ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

29Aug/173

BROOKLYN NETS

U drugu godinu nove ere Netsi kreću osvježeni, ali i dalje osuđeni na gomile poraza. Mogu li izbjeći biti najgora momčad Istoka samo zato što nemaju razloga tankirati?

U svoju prvu sezonu obnove Netsi su krenuli obećavajuće. Osim što je novi GM Sean Marks očistio roster, ključni potez je bio izbor trenera. U Kennyu Atkinsonu dobili su čovjeka koji je odmah pokazao da ima viziju, okrenuvši Netse u pravom smjeru. Formula puno trke i puno ispaljenih trica bila je više nego logična, problem je bio samo u tome što je donijela i puno poraza iz jednostavnog razloga što su na tri vanjske pozicije ključne u ovakvom sistemu Netsi uglavnom koristili igrače koji nisu NBA kalibar. Bilo je premalo Lina i LaVerta, a previše Whiteheada i Harrisa.

Međutim, vratimo se na Marksa. Izdanak Spursa prepoznao je manjkavosti vanjske linije te ih je pokušao popraviti kroz tržnicu, ali njegove ponude za Crabbea i Johnsona matchirali su Portland i Miami. Potpis Lina, koji je tako praktički došao u paketu sa svojim bivšim trenerom iz Knicksa gdje je Atkinson bio dugogodišnji asistent Mikea D'Antonia, bio je tako jedino pojačanje. Rolu drugog beka mogao je preuzeti LeVert kojega su dobili od Pacersa poslavši u suprotnom smjeru veterana Younga, ali on je još uvijek bio na rehabilitaciji na startu sezone, tako da su Netsi znali kakvu rupu imaju na vanjskim pozicijama.

A ta rupa se dodatno povećala Linovim ozljedama koje su ga napale9 čim je sezona počela i praktički ga nisu puštale sve do njenog kraja. Ovo je otvorilo vrata gomili D-liga igrača koje su Netsi testirali, od lokalnog haklera Whiteheada, preko combo revolveraša Kilpatricka, pa do igrača za desetodnevne ugovore poput Dinwiddiea i Goodwina. Priliku za potrošiti poneku minutu dobio je istrošeni veteran Foye, ne i Vasquez koji zbog ozljeda očito više nije u stanju potrčati.

Svim prilikama usprkos, rubni talenti ostali su rubni talenti, ali to ne znači da Netsi nisu imali prilike vidjeti neke zanimljive pomake. Jedan od važnijih Atkinsonovih poteza svakako je bio pretvaranje Lopeza u stretch peticu, čime se otvorio prostor za ulaze bekova, ali i Hollis-Jeffersona koji se od bočnog stopera bez šuta kroz sezonu profilirao u smallball četvorku sposobnu igrati odličnu obranu na pozicijama od 1 do 4. Kao šuter je na toj poziciji postao manji problem, pogotovo uz Lopeza i pogotovo jer je lakše mogao napadati driblingom sporije visoke koji bi ga čuvali.

Kada je konačno dobio zeleno svjetlo nastupiti, solidnim se pokazao i LeVert, koji je vrlo brzo prihvatio stil igre Netsa, inače dosta sličan onome što je igrao na Michiganu. U brzoj tranzicijskoj igri itekako je bitno i da bočni igrači imaju slash & kick sposobnosti te da čak mogu zavrtiti i pick & roll, a ne samo napasti iz spot-upa, a LeVert može sve to. Defanzivno nije pokazao puno, ali za prvih 50-ak utakmica u NBA dojam je bio više nego solidan.

Uglavnom, iako nisu uspjeli spriječiti Celticse da dođu do prvog picka, Netsi su ipak imali kakvih-takvih razloga biti zadovoljni sezonom. U kojoj su uz pick Bostona dodali još jedan izbor na draftu poslavši Bogdanovića u Washington.

Ovaj potonji pick tako je postao njihov budući centar Allen, koji će u rookie sezoni imati gomilu minuta za dokazati se, dok su pick Bostona poslali u Los Angeles u ključnom poslu kojega je Marks do sada odradio. Istina, ostali su pri tome Netsi bez Lopeza koji nije bio samo svojevrsna legenda kluba i najbolji igrač već i itekako koristan sistemski igrač za Atkinsona, ali su dodali ono što im je bilo najpotrebnije u svijetu u kojem se još osjećaju posljedice pljačke koju je nad njima izvršio Danny Ainge. Mladi talent s all-star potencijalom.

D'Angelo Russell tako se može gledati kao jedan od pickova kojega nisu imali pravo birati zadnje dvije godine zbog Bostona, a to je ključni detalj svakog rebuildinga. Njihova prethodna sezona, da nije bilo onih epizoda Hollis-Jeffersona i LeVerta, bila bi doslovno besmislena, a ovako su izbjegli nešto slično prolaziti u novoj godini. Russell je tako preko noći postao prvo ime kluba i čovjek o čijem napretku će ovisiti posao svih u upravi.

Vrijeme će pokazati koliko se ova kocka isplatila, a ono što danas znamo je da će Netsi biti puno bolja momčad na tri vanjske pozicije s kojih lani jedva da su išta dobivali.

Zdraviji Lin i motivirani Russell, koji je valjda pozitivno uzdrman lakoćom kojom su ga se Lakersi odrekli kako bi budućnost franšize dali u ruke Ballu, dat će im iznadprosječnu produkciju s pozicije playmakera, što je prvi preduvjet da uopće možeš igrati ozbiljnu NBA košarku. I jedan i drugi apsolutno nemaju nikakve namjere igrati obranu, ali to u ovom momentu i u ovom sistemu i nije toliko bitno jer će ih Atkinson ionako pokušati sakriti kroz preuzimanja, dakle barem bi što se tiče branjenja pick & rolla trebali biti donekle pokriveni.

Upravo zbog obrane nije preporučljivo koristiti ih previše zajedno kao bekovski par, iako će Netsi to svakako pokušavati jer dodatna doza kreativnosti neće škoditi u napadu. Međutim, u Crabbeu i LeVertu ipak imaju nešto aktivnije defanzivce pa, iako se ni među ovom dvojicom ne krije budući stoper, imaju fizikalije i dovoljno energije da pomognu. A kada smo već spomenuli Crabbea, red je navesti kako su Netsi iskoristili gužvu na salary capu Blazersa kako bi ga doveli godinu dana nakon prvotne ponude, riješivši se pri tome i mrtvog ugovora Nicholsona, tako da su prošli još bolje nego što su prvotno zamislili.

Ono minuta što ostane iza ovih udarnih imena podijelit će lanjski udarni bekovi Whitehead i Kilpatrick, koji će sada biti u primjerenijim rolama, a nešto će ostati i za šutera Harrisa koji je uspio ostati u komadu, doveo se u formu života i nametnuo se kao solidan tricaški specijalist sposoban spremati otvorene trice iz kornera zatvorenih očiju, ali i redovno se otvarati kroz blokove i trpati u catch & shoot situacijama.

Obzirom da će Netsi gotovo sigurno igrati u formacijama s tri beka, micanje Crabbea i LeVerta isključivo u rolu trojke moglo bi otvoriti dodatne minute ovim sporednim igračima. Opet, koliko god bili liberalni s obranom, stručnom štabu je jasno da postave s dva playa i na primjer Crabbeom neće biti lako držati na parketu te nije isključeno da ipak padnu u drugi plan, a nešto više akcije dobiju klasičnije podjele poput kombinacije Russell-Crabbe-LeVert.

Opet, defanzivnim učinkom se stručni štab ne bi trebao previše zamarati jer Atkinson sada ima mogućnost poslagati gomilu kvalitetnih šuterskih kombinacija koje su nužne za ono što pokušava. A pokušava šutirati gomile trica u ranoj fazi posjeda, što je lani logično dalo mizeran povrat obzirom da nigdje uokolo nije bilo poštenog snajpera, a ni slash & kick igrača. Sada ih ima sasvim dovoljno i napad bi se trebao preporoditi.

Uglavnom, u ovom novom poretku Hollis-Jefferson je gotovo osuđen igrati smallball četvorku, uz eventualne stoperske role na boku ovisno o matchupu. Uostalom, sada je tu i veteran Carroll koji može uskočiti na bok ako zatreba nešto snažnija postava. Carroll je lani definitivno potonuo, ozljede i godine učinile su svoje te je teško očekivati da se igrač takvog profila ikada više vrati na razine solidne startne 3&D trojke na kojima je bio u Atlanti, pa čak i u Torontu do ozljede. Kako Netsi ionako nemaju razloga rehabilitirati njegovu karijeru, vjerojatno će ga najviše koristiti kao zakrpu, što na boku, a što u roli smallball četvorke gdje bi mogao odigrati i najviše minuta kao zamjena za Hollis-Jeffersona.

Jasno, ovo onda gura prema rubu rotacije lani solidnog Bookera, koji je itekako bitan da bi Netsi zadržali nešto konkurentnosti pod košem, posebice skakački. Opet, Booker već godinama ima problema s izvlačenjem igre na perimetar, dapače od kada su počeli ti eksperimenti u Jazzu sve slabije ubacuje čak i duge dvice koje su mu bile specijalnost. Kako očito nije šuter, a nema visinu za igrati peticu ili eksplozivnost za odraditi ikakav značajniji posao u obrani, Booker je vjerojatno osuđen na mrvice obzirom da su i Hollis-Jefferson, pa i Carroll, puno bolji profil igrača za ono što Netsi pokušavaju igrati u oba smjera.

S tim da nije isključeno kako ćemo gledati i poneku postavu s Bookerom na petici kao smetlarom jer Netsi na toj poziciji doslovno nemaju ne samo igrača startnog kalibra, nego ni dovoljno rješenja da zakrpaju rotaciju tijekom sezone. Nejasno je zašto dio sredstava nisu uložili u dovođenje nekakvog veterana koji bi pojeo svoju kvotu minuta. Recimo, na pamet mi pada John Henson iz Bucksa koji je u Milwaukeeu višak, a koji bi ovdje imao šanse u 25 do 30 minuta po večeri biti ključan igrač. Nije isključeno da će odraditi sličan trade tijekom sezone jer izgurati 82 utakmice s istrošenim Mozgovom, čija koljena očito više ne mogu nositi onu masu, i rookiem Allenom doslovno je nemoguće. Osim ako Allen ne nadmaši čak i najoptimističnija očekivanja.

Netsi će tako od lanjske solidne produkcije na petici pasti na najgoru produkciju s pozicije u ligi, a po IOR-u uopće imaju jedan od najgorih učinaka tijekom 48 minuta na jednoj poziciji na Istoku uopće (samo su Knicksi i Bullsi na jedinici slabiji). Olakšica je u tome što u današnjoj NBA nema previše momčadi koje taj minus mogu iskoristiti jer nitko ne igra kroz centre, ali protiv Netsa će se svakako isplatiti prilagođavati.

Kako nema razloga da se pate ako Mozgov očekivano ne bude sposoban za igrati ozbiljne minute i Allen pokaže nezrelost potrebnu za ostati na parketu, za očekivati je do početka sezone ili kroz sezonu donekle srede ovu poziciju i tako sjebu Celticse koji još na idućem draftu imaju pravo na njihov pick. Ovo je ujedno i zadnja sezona patnje jer od iduće Netsi konačno dobivaju pravo na svoje navažnije resurse. Dobili su od Raptorsa njihov pick ove godine zbog toga što su prihvatili ugovor Carrolla, tako da imaju priliku dodati još jednog solidnog igrača, međutim onog budućeg partnera Russellu vjerojatno će morati dodati ili kroz vlastite pickove ili putem tržnice.

Jasno, kako se dosta franšiza na Istoku pozicioniralo tako da bi idućih nekoliko godina strugali po dnu, moglo bi se Netsima dogoditi da i dogodine ostanu bez top 3 picka, što bi bila poprilična ironija. Stoga su i Marks i Atkinson svjesni da napredak ne smije biti prevelik, koliko god im to teško padalo. U tom kontekstu možemo promatrati i ove ugovore Mozgova i Carrolla koje su prihvatili, pa i Crabbea. Netsima prostor za značajna pojačanja dogodine nije potreban i ova tri ugovora ih drže dalje od mogućnosti da dovedu one najbolje slobodne igrače. Imat će dovoljno prostora za dovesti veterana na način koji su to napravili Sixersi ovoga ljeta, pretplatom na jednu godinu, ali taj veteran sam po sebi neće biti igrač koji mijenja smjer franšize. Naravno, uvijek mogu taj prostor iskoristiti za dodati još jedan loš ugovor kako bi se dokopali još ponekog izbora na draftu, što je možda i bolja opcija. Isto kao što je opcija i slabiti se čak i ove godine, bez obzira što nemaju vlastiti pick, ako im to omogući dovesti neki budući potencijalni visoki ulov na draftu.

Kako god prođu ova i iduća sezona, u ljeto 2019. trebali bi konačno odraditi taj svoj izbor u lutriji i onda se naći s dovoljno prostora na capu za dovesti prava pojačanja i ekspresno se uključiti u borbu za doigravanje. Naime, iako je cap iduće godine projiciran na poprilično skroman rast (trebao bi skočiti s trenutnih 99 na skromnih 102 ili najviše 103 milijuna), 2019. bi čak i s tako malim postotcima rasta trebao doći do barem 108 milja. Kako će se Netsi tada riješiti Carrolla i Lina, čak i s holdovima za Russella i Hollis-Jeffersona koji će doći po nove ugovore, moći će otvoriti 40-ak milja, možda i više ako stretchaju Mozgova. To je već lova koja može privući top klasu igrača, a nema sumnje kako uprava računa da će Brooklyn mnogima biti primamljiv kao odredište.

Dakle, treba samo preživjeti još dvije sezone dok vizija ne dobije neke konkretnije okvire. Ove će testirati koliko uopće mogu biti dobri jer s Russelom i zdravim Linom imat će ključni element da bi Atkinsonova vizija funkcionirala, playmakera na parketu tijekom 48 minuta. A ta bi vizija trebala imati puno konkretniji izgled nego što je bio slučaj lani jer hrpa potencijala je uokolo, pogotovo šuterskog. Razloga za dizati nogu s gasa nema i ova momčad bi mogla biti bolja nego se mnogi nadaju. Ako naprave iskorak već sada, pitanje postaje mogu li prigušiti rast ili će definitivno graditi novu playoff jezgru bez da su dodali nositelja putem vlastitog drafta, što obično ne garantira previsok plafon. Tako da je ovdje sve još moguće, pa i da gledamo višegodišnje pokušaje pozicioniranja za sljedeći korak.

JEREMY LIN 54 IOR

Iako je odigrao samo 36 utakmica lani, Lin je u njima igrao najbolju košarku u životu. Točnije, igrao je kao u onoj epizodi u New Yorku kada je bio dio sličnog sistema i kada ga je također trenirao Kenny Atkinson. Poveznice nije teško naći – iznadprosječna potrošnja i potpuna sloboda kreacije u slash & kick igri u stanju su od Lina izvući puno više od prosječnog učinka na poziciji. To što je čovjek sposoban biti učinkovit u sistemu izgrađenom oko njega i u kojem je cijela svrha raširiti dovoljno sredinu da bi je on mogao napadati možda nije nikakvo revolucionarno oružje, ali je svakako ohrabrujuće za šanse Netsa u nastojanju da dođu do 30 pobjeda. Tako da je ključno da Lin ostane u komadu. S njim na parketu lani su ostvarili 14-22, što bi preneseno na 82 utakmice iznosilo 32-50. Dakle, daleko od toga da je Lin gospodar svemira, ali kao dovoljno kompetentan play može učiniti svoju momčad respektabilnom. Pogotovo je ta razlika između igre s njim i bez njega izražena kada su ti rezerve igrači poput Whiteheada i Dinwiddiea koji su u suštini G-liga talenti.

D'ANGELO RUSSELL 49 IOR

Čak i ako ne napravi značajniji iskorak, Russell bi standardnom progresijom za igrača treće godine trebao biti drugi najbolji košarkaš Netsa. Ako izbjegne značajnije ozljede i pronađe način kako igrati s i bez Lina, vjerojatno će na kraju sezone biti najkorisniji igrač kojega uopće imaju. A može se popraviti na toliko frontova. Šuterski iskorak bi mogao doći iz viška spot-up situacija u kojima je lani imao elitan učinak (45% na asistiranim tricama iz kornera), iako ih je bilo relativno malo naspram pokušaja iz driblinga. Nije Russell loš ni u njima, posebice kada krene na ulaz pa se digne s poludistance, međutim od franšiznog igrača se očekuje da kreira još veći postotak svojih šuteva nego je to on radio i istovremeno drži vrhunske postotke realizacije. Russell takav plafon nema, njegove fizikalije i atleticizam ne omogućuju mu takvu potrošnju, ali ima potrebne vještine i s pravim playom uz sebe u jednom scenariju, odnosno s rasnim strijelcem na boku koji može trošiti gomilu posjeda u drugom, mogao bi bez problema biti učinkovitiji kreator i šuter. Netsi će nesumnjivo pokušati ove sezone vidjeti krije li se u njemu  više od onoga što je pokazao u prve dvije sezone, ali čak i ako njihova potraga ne rezultira ničim novim, u Russellu imaju dugoročno sjajnog strijelca i člana jezgre. Samo, jebiga, gotovo sigurno nemaju Hardena broj dva.

ISAIAH WHITEHEAD 9 IOR

Whitehead je lani bio preko glave u roli ozbiljnog rotacijskog igrača, čak i povremenog startera. Netsi su dali šansu odličnom NCAA revolverašu, nadali su se da će možda nabasati barem na potencijalnog budućeg back-up playa, međutim problemi sa šutom vjerojatno će ga koštati značajnijeg iskoraka. Solidan defanzivno i sposoban ganjati obje bekovske pozicije, Whitehead ima predispozicije na jednoj strani parketa, ali česte upitne odluke s loptom i spomenuti problemi sa šutom ipak strše iznad svega drugoga. Paradoksalno, Whitehead je najgori bio u kreiranju šuta samom sebi, što mu je na papiru trebao biti najlakši dio prilagodbe obzirom da je u NCAA navikao nositi napad 1 na 5 igrom. NBA protivnici ipak su ga spustili na zemlju i sada je na njemu da pronađe nekakvu rolu u napadu ako misli trajati duže od par sezona.

SPENCER DINWIDDIE 14 IOR

Nema garantirani ugovor i obzirom na to te gužvu na vanjskim pozicijama, mogao bi biti višak na kraju trening kampa. A mogao bi se i ugurati na račun nekoga poput Whiteheada i Kilpatricka jer ima zanimljiviji plafon. Dinwiddie je epizodu u Netsima odradio puno bolje od one u Detroitu, a glavni razlog za to ležao je u pronađenom skok-šutu. Već od prije solidan hakler sposoban ulaziti u sredinu i bacati povratne, a uz to i fizikalijama izuzetno zanimljiv defanzivno jer može braniti od 1 do 3, Dinwiddie ovisi o tom šutu iz vana – nastavi li ga spremati solidnim postotcima u njemu se krije NBA igrač.

SEAN KILPATRICK 20 IOR

Od svih rubnih NBA bekova koje su Netsi testirali Kilpatrick je vjerojatno imao najviše momenata za pamćenje. Međutim, od toga teško da će imati prevelike koristi jer je jedini od njih koji je dosegao svoj plafon. Obzirom da je u pitanju tip igrača koji šutira samo kada ima loptu u rukama, Kilpatrick nema potencijal back-up playa, a ujedno nema ni potreban atleticizam i fizikalije da bi igrao značajnije minute na bokovima. Dakle, morao bi biti JJ Redick da opravda ulaganja bilo kakvog tipa. A to nije jer je tek solidan spot-up šuter. Možda mu je plus što može ubaciti i iz driblinga, međutim ni tu mu postotci nisu sjajni. Kada mu se zalomi večer ubacit će preko kvote, uglavnom neće, ali već mu je 28 godina i ne bi bilo čudo da mu ovo bude zadnja NBA sezona nakon koje će nastaviti trpati negdje u Kini ili Europi.

ALLEN CRABBE 38 IOR

Iako defanzivno Crabbe nema visok plafon i teško da je dugoročno rješenje na boku, pogotovo ako će morati odraditi gomilu minuta na trojki, Netsi su presretni što ga dodaju na roster. Momčad koja je lani pucala gomilu trica i pri tome ih gomilu promašila ovaj put računa na bolje postotke, a dobar dio iskoraka temelje na Crabbeovoj preciznosti. Bez obzira što mu se može prigovoriti da zbog male potrošnje nije toliko bitan, Crabbe je snajper koji uredno trice stavlja s preko 40%, a uz to je i pouzdan šuter nakon istrčavanja iz bloka. U Portlandu je uglavnom zabijao iz spot-upa kao ispušni ventil, ali Netsi bi ga mogli malo više uključiti u akciju kroz blokove, što bi moglo rezultirati sezonom karijere. Crabbe nije dribler i ako misli ostati na parketu upravo će kretanje bez lopte biti ključno.

JOE HARRIS 9 IOR

Teško je reći da li se u Harrisu krije dugoročno koristan NBA igrač, ali nema spora kako su Netsi lani čak i nakon odlaska Bogdanovića imali igrača koji može odraditi rolu šuterskog specijalista. Harris nema haklerske kvalitete Bogdanovića, međutim obzirom da ih Bogdanović ionako ne može previše koristiti u NBA, pitanje je da li je to uopće važno. Ono što Harris ima su solidne fizikalije i upornost u probijanju kroz blokove u potrazi za otvorenim šutom, a onda i sposobnost da ga spremi. Njegove lanjske brojke u catch & shoot situacijama identične su onima Bogdanovića, tako da su Netsi manje-više mogli vrtiti iste akcije jednom kada su veterana poslali u Washington. Iako će ove sezone biti manje prilike za boravak na parketu, kad dođe red na Harrisa, barem znaju što treba raditi.

CARIS LEVERT 39 IOR

I dok Crabbe donosi šutersku kvalitetu u napad, LeVertova rola bit će puno kompleksnija. On bi u velikom brojku postava trebao biti taj drugi playmaker koji će davati ritam napadu i koji bi slash & kick igrom stavljao pritisak na obrane. Uz to, morat će odraditi svoje i šuterski, ali i u obrani jer ga čeka dosta situacija u kojima će biti najbolji atleta na bokovima. Dosta teška situacija za momka koji će igrati prvu pravu sezonu, uz nadu da su ozljede prošlost. Ako ostane u komadu, ovaj razigravački dio priče ne bi trebao biti problem, ali o o tome hoće li biti dio buduće jezgre odlučivat će ovaj 3&D učinak koji je trenutno pod popriličnim upitnikom.

DEMARRE CARROLL 39 IOR

S dodatnim vremenom za oporavak Carroll bi mogao biti od koristi ne samo kao smallball četvorka, već i na boku gdje još uvijek može odraditi pristojnu 3&D rolu, a uz to ima iskustvo igranja u sličnom pokretnom napadu u Atlanti te zna koliko je bitno ne daviti loptu u situacijama kada nemaš otvoreni šut. Iskustvo i vještine mogle bi ga učiniti bitnim dijelom rotacije, pitanje je samo hoće li ipak biti dovoljno minuta za značajniji učinak obzirom da Netsi ipak moraju dati šansu ovim mlađim igračima. U svakom slučaju trebao bi biti solidna zakrpa dok god je zdrav.

RONDAE HOLLIS-JEFFERSON 43 IOR

RHJ se preporodio prebacivanjem na četvorku gdje njegov šut i dalje predstavlja problem, ali gdje njegova sposobnost da napadne sredinu driblingom, poprilično skromna za bočnog igrača, odjednom postaje plus. Iako ne širi reket, kao dodatni slash & kick igrač stavlja kakav-takav pritisak na obranu i pomaže napadu. Defanzivno pak RHJ je ključni igrač Netsa, njegova sposobnost da brani na lopti, kroz blok i u postu, za njihovu obranu jednako je važna kao i slasherska kvaliteta Lina u napadu.

TREVOR BOOKER 38 IOR

Odličan skakač i čvrst defanzivac poput Bookera lani je možda igrao malo previše minuta, a ove sezone bi trebao pasti na prikladniju smetlarsku rolu, što će definitivno pomoći napadu gdje, osim u skupljanju odbijanaca i povremenom pick & rollu, nije bio od previše koristi, ponajviše jer nikako da zabije dovoljno onih šuteva s poludistance i trice koje uzima. Nije isključeno da vidi i nešto minuta na petici u određenim matchupovima iako manjak blokerskih kvaliteta vjerojatno znači da će Netsi u tim kombinacijama držati reket dodatno otvorenim. Opet, obzirom na ostale opcije, nije da može biti puno gori.

QUINCY ACY 21 IOR

Uostalom, nešto slično Netsi su već napravili s Acyem koji se već pomirio s tim da mora igrati centra usprkos manjku centimetara. Iako je još i manji od Bookera za poziciju, Acy je fajter i solidan atleta koji će pokretljivošću odraditi nešto defanzivno, a uz to uporno radi na šutu za tricu što je u lanjskoj epizodi s Netsima konačno počelo davati povrat – u tih 30-ak utakmica koje je odigrao bio je jedina pouzdana pick & pop meta uz Lopeza. Svoju kvotu minuta dakle može odraditi, ako treba na obje pozicije.

TIMOFEY MOZGOV 24 IOR

Njegovi dani kao ozbiljne prijetnje u sredini su prošlost, tako da ne iznenađuje to što se isključivo posvetio treniranju šuta za tri. Iako nije igrač meke ruke kao što su to bili Gasol i Lopez koji su se preko noći pretvorili u stretch visoke, Mozgov je svojevremeno znao potezati iz vana i nije isključeno da će barem na ovaj način Netsi uspijeti nešto izvući od njega, gurajući ga u korner ili u povremeni pick & pop, dok će u obrani biti parkiran u sredini. Light Lopez.

JARRET ALLEN 12 IOR

U ovoj konkurenciji visokih Allen bi od prvog dana zahvaljujući mladosti i pokretljivosti trebao biti najopasniji pick & roll igrač. Pitanje je koliko će mu trebati da pohvata sve što treba raditi u NBA ritmu, koliko čvrsto treba postaviti blok i koliko eksplozivno se treba otvoriti, a pogotovo je upitno kako će doći do zraka u ovim trkačkim uvjetima koje sistem Netsa dodatno naglašava. Međutim, potencijal svakako postoji, a Allen ima čak i post-up kvaliteta iako čisto sumnjam da će Netsi uopće pokušavati spustiti mu loptu u sredinu da vide krije li se u njemu novi Andrew Bynum. Više će ih zanimati mogu li i njega pretvoriti barem u šutera s vrha reketa. Defanzivno pak svojim fizikalijama i atleticizmom Allen definitivno ima kvalitete za startnu NBA peticu, tako da i nije toliko bitno kakav će biti u napadu dok god igra obranu. Iako od rookie centra ne treba očekivati previše, bude li držao svoje u skoku, dovoljno dobro čuvao obruč i pokazao da može tu i tamo izaći na perimetar, uz neizbježno rolanje nakon picka u napadu, a sve su to stvari koje djeluju dugoročno ostvarive obzirom na talente mu, Allen će zadovoljiti i opravdati očekivanja. U svakom slučaju, put mu je potpuno otvoren da u draft generaciji bez previše kvalitete na visokim pozicijama pokaže kako ima najveći plafon od svih izabranih.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (3) Trackbacks (0)
  1. Stvarno duboke analize, užitak za čitati i pripremati se lagano za novu sezonu. Koliko često planiraš najave ostalih ekipa objavljivati? Svakih par dana kao do sad?

  2. Potencijalno zanimljivu ekipicu slažu ovi netsi i dobre stvari rade u zadnju godinu dana. I da, opet dobar tekst 🙂 Koja će tu biti startna petorka, Lin Russell Crabbe (ili LeVert) RHJ i Mozgov?

  3. Evo kaže hooters.hr da se Brooklyn pojačava na centarskim pozicijama, dogovaraju se sa Sullingerom.


Leave a comment

Trackbacks are disabled.