (tu je imao i sreće da se Gary u pravi tren oporavio od ozljede). I tu nije stao s promjenama, odustao je od igre s old school krilnim centrom (tu je pomogla ozljeda Arthura, vraćanja Farieda među startere stvarno ne bi imalo smisla) prebacivši Gallinaria na smallball četvorku i otvorivši tako dodatno mjesto na perimetru za Chandlera koji je do sada u sezoni definitivno bio njihov najstandardniji swingman. I gle čuda, staviš pet najboljih igrača na parket i odjednom igraš dobru košarku.

I modernu uz to, s bočnim igračima koji mogu igrati dobru obranu na čovjeka, ali i preuzimati što omogućuje lakše igranje zone i zaštitu sredine koja je neophodna kada igraš samo s jednim pravim visokim koji uz to baš i nije klasični defanzivani centar koji dominira reketom i čuva obruč. Međutim, puno više nego u obrani Nuggetsi su dobili u napadu koji je nakon ovako dobrog klistira prestao biti začepljen (čak i Mudiay sada ima više prostora za nešto napraviti čim u sredini ispred sebe nema dva balvana). Da su raspoloženi za zabijati odmah su dokazali protiv Portlanda čiju poroznu obranu su uništili nesebičnom igrom, suludim ritmom i tricama sa svih strana. Nurkića su inače potpuno ignorirali na klupi koristeći radije Farieda kao back-up peticu, što je možda malo pretjerano obzirom da Nurkih sigurno može zabijati protiv drugih postava.

Samo, u njegovom slučaju se postavlja isto pitanje kao i kod centara sličnog tipa, a taj je kakva je uopće vrijednost nekoga tko ne može igrati na perimetru barem u jednom smjeru? Nurkić možda i može solidno čuvati sredinu, ali ne pokriva parket i pri tome nema igru licem košu dalje od posta, dakle izgraditi oko njega rotaciju nije lako. Jokić se pak uklapa u ovu modernizaciju igre u kojoj su stretch četvorke odavno postale pravilo i u kojoj je novi način za pomicati granice imati stretch peticu. Ako pri tome može razigravati kao bek, još bolje. Pogledamo li koliko su Porzingis i Turner bitni za svoje momčadi, jasno je da su u pitanju budući nositelji, a ovoj skupini možemo pridružiti i Jokića. Što je u neku ruku bilo jasno i nakon prošle godine te je zbog toga cijeli ovaj uvod koji je priredio Malone imao još manje smisla. Međutim, to sve i dalje ne znači da Nurkić ne može biti solidan strijelac u postu protiv drugih postava.

Uz Nurkića laganu pedalu iz rotacije dobio je i Murray za kojega ostaju minute isključivo na dvojci jer Nelson je back-up play, što je kao i ignoriranje Nurkića u korist Farieda nepotrebno. Također, ne vidim razloga zašto ne pronaći koju minutu više za Hernangomeza umjesto da Barton odrađuje sve back-up minute na krilima i da Chandler mora glumiti smallball četvorku. Nema veze, momčad koja pobjeđuje ne mijenja se, a Malone će ionako sve ovo shvatiti za mjesec-dva.

Uglavnom, nakon Blazersa nova postava rasturila je i Knickse i Mavse. Što reći nego da su im dobro došle tri ponajgore obrane lige za redom da se malo razmašu i napucaju samopouzdanjem. U utakmici protiv Dallasa čak je i Mudiay ubacio 4 trice, a Jokić je nabijao statistiku još jednom pokazavši svu raskoš talenta.

21. HEAT

Vratio se u akciju Winslow, njihova mlada ergela koju još čine Richardson i Johnson tako je konačno bila spremna stati uz Dragića i Whitesidea (koji je ovu večer bio dominantan u sredini) i dati neki smisao njihovoj rotaciji. Kako je i Johnson opet u akciji ovakva solidna dubina bila je previše za Pacerse.

Protiv Clippersa u nešto slabijem izdanju, ali s opet punom rotacijom na raspolaganju Spoelstra je barem imao oružja za miksati - kada je sve propalo, pokušao je u završnici s postavom bez centra protiv klupe Clippersa, dakle s Jamesom Johnsonom kao peticom što je bio lukav potez jer Speights nije prijetnja u sredini. Nažalost, ujedno je to bio i potez koji nije previše toga donio obzirom da i kada igraju s 5 vani Heatu nedostaje šutera. Međutim, dobra partija Winslowa nakon dugog oporavka, njegova dobra igra, čak i šuterski učinak, barem nisu dozvoljavali Clippersima da se opuste.

Konkurentni su bili i protiv Bostona, ali konkurentni su gotovo uvijek jer Spoelstra im ne dozvoljava loše večeri, a i Dragić i Whiteside igraju na visokoj razini. Samo, njihova tužna realnost je da jednostavno nemaju dovoljno dobar roster - čak i sada kada su u gotovo optimalnom stanju, nisu u mogućnosti pružiti potrebnu razinu igre za suprostaviti je jednoj solidnoj momčadi poput Bostona koja i sama jedva da je sposobna uhvatiti 50 pobjeda. Da sam Riley, ovakvo saznanje bi definitivno prevagnulo i natjeralo me da pošaljem sve kvragu i krenem u lov na pickove. Odmah.

22. KINGS

Odmarali su Cousinsa čime su u startu ionako male šanse protiv Rocketsa sveli na nulu iako su upravo u ovoj utakmici napravili jedan bitan potez, a taj je bio uvođenje Templea u petorku uz Collisona, čime su barem dobili nešto agresivnosti u obrani na perimetru. S razigranim bekovskim dvojcem, uvijek energičnim Barnesom i raspoloženim Tolliverom tako su protiv Memphisa bili gladnija momčad. I to igrajući bez Gaya i u zadnje vrijeme sve važnijeg Casspia koji se taman trebao okoristiti time što je Gay otpao, s relativno lošom partijom Cousinsa kojega je čak i loš Gasol uspijevo nadigrati 1 na 1, jednostavno njihove sporedne opcije pomele su pod s onima Memphisa. Osim što se tu pokazalo sva problematika rostera protivnika, zanimljivo je bilo vidjeti kako je Joerger možda na trenutak naišao na nešto nalik na rotaciju kojoj će moći ostati vjeran barem neko vrijeme.

Iako i dalje ne odustaje od igre s dva visoka, ovdje je barem Koufos odigrao dobro protiv bivšeg kluba, igrajući puno bolju obranu 1 na 1 protiv Gasola od Cousinsa čime je konačno opravdao minutažu i rolu koju ima. Tolliver i Barnes s klupe donijeli su puls i šutersku širinu, a čak ni u ovoj situaciji manjka opcija, jer mu je bez Casspia nedostajao čovjek na boku, Joerger nije posegnuo za Afflalom uz to minimalno koristeći McLemorea koji je nominalno starter do povratka Gaya ili barem Casspia nakon čega će se i on vjerojatno izgubiti na dnu klupe. Uglavnom, ovako podijelivši uloge, dobili su energiju u obranu koju Joerger traži od prvog dana, a uz to imaju manje potrošača koji troše posjede uzalud i smetaju u sredini. Tu mislim prvenstveno na Afflala, već time što si njegovo truplo maknuo iz slike napravio si nešto pozitivno za momčad.

Naravno, kako su Kingsi u pitanju, pitanje je koliko se uopće ima smisla uzbuđivati oko ičega što poduzimaju jer već dva dana kasnije ova ista rotacija pala je bez ispaljenog metka protiv Dallasa. Cousins je ovaj put zabio svoju kvotu, ali nitko drugi mu se nije pridružio, a i nekako su imali više problema igrati obranu protiv momčadi krcate šuterima nego protiv zidara iz Memphisa.

23. PELICANS

Još jedan otužan tjedan, počeli su dobro, ali stvarno zeznut raspored zadao im je još jedan udarac. Koristili su lošu formu Warriorsa da se drže u egalu veći dio večeri, ali naravno da nisu imali rješenja kada je bilo najpotrebnije. Protiv Pacersa pak jesu, raspoloženi udarni dvojac uz pratnju Hielda i razigranog Jonesa donio im je pobjedu. Međutim, svaki put kada se ukaže nada da bi mogli okrenuti stranicu dogodi se ili ozljeda ili kao u ovom slučaju gostovanje u Houstonu na drugoj večeri back-to-backa. Naravno da nisu imali šanse, kao ni par večeri kasnije protiv Spursa, tako da vremena za uhvatiti priključak s Denverom i Portlandom, koji osnivaju svoj klub lovaca na zadnju playoff poziciju, ima sve manje.

24. WOLVES

Dobili su gustu završnicu! Nagazio je Thibs petorku, LaVine je na parketu proveo 43 minute (inače predvodi ligu s 38 minuta na parketu u prosjeku), ali dovoljno solidno su izdržali u sredini s Townsom i Diengom, iskontrolirali su do jedne mjere obruč i skok te nisu prečesto slali Bullse na slobodna, što im je dalo šansu. Pomogli su i Bullsi s očajnom šuterskom večeri (4 trice uz 27% šuta, toliko ubaci srednjoškolska momčad, a udarni šuterski dvojac McDoug i Niko zabio je točno 0 trica u kombiniranih 47 minuta koliko su dobili). Kad još dodamo da su Wolvesi zamalo prosuli svu ovu prednost lošim odlukama u napadu u završnici jasno je da se nemaju čime hvaliti, ali svejedno, ako je već i došao red da dobiju jednu utakmicu, onda baš dobro da je to bilo protiv Thibsovih neprijatelja u svečanoj loži u Chicagu.

Odlično su odigrali i protiv Rocketsa 46 minuta, Towns je fenomenalnom partijom unakazio slabašnu obranu protivnika, ali na kraju je njihova krhka psiha popustila pred samopouzdanjem s kojim Rocketsi igraju svoju verziju košarke. Ovo im je možda najnevjerojatniji poraz ove sezone, a nije da ih nisu imali gomilu. Uglavnom, ne samo da su curili u obrani na sve strane već su opet doživjeli i totalnu blokadu u napadu te je teško reći u kojem smjeru gore igraju kada dođe do ovih minuta u kojima treba zaključiti utakmicu. Koja se usput recimo uopće ne vodi kao clutch utakmica jer su na dvije minute do kraja imali 12 razlike što je matematički gotovo nemoguće prokockati.

Dobra je stvar da im je psiha već toliko sjebana tako da nije moglo postati gore te su odradili posao protiv Sunsa oslanjajući se na individualni talent Towns i Wigginsa.

25. MAGIC

Održavaju nadu u playoff na aparatima tako što čoknu pobjedu tu i tamo, evo i ovaj tjedan su ostvarili 2-2. Iako su zaigrali bez Vučevića, protiv Hawksa u fazi rekonstrukcije bile su im dovoljne sjajne partije trojca Green-Meeks-Payton s klupe. Clipperse nisu dobili iako je Gordon imao večer sezone, koristio je mismatch protiv Riversa maksimalno, ne samo na ulazima i kroz tranziciju već i s perimetra (4 trice, solidno kretanje bez lopte, kompetentno igranje s loptom, konačno je izgledao kao netko tko može igrati značajniju rolu i na perimetru). Uz to igrao je i odličnu obranu, po potrebi i na Paulu. Na kraju sam nije mogao, raspucani Green je bio solidna pomoć, ubacili su za njih suludih 14 trica, ali Clippersi su i u nižoj brzini bili prevelik zalogaj, posebice jer je Jordan ubacivao slobodna u završnici.

Magic je u reketu dominirao na oba kraja protiv Netsa, čemu je pomogla i sve bolje forma Ibake, kao i povratnik Vučević koji je opet bio prvi strijelac momčadi u roli šestog čovjeka. Meeks je odigrao prvu slabiju partiju, ali treba istaknuti da su njegovim povratkom dobili dosta, konačno je netko pokrpao one minute na bokovima koje nije mogao Hezonja i nije slučajno njihov napadački uzlet počeo s njegovim priključenjem rotaciji.

Jasno, da su daleko od osjećaja zadovoljstva igrom potvrdio je i poraz od Raptorsa u kojem su ih ovi zgazili čim su zaigrali malo ozbiljniju košarku, posebice kada su treću četvrtinu otvorili s Pattersonom umjesto Siakamom.

26. SUNS

Oslanjanjem na veterane izvukli su još jednu pobjedu protiv Knicksa, nebitno, osim ako ne iskoriste dobru dosadašnju formu Bledsoea da za njega dobiju nešto pošteno u tradeu. Inače, nakon što je Malone odlučio počistiti nered u Denveru, ispada kako je Watson najgori trener u NBA trenutno. Njegov pristup napadu i nepostojanje ikakve akcije smo već opjevali, međutim sve je nadmašio tezom po kojoj gradi defanzivni identitet momčadi time što traži da fauliraju kad god mogu. Osim što time omogućuju protivnicima da dolaze do najlakših i najpoželjnijih poena u igri (osnovna košarkaška logika, fauliranje nije dobro jer omogućuje protivniku skoro 1.5 poen po posjedu, što je puno učinkovitije od toga da ga jednostavno pustiš da šutira jer pokušaji iz igre donose oko pola poena manje), sama logika da ćeš postati čvrsta defanzivna momčad ako fauliraš neme veze s mozgom. Najbolje obrane lige poput onih Spursa upravo su velike zato što mogu rotacijama i formacijom oduzeti prostor i putove do obruča BEZ da fauliraju. Međutim, naš Earl očito nije taktičar ni u kojem pogledu.

Protiv Spursa nisu imali šanse s ovakvim pristupom u oba smjera, a nisu se proslavili ni protiv Thundera iako veseli nakon dugo vremena dobra partija Bookera koji je najveća žrtva nedostatka sistema i uigranih akcija. Protiv Wolvesa još jedan festival besmisla, Bledsoe i Knight u napucavanju ipak nisu dorasli Townsu i Wigginsu. Uglavnom, ovdje situacija teško da može postati gora, da su u stanju maksimizirati talente rostera možda su mogli puhati za vratom Blazersima pa bi to dalo neki smisao ignoriranju mladih, a ovako više ne znam što bih rekao.

27. MAVS

Poraz protiv Pistonsa bio je očekivan, ali izdržali su do zadnje četvrtine igrajući solidnu košarku. Sve bolju formu prezentirali su i protiv Jazza, domaćini su se izvukli na račun dominacije u reketu, međutim malo je nedostajalo da Dallas uzme utakmicu na račun neinspirirane zadnje četvrtine Jazza. Uglavnom, ovo su bile dvije solidne prezentacije košarke iako treba imati na umu da su igrali protiv momčadi koji teže sporoj igri i nadigravanju kroz postavljenje obrane i napade, što itekako olakšava život Mavsima koji jednostavno nemaju ni ljudstvo ni dovoljno tijela kako bi jurcali za uber-atletama lige. Ako se skoro vrate Barea i Dirk pa ako relativno brzo uhvate formu, Mavsi će imati solidan napad, to bi trebalo biti dovoljno da uhvate nešto bolji ritam pobjeđivanja od dosadašnjeg jer nastave li ovim ritmom mogu biti sretni ako uhvate 20 pobjeda. To je nerealno jer nemaju toliko loš roster (osim ako ne krenu u tanking), realno trebali bi jednom kada budu kompletni uhvatiti barem 25 do 30 pobjeda. Yeah bejbi!

Pogotovo će dobro prolaziti protiv ovih ekipa kao što su Kingsi koje su prejednostavni sredili. Njihova sustavnost u oba smjera previše je za kaos u kojem žive Kingsi, a odličnom utakmicom sjajnu formu je okrunio njihov rookie. Carlisle je pronašavši Finney-Smitha izgleda riješio pitanje rotacije na boku, možda i na duže, jer čak i kad se Dirk vrati momak će dobiti gomilu prilike kao zamjena za Barnesa i Dirka. Za sada igra uz Barnesa, u obrani kao trojka sposobna preuzimati, u napadu kao stretch opcija koja otvara prostor Barnesu za napadanje kroz izolacije. Kako i Matthews nakon očajnog ulaska u sezonu igra sve bolje, njihove opcije na boku svakako garantiraju solidnu razinu igre.

Dobru šutersku formu pokazali su i protiv Denvera, ali su isto tako pokazali da obranu neće moći tek tako zakrpati bez obzira što su barem ovako na papiru Finney-Smith i Barnes lošije kopije Giannisa i Parkera barem što se dužine i sposobnosti preuzimanja tiče. Nadahnuti Denver parirao im je šuterski, a uz to je u sredini dominirao Jokić koji se gostio protiv njihove očajne centarske rotacije. Tako da uz Dirka i Bareu trebaju i Boguta pod hitno nazad.

28. SIXERS

Ušli u novu fazu eksperimentiranja, gurnuli su Okafora i Embiida zajedno u startnu petorku, što je znak da su itekako svjesni da s ovakvom gužvom u sredini dalje ne ide. Kako će se ovaj eksperiment ubrzo pokazati promašajem, imat će dva izbora - ili trejdati Okafora ili ga vratiti u rolu back-up centra. Trenutno je pak ovo loša vijest za mnoge jer sada je još manje minuta za podijeliti Šariću i Ilyasovi na četvorci (kako će tek biti kada se vrati Simmons, tada bi Dario mogao pasti još dublje na klupu). Plus, tu je i problem Noela koji je bolja opcija i uz Embiida i kao back-up centar i kojemu također treba izmisliti minute, što će dodatno smanjiti mogućnosti manje razvikanim igračima poput Holmesa, ali i opet Šariću i Ilyasovi. I dok Ilyasova koristi svoje prilike na poprilično solidan način od prvog dana, sa Šarićem sada eksperimentiraju na trojki, iako je jasno da to nije njegova idealna rola jer osim šuta nema ni potrebnu brzinu. Ali, s druge strane, treba razumjeti i Sixerse, ako će ubuduće Simmons igrati point-forwarda u napadu i četvorku u obrani, onda će Šarić ako misli do minuta morati pokazati i nešto kao trojka.

Uglavnom, u ovih 17 minuta koliko su centri zajedno proveli na parketu protiv Raptorsa odigrali su očekivano loše u obrani, dok su u napadu djelovali sasvim pristojno, bez problema finiširajući na obruču protiv ne baš idealne rotacije Raptorsa u sredini. Problem je taj što Embiid mora biti taj koji čuva četvorke, pa iako je odradio više nego dobar posao na perimetru protiv Pattersona, pa tu i tamo čak i na lopti kada bi preuzeo beka, šteta ga je trošiti u ovoj roli jer je još bolji kao zaštitnik obruča. Čisto iz tog razloga partnerstvo njega i Okafora nema budućnost, pogotovo jer Okafor čak ni ostajanjem u zoni ne može čuvati obruču ni približno dobro. Da ne govorim da nema smisla iz ovako solidnog post-up igrača poput Embiida raditi stretch opciju da bi Okafor mogao nešto zabiti u sredini, a i puno više promašiti - njegova jednodimenzionalnost je problem jer uzima gomilu loših šuteva, jednostavno kao da nema plan B ili kao da nije svjestan da može i dodati loptu umjesto da uzme šut svaki put kad dobije loptu blizu reketa, bez obzira u kako lošoj situaciji se našao.

Dobrim dijelom zbog ovog eksperimentiranja nisu imali šanse ni protiv Lakersa, postave s dva centra uredno su ih bacale u minus, tako da su super došli Waltonu da barem na večer prekine negativnu seriju. Sredili su zato drugu lošu momčad koja im je došla po rasporedu. Iako su minute s dva centra i ovdje bile problem, Embiid je bio fenomenalan u svim drugim okruženjima, pogotovo u paru s Ilyasovom, što im je dalo šansu u završnici. Koju su iskoristili jer je Embiid mrcina koja je zabila sve što je trebala kad je trebalo.

29. LAKERS

Bilo je stvarno dobro dok je trajalo, ali ozljede su ih totalno izbacile iz ritma, Russell i Randle su debelo ispod razine s početka sezone. U porazu od Netsa nisu pokazali ništa, šuterski su totalno izvan forme, a čak je i klupa bez Ingrama i Blacka ostala bez energije. Frustracije su dijelom iskalili na Sixersima, iako su ovi sami sebi spotakli nogu igrom s dva centra. Plus, čak ni protiv ovakvog protivnika nisu bili u stanju podsjetiti na šuterske rapsodije s početka sezone iako su barem dobili Ingrama nazad. Protiv Cavsa nisu imali šanse, na drugoj večeri back-to-backa su odlučili odmarati Russella, što je Walton iskoristio za testiranje Ingrama u roli playmakera u čemu se momak solidno snašao. Ajde, ako već ne ide pobjeđivanje, barem se može eksperimentirati.

30. NETS

Izrešetali su Lakerse koji ih nisu bili u stanju pratiti šuterski, a ni obraniti ništa. S Linom u sve boljoj formi i standardno dobrim Lopezom ubacivali su na solidnoj razini i protiv Orlanda, ali protiv fizički nadmoćnije momčadi nije išlo, previše su faulirali pokazavši još jednom da je obrana neriješiv problem. Solidno su zabijali i protiv Sixersa iako je Lin i dalje u limitiranoj roli, ali opet nisu imali nikakvih rješenja za centarsku dominaciju. I to ne samo u sredini - sve nade u pobjedu Embiid im je uništio pravovremenom tricom. Sad, 1-1 u sudaru s dvije jednako loše košarkaške družine nije nužno razlog za staviti baš njih na zadnje mjesto, ali jebiga, Netsi su stvarno depresivni. Sixersi barem imaju Embiida zbog kojega se odjednom čine potencijalni izazivač jednog dana i mogu si priuštiti eksperimentirati dok love novi visoki pick, Lakersi imaju Ingrama i Russella kao nade i još se mogu nadati novom ulovu na draftu, a Netsi nemaju ništa i neće ništa ni dobiti. Meni se plače samo dok ovo pišem.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (3) Trackbacks (0)
  1. Srpski Mozzart je klasa iznad Nurka ipak, jedino to Malone nije vidio i pokoji ovaj-je-nas-znaci-najbolji-je navijac. Harris je napravio ocekivani pomak, iako trenutno sutira suludim postotcima, ali vidi se da je iskoristio ljeto na pravi nacin. Kao sto rekoh, Malone neka uplati misu.

    @Gee smatras li da Favors moze potencijalno narusiti razvoj Goberta?

  2. Probat s nekim pitanjima…
    Boston i dolazak Horforda, imamo trening kamp i trećinu sezone, ali malo minuta najbolje petorke, može li se izvuć kakav zaključak o njihovom plafonu za reg.sezonu?

    Koliko bi ludo bilo da Jordan sa supermoćima složi nekakvi paket za Cousinsa; prijedlog-MKG, Kaminsky i 2 picka prve runde?

    Harrison Barnes u Mavsima, slažeš se da opravdava novce s obzirom na ulogu i količinu iso akcija?

    Imamo li već osigurane dvije nagrade, Gordon 6 igrač sezone i Giannis MIP?

    Di bi Noela volio vidit?

    Postoji li besmislenija rezervna petorka od Knight-Barbosa-Dudley-Warren-Len?

    Rookie igrač koji je najviše iznenadio a da nije striček Proces?

    P.S. drago mi da je Denver uskrsnio kada su napokon dobili rotaciju na bekovima, a i prostor bez Behmotha pod košem je jako pomogao

  3. Kad si kod Netsa….sta raditi sa Lopezom?….pikati sa njim do kraja sezone i probati sto vise zeznuti Seltikse da ne dobiju bas top 3 pika ili ga utopiti za nesto do kraja februara?…mislim da bi Reptorsima fino legao….


Leave a comment

Trackbacks are disabled.