60 POINTS, 29 MINUTES fullcourtpress – basketball lunatics inc.

31Dec/168

NCAA REPORT: TEAMS

Idealno je vrijeme za osvrt na NCAA natjecanje jer neki su već počeli s onim važnijim dijelom sezone, igranjem unutar konferencija. Ovaj uvodni međukonferencijski dio prošao je iznad očekivanja, sudeći po prikazanom dobili smo nekoliko izuzetno zanimljivih momčadi koje će obilježiti godinu tako da NCAA ne nudi samo hrpu kvalitetnih brucoša kako se činilo prije par mjeseci. Doduše, kako su i oni uglavnom opravdali hype koji ih je pratio, mogao bi pred nama biti turnir za pamćenje.

Priča sezone do ovog trenutka svakako je igra Lonzo Balla koji je UCLA digao na razinu više od očekivanoga nametnuvši se kao jedan od boljih playeva u generaciji krcatoj budućim kompetentnim NBA bekovima. Na papiru su uvijek imali talenta, ali pitanje je bilo može li se poklopiti da brucoši odmah pomognu i da istovremeno veterani odu na razinu više te da onda to sve skupa još rezultira učinkovitom košarkom. Sve je kliknulo i sada imamo još jednu potencijalnu Final Four momčad u akciji i to ni manje ni više nego u konferenciji u kojoj već od lani imamo Oregon kao solidnog izazivača.

Upravo je utakmica između Oregona i UCLA kojom su krenuli u konferencijski dio natjecanja bila jedna od najboljih partija do sada ove godine, a nije da ih nismo imali prilike gledati gomilu na razini najboljih turnirskih partija - pobjeda UCLA nad Kentuckyem (čime je prekinut niz od 42 pobjede u vlastitoj dvorani Wildcatsa) bila je klasik, kao i pobjeda Kentuckya nad North Carolinom uz 47 poena Malika Monka. Odmah do je i pobjeda Kansasa nad Dukeom iako ipak nije riječ o istoj vrhunskoj razini obzirom da je Duke igrao bez najzvučnijih brucoša. Uglavnom, hvala programima koji su sami sebi ovako hrabro slagali raspored u ovom praktički pred-sezonskom dijelu godine gdje obično nedostaje zvučnih sudara jer se svi boje da će porazi utjecati na dodjelu rednih pozicija kada dođe vrijeme za završni turnir. Toliko za uvod, sada idemo s osvrtom na najbolje momčadi, a najbolji prospekti su na redu sutra.

1. DUKE

Završili su ne-konferencijski dio rasporeda s 12-1 uz spomenuti poraz od Kansasa, ali najvažnije da su se u međuvremenu kompletirali. Doduše, još nije poznato kada će Coach K. od-suspendirati Graysona Allena koji je zbog problematičnog ponašanja trenutno udaljen od momčadi, međutim barem su konačno svi zdravi fizički. Tatum je odmah zaigrao pod punim opterećenjem i to stopalo ne bi trebalo biti problem, dok će Giles imati prilike lagano hvatati formu do turnira. Visokih ionako imaju na bacanje, a veteran Jefferson igra toliko dobro da ne ostaje previše minuta za back-up centra Jetera i drugog razvikanog visokog brucoša Boldena, kamoli još usporenog Gilesa. Kako Tatum neće vidjeti previše minuta na trojci, bit će interesantno vidjeti kako će Coach K. složiti rotaciju na dvije pozicije s 5 igrača koji zaslužuju minute i koji bi bili starteri s maksimalnom minutažom na bilo kojem drugom programu.

Dodatni razlog da ne gura Tatuma na bok, uz taj što je momak dovoljno snažan i spretan pod koševima i prototip je modernog krila, taj je što ima dovoljno šutera za popuniti tri vanjske pozicije. Čak i bez Allena, trojka Jackson, Jones i Kennard može zabiti dovoljno trica da reket drži otvorenim i napad podmazanim. S Allenom za komandama pak imaju ponajbolju vanjsku liniju u NCAA kad mu dodaš 3&D šljakera poput Jonesa i vrhunskog šuterskog specijalista poput Kennarda koji je trenutno jedan od najboljih strijelaca u NCAA i najučinkovitiji igrač Dukea uopće. Praktički, ova veteranska vanjska linija uz dodatak Jeffersona čini jezgru koja je sama po sebi dostojna Final Foura, a kamoli još ako Tatum i Giles opravdaju hype s kojim su dočekani. Dakle, sve osim osvajanja konferencije i pozicije jednog od četiri nositelja prilkom slaganja ždrijeba bilo bi ogromno razočaranje.

2. VILLANOVA

Nemaju zvučnu pobjedu u svojih 12-0, ali imaju par kvalitetnih partija protiv neugodnih programa poput Notre Dame i Purduea. Nemaju protivnika makar približne klase u konferenciji, tako da bi se do visoke startne pozicije u turniru trebali prošetati, a ionako najvažnije je da napad ni malo nije pao u odnosu na lani kada su igrali daleko najljepšu košarku u NCAA. Josh Hart kao senior igra na razini dostojnoj nagrade MVP-a sezone, Kris Jenkins je konstantan mismatch kao stretch četvorka, a Brunson i Bridges bez problema su preuzeli veći teret u odnosu na lani. Težina tog tereta trenutno je još veća jer praktički cijelu sezonu igraju bez Phila Bootha, itekako bitnog beka, koji ima problema s koljenom, ali koji bi se uskoro trebao vratiti u rotaciju. Samo što ni njegov povratak neće popraviti jedan problem koji ovu momčad ipak ne čini onako dobrom kao što je bila lanjska, a to je obrana. Očekivano, bez centra klase Ochefua u sredini, ovi Wildcatsi nisu ni približno tako žilavi u sredini tako da još više ovise o učinku prema naprijed.

3. KANSAS

Očekivano solidno izdanje, dovoljno da još jednom osvoje konferenciju bez većih problema. Plus u odnosu na neka realna očekivanja je igra Josha Jacksona koji djeluje kao najbolji brucoš kojega je Self doveo još od Embiida, kao i izuzetno učinkovita košarka playa Franka Masona koji kao igrač četvrte godine rastura učinkovitošću što je na ovoj razini obično dovoljno da se momčad prošeta kroz sezonu, možda i do Final Foura ako im se sve poklopi kako treba. Imaju dovoljno u oba smjera i puno veći test od uvodnih utakmica u sezonu protiv Indiane (gdje su doživjeli jedini poraz) ili protiv tada oslabljenog Dukea čeka ih protiv Kentuckya za mjesec dana kada se održava sada već tradicionalni turnir usred sezone između konferencija SEC i BIG 12 kojem je jedina svrha zaraditi lovu suprostavljajući dva najpopularnija NCAA programa. Pobjeda u ovoj utakmici, koja po naravi spada u ovaj prvi međukonferencijski dio sezone, svejedno bi trebala biti značajna jer ako će Kansas i Kentucky dominirati svojim ligama kao što je očekivano, pobjednik ovog susreta mogao bi dobiti prednost prilikom dodjele nositeljskih titula.

4. UCLA

Najugodnije iznenađenje sezone, talent nije bio upitan, ali funkcioniraju stvarno odlično. Ball, koji nije bio toliko razvikan kao neki drugi prospekti, sjajno se snašao u roli playa koji loptama hrani dva odlična i iskusna šutera, Alforda i Hamiltona, te usput i dva bijela visoka koji bez problema mogu trpati licem košu, Leafa i Welsha (Leaf je nešto bolja verzija igrača u rangu Ryana Kellya koji ima tricaški domet, Welsh pak klasični bijeli centar meke ruke i cementnih nogu koji može zabijati povratne s vrha posta). Idealna je ovo kombinacija za igrati napad na ovoj razini, ali problem je obrana, a i upitna rotacija. Naime, bijeli momci su poprilično mekani u sredini, nemaju baš atleticizam ni na pokriti perimetar, a jedini pouzdani čovjek s klupe je combo strijelac Holiday koji praktički mijenja 4 pozicije (s njim u postavi Ball je kao najkrupniji vanjski ponekad prisiljen čuvati i četvorke). To su dva poprilična problema koja vjerojatno znače da neće po naslov, ali ako im se poklopi raspored i ako Ball nastavi krpati sve rupe i igrati iznad očekivanja, mogli bi do Final Foura.

5. KENTUCKY

Igraju solidno prema naprijed za sada što je uvijek ključ njihove sezone, za obranu se pored ovakvih fizikalaca ionako nikada nisu morali brinuti. Imaju dovoljno centimetara u sredini, Adebayo se pokazao kao odličan defanzivni centar na ovoj razini, a na četvorci imaju zanimljivu kombinaciju atleta u Willisu i Gabrielu koji nisu NBA klase, ali koji kombinacijom iskustva i zanatstva koje donosi veteran Willis te energije koju donosi brucoš Gabriel odlično zatvaraju petorku. Tri vanjske pozicije ionako su rezervirane za njihove bekove koji uništavaju protivnike ulazima, sva tri posjeduju izuzetne combo kvalitete tako da se nedostatak šuterske širine rijetko osjeti. Osjetit će se jedne večeri tijekom turnira i to će označiti kraj njihova sna o naslovu, ali talenta je previše da bi im to za sada smetalo. Fox je možda više Rubio nego Wall, ali igra u oba smjera i doprinosi izuzetno puno aktivnošću, Monk trpa kao Jamal Crawford, kamoli Jamal Murray, a Briscoe uzima ono što ostane.

6. NORTH CAROLINA

Izgubili su jedine dvije ozbiljne utakmice koje su igrali, protiv Indiane i Kentuckya, tako da to dosta govori o njihovim dometima ove sezone. Međutim, ostatci lanjske jezgre igraju na očekivano visokim razinama, veteranski odrađuju posao tamo gdje moraju - Meeks pod koševima, Berry s loptom u rukama, a Jackson šuterski. Potonji je najzanimljiviji prospekt i to što konačno pokazuje da može zabijati tricu respekta vrijednim prosjecima možda otvara vrata i NBA karijeri. A možda je u pitanju samo nekoliko mjeseci u kojima ruka sluša bolje nego inače.

7. VIRGINIA

Svojom žilavom i dosadnom obranom dominiraju nad dosadašnjim konkurentima, agresivno igranje na čovjeka s loptom tako i ove sezone donosi rezultate iako im je bazen talenta dobrano ispražnjen. Ključni pokazatelj koliko su opasni bit će utakmica protiv Villanove za mjesec dana, tada ćemo znati mogu li se nositi s najboljim NCAA programima. Do tada, agresivnošću će dobivati sve što moraju, a mogu si je priuštiti jer imaju dosta duboku rotaciju. Međutim, u napadu nemaju nikoga ni približno dobrog kao Brogdon zadnjih godina tko bi ih mogao povući kada ostanu bez rješenja, a znamo da nije išlo ni s njim, kako će tek bez njega.

8. OREGON

Pobjeda nad UCLA skrenula je konačno pažnju na njih, a posebice na Brooksa koji je jedan od boljih NCAA veterana u ovogodišnjoj ponudi, samo što to zbog ozljede ove sezone još nije stigao potvrditi. Kako se vraća u formu i Oregon igra sve bolje, a kako će sve više biti partija poput one protiv UCLA gdje je ubacio 23 poena, tricu za pobjedu sa sirenom i dodao 7 skokova i 4 asista, tako će i učinak Oregona rasti. Brooks je all-round majstor i uz to izuzetno sposoban kreator koji igrajući četvorku stvara konstantan mismatch i s njim u punom pogonu Oregon ima šanse nadmašiti lanjski ulazak među 8 najboljih.

OSTALI

WICSONSIN

Igraju više nego solidno, što je donekle očekivano jer se znalo što mogu dobiti šuterski od Koeniga i kako dobar all-round igrač je Hayes. Međutim, ono što ih je izbacilo na vrh među potencijalnim izazivačima za osvajanje Big Tena gdje ove godine nema vrhunske ekipe je igra Ethana Happa koji pod koš donosi kvalitetu više. Nije šuter kao Kaminsky i Leuer prije njega (Bergerrena neću spominjati, ipak nije klasa u rangu ove dvojice iako je i on imao svoju fazu karijere u kojoj je bio nezamjenjiv bijeli drevni centar u sredini obrane i napada Badgersa), ali je skakački i defanzivno bolji od obojice te ne igra isključivo licem košu. Zbog toga Wisconsin možda nema onako tečan napad s dovoljno prostora u sredini na koji su navikli, ali imaju najbolju obranu još od kada je na sveučilištu bio Greg Stiemsma.

PURDUE

Nisu klasa za Final Four sudeći po porazima od Villanove i Louisvillea, ali prijetnja su Wisconsinu za osvajanje Big Tena iako su ostali bez Spikea Albrechta koji je zbog ozljede leđa možda izgubljen i za sezonu (netko se možda i sjeti, ali u onom uvodnom postu istaknuli smo kako je baš njegovo dovođenje s Michigana možda ono što im treba da naprave iskorak jer im je zadnjih par godina nedostajao dobar bek koji može ubaciti tricu i kontrolirati loptu). Međutim, hrpa veterana predvođena Vinceom Edwardsom koji je na ovoj razini zeznut u roli kreatora s pozicije stretch četvorke i uz to ima kvalitete za nadati se 3&D swingmanskoj roli na sljedećoj razini, među kojima pak treba istaknuti i centra Swanigana koji dominira u reketu u oba smjera na način sličan kao i nekada Sullinger (odličan post-up strijelac, u obrani pak nema visinu, ali masom gradi ogroman prostor i sam samcat kontrolira skok), ostavlja dobar dojam, pogotovo defanzivno gdje njihova zona krcata fizikalcima mnogima predstavlja problem.

INDIANA

Ne igraju sjajno, pogotovo ne u obrani gdje imaju problema zbog činjenice da igraju s tri ne pretjerano atletična beka na perimetru, ali imaju odličnih pobjeda (protiv North Caroline i Kansasa) i imaju ekstra šuterski talent, možda i najveći poslije Dukea. Sva tri spomenuta beka (Blackmon, Johnson, Newkirk) mogu složiti seriju trica tako da će biti opasna momčad kad krene turnir, ali istovremeno su nedovoljno solidni da ovoje konferenciju pored Wisconsina, Purduea i dva Michigana (koji su i sami problematični, kod Wolverinesa malo toga funkcionira osim šuta za tricu Irvina i Waltona, dok su Izzovi Spartansi izgubili svaku iole težu utakmicu pokazavši da nisu klasa možda čak ni za plasman među 64).  Inače, Hoosiersi imaju dva NBA potencijala pod košem u Bryantu i Anunobyu, ali to da čak ni s njima, koji su sposobni nešto pružiti u oba smjera, nisu u stanju igrati bolje nego što je trenutno slučaj sve govori o profilu vanjskih igrača - da imaju poštenog playa praktički mogli bi igrati košarku kao UCLA.

LOUISVILLE

Pitinova momčad igra standardno žilavu obranu i već su skinuli Kentucky, ali isto tako su izgubili od Baylora i Virginie, dviju momčadi koje im mogu parirati mišićima, a uz to imaju i nešto talenta prema naprijed. Na ovom rosteru doslovno nema ni jednog makar potencijalnog NBA prospekta, a to nikada nije dobar znak.

WEST VIRGINIA

Slično možemo reći i za momčad Boba Hugginsa, ni on nema poštenog prospekta na rosteru, ali slično kao i Pitino agresivnom obranom na loptu i dominantnim skokom, posebice u napadu, legendarni trener izvlači pobjede tamo gdje može. Za sada im napad izgleda puno bolje od onoga Cardinalsa, ali to najvećim dijelom možemo pripisati ekstra laganom rasporedu koji su si složili.

BAYLOR

Za desetak dana njihova utakmica upravo protiv West Virginie dat će nam odgovor tko je druga najbolja momčad u Big 12 konferenciji nakon Kansasa. Ove godine jedan od najgorih trenera u NCAA (njihov Scott Drew) nema elitne prospekte, ali ima par izuzetnih centara s NBA potencijalom. Lual-Aculi je ključ, čovjeka su iskopali u Australiji, inače je Sudanac, a iako mu je ovo prva sezona već ima 23 godine (ako su papiri točni, a vjerojatno nisu). Uglavnom, od nikuda u sredini imaju profesionalca koji u prosjeku ima 4 blokade po utakmici i koji je njihovu zonu učinio nikada boljom, što je olakšalo život dvojici nositelja, starosjediocu Motleyu i transferu Lecomteu. Prvi je odlascima Princea u NBA i Gathersa u NFL (da, Rico je uspio ostvariti san i na rosteru je Cowboysa, tako da je NBA ostala bez novog Dannya Fortsona) dobio prostor i maksimalno ga je iskoristio, a drugi je belgijski play koji je konačno dočekao priliku voditi svoju momčad jer nakon što je Miami prije par sezona bio doveo Angela Rodrigueza s Kansas Statea za njega više nije bilo ni lopti ni minuta (odsjedio je godinu radi transfera, tako da je i on poprilično iskusan). Nevažno, poanta je da imaju solidan roster s praktički profesionalcima i da se to osjeti na rezultatima. Nastavi li Lual-Aculi ovako igrati obranu, nitko im drugu poziciju iza Kansasa ne bi smio uzeti.

ARIZONA

Njihova ergela brucoša baš i ne ostavlja neki dojam, Markkanen trpa s perimetra, ali to je manje-više sve što radi, a to je i nešto što je izuzetno nužno obzirom da im razvikane atlete Simmons i Alkins nisu u stanju ni kreirati ni šutirati. Kakav bi ovo tek kaos bio da su im pridodali i Terrancea Fergusona koji trenutno u australskoj ligi igra manje od 20 minuta u prosjeku uz šut iz igre ispod 40% i duplo više izgubljenih od asista. Toliko o jednom od do prije godinu dana najboljih swingmana generacije.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (8) Trackbacks (0)
  1. Ima li kakvih slicnosti izmedju TJ Leafa s UCLA i Kevina Lovea ?

  2. @ Rotkva – bijeli su i to je to. Love je na ovoj razini dominirao kao kreator, skakač i čak centar obrane, Leaf je isključivo stretch igrač koji na idućoj razini može poslužiti u spot-upu

  3. Kakvo je stanje s Rabbom iz Californije, brojke mu nisu ništa bolje u odnosu na prošlu godinu?
    Kako ti se čini Jonathan Isaac

  4. @ wade – Rabb je izgleda maksimum šljaker koji će u NBA biti back-up centar (ili startna četvorka ako završi u jednoj od ekipa ko Bullsi koji još igraju s dva visoka ne-šutera), a o “mister Isaacu” čitaj sutra nakon fešte

  5. Imas li kakav komentar na poraz san antonia, kod atlante. primljena trica pri +3 i 10 sekundi do kraja, millsap se razigra dok ga je lee pokusavao cuvati, ubacio mu je 10tak koseva u kratkom vremenu, prakticki je sam zaostatak od -10 pretvorio u prednost od par koseva, kroz 4 ili 5 napada, pop je dosta kasno reagirao. Nes(p)retnost, problemi sa obrambenim skokom, promaseni ziceri, sve u kljucnim trenucima. Je li obicaj da se ne radi faul, nego branis +3 stvarno toliko bitan da te kosta pobjede u utakmici pa i onog naslova

  6. Jedno pitanje nevezano za NCAA.Sta Pop vidi u Kajlu Andersonu i po cemu je on NBA igrac?U eventualnom plej of duelu Utah-San Antonio kome dajes vece sanse pod uslovom da su oba tima kompletna?

  7. Pop je posenilio

  8. @ Embiid – nisam gledao tekmu tako da nemam što dodati, osim da treba uzeti u obzir da je Leonard bio izvan ritma zbog bolesti i da su bez njega u punom pogonu Spursi morali odustati od postave s njim kao smallball četvorkom kojom bi inače vjerojatno zaključili utakmicu. a taj problem s Leeom, pa i Gasolom, prisutan je od prvog dana kada su ih dodali na roster i zato ih nitko i ne smatra izazivačima jer je takve matchupove u playoffu prelako koristiti. što se ovoga s fauliranjem tiče, u NBA tako rade ne iz običaja, nego jer se dokazalo da su šanse podjednake da se dogodi nešto glupo i ako fauliraš. stvar je tu i ponosa jer igračima dopuštaš da se dokažu obrambeno, ali i logike jer najgore što ti se može dogoditi je produžetak u kojem imaš 50-50 šanse dobiti. ako fauliraš, ulaziš u rulet slobodnih gdje se može dogoditi, pogotovo u ovakvoj utakmici gdje je ostalo 10 sekundi do kraja što je puno, a moraš faulirati odmah jer inače riskiraš tricu i dodatno, da ti promašiš kada dođeš na red i onda protivnik može doći i do pobjede, ne samo produžetka.

    @ kemba – pojma nemam, valjda je momak dobar na treningu. šalu na stranu, Anderson je valjda nakon Leonarda i Greena najbolji stoper za baciti na bok kojega imaju, tako da obzirom na manjak defanzivaca uopće na rosteru smatraju da mu trebaju minute. meni je tu manje jasno zašto Dedmon nema veću rolu ako je situaciji već takva?
    što se eventualnog sudara tiče, moram dati prednost Spursima. Njihovi visoki su predobri šuteri i u stanju su izvući Goberta iz reketa, imaju ubojitiju klupu i imaju najboljeg igrača na parketu koji može pojesti njihovog najboljeg igrača, a kojega Jazz istovremeno nema s kime braniti jer nemaju elitnog stopera. Jazz ima šanse ako će njihovi visoki ubiti Spurse u skoku ko Adams i Kanter lani, i još ako će dvoje od trojca Hill-Hood-Hayward igrati na all-star razini


Leave a comment

Trackbacks are disabled.