ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

22Aug/177

ATLANTA HAWKS

Može li Coach Bud egzistirati u kontekstu u kojem je važniji lov na loptice u lutriji od pobjeđivanja? Može li zatomiti frustracije smjerom franšize i usput od nekog mladog igrača na rosteru stvoriti člana buduće kvalitetne jezgre koju će vjerojatno voditi neki drugi trener?

Prošla sezona je počela (opet) nesnalaženjem Mikea Budenholzera u roli svemogućeg. Nakon što je postalo jasno da je jezgra Teague-Korver-Millsap-Horford svoj vrhunac doživjela dvije godine ranije, Bud je još jednom svjesno pripomogao raspadu rostera započetom odlaskom Carrolla u Toronto prethodnog ljeta. Očito upoznati s međusobnim simpatijama Horforda i Bostona, a istovremeno i ne pretjerano željni iskrcati Horfordu max ugovor, Hawksi su se okrenuli Dwightu Howardu kao novom centru, nadajući se da će njegov povratak u rodni grad, osim pod obručima, pomoći i kod prodaje karata.

Još prije toga su poslali Teaguea u Indianu za pick prve runde kojega su naknadno pretvorili u Princea, što će se kasnije pokazati dobrim potezom (naime, izgleda da su u momku našli svog swingmana budućnosti). Razlog pak zbog kojega je Bud olako odrekao svog startnog playa bile su solidne igre Dennisa Schroedera u playoffu i općenito sve manja uloga u napadu koju je Teague imao. S te strane logično je bilo pokušati dobiti za njega nešto prije nego mu istekne ugovor, samo šteta je što sličnu taktiku Bud nije primjenio i kod Horforda.

A nije iz dva razloga. Prvi je onaj očiti, valjda se nadao da će ga moći zadržati i da prijetnja Bostona nije tako stvarna. Drugi je taj što Bud kao trener kroz sezonu ne razmišlja o takvim stvarima kao što su zadnje godine ugovora jer pokušava pobijediti u što više utakmica kako bi se dokopao što bolje pozicije u doigravanju. To znači da Bud GM mora čekati ljeto kako bi složio roster, a tada Hawksi na Horforda više nisu imali nikakva prava.

Sve donekle razumljivo osim odluke da se višak dolara do kojega je doveo nagli porast salary capa potroši na Kenta Bazemorea na račun pola sezone dobrih šuterskih partija.

Uglavnom, s novim centrom i promocijom Schroedera u udarnog kreativca, Hawksi su trebali zadržati playoff status. I to su i napravili, dakle sve je bilo manje-više očekivano. Iako Howard nije riješio sve probleme u defanzivnom skoku (mada im je svakako donio stabilnost skakački, pa i oružje više u napadu svojim skupljanjem odbijanaca, što se u konačnici pokazalo nebitnim), uigrana obrana bazirana na agresivnom pokrivanju lopte i brzim rotacijama na stranu bez lopte opet je funkcionirala na top 5 razini. S Howardom umjesto Horforda više nisu stizali onako precizno zatvarati perimetar i tjerati protivnike s trice, ali su dobili izuzetnu čvrstinu u branjenju reketa - s boljim postotcima na obruču donekle su anulirali sve veći broj trica koje su primali. Uz to, solidna količina aktivnih braniča na svim pozicijama (dobro, osim na playmakerskoj gdje je Schroeder fizički sposoban odraditi presing, ali često ne i previše raspoložen za trčati nakon kontakta) pomogla je držati stvari pod kontrolom na ovom dijelu parketa.

Problem je bio napad. Već godinu ranije ispodprosječna navala, ovaj put s manje učinkovitim playom i drvenim centrom koji nije u stanju raširiti reket, potonula je na samo dno. Toliko o čarobnom sistemu Mikea Budenholzera koji eto iz momčadi dvije godine za redom nije uspijevao izvući prosječan učinak u ligi u kojoj je za tako nešto potrebno imati jednog dobrog slash & kick igrača i par tricaša.

Naravno, nije krivica na treneru, ovo je samo podsjetnik da bez talenta i najveći treneri mogu izgledati totalno nemoćno. Hawksi su imali sjajnih momenata kada bi na parketu bio Muscala kao centar uz Millsapa ili kada bi igrali totalni smallball s Millsapom na petici, ali općenito ih je bilo premalo da se izvuku iz blata. Stvar je postala još gora kada je Bud, u namjeri da na ljeto opet ne ostane bez igrača za ništa, pristao na ponudu Cavsa i poslao Korvera da sprema LeBronove povratne u zamjenu za pick. Iako Korver nije više bio onaj stari neumorni trkač, otvorene trice i dalje je spremao zatvorenih očiju s 40%. Dakle, ovakav potez bio je očiti znak da se Atlanta lagano okreće rebuildingu.

Odlazak Korvera otvorio je barem potpuno vrata Hardawayu koji je odradio sjajni drugi dio sezone, često uzimajući stvar u svoje ruke u završnicama i potvrdivši se i kao kreator. Naravno da ne želite graditi napad oko njegovih 33% učinka na tricama koje je potezao iz driblinga, ali sama činjenica da može driblati i dignuti se na šut odvojila ga je od gomile drugih prosječnih šutera u ligi. Naravno, takva "učinkovitost" teško da je mogla pomoći napadu kojega su gušili Schroeder i Howard s kojima su na parketu Hawski imali sramotnih 102 poena na 100 posjeda u prosjeku. Ironično, ili bolje reći otužno, upravo taj dvojac proveo je najviše vremena zajedno na parketu od svih mogućih kombinacija.

Hawksi su tako bili to što jesu, momčad sposobna igrati čvrstu obranu, ujedno momčad koja napad pokušava igrati u gabaritima WC-a prosječnog kvartovskog birca. Tako da ispadanje bez veće drame u prvoj rundi od Wizardsa nije iznenadilo nikoga, pogotovo obzirom da je Millsap ušao u doigravanje načet ozljedama. Isto tako nikoga nije iznenadilo ni što se Bud u playoffu odlučio Howardu srezati minute, kao uostalom i svi treneri od Van Gundya nadalje, što je pak dovelo do standardnog Howardovog durenja i kraja jedne priče prije nego je i počela.

A osim ove ljubavi pukla je i pozicija Budenholzera kao Popovicha na Istoku. Svježi vlasnik Tony Ressler vidio je dovoljno i nakon dvije sezone snimanja situacije odlučio je ovoga ljeta razdrmati upravu. Za šefa operacija doveo je Travisa Schlenka s peidgreom pomoćnika GM-a u Warriorsima i ovaj je odmah postavio jasan cilj - ide se u rebuilding.

Kako je šef Bud opet propustio tijekom prijelaznog roka trejdati Millsapa jer je treneru Budu takav igrač trebao na parketu, Schlenku nije preostalo drugo nego pustiti najboljeg igrača da odšeta. Da stvar ne bi bila tragična kao u slučaju Horforda, Schlenk se barem uspio ubaciti u posao s Clippersima i Nuggetsima koji je Hawksima donio pick prve runde Rocketsa. Taj "luksuz" da biraju pri kraju prve runde koštat će ih 13 milja dolara koliko su morali platiti Jamalu Crawfordu za raskid ugovora. Iako sam pick nije naročito vrijedan, ipak se radi o žetonu s kojim se možeš igrati za stolom, a cijena je negdje u okvirima realne.

Prije nego što je otišao i zadnji (i ključni) igrač generacije Hawksa koja je 2015. dala četiri all-stara za selekciju Istoka, a pitanje je bi li se to dogodilo da je Budenholzer ostao na čelu uprave, Schlenk se riješio i Howarda u tradeu s Hornetsima, skinuvši tako s dnevnog reda potencijalni problem u svlačionici obzirom na narušene odnose između trenera i centra. Uostalom, Howard i nije potpisao da bude dio momčadi u rebuildingu već da se bori za playoff, tako da njegov odlazak ni njega vjerojatno nije previše uznemirio, pogotovo jer je završio u Hornetsima gdje ga čeka valjda jedini trener u ligi koji još vjeruje u njega.

Ono što je donekle uzdrmalo Sclenkove planove bio je agresivni način na koji su Knicksi bacili pred Hardawaya bahati ugovor kojega novi GM nije htio izjednačiti. Nema sumnje kako su Hawksi vjerojatno željeli zadržati Hardawaya, ali za puno manju ratu od 17 milja koliko su ponudili Knicksi. Svjesni da bi im ovakav ugovor na 4 godine ozbiljno ugrozio potencijalni budući prostor na salary capu, a isto tako svjesni da su poprilično male šanse da Hardaway postane all-star igrač i opravada ovakav garantirani novac, Hawksi su opet zažmirili na oba oka i opet su ostali bez kvalitetnog igrača ne dobivši zauzvrat ništa.

Uglavnom, riješivši se svih dokazanih veterana, Hawksi su još više postali Schroederova momčad. Uz to što će imati prilike vidjeti koliko daleko mogu s njim za komandama, glavni cilj ove sezone je testirati Princea i vidjeti da li su njegovi bljeskovi u doigravanju bili stvarni ili tek slučajni i dobrim dijelom vezani uz to što ga je dobar dio minuta "čuvao" Bojan Bogdanović. Uz njega dosta minuta na vanjskim pozicijama će dobiti i Bembry, a nema sumnje kako će Schlenk od Budenholzera tražiti da pronađe standardnu rolu u rotaciji i za Johna Collinsa, njegov prvi draft izbor kao glavnog menadžera.

Novac koji nije potrošen na Hardawaya usmjeren je u ugovore veteranima Ilyasovi i Dedmonu, a zadržan je i Muscala, sve kako bi Bud ipak imao dojam da ima roster s kojim može dobiti poneku utakmicu. Ipak, za razliku od dosadašnjih prijelaznih rokova u kojima se manje-više znalo da Bud nije spreman dirati u rotaciju ako će mu to oslabiti kompetitvnost, sada znamo da Schlenk neće dva puta razmišljati ako netko bude spreman dati pick za Ilyasovu, Dedmona i pogotovo Bazemorea čiji ugovor trenutno predstavlja popriličan problem u budućim planovima.

Iako relativno koristan košarkaša, barem u manjoj roli s klupe, Bazemore je debelo preplaćen s ratom od 18 milijuna. Kada to pribrojimo mrtvom ugovoru Plumleea i lovi koju plaćaju Crawfordu, ispada kako Hawksi ove godine u vjetar bacaju više od 40 milijuna. Obzirom na to koliko će ih skupo koštati samo ovo pozicioniranje za rebuilding, bila bi svojevrsna tragedija da na kraju balade na završe s top 3 pickom na draftu koji dubinom nije puno lošiji od nedavnog.

Može li Bud imati svoj Carlisle-Spoelstra moment u jednom periodu sezone, posložiti stvari idealno, zaigrati dobru košarku i tako zajebati upravu i izvući iz ove momčadi više od 30 pobjeda? Teško, pogotovo ako krenemo od činjenice da su Hawksi i lani bili bolno prosječni. Top 5 obrana i poT 5 napad bili su sastavni dio njihova identiteta, a pogodite što će od ovo dvoje prenijeti u novu sezonu? Bit ću partibrejker i otkriti vam odgovor – napadački „učinak“.

Ilyasova i Muscala mogu zabiti poneki otvoreni šut, ali bez Millsapove potrošnje i sposobnosti napadanja sredine bit će još više osuđeni na Schroederovu kreaciju. Koja je već u startu ozbiljno zagušena činjenicom da momak nije šuter, ne može zabiti tricu iz driblinga te ga možeš braniti zonski na perimetru što je smrtna presuda za učinak svakog NBA playa. Uz to obožava driblati uzalud i daviti napad.

Ni Prince ni Bembry nisu bombarderi, a Bazemore gotovo sigurno neće ponijeti teret rješavanja situacija kada Schroedera obrana natjera da se riješi lopte. Tu na scenu stupa Bellineli koji još uvijek može haklati, ali koliko učinkovito najbolje su to vidjeli lani Hornetsi koji su s njim na parketu izgubili gomilu završnica (doduše, dalo bi se reći da bi ih izgubili još više bez njega, ali poanta je da Marco nije rješenje).

Uz to, Howardove ruke su naspram Dedmonovih kao Santanini prsti naspram Čobankovićevih, tako da će problem kreativnosti na petici i dalje napad držati zaštopanim. I bez dovoljno ljudi u smjeni koji bi tu i tamo provjerili da li je neki od gostiju bacio rolu papira u šolju.

Defanzivno svakako imaju više potencijala, ali na top 5 učinak mogu zaboraviti. Dedmon može rekreirati dobar dio Howardove zaštite sredine (jer ni Howard osim mase i dužine više nema previše toga za ponuditi), međutim bez Millsapa u vodu pada dobar dio pokretljivosti na kojem se bazirala njihova agresivnost na loptu. Rupa na jedinici, prisustvo Bellinelia u završnicama, mladost Princea i Bembrya – već to su problemi koje neće biti lako sakriti. Dodaj tome vjerojatnost da će Muscala dobar dio minuta igrati umjesto Dedmona, od čega gomilu upravo u postavama za završnicu s Bellineliem što će ih ostaviti bez zaštite obruča u najgorim mogućim momentima. Isto tako nije sigurno da će Ilyasova igrati onako aktivno u obrani kao što je igrao lani. Doduše, opet se bori za novi ugovor, tako da je sve moguće.

Uglavnom, statičnija obrana koja neće moći toliko slati pomoć s visokih pozicija na perimetar mogla bi razotkriti probleme vanjske linije, a onda su Hawski gotovi. Krenu li ih protivnici zatrpavati tricama, obzirom na njihov slabašan napad, sezona bi stvarno mogla biti katastrofalna.

Što je na kraju krajeva točno ono što Schlenk i želi. Iako bi Budenholzer mogao s ovim rosterom napraviti štetu, u situaciji kada doslovno nemaš ni jedan jedini temelj buduće momčadi, odnosno imaš tek par potencijalnih blokova u Schroederu i Princeu, Hawksima bi draft trebao biti prioritet. Neće im biti lako dokopati se visokog picka u ovoj konkurenciji, ali svakako imaju više šanse na tom polju nego dogurati do borbe za osmo mjesto s Ilyasovom i Dedmonom kao najstandardnijim veteranima pod košem. Da su ova dvojica zamjene za Millsapa i Horforda, bila bi ovo sjajna momčad. Ovako, jedino sjajno što imaju su one užasne zelene boje na dresovima.

DENNIS SCHROEDER 56 IOR

Schroder će pojesti većinu minuta na poziciji playmakera, ujedno i većinu lopti. Budenholzerov pokretni napad već lani je počeo kašljucati pod teretom njegovog vodstva te su Hawksi od momčadi s najviše asista u prosjeku po utakmici na Istoku godinu ranije (ispred njih su u cijeloj ligi bili samo Warriorsi), pali u prosjek. Iako slash & kick igra i dalje ostaje osnova njihovog napada, očit je pad po broju dodavanja po utakmici, odnosno porast broja driblinga po utakmici. Manje kretanja lopte i više pimplanja upravo se najvećim dijelom mogu pripisati Schroederovom stilu igre, a dijelom i začepljenijem reketu nego su navikli (jedno je već problem, zajedno su katastrofa). Praktički, Schroeder i dalje igra istu igru kao dok je bio šesti igrač i dok se to ne promijeni, a to se može dogoditi tako da ili postane učinkovitiji kao potrošač ili se fokusira na manju, specijaliziraniju i učinkovitiju rolu, Hawksi teško mogu imati ozbiljan napadački učinak.

MALCOLM DELANEY 15 IOR

Hawksi bi ako ništa drugo trebali imati podnošljiv učinak na poziciji jedinice (projekcija za sezonu im je 42, što doslovno znači da će imati prosječnu produkciju). U vezi toga dosta ovisi o Delaneyu čija prva sezona je ovako na papiru bila katastrofalna, ali koji je u onim utakmicama koje je odigrao dobro, bio itekako bitan faktor. Hawksi imaju fenomenalnih 13-1 u utakmicama u kojima je Delaney ostvario više od +7 na parketu, istovremeno šutirajući iznad 40% uz više od 4 asista u prosjeku. Čovjek je sušta suprotnost Schroederu jer ne davi loptu, drži napad podmazanim i napada samo kada mora. Njegov nesebičan pristup oživljavao je napad, a kada bi uz to zabio otvorene trice, Hawksi su bili bolja momčad. To se nije događalo prečesto, ali barem postoji nada da bi takve igre mogle postati konstanta i da će Delaney u drugoj sezoni postati solidan back-up play.

S druge strane, pitanje je koliko je išta od tih uspjeha njegova zasluga, a koliko jednostavno stvar toga što je u tim šihtama igrao s Hardawayom, Millsapom i Muscalom koji su kao postava dobili gomilu utakmica, doslovno izvlačeći Hawkse cijelu sezonu iz govana u koja su ih uvaljivali Schroeder i Howard. Uostalom, koliko u njega imaju povjerenja možda najbolje govori odluka da dovedu Calderona kao back-up playa za playoff. Onda opet, ako već smatraju da je Delaney roba s greškom, zašto nisu nešto poduzeli i našli bolje rješenje? Tankathon?

TYLER DORSEY 9 IOR

Dorsey će dobivati minute na kapaljku i kako je prespor da bi igrao NBA playmakera, nije isključeno da će Hawksi kroz sezonu morati tražiti bolje osiguranje dubine čisto da se ne sramote. Dorsey je dobar hakler koji ima muda, raspon na šutu i solidan prvi korak, ali samo ako napada iz sekundarne situacije. Kao takav može se pronaći u roli drugog beka, samo što tu onda u pitanje dolazi njegova trenutna, a obzirom na dužinu i visinu vjerojatno i buduća, fizička spremnost za NBA. Hawksi se vjerojatno nadaju da u njemu mogu razviti solidnog, velikog playa za rolu s klupe koji bi bio njihova svojevrsna šuterska zakrpa na poziciji u postavama u kojima bi se igra vrtila kroz nekoga drugog. Samo, i u tom pitanju ostaje otvoreno što s obranom, Dorsey definitivno neće moći braniti ozbiljne NBA playeve. Dakle, već se previše scenarija mora poklopiti da bi ikada dobio šansu, a to obično znači da govorimo o G-liga talentu.

KENT BAZEMORE 37 IOR

Ako uspije ubacivati tricu s više od 35% i općenito realizirati iz igre s više od 40%, zbog svoje obrane Bazemore može biti solidan partner uz Schroedera. Njegova najveća kvaliteta je u tome što može igrati obranu na protivničkim playevima i time poštedjeti Schroedera muka zabijanja u blokove na pick & rollu. Solidan igrač zadatka kojem bi ipak primjerenija bila manja rola s klupe, pogotovo jer nema one kvalitete sekundarnog kreatora da održi napad živim kada dobije loptu. Ako ne pogodi skok-šut ili se ne zaleti pravocrtno prema obruču, velike su šanse da će Bazemore potpuno uštopati napad ili izgubiti loptu. Stoga možemo očekivati da u dobrom dijelu bitnih minuta ustupi mjestu Bellineliu.

MARCO BELINELLI 28 IOR

Stari mačak i dalje zna haklati i s vremena na vrijeme će imati šihte u kojima će zabijati u serijama, ali takvi momenti obično idu uz obrambene probleme i dugotrajnu sušu koja slijedi u sljedećim utakmicama. Nema veze, Hawksima ionako nije bitno dobiti previše utakmica, a navijači u dvorani i nekolicina fanatika koji će ovo pratiti na ekranima barem će imati jednog košarkaša koji će ih tu i tamo oduševiti majstorijama s ulice.

DEANDRE BEMBRY 15 IOR

Bembry ima klasični problem, bek je bez šuta i vjerojatno ne bi nikada bio biran na draftu da nema playmakerski potencijal. Hawksi će ga ove sezone vjerojatno testirati u mnogim rolama – i kao primarnog playa dok je Schroeder na klupi, i kao sekundarnog kreatora uz Schroedera, a i kao zamjenu za Princea na trojki. Kako nema fizikalije da brani rasne bočne opcije u značajnijim šihtama, za njegovu karijeru najvažnije će biti koliko sposoban bude odrađivati posao na protivničkim playevima u obrani. Kako zna napasti iz pick & rolla, ako bude u stanju držati korak s nižim i bržim igračima, možda baš on bude back-up play na kojega će se Bud najviše moći osloniti.

TAUREAN PRINCE 31 IOR

Njegova rookie sezona nije bila ništa posebno tako da je i projekcija sukladno tome nešto skromnija. Međutim, sjajno izdanje protiv Wizardsa u doigravanju daje naslutiti da bi Prince već u drugoj sezoni mogao biti puno više od igrača druge godine koji tu i tamo uspijeva opravdati startnu rolu. Defanzivno ima sve predispozicije da se s vremenom pretvori u igrača koji može parirati all-star trojkama u ligi što je već samo po sebi dovoljno da u Atlanti otvore šampanjac, a ono što ih može natjerati da uz taj šampanjac šmrču i kokain je njegova sposobnost da zabija na razne načine. Ne samo iz spot-upa, gdje je kao rookie gađao solidnih 32%, već i s linije slobodnih gdje je završavao dosta često i realizirao s respektabilnih 78%. Iako je obzirom na rolu imao ispodprosječnu potrošnju, sposobnost da zabija trice iz spot-upa te ujedno bude i prijetnja na ulazima gotovo da garantiraju kvalitetnog NBA startera. Sada samo treba brusiti te prosjeke šuta i povećati potrošnju kako bi za koju godinu mogao ciljati na sličan ugovor kao Otto Porter. Prilika za osigurati buduće generacije malih prinčeva je tu, samo je treba iskoristiti.

NICOLAS BRUSSINO 16 IOR

Brussino je imao nešto momenata lani kada su Mavsi krenuli s otvorenim tankiranjem, snašao se kao šuter iz kornera (pogotovo s lijeve strane) i pokazao da je nesebičan sistemski igrač koji se trudi u oba smjera. Samo, osim otvaranja u spot-upu nema previše toga za ponuditi što se vještina tiče, a fizikalijama i atleticizmom je debelo ispod razine NBA swingmana. Uostalom, zato su ga Mavsi bez previše razmišljanja i otpustili, samo da bi ga Hawksi pokupili, valjda uz nadu kako će im pomoći šutem za tri malo razvući obrane.

LUKE BABBITT 13 IOR

A ista logika vodila ih je i kod davanja minimalca Lukeu Babbittu. Tricaški specijalist srušio je lani rekord karijere zabivši 87 trica u 68 nastupa za Heat uz 41% šuta čime si produžio život u NBA za još jednu sezonu. Iako je Spoelstra maksimum izvukao iz njegove limitirane igre, u Miamiu nisu bili previše zainteresirani za vratiti ga svjesni da će ionako imati problema rasporediti minute na krilima sada kada su i Richardson i Winslow zdravi, birajući usput radije ostaviti Whitea kao stretch četvorku jer uz šutiranje trica može igrati i obranu. Budenholzer se pak nada da će od Babbitta kao ispušnog ventila dobiti sličan učinak na pozicijama 3 i 4 te tako barem tu i tamo raširiti reket za Schroederove ulaze.

ERSAN ILYASOVA 45 IOR

Iako su se prvotno odrekli prava na njega kako bi mogli otvoriti maksimalan prostor, nakon što su shvatili da ga ionako neće imati na koga potrošiti, Hawksi su vratili Ilyasovu nazad za skromnu ratu. I samo na godinu dana. Ilyasovi se tako više nego solidna sezona nije isplatila, njegov pedigre lijenog obrambenog igrača tako je bio jači od dobrih partija koje je pružao u sva tri dresa koja je lani oblačio, a posebice u onome Sixersa. Igrao je solidno s klupe i u Atlanti, posebice u postavama s Millsapom na petici, iako mu je primarni zadatak bio raširiti reket kako bi Howard imao što više prostora u sredini. Što god je trebalo, Ilyasova je odrađivao, a tako će biti i ove sezone gdje će oko njegovih stretch kvaliteta Budenholzer u dobrom dijelu bazirati napad. Lišen ozbiljnih šuterskih prijetnji na vanjskim pozicijama, Bud će morati maksimizirati najboljeg visokog šutera kojega ima na raspolaganju, što bi pak moglo rezultirati i dobrom sezonom Ilyasove, a možda i lošom ako mu sva ta gomila lopti, od kojih će mnoge biti prisiljen ispaljivati preko ruke, sruši postotke s perimetra ispod 37% koliko obično pogađa u karijeri. Jasno, uz veću rolu u napadu, iluzorno je očekivati da Ilyasova radi prekovremeno u obrani, tako da na tom dijelu parketa ne treba očekivati previše pozitivnoga.

JOHN COLLINS 16 IOR

Rookie Hawksa oduševio je na ljetnoj ligi gdje je zakucavao sve što je mogao i što ne bi trebalo nikoga iznenaditi jer ljetna liga je upravo natjecanje za njega. Tu visoki igrač treba samo trčati, skakati i zakucavati što stigne, a Collinsova cijela igra se bazira na ta tri elementa. Dodatna olakotna okolnost u ljetnoj ligi je ta što je tu mogao gomilu minuta odraditi na petici, dakle s još više prostora za raditi ono što voli, što u NBA neće biti lako izvesti obzirom da Collins nema fizikalije za peticu. Doduše, danas u NBA centra može igrati svatko, ali pri tome barem mora dokazati da može kontrolirati reket što Collinsu neće biti lako. Njegov forte je igra iz pozadine, tako dolazi i do skokova u napadu i tako lijepi sve one blokade, te bi bio odličan prospekt za poziciju četvorke kada bi igru mogao izvući izvan reketa. Hawksi se definitivno nadaju da može dodati skok šut s poludistance, a zatim i s perimetra, kako bi bio nešto više od smetlara u napadu.

DEWAYNE DEDMON 41 IOR

Kao što IOR sugerira, Dedmon je prosječan NBA centar, što prevedeno znači da bi bio fenomenalan back-up igrač u povoljnom kontekstu. Kao starter je definitivno u situaciji iznad svojih mogućnost. Iako je zabilježio 37 nastupa kao starter lani u San Antoniu, čak i tada rola mu je bila limitirana na manje od 20 minuta i par šihti. Dakle, opet je praktički bio rezervna opcija. U Atlanti će od njega trebati više minuta i tu će biti zanimljivo vidjeti kako misle preživjeti s napadom u kojem će igrati Schroeder i Dedmon. Dedmon praktički ima samo jednu vještinu prema naprijed, može ubaciti šut s poludistance nakon pick & popa, ali obzirom da puca samo kada je širom otvoren, na to ne možeš računati kao na ozbiljnu opciju. Dedmon se valjda toliko boji svojih ruku iz kojih lopte uredno ispadaju da bježi od lopte, a igrati 4 na 5 s nekoliko prosječnih tricaša i prosječnim finišerom na poziciji playa neće biti lako. U obrani pak zna posao – sjajan je defanzivni skakač, odličan u pozicionom branjenju i čuvanju obruča, a po potrebi može izaći i prema vani i zasmetati iako nije toliko brz da se na vrijeme stigne vratiti u sredinu. Sve u svemu igrač za solidne 24 minute po večeri, što nije loše za nekoga tko nije draftan i tko se dvije godine dokazivao kroz G-ligu dok nije dobio priliku.

MIKE MUSCALA 34 IOR

Solidan igrač je i Muscala koji je također prošao popriličan razvojni put dok nije našao NBA rolu. Nakon što je dominirao slabašnom konkurencijom na sveučilištu svestranošću i snagom, morao se suočiti sa svjetom u kojem je njegova pojava tek prosjek. Nakon što je veći dio prve sezone proveo na kaljenju u Španjolskoj ligi gdje se odlično snašao za rookiea, vratio se u Atlantu i iz godine u godinu napreduje. Prve dvije sezone šegrtovanja uglavnom je dobivao minutažu na kapaljku, služeći kao back-up centar, ali je pri tome sve više i više izvlačio svoju igru na perimetar. Lani je pak eksplodirao, završivši preobrazbu iz smetlara u skok-šutera koji uredno sprema svaki otvoreni šut od vrha reketa do perimetra. Iako defanzivno nema idealnu rolu, zbog čega i ima limitiranu minutažu, u napadu može igrati obje visoke pozicije što će itekako dobro doći Budenholzeru dok traži načine kako u svakom trenutku imati dovoljno šutera na parketu.

MILES PLUMLEE 17 IOR

Drugi brat Plumlee po vrijednosti igrao je solidnu košarku dok ga ozljede nisu pretvorile u nepokretno drvo. Dovoljno snažan da drži sredinu, a ujedno i sposoban dovoljno se kretati da pomogne i na pick & rollu, Plumlee je odigrao par dobrih sezona koje su rezultirale bahatim ugovorom Bucksa. U isto vrijeme krenuli su problemi s koljenom zbog kojih je izgubio skočnost i ono malo pokretljivosti, tako da ga Bucksi više nisu mogli držati na parketu. Isto se potvrdilo i s Hornetsima koji su se nadali da su u njemu našli zakrpu za probleme na poziciji petice – čim se priključio novom klubu, noga je opet stradala i preko ljeta je morao na novu operaciju koljena. Obzirom da već ima 29 godina i da je igrač koji prije svega ovisi o tome da popriličnu masu pokrene od točke A do točke B kako bi bio koristan, nakon svega teško da opet može izboriti ozbiljno mjesto u rotaciji. Za povremene šihte protiv sporijih momčadi koje imaju masivnije centre mogao bi pomoći, ali sve očitije je da će nakon što mu isteknu ove tri godine ugovora u mirovinu. Ako ga prije toga Hawksi ne otpuste ili stretchaju. Ili trejdaju u novoj zamjeni mrtvog kapitala.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (7) Trackbacks (0)
  1. Šta nije Plumlee potpisao za clipperse?
    Ako Collins i Dorsey pokažu samo dio onoga šta su igrali na koleđu bit će odlični igrači..Babbitt mi je u ekipi fantasy-a..bit će ka reinkarnacije pistol peta,a Dedmon je odlično drvo!hrastovina!pitanje glasi:kasno lutrija ili među prva tri picka na idućem draftu?

  2. Pitanje za IOR, vazi li Felton linija samo za plejeve ili ta granica od 40 vazi i za ostale pozicije?

  3. @ Daddy – Plumlee još nije potpisao za nikoga, eno ga čeka u Denveru

    @ runpe – za sve, s tim da se granica miče ovisno o razini učinka. tipa, kako zadnjih godina playevi igraju sve bolje, njima se granica diže, dakle play na 40 bodova baš i nije prosjek, dok se na deficitarnim bočnim pozicijama može prosjekom smatrati čak i nešto niži učinak. ali, kroz godine se ovih 40 pokazalo kao nekakva zlatna granica koja manje-više drži stvari pod kontrolom

  4. Daleko daleko najnezanimljivija ekipa za pratiti sljedeće godine, najgoru posjećenost utakmica, najgoru gledanost na netu, i najgori skor predviđam.

  5. Nekako Atlanta je ekipa koja ima jako mali broj igraca koje moze ovu sezonu testirati za eventualni rebuilding, prakticno jedina dva su Prince i Dennis i to je velika verovatnoca da ce ispusiti za obojicu. Neverujem da je Budd covek koji moze dobro odraditi tankiranje, sve mi vuce na pricu o Atlanti kao ekipi bez PO narednih 5+ godina…

  6. Jel si taman napisao najavu i za Celticse pa te je ovaj trade totalno zajebao ili si iskusno sacekao pa ces sad i ova osvezenja da ubacis?😂 Video sam dosta komentara koji brane Ainga, ali poslije ovoliko cekanja, msm da je pustio govno i to onako zestoko. Znam da ima ovo i svoje pozitivne stvari, ali nekako mi ne valja ovo nista i jedva cekam tvoj komentar.

  7. @ denmla – napiso sam i Boston i Cavse i sad će ih trebat malo prekrojit 🙂
    Komentar ide uskoro neovisno, prevelik je ovo trade da bi ga samo tako pustili ispod radara


Leave a comment

Trackbacks are disabled.