60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

24Dec/168

CHRISTMAS EVE NOTES

Da ne čekaju do idućih rankingsa, evo nekoliko crtica vezanih uz događaje prethodna četiri dana. Sretan x-mass i čujemo se idući tjedan.

CAVS

Situacija s tijelima je već bila problematična, ozljedom Smitha postala je alarmantna. Ajde, gubitak Williamsa na startu sezone i ovaj nedavni Birdmana daju se preživjeti, međutim sada je već vrijeme za ozbiljno razmisliti o potrazi za dodatnim swingmanom bez obzira koliko to koštalo. Od Dunleavya izgleda neće biti ništa, on se izgleda poput Moa odlučio umiroviti. Jasno, u njegovom slučaju nikada ne znaš kakvo je stanje s ozljedama i neće li možda do playoffa uhvatiti bolju formu i postati važniji dio rotacije, ali po do sada viđenom najlakše je zaključiti da je čovjek jednostavno došao do kraja puta. Više ni pod razno ne može napasti iz driblinga, ima problema čak i otvoriti se kretanjem bez lopte ili stići na vrijeme zatvoriti u obrani, tako da se doslovno sveo na spot-up šutera za tricu. Koju gađa s 34%, što za specijalista nije ni približno dovoljno (usporedbe radi, James Jones gađa tricu sa 67%, a jedva da ima razlike u ostalim segmentima igre između njega i Dunleavya koji je eto umjesto da zamijeni Jeffersona u rotaciji postao tek novi Mike Miller pored kojega taj isti Jefferson izgleda kao mladić stigao s drafta).

I sada u ovakvoj situaciji ostaju bez Smitha praktički do playoffa. Dakle, Casspi iz Kingsa, Tucker iz Sunsa, svatko je dobrodošao ako ne misle ostati bez prvog mjesta pored gladnih dinosaura i, još važnije, dodatno potrošiti LeBrona do doigravanja. James zadnjih 10 utakmica igra 38 minuta u prosjeku, u sezoni je na 37, što su prosjeci na kojima nije bio od zadnje sezone u Miamiu. Usporedbe radi, lani je u prosincu igrao 35 minuta u prosjeku. Ne izgleda strašno, pogotovo jer je James pokazao da ne stari kao normalni veterani, ali nije stvar samo u tome koliko minuta manje imaš za predah i koliko su ti duže šihte, već i kakvim intenzitetom igraš dok si na parketu. Kako nema Dellya ni poštene zamjene, LeBron je znatno povećao broj slash & kick akcija i uopće je dodatno povećao razigravačku rolu, a uz to odrađuje standardnu rolu kao strijelac, skakač i dežurni defanzivac. Uglavno, kao i kroz cijelu karijeru, čovjek krpa gdje god treba i sada uz rolu sekundarnog kreatora prve petorke, 1 na 1 strijelca, bočnog stopera, pokretnog visokog defanzivca sposobnog izaći na perimetar još igra i rolu back-up playa. Ako to itko može izdržati, može on, samo kažem kako ne bi bilo zgorega naći mu malu pomoć.

SPURS @ ROCKETS

Zanimljiv dvoboj iz više kutova, prije svega taktički gledano. Bio je ovo pravi sudar svjetova koji veze nemaju jedan s drugim, sudar futurističkog kaosa momčadi koja ruši sve rekorde uzimajući čak 45% šuteva s perimetra i još nevjerojatnijih 6% šuteva s poludistance (daleko najmanje u ligi) protiv organizirane old school košarke u kojoj se s poludistance poteže svaki 5 napad (drugi u ligi iza Clippersa), a s trice uzima tek 27% pokušaja (među 5 "najgorih" u ligi). Teško je reći tko ima više razloga za zadovoljstvo jer Spursi su pobjedi usprkos ipak imali ogromnih problema, dok su Rocketsi svim svojim felerima usprkos i užasnoj šuterskoj večeri zamalo pobijedili. Kao da im se vratilo za onu pobjedu protiv Wolvesa gdje su izvan svake pameti okrenuli izgubljenu utakmicu tricama vrativši se iz minusa od 12 poena u samoj završnici. Ovdje su pak imali +13 na 5 minuta do kraja i ovaj put su Spursi bili ti koji su ih dobili njihovim oružjem ubacivši im 5 trica u spomenutom periodu.

Samo, puno važnije od preokreta je bilo to što su Spursi u tih 5 minuta sublimirali cijeli svoj plan igre koji je funkcionirao veći dio večeri, pogotovo u prvom poluvremenu dok se Rocketsi nisu snašli i počeli malo više napadati obruč. Naime, ključni detalj bila je odluka da preuzimaju na svakom picku na perimetru bez obzira na matchup, pa makar to značilo da Gasol mora izlaziti visoko izvan reketa. Poanta nije bila odigrati savršenu obranu već onemogućiti Rocketsima da potežu otvorene šuteve s perimetra i u tome su uspjeli makar zbog toga morali žrtvovati reket. Rocketsi su ovo koristili i zabili gomilu zicera na obruču usput uhvativši i gomilu skokova u napadu, što je totalno netipično za obranu Spursa. Međutim, Pop je i ovdje pokazao da zna što radi odlučivši se odreći dva ključna elementa svoje filozofije kako bi protivniku izbio onaj jedan element igre u kojem je najbolji. I ova kocka pokazala se mudrom. Stalnim prisustvom na perimetru izbacili su šutere Houstona iz ritma i iako je Harden još jednom pokazao veličinu uhvativši gomilu skokova u napadu jer je skužio da na ovaj način može uzeti ono što mu obrana ostavlja, to nije bilo dovoljno. Uglavnom, u tih zadnjih 5 minuta u kojima je San Antonio zabio sve što je morao koristivši probleme obrane Houstona o kojima ćemo uskoro, Rocketsi su zabili tek dva polaganja na obruču.

S tim da je važnije ovo da nisu ništa mogli obraniti. Naime, Houston je osim odlične Beverleyeve obrane na loptu i dobre partije Arize na strani bez lopte gdje je izuzetno učinkovito smetao u roli korektora i pomagača, uglavnom visio u zoni, odlučivši se kontrolirati reket koliko je moguće i ostavljajući pri tome gomilu otvorenih šuteva s poludistance i perimetra protivniku. Ubacili su im tako Spursi 12 trica, a mogli su i više da iz nekog razloga da same završnice nisu izbjegavali potezati držeći se one da uvijek postoji bolji šut (samo u dvije utakmice ove sezone ubacili su više). Uglavnom, potpuno drugačiji pristup u obrani od onoga San Antonia - dok su Spursi igrali modernu obranu i pretpotopni napad, Rocketsi su igrali moderno u napadu i banalno u obrani. U biti, više od zone zbunjivao je njihov nedostatak plana, posebice kod branjenja pick igre. Koliko god pokušao shvatiti što im je namjera, nisam uspio jer iako su najčešće preuzimali, ponekad su ostajali u zoni, a ponekad i udvajali, na istu akciju Spursa s istim akterima tako su znali reagirati na različite načine. Čista improvizacija ukratko, a sistem Spursa je kao stvoren da iskoristi ovakve obrane koje imaju problema s komunikacijom.

Što nas opet dovodi do onog zaključka s početka - iako su Spursi imali plan i dobro su ga realizirali, to što su jedva pobijedili više znači Rocketsima koji su usprkos lošoj partiji u oba smjera do kraja bili u igri. To je više od ičega dokaz da imaju talenta i da će potpuno ravnopravno dočekati eventualni sudar u doigravanju. Harden je u vrhunskoj formi i pravi je lider, ide glavom kroz zid, šuterski im je dosta jedna nadahnuta četvrtina da razbiju sav trud protivnika, a u obrani imaju taman dovoljno da smisle još neku kontru umjesto da uvijek igraju isto i nadaju se kako će protivnik ubaciti manje i napraviti više grešaka. Ako ikako smisle plan B u oba smjera, čisto radi promjene ritma tu i tamo, mogu biti još opasniji čak i s manjkom kreativnog i defanzivnog talenta. Poznavajući D'Antonia to se vjerojatno neće dogoditi, ali već to što imaju identitet i što pokazuju i karakter i samopouzdanje ogromna je promjena u odnosu na lani kada su ostali bez identiteta i kada nisu pokazivali ništa od potonjeg. I sve opet počinje s Hardenom koji je za razliku od prošle godine odlučio ostaviti srce na parketu i time vuče i momčad. Koja je na kraju krajeva tako i napravljena, da mu bude svojevrsna prikolica, te i nema baš izbora nego ići punom snagom svaku večer.

KINGS

Tri pobjede za redom lansirale su ih u borbu za osmo mjesto, poklopilo im se puno toga pri tome, ali ono najvažnije je da su u napadu dobili jednu posebnu energiju zadnjih par tjedana. Obrana je i dalje loša i nemaju konstantnu rotaciju tako da nekih zabluda o stabilnoj playoff momčadi nema, međutim nije loše ni kada iskoristiš ono što ti se servira. Prvi uvjet da uopće pomisle na ovaj niz pobjeda bio je dobiti vrhunska izdanja od Cousinsa koji je nakon odličnog ulaska u sezonu počeo padati s formom, da bi se nakon incidenta s medijima opet zainatio i zaigrao punom snagom. Uz njegovo vodstvo poklopio im se i raspored (Blazersi koji u obrani imaju još manje smisla, ranjeni Jazz na drugoj večeri back-to-backa i već standardno nesposobna zaključiti utakmicu mladost Minnesote), a onda i taj spomenuti doprinos ostalih - Joerger lovi u mutnom što se samih rotacija tiče, ali trenutno je toliko igrača raspoloženo da mu većina toga što baci o zid ostane priljepljeno. Jednostavno, Kingsi možda nemaju kvalitetu, ali imaju gomilu korisnih igrača koji mi daju širinu i sada kada su dobili nešto od Templea, Tollivera i Lawsona, pa čak i Afflala, koji je, nakon što je bio zakopan na dnu klupe prošli tjedan, opet došao do prilike i šuterski pomogao momčadi u nekoliko itekako značajnih šihti. Zanimljivo, svi ovi igrači došli su do prilike pokazati da nisu zalutali u NBA u trenutku kada je momčad ostala bez Gaya. Slučajnost ili još jedan dokaz da Gay osim često praznih poena ne donosi apsolutno ništa na parket?

Borbenost, kvalitetna klupa i sjajni Cousins tako su recept koji trenutno jašu, a do kada će trajati, tko zna, možda dok Cousins sljedeći put ne poludi. Inače, koliko god klupa odigrala dobro protiv Jazza i koliko god Lawson bio sjajan u finišu protiv Wolvesa, vrhunac tjedna definitivno je bilo Cousinsovo gaženje Blazersa. U utakmici bez obrana ionako je samo bilo važno zabiti poen više i tu je DMC po tko zna koji put ove sezone pokazao raskoš talenta. Zabio je 5 trica, od čega dvije ključne u završnici, a simboličan je način na koji je zaključio utakmicu. Prvo su ga ljudi u sivom potpuno zasluženo izbacili jer je u proslavi nakon nove uspješne dominacije nad unutarnjom linijom Blazersa pljunuo štitnik za zube prema njihovoj klupi, da bi ga onda iz nekog razloga vratili da odradi najbolju defanzivnu akciju večeri (ako ne i jedinu) koja je tako simbolično osigurala pobjedu - bez problema je preuzeo Lillarda, ispratio ga do obruča i zalijepio mu bananu, a nakon toga je i fenomenalnom rotacijom stigao zasmetati mu na sljedećem šutu. To možda među pravim peticama mogu još Gobert, Jordan i možda Gasol ako je raspoložen tu večer i ako ga nešto ne boli. Drugim riječima, pokazao je opet onu razinu all-round igre koju je već bio pokazivao na startu sezone, čistu dominaciju na oba kraja parketa kada poželi. Ono što cijelu priču čini dodatno zanimljivom je to što je po vlastitim riječima već je bio u svlačionici spreman demolirati je kada su ga zvali nazad i onda usred svega toga on nađe koncentracije zabiti dodatno slobodno i odigrati vrhunsku obranu. Gle, možda ima problema u glavi, ali s košarkom ih nema uopće. Nikakvih.

BLAZERS

Oni su pak krenuli u suprotnom smjeru od Kingsa, tri poraza u ovom kratkom periodu. To je već 5 u nizu, 9 u zadnjih 10 utakmica. Obrana im je tako dosegla novo dno, koliko god sjajni bili Lillard i McCollum u napadu, ne mogu se sastati s pobjedom. Cousinsu su dozvolili 55 poena, ali i 44% za tricu cijeloj momčadi Kingsa (urnebesni su pokušaji da s Leonardom čuvaju DMC-a, ovaj mu se očito uvukao pod kožu, ali umjesto da ga to smeta u trpanju samo ga je dodatno inspiriralo, tako da ne vidim svrhu njegovih 19 minuta koje je proveo čuvajući najboljeg igrača na parketu). Protiv Dallasa su se osramotili dozvolivši nevjerojatnih 62 poena takvom protivniku u prve 24 minute, kasnije su se pribrali i došli čak u priliku uzeti utakmicu, ali, hej, ako upadneš u minus od 24 poena u 24 minute ne zaslužuješ se izvući. Spursi su im pak ubacili 12 trica uz 60% realizacije, naglasivši tako njihov najveći problem, a taj je što u pokušajima da nekako drže reket pod kontrolom cure na sve strane. Formacijski čak i pristojno zatvaraju tricu, pogotovo kad igraju s Harklessom i Aminuom, ali ne stvaraju nikakav pritisak na loptu i primaju gomilu poena na ulazima i s poludistance, a pick & roll ne mogu braniti ni pod razno. Kada dodaš da se čuvanje obruča uglavnom bazira na fauliranju, sve je jasno. U biti nema ni jednog jedinog aspekta obrane u kojem su barem solidni, čak ni u skoku bez obzira što su imali onaj period kada su igrali s dva centra. To neće biti lako ispraviti bez ozbiljnih promjena.

I tu dolazimo do poante priče, a ona je da više ni trade McColluma nije nerealna opcija. Jednostavno, imati dva negativna defanzivca na bekovskim pozicijama ovoliko minuta zajedno nepremostiv je strukturni problem i tu u priču o pojačanjima ulaze i bolje kombinacije od Noela ili Boguta koje smo nekako najviše spominjali u manje dramatičnim vremenima. Ako su spremni slagati paket oko McColluma, onda već možemo govoriti i o Whitesideu ili Cousinsu (jasno, u tom paketu s McCollumom morao bi put Sacramenta i Leonard he he). Ovakvu promjenu usred sezone neće biti lako izvesti, međutim Blazersi nemaju što čekati. Ako u ovakvoj konkurenciji ne mogu izboriti playoff, onda plaćati sve ove dolare za ovakav roster nema nikakvog smisla. Za sada situacija još nije tragična, možda kada svi ozdrave i ako usput uspiju dovesti makar prosječnog defanzivnog centra postanu dovoljno stabilni i naprave sličan niz pobjeda koji bi pokrio ovaj niz poraza, ali obzirom na razinu talenta koja je u onim optimističnim projekcijama rijetko prelazila 44 pobjede, kao i obzirom da su sada u rupi od 6 utakmica minusa, teško da i u najboljem slučaju mogu uhvatiti više od 40-ak pobjeda, 41 možda ako se baš sve poklopi do kraja. To bi trebalo biti dovoljno za doigravanje na Zapadu, ali teško da ih gaženje od strane Warriorsa u prvoj rundi može previše oraspoložiti. Stoga, stvarno nije na odmet razmišljati i o ekstremnijim potezima koji garantiraju dugoročnu stabilnost. A nju s ovakvim bekovskim dvojcem jednostavno ne mogu imati.

Usporedimo li ih s drugim kvalitetnim vanjskim kombinacijama, jasno je i zašto, to smo već odavno opjevali. Glavni razlog je što ni jedan nije u stanju igrati obranu na protivničkom playu, što je trenutnoj NBA, krcatoj strijelcima na poziciji jedinice koji će trpati na svakoj lošijoj reakciji na pick & rollu, nedopustivo. Steph ima Klaya da to odradi za njega, Wall može sam, Harden ima Beverleya, čak i Schroeder ima Sefoloshu. Uz to što su obrambeno potpuno nekompatibilni, CJ i Dame čak i napadački donekle smetaju jedan drugome. Naime, Klay i Beal su ponajbolji catch & shoot strijelci u NBA (Klay zabija najviše takvih poena u ligi među bekovima, Beal je četvrti, između su Steph i Gordon) i tako idealno nadograđuju svoje playmakere, dok se dvojac Blazersa praktički izmjenjuje u roli primarnog kreatora (čemu pomaže i sjajna rotacija Stottsa koji je kao i Casey shvatio da nema smisla igrati utakmicu od 48 minuta bez da ti je jedan od dva udarna vanjska uvijek na parketu).

McCollum, iako zabija poen više po utakmici od Klaya, zabija duplo manje iz catch & shoot situacija, što je blesavao obzirom da je kao realizator čak i uspješniji (sa 67% je bolji i od Klaya i od Beala u takvim situacijama). Međutim, iako Blazersi imaju solidan motion napad, njihovi bekovi ipak su osuđeni kreirati i šutirati iz driblinga veliku većinu svojih prilika, što zbog manjka kreativnost i šuterskog raspona kod suigrača, što zbog vlastitog combo stila igre. Sad, obzirom koliko su dobri u tome, postavlja se pitanje ne guši li manja rola McColluma da bude još bolji u onome što najbolje radi? Jer, ako već ne može pomoći u obrani i all-round učinkom, onda svoj napredak može ostvariti samo kao strijelac, a to će u Portlandu biti nemoguće. Praktički, imamo light verziju situacije s Hardenom u Oklahomi koji je znao da mora otići ako misli realizirati potencijal. McCollum nije takva klasa, ali u ligi u kojoj manjka dvojki koje mogu zabiti 20 od šale i u kojoj je i jedan Fournier nositelj napada, McCollum može svakako čak i bolje od ovoga što igra u Portlandu. Tako da bi njegov trade za visokoga bio vjerojatno koristan za sve uključene. Ili pak mogu nastaviti sanjati da će ih njihov dvojac pretvoriti u nove Warriorse.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (8) Trackbacks (0)
  1. Ne vidim šta bi Kingsi dobili zamjenom McCollum-Cousins, čak da im Blazzersi ponude uz CJ-a da biraju još tri igrača koja se ne zovu Lillard teško da bi prihvatili jer niti bi trenutno postali bolji niti bi dugoročno imali neku bolju perspektivu. Hassan je već realniji scenarij, uz par pikova nadoplate od strane Portlanda.

    Lillard je smiješan lik sa svojim plačipičkastim istupima, jasno da nema alate za igrati vrhunsku ili čak solidnu obranu ali mogao bi bar pokazati nekakav napredak temeljen na motivu, trudu. Obrambeno sigurno jedan od najgorih playeva svih vremena, od ovih sa epitetom zvijezde.

    I klaun se drzne prozvati ostatak momčadi nakon što prime 135 koševa kontra GSW-a od kojih je bar trećina direktno ili indirektno pala preko njega.

  2. Sretan x-mas i tebi Gee.

  3. Sacramento se tiho dosuljao do osmog mjesta,bilo bi lijepo vidjeti ih u playoffu nakon dugo vremena,bit ce zanimljiva ta borba za osmo mjesto.

  4. Kyrie Irving je CACA CLUTCHA!!!!

    Kako prokockati +14 6 ipo minuta prije kraja pitajte kerra, dosad je uvik durant bija na parketu sa klupom a sinoc rotacije di se nezna ko kosi a ko vodu nosi, 5 min prije kraja cavsi dosli u egal a njemu KD sidi na klupi, a livingston igra, ko je tu lud, nacin na koji su izgubili je smijurija, cavsi sa 7 igraca, ligginsa ne racunam jer je on tu bija da smeta, skinuti kapu LeBronu, Irvingu i Cavsima jer ovo je cudo, tanak roster, takoreci bez klupe, naceti ozljedama…zaza pa kako je prokleto moguce da on igra u gsw-u, covik je rupetina bez dna, nebi mi igra u zadru, mcgee isti slucaj, da ih spojis u jednog opet nemas nista, west jedini kolko tolko vridi ista od visokih ali nemore vise od 15 min, iggy je propali slucaj u dosadašnjoj sezoni, ajde sta je totalno drven u napadu ali brate mili u obrani se pocea gubiti, lose preuzima, nema ga nigdi, di je nesta curry, 1/12 zadnjih utakmica je ubacija 30 protiv pelikansa, barem 30% je losiji nego prosle sezone, niko nije ocekiva da ce biti ka prosle sezone ali ovo je nedopustivo, prosle sezone su igrali kosarku koju je bilo gust gledati, ovo sta igraju to nije, durantovo maksimalno forsiranje je jedan od razloga, da su zadrzali barnesa i boguta danas bi imali maksimalno 1 poraz a ove kavse bi rastavili na proste faktore ne osvoje li prsten ocekuje se najjaci potres u povijesti nba to je sigurno, kd ce postat najveci luzer u ovoj igri

  5. Sretan Božić! (kao i obično sa zakašnjenjem)
    Kako gledaš na igre Brogdona u Milwaukee-u? Izgleda da se solidno prilagodio na NBA, meni već sad izgleda bolje od Dellavedove, pitanje je samo koliko može napredovati? Sve u svemu meni jedan od dražih rukija 🙂

  6. Mislio sam da preteruješ kad opisuješ koliko LBJ šljaka, kad ono međutim 😁

  7. Za Božić si želim da Watson dobije otkaz odmah sad odmah

  8. Stipan: A. Smith


Leave a comment

Trackbacks are disabled.