ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

16Feb/1216

RUNNING WITH THE PACK G30

Trideseta utakmica sezone Wolvesima je donijela gostovanje najgore momčadi lige, Charlotte Bobcatsa, koji su zadnji put dobili utakmicu prije točno mjesec dana. Noćas su došli do šesnaestog poraza u nizu, a kad uzmeš u obzir mizeran talent i depresiju koju ovakvi rezultati izazivaju, pitanje je hoće li i kada niz biti prekinut. Bacivši pogled na njihov raspored, čini se kako će prvu priliku za doći do četvrte pobjede imati tek početkom trećeg mjeseca protiv Netsa doma, što bi niz trebalo zaustaviti na brojci 21, dakle na dva poraza manje od ekspanzijskog Vancouvera ne tako davne 1996.

Taj isti Vancouver bitan je i zbog još jednog rekorda. Naime, Bobcatsi su učinkom toliko lošiji od ostalih loših momčadi lige da se rezultat od 6-60 čini realnim, a to bi ih učinilo ponosnim vlasnicima najgoreg omjera pobjeda i poraza ikada jer Vancouver je do svojih 8 pobjeda došao u još kraćoj sezoni, također onoj izneređenoj lockoutom. S tim da su te 1999. ipak igrali 16 utakmica manje, pa score tadašnjih Grizzliesa od 8-42 izgleda kao nastup u playoffu prema ovih potencijalnih 6-60.

Međutim, ono što bi nas trebalo zanimati više od lova na ovakve rekorde je odgovor na pitanje da li su Bobcasti stvarno toliko loši ili se radi samo o nesretnom nizu okolnosti koji je ionako loš roster doveo u situaciju bez izlaza? Imali su ozljeda, ali ništa više od prosječne NBA ekipe. Jedini problem je što su one u njihovom slučaju napale ključne igrače. Najozbiljniji udarac bio je izostanak na desetak utakmica najvažnijeg igrača Augustina koji se upravo noćas vratio u akciju.

Nije slučajno da je upravo tijekom igre bez startnog playmakera momčad Bobcatsa ostvarila niz u kojem se mučila zabiti 80 koševa, par puta jedva su otišli preko 70, a protiv Bullsa maksimum im je bio 64. Gubitak najboljeg igrača praktički ih je ostavio bez pick igre, a to znači da je u tom periodu trener Silas bio prisiljen sve karte staviti na izolaciju za rookiea Walkera, koji je do tada solidno pokrivao izostanak potrošenog veterana Maggettea koji se ozljedio još početkom sezone.

Najgore od svega, Kemba je odličan u ovoj ulozi i noćas je jedini pružao nekakav otpor u trenutcima kada je Minnesota krenula u riješavanje susreta. Njegov problem je što trenutno jedino funkcionira kao strijelac i što je mijenjajući Augustina kao startni play dokazao da nije dorastao zadatku. Jednostavno, užasni napadački učinak Bobcatsa bliži NCAA momčadi rezultat je toga što su i igrali kao NCAA momčad. Jedina razlika od ove i bivše Kembine momčadi na Uconnu je u tome što je tamo imao bolje šutere oko sebe.

Povratkom Augustina i Maggettea momčad će dobiti nekakvu minimalnu napadačku širinu koja će im omogučiti da se natječu i napad bi opet trebao živnuti i vratiti se barem na onu razinu s početka sezone kada su protiv ekipa iz svog ranga prelazili stotku. Ono pak gdje im nema pomoći je obrana. Njihova rotacija visokih je nešto najurnebesnije ikada, ovakav profil igrača ne bi vam garantirao naslov niti u prosječnoj Europskoj nacionalnoj ligi.

Boris Diaw zna igrati košarku, ali Boris Diaw ju očito nije imao namjeru igrati ove sezone. To je jasno čim ga jednom vidite kako se gega od koša do koša u najboljoj posveti kasnom Shawnu Kempu ikada. Ako je Shawn znao maznuti i po 20 hamburgera na putu od kuće do treninga dok je bio u Clevelandu (ako bi se sjetio otići na trening), Boris je negdje na kvoti između 16 i 18. DeSagana Diop je pak dokaz za barem dvije stvari. Prvo, da su svi teoretičare zavjere u pravu kada sumnjaju u godine svih sportaša iz Afrike (Diop ima prije 40 nego 30). Drugo, da Mark Cuban nije savršen jer mu je upravo on dao ovaj ugovor koji nikako da dođe kraju.

Rookie Biyombo, iako rođen u Kongu, nije kandidat za teoriju lažne putovnice obzirom da izgleda kao da je jučer prvi put vidio loptu (opet, obzirom kako ukočeno trči, prije asocira na Šarliju nego li na Ibaku). Ovaj momak treba sate i sate treninga, a ne putovanja od grada do grada. Konkurencija je tako užasna da mu minutažu neće uzeti nitko, ali osim povremene blokade on nema što ponuditi, čak ni skakački nije ništa posebno. Da ne bude najžgoljaviji u momčadi pobrinuo se istinski Starvin Marvin, Byron Mullens, 213 cm visoki šuter s poludistance koji se u post spušta valjda samo po pakete humanitarne pomoći.

Koga sam zaboravio? Da, njega, četvrti pick prve runde, vječni talent koji nikada nije odigrao poštenu sezonu. Dijelom zbog ozljeda, dijelom zbog potpunog manjka košarkaškog IQ-a. NBA je bila zaljubljena u njegove fizikalije, otela ga je nakon samo jedne godine sveučilišne igre, ali 6 godina i 2 kluba kasnije Tyrus Thomas i dalje zna samo zalijepiti bananu u obrani i zakucati zicer u napadu. Umjesto da se na ovakvom rosteru izbori za ulogu startera i punu minutažu, svojim mrtvilom i nezainteresiranošću prisilio je Silasa da ga baci na dno klupe.

Dakle, jesu li Bobcatsi najgora momčad svih vremena? Iz poštovanja prema Silasu kao treneru (vidljivo je da se trude, makar dio utakmice, a lopta redovito kruži samo što je uglavnom nema tko spremiti u koš), Augustinu kao playmakeru (dovoljno solidan da ga smatramo nasljednikom Nelsona i Feltona na donjoj granici startne kvalitete) i Kembi kao strijelcu, pričekajmo kraj sezone prije donošenja takvog zaključka. Ali, gledajući sve ostalo (stvarno nemaju ni jedan jedini bitan segment igre koji nije užasan, osim kontrole lopte – gube manje od 15 lopti po utakmici), mislim da im možemo prikrpati atribut najgoreg rostera ikada. A njegov arhitekt je njegovo veličanstvo Michael Jordan. Bit će zanimljivo vidjeti na koga će čovjek potrošiti svoj idući visoki pick – na pravog igrača ili buduću zvijezdu jadranske lige.

Što se Wolvesa noćas tiče, oni su svoj trening odradili pošteno. Love je lakoćom skupio brojke, kao momčad su konačno imali više asista od izgubljenih, a nakon što su tri četvrtine dopuštali Bobcatsima da ih prate, u furioznih 5 minuta nabili su 20 razlike i riješili stvari. Junaci su, kako to ovakvim utakmicama i priliči, bili sporedni igrači. Barea je konačno odigrao dobro, posebice u paru s Ridnourom (idealan bekovski par za drugu postavu), Webster je imao nekoliko dobrih poteza i bio je dio ključne petorke koju je uz ove spomenute činio i Monster from Montenegro. Niiiiikooooolaaaaaa (ori se iz zvučnika u dvorani kao iz reklame za Ricola bombone) je u završnici zavladao u reketu, što je uz Kevinov i Ridnourov šut, Websterovu energiju i Bareinu šutersku-slashersku rolu bilo previše za Michealov cirkus.

Posted by Gee_Spot

Comments (16) Trackbacks (0)
  1. kad ce podcast ljudi?

  2. bit će idući tjedan barem dva. nego, na stranu kad će podcast, šta bi vi ljudi željeli slušat u njemu? osim o Linu naravno 🙂

  3. Sto se mene tice, moze standardno – pretresete redom svaku ekipu, i za kraj ostavite jedno pola sata da pricate sto vam padne na um 🙂

  4. O tome kako Thunder nije contender (stvarno ne vidim kako ta momčad može dobit Bullse ili Heat), o precijenjenosti Howarda, o tome kako Wade guši Bosha, općenito Heat premalo koristi pick n pop sa njim, Lebron je to radio sa Z-jem non stop, a BOsh je još veća opasnost iz te pozicije. Reinkarnaciji Tima Duncana, lik stvarno u zadnje vrijeme izgleda par godina mlađe. Usput malo sprdačine na račun Wizardsa i meni dosta 😀 .

  5. nešto o vašim osobnim all star nominacijama i kako to da je rondo izvisio, a deng i hibbert su unutra (razumijem da se radi o nagradi za timsko postignuće, no svejedno)

  6. klasican power rankings kao i do sada je sasvim ok, a mogli biste da npr. napravite neke svoje all-time liste (najatraktivniji igraci, najbolji suteri blabla)

  7. Pozdrav iz Slovenije. Meni je najdraža “najlošija” momčad Dallas Mavs iz 92/93 godine kada ju je krasio i bivši teškaš iz Olimpije, sadašnji izraelac Rade Ćurčić – bio je popriličan predmet sprdnje američkih komentatora koji u to vrijeme još nisu cijenili big white stiffs iz Evrope.

    Inače čestitke za sjajne tekstove – otkad je umirovljen David Dupree na UsaToday, prestao pisati Charley Rosen na Fox Sports i Mike Wilbon postao ESPN TV-klaun, ovo je jedno od posljednjeg utočišta čovjeka koji više nema vremena gledati NBA nego uglavnom o njemu samo čita.

  8. Kolikim god se fanatikom smatrao, moram priznat da za dotičnog nikad nisam čuo. Evo, kaže BR da je odigrao čak 27 utakmica za Mavse http://www.basketball-reference.com/players/c/curcira01.html. Zakon!

    Hvala na pretjeranim komplimentima, ali siguran sam među linkovima tu sa strane ima majstora koje vrijedi čitati. Osobno preporučam Basketball Prospectus kao apsolutni must read i najbolji sajt posvecen NBA.

  9. Da, da, takva je sudbina pionira – utiru put a nitko jih ne pamti …

    Puno hvala za link!

  10. Pozdrav iz Srbije, i to bas iz grada iz koga je ovde spomenuti Ćurčić 😀
    Pravo je uživanje čitati vaše tekstove koji su veoma zanimljivi (iako ponekad imamo skroz različita mišljenja o nekim timovima ili igračima), u kojima se vidi vaša velika ljubav prema ovom sportu, a bogami i znanje. Mogli biste u podcastu da spomenete i par igrača iz Evro klubova za koje mislite da bi mogli da budu legitimni igraci u NBA. Evo npr. Geri Nil je odigrao izuzetnu ruki sezonu u Spursima a u Evropi nije imao status zvezde niti je ostavio neki veći trag. Moje misljenje je da bi eventualni odlazak Mirze Teletovica preko bare napravio bum, puno je napredovao posebno u igri na low postu, a i znatno je poboljsao igru u odbrani i skakački učinak. Zanima me isto vase mišljenje o Milošu Teodosicu tj. da li bi on mogao da zaigra u NBA i pored svih svojih nedostataka (eksplozivnost i losa igra u odbrani). Drago mi je da izbegavate ovu besmislenu maniju oko Tajvanca 😀

  11. Nažalost, ne pratim previše Euro košarku, ali u jednog igrača sam trenutno zaljubljen i pripremam uskoro osvrt na njega. Radi se o Nikoli Mirotiću iz Reala, pravom ex-Yu igračini koja ima sve ono što su imali velikani nekadašnje nam košarke. All-round majstor koji će imat fenomenalnu karijeru i na kojega prava imaju jebeni Bullsi koji će se tako u ovom periodu bez visokih draft pickova opet moć vrhunski ojačat. Svaka čast Chicago!

  12. Šta se Teodosića tiče, nakon Linova uspjeha mislim da nitko nema pravo reći da Teodosić ne bi mogao uspjeti. Poanta je samo da dođe u pravu momčad koja neće od njega tražiti da bude nešto što nije. Meni ni dan-danas nije jasno da u NBA nije bilo mjesta za jednog Sergia Rodrigueza. Tko zna, da je završio u Phoenixu, možda bi danas Španjolska u konkurenciji za startnog playa imali tri NBA startera.

  13. Hvala na odgovorima. Sto se tice Sergia, gledao sam ga u ACB ligi ove sezone i on im je mozda najslabija karika iako igraju veoma brzo. Ponekad se zapitam dok gledam Real kako je on uopste zavrsio u NBA :D. Cesto srlja i pravi neverovatne gluposti. Sto se tice Mirotica apsolutno se slazem.

  14. Ja bih pre Teodosicev ”slucaj” uporedio sa Rubiom. Isto tako odlican asistent poput njega (mozda manje atraktivan, jer ne baca one glupave no-look pasove u kontri 2 na 0 kao sto je Rubio radio u Evropi), puno je bolji suter, jedino je odbrana problem gde je Teodosic slab i u evropskim okvirima. Ali kao sto si rekao, sve zavisi od ekipe u koju bi dosao.

  15. Cudi ovo kako Rade nije nijednu startao.
    Teodosic > Lin

  16. U vezi podkasta uz podrsku za predloge oko power rankingsa i jednu dobru analizu dosadasnjeg toka sezone jel ima sanse da se cuje nesto i o predsojecem draftu od koga se mnogo ocekuje i analiza bar nekolicine igraca kojima sse predvidjaju najvisa mesta?

    Jos jedna stvar- da li cete praviti liste za sve pozicije kao sto ste i za
    sg i sf?

    Pozdrav uz dodatak da vas je uzivanje citati.


Leave a comment

No trackbacks yet.