ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

25Aug/178

BOSTON CELTICS

Sada kada imaju Irvinga i Haywarda na rosteru, Celticsima nedostaje "samo" Davis da kompletiraju novu Veliku Trojku. Stoga će ova sezona opet biti više usmjerena na dugoročne ciljeve nego na skidanje Cavsa s trona Istoka, što uostalom potvrđuje i međusobni trade koji, barem trenutno, dodatno povećava razliku između dvije momčadi.

Iako je izgledalo da će drama u Clevelandu i dolazak Haywarda potencijalnu reprizu finala Istoka učiniti manje izvjesnom, Ainge je spasivši sezonu Clevelandu vjerojatno potpuno ugasio nade u takav rasplet. Celticsi će opet vjerojatno ostati najbolja momčad od preostalih, ali će isto tako biti bliži ostatku konferencije nego Cavsima, što možemo smatrati i svojevrsnim korakom nazad u odnosu na prošlu godinu kada su uspijeli iskoristiti probleme Clevelanda u završnici sezone i dokopati se najboljeg scorea na Istoku.

Opet, tko zna, možda opet iznenade i nadmaše očekivanja u regularnoj sezoni, kao što su to uostalom napravili i lani. Iako su tada početkom prijelaznog roka možda stvarno vjerovali da imaju šanse dovesti Duranta, Celticsi su na kraju tržnice prihvatili da je njihova realnost Al Horford na max ugovoru i naučili su biti sretni i s takvim potezom, koliko god upitna bila Horfordova produkcija tijekom zadnje dvije godine ugovora kada će mu rate iznositi oko 30 milja.

Ono što nije bilo upitno je da će na startu suradnje Horford u Stevensov sistem sjesti kao da je rađen po narudžbi. Visoki sposoban igrati centra, ali i dovoljno pokretan za pomagati na perimetru (iako sve manje može poslužiti u tom svojstvu obzirom na godine), ujedno i visoki s dometom na šutu koji može vrtiti napade s visokog posta. Drugim riječima, Horford je bio sve ono što su sezonu ranije pokušavali izvući od Sullingera i što potonji uglavnom nije bio u stanju pružiti. Potpis kasnije i odjednom su imali na raspolaganju sve što im treba.

S više pokretljivosti i IQ-a na parketu, a prvenstveno s više šuterske kvalitete, Celticsi su napravili popriličan iskorak u napadu, otvorivši potpuno sredinu za Isaiaha Thomasa koji je sada imao još više prostora za napadati kroz pick & roll. Sitni playmaker tako je podigao učinkovitost na još više razine, što nije bilo nimalo lako obzirom da je uvijek bio učinkovit strijelac koji rijetko kada uzima loše šuteve, a pogotovo izbjegava potezati duge dvice. A kada uzmemo u obzir da je istovremeno i potrošnjom također napravio iskorak, ono što je lani izveo stvarno je zaslužilo naklon.

Iako se igra Bostona često pretvarala u njegov privatni show, posebice u završnicama, nitko na takav razvoj stvari nije imao prigovora dok god je momčad pobjeđivala. A i nije da su imali previše sporednih opcija koje su mogle nešto napraviti s loptom, tako da je njihov izuzetno učinkovit napad time bio još fascinantniji. Dio zasluga ide svim tim raširenim formacijama, kao i Stevensovom inzistiranju na nesebičnoj igri - iako je izgledalo da Thomas uglavnom diktira tempo, čak je i on imao značajnu rolu kroz akcije bez lopte, dok su Celticsi općenito bili najbolja dodavačka momčad poslije Warriorsa. Pribroji tome gomilu blokova i kretanja bez lopte po kojima su također bili pri vrhu i jasno je zašto su stvari ovdje funkcionirale. Barem prema naprijed.

Manje fascinantna bila je obrana koja je iz iznadprosječne pala u prosječnost iako se ništa dramatično nije promijenilo sistemski, a ni na rosteru. Čak i ako odbijemo regres na razini lige koji je obrane učinio za 2 poena slabijima, Celticsi su doživjeli pad na račun toga što su Horford, Olynyk i Johnson slabije patrolirali sredinom od Sullingera, Johnsona i Olynyka godinu ranije. Dobar dio razloga za takav rasplet leži u njihovoj sporosti koju su uzrokovale godine i ozljede - Johnson je definitivno materijal za mirovinu, inače problematični Olynyk zbog ozljede koju je vukao kroz sezonu je bio još sporiji, a Horford je propustio 14 utakmica na startu i dosta mu je trebalo da nađe ritam. Uz to, Bradley je propustio više od trećine sezone što je također ostavilo traga. Iako su i Smart i Rozier odradili solidan posao u obrani, premalo je bilo prilike za koristiti defanzivno moćnu kombinaciju Smart-Bradley koju je Stevens jahao godinu ranije.

Naravno, najveća krivnja ipak pada na dva stožerna napadača koja su u startu otežavala svaku sistemsku prilagodbu - Thomas je jednostavno prevelika rupa defanzivno da bi momčad s njim na parketu mogla braniti 5 na 5 veći dio utakmice, dok je Horford bio preslab da zakrpa sve probleme u skoku i čuvanju obruča. Celticsi su tako primali gomilu poena preko pozicija jedan i pet, a u pokušajima da koliko-toliko zatvore reket previše su faulirali zbog općeg manjka atleticizma u rotaciji visokih.

Svejedno, Celticsi su igrali dovoljno dobro da ostvare bolji score od Cavsa te da se kao prvi nositelj plasiraju u doigravanje. Iako su već protiv Bullsa pokazali određene probleme, od kojih je najveći bio taj što nakon Thomasa nisu imali kreatora koji može nositi teret ozbiljne opcije dok je ovaj izvan igre, dosta uvjerljivo su odradili i prvu rundu nakon što je Stevens posegnuo za smallball postavama odrekavši se nebitnog Johnsona, a zatim su sredili i Wizardse kada su pronašli idealne matchupove (od kojih je prebacivanje Bradleya na Walla bio najvažniji) i rotacije (ključno je bilo naći načina razbiti klupu Wizardsa bez prethodnog upadanja u minus protiv startera).

Protiv LeBrona naravno nisu imali šanse jer se pokazalo da svi igrači koje mogu baciti na njega ili su prespori ili preslabi, ali barem su se istaknuli kao druga najbolja momčad na Istoku u pravim utakmicama. Potvrdivši pri tome činjenicu da u Stevensu i njegovim asistentima imaju jedan od najboljih stručnih štabova u ligi – njihove prilagodbe od utakmice do utakmice, a zatim i akcije kroz utakmicu, posebice nakon prekida, bile su uglavnom pogođene.

Što nas dovodi do trenutnog stanja, koje je u biti samo potvrda potpune fokusiranosti na budućnost, odnosno vrijeme poslije Warriorsa i LeBrona. To je period koji Ainge cilja, svjestan da mora biti na vrhuncu u trenutku kada se otvori portal prema naslovu.

Uostalom, ni tijekom zadnjeg prijelaznog roka nije htio pojačavati momčad koja pobjeđuje dovođenjem Butlera ili Georgea, što zbog toga jer su imali visoke cijene, što zbog toga jer je htio vidjeti koliko može trenutni roster. Nakon što su stigli do finala Istoka samo s Thomasom, Horfordom i hrpom šljakera, Ainge je imao još manje potrebe rasipati bogatstvo na sve strane tijekom ljetne tržnice. Plafon im ne bi nužno narastao, definitivno ne dovoljno da preskoče Warriorse bez rasnog visokog igrača u sredini koji bi mogao kreirati mismatch, a upitno je i trajanje takvog projekta da su resurse potrošili na igrače u naponu snage koji dokazano ne mogu uštopati LeBrona.

Butler je tako završio u Minnesoti, a George u Oklahomi, oba za pakete koje je Boston mogao lako nadmašiti da je htio. Samo, nisu, a nisu jer su imali plan kako dovesti igrača sličnog profila bez odšete. Tu na scenu stupa Hayward koji je dolaskom u Boston praktički spasio cijelu stvar. Koliko su sigurni bili da će ga dovesti vjerojatno nikada nećemo saznati, to će ostati između Aingea, Haywarda i Stevensa, ali rizik se isplatio. Hayward je odlučio udružiti se sa svojim starim mentorom i tako su Celticsi konačno dobili onu drugu opciju koja im je bila potrebna da drži napad iznad vode dok je Thomas na klupi. Odnosno, po novome Irving.

E, taj potez je malo tko očekivao, međutim u suštini Ainge je i dalje ostao vjeran sebi te je sve napravio kako bi budućnost bila svjetlija, pa makar na štetu sadašnjosti. I dok je zamjena Bradleya s Haywardom bila logična na svakoj razini jer je gotovo pa garantirala iskorak obzirom na razliku u talentu između dva igrača, ova svježa teško da miče Boston s mjesta. Dapače, možda ih vraća i unatrag.

Ne toliko zbog same zamjene Irvinga i Thomasa jer u teoriji Kyrie stavljen u Thomasovu rolu vjerojatno može napraviti potreban iskorak, što uostalom potvrđuje i IOR - nakon prilagodbi potrošnje i minutaže u kontekst novih rostera, Irvingova projekcija je otišla gore, a Thomasova prema dolje. Doduše, Thomas se još uvijek vodi kao učinkovitiji igrač čija produkcija bi trebala donijeti i veći povrat (otprilike pobjedu više ako ćemo prilagoditi individualne projekcije scoreu), ali ta razlika se najvećim dijelom zasniva na tome što će po projekciji Thomas odigrati 6 utakmica više. Neka se pokaže da je kuk problem i Irving može slobodno propustiti standardnih 12-ak utakmica, učinak će im se skoro pa izjednačiti.

Razlike pogotovo neće biti ako Kyrie prihvati sistem Bostona. Stevens zna što radi, Irving ima talent, pitanje je samo volje za prilagodbu u nešto puno više od izolacijske košarke i dominiranja po principu "kada na tebe dođe red". Irving će morati srezati šuteve iz driblinga na račun više ulaza i spot-up akcije, a kad i ako se to dogodi, Boston će imati istog playmakera, samo mlađeg, potentnijeg i općenito boljeg. Gušt bi trebao biti gledati ga u češćem kretanju bez lopte, posebice cutovima u post, jer u rijetkim trenutcima kada bi Cavsi zavrtili tako nešto, Irving je bio nezaustavljiv. Ovdje će imati prilike još više se otvarati i primati loptu u trku, a kako je veći od Thomasa, mogao bi Celticsima donijeti čak i moćnije oružje. Stvar je samo u tome što imamo dokaze za što je Thomas sve bio sposoban u ovom sistemu, dok kod Irvinga još uvijek nagađamo i dok ne vidimo kako stvar funkcionira u praksi, teško je Irvinga smatrati boljim rješenjem, posebice nakon onakve sezone kakvu je odigrao Isaiah.

Međutim, čak i da bude određenih problema kod uigravanja, zbog zamjene jedinica i praktički prvih opcija Bostonu ne prijeti ozbiljniji pad osim ako Irving opet ne slomi nešto ili se pokaže potpunim revolverašem spremnim ignorirati čak i Stevensa. Puno veća opasnost prijeti im po pitanju dubine. Naime, dovođenje Morrisa sada se pokazuje kao nužnost jer on praktički upada u Crowderovu rolu, a Boston ostaje s upitnim učinkom pri dnu rotacije i završava s puno manje fleksibilnim rosterom u odnosu na ono što je izgledalo da će imati prije tradea s Cavsima.

Jer, Morris i Crowder obećavali su pokriti gomilu minuta kao smallball četvorke, a sada ispada kako će Morris morati pokriti i onaj dio minuta koje je na trojci trebao odraditi Crowder. Manjak pouzdanih rješenja morat će riješiti davanjem ozbiljnih minuta mladim igračima poput Browna, Tatuma, možda čak i Ojeleyea, što teško može donijeti povrat ove sezone, ali, ako ništa drugo, barem pomaže u građenju buduće momčadi jer bez minuta u ozbiljnim utakmicama nemoguće je razviti igrače. Dakle, Boston istovremeno pokušava i graditi potencijalnog predstavnika u Finalu i razvijati mlade nositelje što je stvarno ambiciozno.

A kada smo već spomenuli Tatuma, idealan je ovo trenutak za malu digresiju jer treba spomenuti i draft, na kojem je Ainge također potvrdio da je ili lud ili genij. Pa je tako trejdao prvi pick kako bi dobio još jedan budući visoki potencijalni povrat (uz malo sreće zahvaljujući Sixersima mogu do top 5 picka i u 2019.) i Jaysona Tatuma, za kojega tvrdi kako bi ga ionako uzeo prvim pickom da se Sixersi nisu umješali. Možda i bi, Fultz im je ionako bio manje potreban pored rješenja koja su imali na jedinici, dok je Tatum jasno ukazivao da se momčad potpuno okreće receptu kojega su usavršili u nedavnom playoffu, a taj je, naravno, smallball. Danas ispada ne samo da će Tatum biti još jedan dodatak za sistem, već itekako važan član jezgre od prvog dana obzirom na manjak dokazanih igrača u rotaciji koju je Ainge potpuno okrenuo na glavu promijenivši čak 8 od 12 igrača koji su lani odigrali više od 500 minuta. Uigrati ovo u hodu neće biti lako ni Stevensu.

Nažalost, svim izmjenama usprkos, nova rotacija će dosta nalikovati na staru. Baynes je do neki dan kotirao tek kao back-up Horfordu i čovjek za specijalne zadatke, dok će na ovom najnovijem rosteru, ako ne bude dodatnih promjena, praktički morati biti kopija Amira Johnsona. Obzirom da praktički nemaju ni poštene zamjene za Olynyka, jasno je da će upravo dvojac Horford-Baynes sada predstavljati jednu od udarnih kombinacija pod košem i to je popriličan problem ako ste očekivali novi iskorak od Bostona u napadu. Dapače, obzirom da su sada opcije ili startati sa Smartom ili s jednim od dvojca Brown-Tatum, ne treba čuditi ako Stevens, barem za regularnu sezonu, ostane pri lanjskom receptu i nastavi bacati dvije šihte po večeri na kombinaciju Horford-Baynes prije nego zaigra sa smallball postavom i prebaci Horforda na peticu, a Morrisa na četvorku.

Petorka Irving-Smart-Hayward-Morris-Horford i dalje zvuči odlično, dapače čak i potentnije od lanjske udarne playoff postave Thomas-Smart-Bradley-Crowder-Horford, a ako će Brown i Tatum odmah moći nositi svoj dio tereta, a po svemu sudeći bit će sedmi i osmi čovjek u rotaciji što je itekakva odgovornosti, onda Boston nema previše razloga za brigu. Uostalom, uvijek se vraćamo na početak - čemu se zamarati eventualnim korakom unazad kada ionako nisi imao nikakve šanse za osvojiti naslov, a i one za plasirati se u Finale nisu ti bile baš prevelike i više su ovisile o tome do koje će se mjere raspasti Cavsi kroz sezonu.

Tako da, ako ih iduće godine čekaju tri koraka naprijed, a osim kroz razvoj Browna, Irvinga, Tatuma i Smarta do toga prije svega može dovesti i dolazak vrhunskog visokog poput Davisa, ništa od ovoga nije previše bitno. Osovina Thomas-Bradley-Crowder svoje je napravila, nadmašili su sva očekivanja i već ove godine, a pogotovo iduće, bili bi tek jedna jezgra koja je u slobodnom padu nakon što je doživjela svoj vrhunac. Osovina Irving-Hayward-Tatum pak svoj vrhunac tek treba doživjeti, uz potencijal puno, puno, višeg plafona, tako da je s te strane ovaj potez Aingea potencijalni klasik kao i većina do sada odrađenih. S naglaskom na potencijalni jer isto tako može biti i flop.

Inače, ova svježa rošada koštala je Celticse 4 pobjede u IOR projekciji te su s 50 pobjeda pali na 46, dok su se Cavsi popeli za 4 te su sada neosporno prvo ime Istoka sa scoreom 53-29. Uz 1 pobjedu koju odnosi Thomas, o čijem kuku još nema konkretnih informacija, ove 3 su isključivo rezultat gubitka Crowdera i domino efekta kojega je to izazvalo - iako ga u Cavsima ne vodim kao udarnog igrača, svejedno i kroz manju rolu donosi 2 pobjede više od Tatuma, dok je preostala razlika vezana uz više minuta za Browna, kao i uz puno veću rolu za Ojeleyea koji je od role nebitnoga došao do statusa desetog igrača, što logično ne donosi prevelik povrat u vidu učinka. I dok Boston tako odjednom ima problema s dubinom, Cavsi su od 1 do 10 krcati, a čak i njihovi igrači s dna klupe poput Osmana, Žižića i Jeffersona imaju više potencijala biti korisni ako se pomaknu naprijed u rotaciji od Bostonovih trenutnih kandidata za desetog igrača.

Što se jegre tiče, stvari izgledaju puno bolje. S dva kreatora kao što su Irving i Hayward, Boston bi trebao još lakše disati u napadu. Pogotovo će ovo novo stanje na vrhu piramide olakšati život Horfordu koji se sada još više može posvetiti tome da bude ljepilo umjesto da često pokušava kreirati nešto na silu. Naime, Al je lani prvi put u karijeri imao manje od 66% asistiranih pokušaja, čak 41% njegovih šuteva bili su iz driblinga ili izolacija, što je nešto što će se dovođenjem Haywarda smanjiti i vratiti na primjerenije razine.

Ipak, problem u sredini ostaje, bez obzira što je sada izgledno da će Baynes igrati važniju rolu nego se itko nadao. Iako potencijalno bolji šljaker od Johnsona, neće popraviti sve minuse u skoku i zaštiti obruča. Tu bi pomogla odluka da se ti problemi jednostavno pometu pod tepih kako bi se maksimizirala kvaliteta na ostalim pozicijama, što bi puno lakše bilo izvesti da imaju igrača Crowderovog profila na raspolaganju. Ovako vjerojatno neće raditi takvu razliku na pozicijama 3 i 4 kao što su mogli, ali i dalje su dovoljno solidni da se ne zamaraju previše učinkom na petici.

Naime, kada pogledamo uz pomoć IOR-a prosječnu produkciju na Istoku na petici tijekom svih 48 minuta, ispada kako sve momčadi osim Netsa mogu računati na učinak od 40-ak do 70-ak bodova, što je taman raspon od prosjeka do malo kvalitetnijih startera. Jedina pozicija na kojoj je tako malo fluktuacija je ona playmakerska – izuzmemo li Bullse i Knickse koji imaju G-liga igrače na poziciji, raspon je sličan ovom centarskom, što znači da tu nije lako napraviti razliku jer su svi solidni, a nitko nije sjajan.

Na pozicijama 2, 3 i 4 razlike su puno veće – na dvojki se kreću od 30 do 70, što je još uvijek podnošljivo, na trojki od 30 do 80, što je već mali problem, a na četvorki do čak 90 bodova (pogađate, momčadi s tako visokim plafonom na poziciji su Cleveland i Milwaukee). Celticsi su se natrpavši roster krilnim igračima sposobnima igrati više pozicija osigurali od velikih padova, stabilniji su i potentniji na pozicijama gdje nastaje razlika te su je spremni i sami stvarati ako će stvarno najveći broj minuta igrati sa smallball postavama.

Stevens je zamalo imao dovoljno tijela da potpuno odustane od igre s dva visoka i da se potpuno prebaci na 1-3-1 sistem s tri međusobno izmjenjiva bočna igrača te da postave s dva klasična visoka koristi isključivo ako to matchup zahtijeva. Situacija trenutno nije idealna pa će omjer klasičnih postava i smallballa vjerojatno biti ujednačeniji, iako i dalje ima dovoljno materijala s kojim može raditi. Morrisu je praktički svejedno na koju ga poziciju stavite, nije klasični snajper, ali može ubaciti trice više nego solidnim postotcima, a uz to je dovoljno snažan i za guranje s većinom standardnih četvorki, ako takve uopće postoje danas u ligi.

Kako će Hayward gomilu minuta odigrati na trojci da bi otvorio mjesto za bekovsku kombinaciju Irving-Smart, koja će biti nužnost zbog Smartove obrane, ova Morrisova kvaliteta itekako je važna. Sad, da je Crowder ostao, Boston bi ovdje imao mogućnost igrati s iznadprosječnom smallball četvorkom 48 minuta, dok će sada trebati kvalitetne šihte od Tatuma, koji je ipak rookie, nije pouzdan tricaš i upitno je koliko može defanzivno odraditi kao četvorka, a vjerojatno i Browna koji je u playoffu dobio nešto prilike igrati u takvim postavama kao lažna četvorka. Doduše, bilo je to iz potrebe jer Stevens nije imao drugih opcija, ali izgleda da će potreba i ovom prilikom diktirati rotacije. Brown, iako na malom uzorku, nije bio loš u tim postavama i u povoljnim matchupovima svakako može pomoći. Uostalom, na vanjskim pozicijama pored zdravih Irvinga, Roziera, Smarta i Haywarda ionako neće biti dovoljno minuta da opravda status do kojega je došao te mu Stevens mora tražiti drugačije šihte.

Vanjska linija je svakako bolji dio momčadi te će Stevens imati prilike prilagođavati se od protivnika do protivnika. Negdje će moći dati 20 minuta Rozieru kao isključivom back-up playu, dok će Smart igrati isključivo drugog beka, negdje će koristiti isključivo Smarta u toj roli dok će Rozier uglavnom grijati klupu. Negdje će Hayward igrati 30 minuta kao dvojka, negdje 30 kao trojka. Ako izdrže na četvorki i petici, a to dobrim dijelom ovisi o zdravlju Morrisa i prije svega Horforda, opet bi trebali biti u stanju u playoff seriji nadigrati Wizardse i Raptorse jer još uvijek imaju tu kartu viška na koju mogu zaigrati kada se serija zahukta. Wizardsi su muku mučili braniti ih i bez igrača Haywardova profila, dok je Toronto ipak ciljao maksimalno koristiti defanzivne slabosti na pozicijama jedan i pet. Hayward pak i njima otežava život jer sada će morati imati dva defanzivca na tri vanjske pozicije ako misle sve zatvoriti, a samo s Valanciunasovim učinkom, koliko god može biti nezgodan na jednu večer, teško je dobiti seriju.

Cavsi, bez obzira kako se provedu u regularnoj sezoni, ostaju neriješiva zagonetka dok god LeBron može razbijati sve njihove četvorke, pa i Horforda na petici. LeBrona dodatak Haywarda neće zbuniti i za njega je jedino rješenje Davis u sredini. Ili, jednostavno pričekati da na ljeto napusti Cleveland. U tom slučaju za Celticse više prepreka na Istoku gotovo da ne bi bilo, osim vlastitog GM-a.

Boston je tako u sjajnoj poziciji, da ponovim to još po tko zna koji put. Ne, ove godine vjerojatno neće biti masakrirani od strane Warriorsa, ali već od iduće tako nešto bi moglo postati njihova realnost. A onda, ako i kada konačno dodaju Davisa ovoj jezgri, pa kada Warriorse lagano uhvati zub vremena, trebalo bi doći njihovo vrijeme. Čak i bez picka Netsa kojega su prepustili Cavsima, ostaju s dovoljno bogatom škrinjom za iskrcati pred Pelicanse te bi trebali pobijediti u svakoj licitaciji, nebitno dođe li do nje već tijekom ovog prijelaznog roka ili će ipak morati čekati neko buduće ljeto.

KYRIE IRVING 87 IOR

Od igrača koji su zabijali 9 ili više poena šutevima iz driblinga, samo Paul i McCollum imali su bolje postotke realizacije, a samo Paul je zabijao više trica uz bolji postotak. Irving spada u skupinu elitnih strijelaca, a to potvrđuje i visoka realizacija na obruču. Ono gdje može napraviti sljedeći iskorak je spot-up šutiranje – Irving naime ima elitne postotke iz catch & shoota, u rangu Currya, Thompsona i ostalih snajpera, ali ono što nema je broj pokušaja. Što zbog njegovog stila igre, a što zbog stila igre Cavsa, taj aspekt njegove igre nije maksimiziran. Međutim, sada u Stevensovom sistemu, nalazi se u idealnoj situaciji da postane još bolji strijelac. Doslovno, to je mogao izvesti u samo par momčadi, nikako u nekakvim Sunsima, tako da je imao itekakvu sreću što je završio gdje je završio jer u Bostonu ima priliku dovesti se do hall of fame statusa. Sada da vidimo koliko je stvarno pametan.

MARCUS SMART 40 IOR

Smart je sušta suprotnost Irvingu po načinu na koji funkcionira, on je dobar u svim onim manje opipljivim stvarima, dok je kao strijelac granična katastrofa. U onim rijetkim trenutcima kada uspije i zabijati efikasno, podsjeti pak koliko dominantan igrač može biti, pa makar na jednu večer. Manji progres što se šuta tiča od njega se može očekivati već ove sezone, tricu svakako može gađati bolje (iz kornera je otišao preko 40%, a i slobodna gađa s preko 80%, dakle očito nije stvar u samoj mehanici već u tome što ne može zabiti iz ritma, a pogotovo iz driblinga). Sada kada ima dva kreatora koji ga mogu tražiti povratnima i kada neće imati takvu odgovornost s loptom već će se više moći posvetiti šljakerskoj strani posla, mogao bi otići na onih magičnih 33% s perimetra. Obrane će ga i dalje vjerojatno ignorirati, pogotovo u playoffu, ali s takvim postotcima barem bi održavao napad živim.

Za sve ostalo nema zime. Iako i dalje nije opasnost kao strijelac iz pick & rolla, osim ako uspije doći do reketa pa na snagu ili zabiti protiv slabijeg čuvara ili iznuditi faul, Smart je postao podnošljiv kao dribler i razigravač, te će zasigurno odraditi i svoju kvotu minuta kao zamjena Irvingu, pogotovo u onim matchupovima u kojima Rozierov presing neće biti od koristi. Jasno, ono gdje je najbolji je obrana – iako IOR baš i ne gleda na Smarta kao na više od prosječnog NBA startera, njegov učinak itekako je vidljiv na obrambenoj efikasnosti. Smart je u stanju zaključati najboljeg kreatora protivnika na perimetru, ujedno i preuzimati pozicije od 1 do 4, što ga čini izuzetno korisnim pijunom u taktičkoj izvedbi utakmice. Obzirom na Thomasa, Walla, Walkera i Lowrya uokolo, reklo bi se i krucijalnom figurom.

TERRY ROZIER 22 IOR

Njegov iskorak u odnosu na rookie sezonu je značajan, iako Rozier i dalje ostaje ispodprosječno rješenje čak i u back-up roli. U napadu je još i veći problem od Smarta koliko god se to nemoguće činilo – osim što je jednako loš šuter, posebice iz driblinga, nema ni fizikalije da se barem izbori za poneko slobodno. Sličnosti sa Smartom tu ne prestaju jer Rozierova kvaliteta prvenstveno leži u obrani. Defanzivno, kao bivši Pitinov igrač, ima presing kvalitete i kao takav daje Celticsima drugu sjajnu opciju za braniti protivničke playeve i odmarati Irvinga, ali i Smarta koji ovako ne mora nužno trčati baš za svakim playom u ligi. Nije elitni igrač na ovom dijelu parketa poput Smarta jer ne može braniti snažnije vanjske, ali definitivno bi dijelom mogao nadoknaditi čak i Bradleyeve kvalitete u ganjaju dvojki kroz blokove. Uostalom, Rozier je najveći broj minuta lani ionako igrao uz Smarta i te postave su očekivano bile obrambeno najbolje što je Boston imao. Ujedno i napadački najgore. Sada kada imaju Haywarda koji je puno bolji kreator od Bradleya, Celticsi mogu bolje rasporediti šihte na vanjskim pozicijama te bi upravo kombinacija Rozier-Hayward mogla biti osvježenje.

SHANE LARKIN 18 IOR

Nakon odlične sezone u Španjolskoj, Celticsi su ga odlučili dovesti u trening kamp kao osiguranje za slučaj da se pokaže kako Smart i Rozier nemaju namjeru početi pogađati otvorene šutove s perimetra. U svojoj sezoni izvan NBA Larkin je potvrdio da je pouzdan playmaker iz pick & rolla koji nema problema završavati akcije ni kao slasher ni kao šuter iz driblinga. Nema nikakve sumnje da Larkin može odraditi barem onu klasičnu rolu back-up playa sposobnog nositi napad protiv B postava tako da je pitanje što Boston s njim namjerava. Igrača takvog profila nemaju, oba preostala playa su im više terijeri nego hakleri, pa se možda žele osigurati za slučaj da Irving ne budeu u rotaciji duže vremena - s Rozierom i Smartom, napad s jedinice bi im postao previše predvidljiv. Ako će Smart većinu vremena igrati dvojku, onda možda i ima smisla zadržati Roziera i Larkina kao drugog i trećeg playa, ali ako Rozier ne napravi iskorak u napadu, realnost će biti takva da će Celticsi na rosteru imati dva treće playa, dok će Smart opet odrađivati većinu backu-up minuta iza Irvinga.

GORDON HAYWARD 89 IOR

Celticsi nisu dobili franšiznog igrača, ali su doveli svog drugog all-stara i opasno se pojačali na boku. Hayward možda nije stoper kao Bradley, ali nije ni važno jer defanzivaca koji mogu uskočiti u Bradleyevu rolu imaju na lageru. Ono što Hayward jeste je za dvije klase bolji napadač koji neće samo spremati povratne od Irvinga i Horforda ili napadati obruč ako nema drugog rješenje, već će i sam odrađivati ogroman dio posla u kreaciji. Bilo kroz pick & roll, bilo kroz sekundarnu akciju, Hayward će skinuti teret s Irvinga, ali i sa Stevensa kojemu će sada biti puno lakše pronaći postave koje funkcioniraju u napadu i kada je Kyrie na klupi, prvenstveno jer Hayward kao playmaker može šutnuti nakon picka i dodatno razvući obrane te tako olakšati Irvingu otvaranje bez lopte u čemu su Celticsi lani bili posebno ubojiti. Thomas je bio čak i bolji catch & shoot strijelac od Bradleya (59% efektivnog šuta u takvim situacijama naspram 52% Bradleya), slično bi trebao ponoviti i Irving, tako da Boston taj aspekt igre može pretvoriti u još bolje oružje u ovim novim okolnostima koje su definitivno napredak u odnosu na akcije koje bi se vrtile kroz Smarta ili Horforda. Uz to što će se sjajno nadopunjavati s prvim imenom Bostona, Hayward će i sam imati priliku nositi napad u sporednim postavama koje će uglavnom imati smallball predznak.

SEMI OJELEYE 12 IOR

Ojeleye je pak tipični Aingeov pick, klasični primjer dugoročnog razmišljanja. Kao pljunuta kopija Crowdera i mišićima i po tome što je sposoban braniti i na perimetru i gurati se pod košem, a i spremati otvorene trice, Semi će vjerojatno čekati u pozadini, pa ako se pokaže da je dostojan 3&D role, može čak i dobiti poneku minutu koja je trebala ići Crowderu. U svakom slučaju, više nema sumnje da će preživjeti kamp, a izgleda da će umjesto u G-ligi priliku dobiti odmah u prvoj momčadi.

JAYLEN BROWN 26 IOR

Brownova najveća vrlina i dalje ostaje atleticizam zbog kojega je i smatran vrhunskim prospektom, a ohrabruje i to što je u rookie sezoni pokazao da ima i dovoljno vještina i prije svega IQ zbog čega ima potencijala biti više od zakucavača u tranziciji. Kako je sezona odmicala trice je pogađao sve bolje (u prvoj polovici sezone bio je na 30%, u drugoj na 40%) što je debelo iznad očekivanja na osnovu jedine NCAA godine. Pokazao je i sposobnost napasti iz spot-upa driblingom, tako da je očito kako su njegovi problemi na sveučilištu prije svega bili vezani uz rolu. Brown nije kreator i teško da će to postati, ali obzirom da može spustiti loptu na pod i pogoditi otvorenu tricu, to nije ni bitno. Njegov doprinos ionako će ležati u obrambenoj polivalentnosti gdje može braniti četiri pozicije i u opće u sposobnosti da igra sve tri bočne role u napadu. A ako će Stevens forsirati 1-3-1 raspored, Brown bi tu mogao za sebe naći gomilu minuta.

JAYSON TATUM 28 IOR

Ainge se itekako kockao s Tatumovim potencijalom i ostaje vidjeti koliko veliku rolu će mu Stevens uspijeti pronaći. A trebao bi popriličnu obzirom da se odlaskom Crowdera otvara gomila minuta. Rookie vjerojatno neće biti spreman igrati previše učinkovito rolu smallball četvorke, međutim dugoročno ga Celticsi svakako vide najviše upravo kao takvog. Nekoga tko će kreirati mismatch time što će biti presnažna za standardne swingmane, a prebrz i prespretan za prosječne četvorke. Također, Tatum je specifičan talent za Boston time što nije igrač zadatka, odnosno ne doprinosi momčadi samo igranjem obrane i stajanjem u korneru. Njemu treba lopta da bi napadao, ne šutirao, tako da bi najviše prostora mogao dobiti u postavama samo s jednim od tri udarna igrača, kao svojevrsni četvrti kreator. U svakom slučaju, bit će zanimljivo vidjeti može li Tatum odgovoriti defanzivnim zahtjevima koji će biti stavljeni pred njega, kao i može li već u prvoj sezoni pronaći načina pomoći momčadi.

MARCUS MORRIS 51 IOR

Iako bi opet mogao startati u roli trojke koju je odrađivao većinu vremena u Detroitu, Morris može defanzivno izdržati i protiv većine četvorki u današnjoj ligi. Malo bezobraznosti, koju iskazuje jurišima u sredinu i lakoćom kojom se odlučuje šutirati preko ruke s poludistance, Celticsima će dobro doći, dok god je potrošnja pod kontrolom i dok god zabija otvorene trice - kao igrač koji je potezao podjednaki broj šuteva s poludistance kao i s perimetra itekako mora popraviti selekciju šuta ako želi da ga Stevens drži na parketu u važnim momentima. Obzirom da je po logici stvari prirodniji u roli četvorke, ali i da može odigrati Crowderovu rolu na perimetru, Morris bi trebao biti solidan u Bostonu, posebice u utakmicama protiv Wizardsa gdje će igrati protiv brata. Taj matchup će biti itekako zanimljiv, posebice zbog mogućnosti da se na poluvremenu zamijene za dresove.

ABDEL NADER 2 IOR

Obzirom da su krcati 3.5 profilom krila koji su svi redom talentiraniji od njega, Nader je i dalje kandidat za otpis iako se roster srezao na 14 imena. Nijedna druga franšiza ne bi mu ni dala garantirani novac, ali Nader je lani bio jedan od ključnih igrača njihove G-liga franšize, pokazavši pri tome napredak nezamisliv za sve nas koji smo gledali ranije u dresu Iowa Statea. Od prosječne smallball četvorke kojoj je svrha bila tek širiti obrane u napadu i što više se boriti u obrani, Nader je izrastao u igrača sposobnog napasti kroz pick & roll. Iako nema atleticizam da bi igrao obranu na bilo kojoj poziciji, što mu je i najveći problem pred trening kamp, s dovoljno vještina da igra pozicije 3 i 4 ako ništa drugo natjerat će Browna i Tatuma da se itekako znoje kroz pripreme.

DANIEL THEIS 17 IOR

Nadaju se da u njemu imaju novog Jerebka, dakle stretch četvorku koja ne razmišlja dva puta oko uzimanja šuta za tri, a koja je uz to dovoljno pokretna i žilava da može braniti sve tipove četvorki na drugoj strani.

GUERSCHON YABUSELE 4 IOR

Iako nema idealnu visinu za centra, Yabusele će u NBA vjerojatno igrati tu poziciju, barem dok je na rosteru Celticsa. Obzirom na solidne vještine, a tu prije svega mislim na mogućnost napadanja zatvaranja driblingom te odličan šut iz spot-upa, Yabusele na papiru ima dovoljno i za igrati ulogu stretch četvorke, međutim obzirom na masu i manjak brzine teško ga je zamisliti u značajnijoj roli uz još jednog centra. Kako je logičnije pretpostaviti da će dodatno ojačati, problema za igrati peticu ne bi trebao imati, posebice na protiv sporednih postava, a u tom slučaju njegov šut iz vana i pick & pop kvaliteta mogle bi biti svojevrsni nadomjestak za Olynyka. Jasno, pitanje je odakle Celticsima dovoljno minuta za razviti sve ove igrače. Yabusele ima svoje dobre strane i bez Žižića na rosteru praktički mu se otvara prilika doći do solidne minutaže već u rookie sezoni.

AL HORFORD 79 IOR

Iako je najsličniji profilu klasične NBA četvorke od svega što Celticsi imaju na rosteru, od Horforda možemo očekivati još jednu sezonu koju će odraditi uglavnom na poziciji centra. Iako je lani uz sebe imao Johnsona kao čovjeka za prljave poslove u sredini, Horford je u dosta matchupova i sam gurao petice, što mu uostalom i nije nešto nepoznato obzirom da je sličnu rolu odrađivao godinama u Atlanti. Uostalom, sve snažne petice poput Whitesidea, Valanciunasa, a dijelom i Drummonda i Howarda, napadački su ipak poprilično limitirane i bez obzira na to što mogu protiv Horforda koristiti snagu, ono što zabiju na obruču neće biti dovoljno da prati sve trice koje će im Boston staviti ako će usput morati nekoga čuvati na perimetru, odnosno ako se više neće moći skrivati na Johnsonu. Doduše, za gurati se s ovim dinosaurima tu je sada Baynes, ali teško da će Stevens baš svaku minutu dok su na parketu velike petice inzistirati na njemu kako bi čuvao Horforda. Uostalom, Horfordu bi trebalo ostati i više energije za obranu jer ove sezone više neće morati glumiti primarnog playmakera. Njegovi pasovi i blokovi na visokom postu i dalje će ostati sastavni dio napada Bostona, ali kako će uvijek uz sebe imati ili Irvinga ili Haywarda, više neće morati uzimati loše šuteve preko ruke, što bi mu i postotke šuta trebalo prebaciti nazad preko 50% i učiniti ga još učinkovitijim napadačem.

ARON BAYNES 40 IOR

Za slučaj da krvaranje pod koševima samo s Horfordom kao centrom bude preveliko, tu je uvijek Baynes kao solidan, iskusan back-up centar, sposoban držati poziciju. Osim guranja s teškim peticama poput maloprije spomenutih, Baynes će imati prilike i završavati određeni broj akcija u raširenim postavama, uglavnom kroz skupljanje odbijanaca. Iako ćemo pričekati trening kamp da vidimo tko će startati, čak i kao doslovna zamjena za Johnsona trebao bi dobiti tek oko 20 minuta po večeri.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (8) Trackbacks (0)
  1. Pojavile su se vijesti da Thomas nije prosao lijecnicki, da ce Cavsi ponistiti trade, ako je istina, kako dalje nakon tog?

  2. Nadam se da prvobitne tekstove, pisane za Cavse i Celticse imas negde sacuvane, tj da ih nisi samo editovao i precuvao pod istim imenom, jer kako Woj javlja, postoji realna sansa da se trade ponisti zbog povrede Thomasa. Ko ti je onda glavni favorit za trade Irvinga? Sunsi?
    Ako pak trade prodje i stvari ostanu ovakve, na ovaj tekst bih jos dodao potencijalni problem sa sutem druge petorke Celticsa. Ako od ovih 9 udarnih igraca, sva 4 pouzdana sutera budi starteri, plus Smart, znaci da bi rezervna petorka bila sastavljena od problematicnih do nepostojecih trojkasa poput Roziera, Tatuma, Baynesa i Browna (nisam bas siguran u tih njegovih 40%). Pozz

  3. Interesantno da se Ainge odrekao dva igraca za koje je netko trebao kreirati napad – Bradley, Crowder, a uzeo je solidne scorere iz izolacija – Morrisa i potencijalno Tatuma…
    Bio je jedan super tekst gdje je prikazano kako Stevens ima dizajnirane akcije za Smarta kada ga gura da napada leđima bekove što stave na njega…
    Za obranu na Jamesu su bar u Morrisu dobili pokretne mase koja mu moze smetati i iritirati, isto tako i Smart (nije se bas proslavio jer izgleda ka patuljak naspram ovoga).

    Ainge isto nije manit, vidio je da su na guzove došli do Finala i ajmo rastavljanje. Malo je popusio na dubini, ali opet ima tu sedam igraca na koje se moze oslonit (ukljucio Roziera kao back up pleja i Baynesa) i kladis se na to da ce ti top 5 pickovi biti bar u stanju dati neku solidnu produkciju. Najvaznije je da 48 minuta na terenu ima nekoga ko je u stanju stvoriti poene u Irvingu i Haywardu plus Horford koji napokon ce biti u hijerarhiji kao jedna od boljih 3 opcija lige. Napokon im glavna petorka nece imati ozbiljnu rupetinu u niti jednom smjeru osim podcjenjene kategorije, hvatanje obrambenih skokova jer ne znam da na rosteru imaju ijednog iznadprosjecnog skakaca za poziciju (vjerojatno samo Smart)..
    Sve u svemu, bolesno su se upgrejdali na onome najvaznijem, talentu u glavnim opcijama

  4. Stivens je bas sad pre trejda u onom vertikal podu i pre razlaza sa Krauderom pricao o tome kako su ocekivanja od Brauna da postane lockdown defender i da na to treba da se fokusira a da ce mu igra u napadu sama doci.

    Neki lik u Juti navatao Ejndza na aerodromu dok je cekao let, ovom valjda bilo dosadno pa se raspricao u kratkim crtama o trejdovima a izgleda da je legit jer je postovao pre 10tak dana da mu je ovaj rekao da su ozbiljno zainteresovani za Kajrija ali da sumnja da ce ga dovesti jer je slicna situacija kao sa Indijanom i PG-om i da zele da ga posalju u drugu konferenciju.
    http://i.imgur.com/cC4lDRk.png

  5. Hips dont lie

  6. Molim te naziv uvodne pisme na zadnjem podcastu. Pozdrav

  7. @ larrylegend – otkaz Aingeu!

    @ komšija – nemojmo trčat pred rudo, možda Cavsi samo žele izmust još poneki pick

    @ dragi – Dropkick Murphys – Don’t Tear Us Apart, s tim da je ovdje u pitanju akustična verzija s EP-a, ne originalna s albuma

  8. Mislim da Cavsi blefiraju. Baš kako kaže Gee, žele još nešto izmusti. Ali sumnjan da će Ainge pasti na to. Cavsi dobro znaju da je BRK pick bija taj osigurač kojeg su dobili za Izaiju. Inače, nema teorije da bi ga Ainge poklonija pored zdravog Thomasa.


Leave a comment

Trackbacks are disabled.