ISPOD OBRUČA fullcourt press – basketball lunatics inc.

31Aug/172

CHARLOTTE HORNETS

Hoće li nakon godine pauze Hornetsi nazad u doigravanje ili će stvari opet krenuti u toliko lošem smjeru da će se poljuljati stolice Cliffordu i Chou kao autorima ovog projekta?

Nakon što su godinu ranije ispali od Heata u prvoj rundi playoffa, pruživši sjajne partije usprkos ogromnim problemima s ozljedama, Hornetsi su izgledali kao momčad koja bi trebala zadržati status uspješne. Bili su jedna od rijetkih momčadi u ligi koja je završila s top 10 učinkom u oba smjera, a sve to usprkos igranju bez Kidd-Gilchrista. Dapače, pokazat će se uskoro da je njegovo propuštanje skoro cijele sezone na kraju bio svojevrsni blagoslov jer su barem mogli na parket poslati dovoljno šutera.

Očekivao se tako svojevrsni nastavak ove priče, međutim gubitak klupe, na kojoj su ostali su bez sjajnog Lina i Jeffersonovih poena u postu, kao i zamjena u startnoj petorci šutera poput Courtneya Leea s bacačem cigli poput Kidd-Gilchrista, unazadili su ih više nego se itko nadao.

Uz to su imali ogromne probleme s ozljedama, posebice na petici te su krvarili s učinkom na toj poziciji kad god nisu mogli računati na Codya Zellera, što je bilo prečesto – u 20 utakmica koje je propustio ostvarili su nevjerojatnih 3-17 što nije slučajno (dovoljno je sjetiti se načina na koji ih je nadigrao čak i Boban Marjanović razbivši Hawesa). Uostalom, tu se krije i razlog zašto su prvom prilikom ovog ljeta doveli Dwighta Howarda, iako su sličan potez mogli napraviti i par godina ranije, kada je postalo jasno da Dwight nema budućnost u Houstonu i kada su ga Rocketsi nudili uokolo. Njihov interes tada je ipak bio usmjeren u smjeru dovođenja igrača za na bok te su resurse usmjerili u trade koji im je doveo Courtneya Leea.

Uglavnom, manjak produkcije na petici pokazao se prevelikim problemom da ga prebrode, pogotovo u situaciji gdje ni mnoge druge stvari nisu štimale. Osim što nije bilo Zellera, nisu mogli računati ni na Hibberta kao zamjenu, pa su prečesto posezali za postavama s Williamsom i Kaminskim kao dvojcem u sredini koje jednostavno nisu mogle defanzivno parirati nikome.

Očiti problem je bila i podjela minuta na bokovima gdje su povratkom Kidd-Gilchrista odlučili Batuma prešaltati na poziciju dvojke. Iako je Batum odradio svoju standardnu sezonu, manjak šuterskih oružja u udarnoj postavi otežavao je prostor i njemu i Walkeru za kreaciju kroz 1-5 pick & roll, osnovnu akciju ove momčadi. Jasno, tu je također bilo bolno očito koliko im nedostaje Zeller kao najbolji screen/roll visoki kojega imaju. U biti, možda je bolje reći jedini obzirom da su Kaminsky i Hawes bili isključivo pick & pop igrači, dok je Hibbert bio više za pick & crawl "akciju".

A ono što im je definitivno zabilo kolac u srce i oduzelo im svaku nadu da se mogu boriti za doigravanje bila je očajna produkcija klupe. Cho je napravio nekoliko katastrofalnih poteza, prije svega angažmanom Sessionsa kao zamjene za Lina. Od jednog od boljih šestih igrača u ligi, sposobnog jednako dobro trpati i s loptom u rukama i u off the ball ulozi, spali su na kretora koji nikada nije mogao zabiti skok-šut, a uz to je sada već bio u fazi raspadanja te je imao muku čak i realizirati polaganje u tranziciji.

Uz to, trade za Bellinelia kojega su odradili tijekom drafta baš se i nije isplatio jer, koliko god Clifford pokušavao ukrasti poneku završnicu s njim na parketu umjesto Kidd-Gilchrista, Marco nije bio Courtney Lee. Njegova katastrofalna obrana otežavala je Hornetsima ikakve pokušaje da se obrane, a možete misliti na što su nalikovali momenti u kojima je vanjskoj liniji Walker-Bellineli leđa čuvao netko poput Hibberta ili Kaminskog.

Sve ovo skupa objašnjava zašto su Hornetsi bili jedna od najgorih momčadi lige u clutchu, što se dodatno manifestiralo na njihovom scoreu koji je bio čak 6 pobjeda manji od očekivanoga na osnovu učinka. Nije stvar bila u napadu koji je u tim trenutcima uglavnom imao dovoljno šutera oko Walkera da bude podmazan, već u nesposobnosti da igraju obranu - samo su Lakersi imali gori učinak u clutchu defanzivno.

Također, moramo posebno istaknuti i odluku da potpišu Hibberta kao zamjenu za Jeffersona, još jedan flop Choa koji ih je naknadno poprilično skupo koštao. Pokušali su kroz sezonu popraviti stvari dovođenjem Plumleea, ali su im Bucksi uvalili polomljenog igrača, tako da nije ostalo ništa nego potpisati predaju, najvećim dijelom na račun loših odluka uprave koja nikako da pogodi s izborom sporednih igrača.

Srećom, uprava je ovo ljeto povukla nešto bolje poteze. Doduše, Cho i dalje nikako da shvati koliko je bitno imati barem prosječnog back-up playa i, obzirom koliko je takve lako naći, začuđuje njegova odluka da angažira igrača bez šuta poput Carter-Williamsa. Kao da pomisao o partnerstvu njega i Kidd-Gilchrista nije zastrašujuća sama po sebi, Hornetsi su kao osigurač doveli Julyana Stonea iako se također radi o playu bez šuta (bit će na rosteru Hornetsa kako je otkup ugovora s talijanskim klubom dogovoren).

Ovakva neozbiljnost koja podsjeća na probleme koje jedan Grunfeld ima dok traži rotacijske igrače u Washingtonu (a nikada nije dobro kada vam se potezi mogu usporediti s onima Grunfelda) opet ih dovodi u situaciju da ovise o Walkerovom zdravlju, a uz to će i ove sezone morati jahati Batuma i Lamba kao kreatore više nego bi trebalo. Plus, sve ovo stavlja dodatan teret na rookiea Monka jer će doslovno trebati od njega ozbiljnu produkciju, minimalno u rangu onoga što je Jamal Murray lani pružao za Nuggetse, kako bi zakrpali nekako rotaciju na vanjskim pozicijama.

Međutim, dovođenjem Howarda riješen je barem problem opcija na petici. Ne budu li baš imali tako lošu sreću da su im i Dwight i Cody istovremeno izvan parketa, Hornetsi bi od momčadi s ispodprosječnom produkcijom s pozicije trebali postati momčad s jednim od najboljih učinaka na petici (po IOR-u samo Heat i Pistonsi imat će bolje minute na petici tijekom 48 minuta na Istoku). Kao što smo već isticali, ovo je pozicija na kojoj u današnjoj NBA ne možeš napraviti prevagu, ali itekako je bitno da nemaš ispodprosječne igrače baš zato jer je danas tako lako naći par visokih koji će odraditi solidan posao u sredini obzirom na specijaliziranost role koja se manje-više svodi na pick & roll u napadu i čuvanje reketa u obrani.

Time su riješili jedan problem, a onaj drugi najveći, klupu, baš i nisu. Već smo spomenuli problematičan odabir rezervnih playmakera, kao i još veći teret koji pada na rookiea Malika Monka koji im je upao u naručje u prvoj rundi. Iako je Monk projiciran kao solidan strijelac od prvog dana, s njim bi se mogao ponoviti dobar dio problema koje su imali s Bellineliem kada bi zaigrali s tri vanjska kreatora, odnosno kada bi Kidd-Gilchrista sjeli na klupu. Ako ga i neće koristiti u ulozi drugog beka u više od par skromnih šihti, nije isključeno da će mu morati pronaći poneku minutu kao back-up playu, što mu dodatno komplicira NBA premijeru jer Monk baš i nije iskazivao sposobnost da bude kreator za druge. Opet, ima dribling i očito zna napadati kroz pickove, tako da teško da može biti gore rješenje od Carter-Williamsa ili Stonea. Ono što bi ga pak moglo gurnuti na dno rotacije je obrana jer sumnjam da će Clifford u sezoni u kojoj treba loviti rezultat previše vjerovati rookieu koji ne igra obranu, pogotovo na poziciji jedinice koja je jedina na kojoj sistem Hornetsa zahtijeva igrača sposobnog odraditi presing.

Čak i da ove sezone Clifford poželi malo češće koristiti Kidd-Gilchrista u ulozi smallball četvorke, jednostavno nemaju idealno rješenje u rangu Lina ili Leea u ranijim sezonama za uskočiti u dodatno mjesto na boku. Kao što smo već rekli, sve i da Monk nadmaši očekivanja i pokaže netipičnu konstantu u napadu za rookiea, igra u obrani vjerojatno će ga držati podalje od clutch minuta. Postoji jedan druga mogućnost, da Jeremy Lamb konačno početi zabijati trice (od dolaska u Hornetse je ispod 30%) i igrati obranu duže od par posjeda, čime bi dobili smallball postavu za završnice, a možda i više smallballa tijekom utakmice. Šanse da se ovo dogodi vjerojatno su i manje od toga da Monk konkurira za rookiea godine.

To ih manje-više osuđuje na jahanje Kidd-Gilchrista na boku, od čijeg šuterskog iskoraka su valjda do sada odustali (lani ubacio 1 od 9 trica). Obzirom da je Marvin Williams pouzdana stretch četvorka i da u Zelleru imaju centra sposobnog raditi pritisak na obranu kretanjem, u idealnim postavama mogu su švercati s ovakvim drvenim tipom krila, međutim ipak postoje granice do kojih napadački možeš doći s vanjskim igračem koji do poena dolazi isključivo ili kroz tranziciju ili cutovima iza leđa obrane.

Ništa od ovoga dakle nije idealno, ali trebalo bi biti dovoljno za izdržati i ugurati se u doigravanje. Pogotovo ako će uz Williamsa svoju kvotu trica ubaciti i Kaminsky koji se lani potvrdio kao solidna stretch opcija. Obrambeno nema ulogu u ligi te je spor i za centra, kamoli četvorku, ali dok god neće morati igrati važne minute, što je lani često bio slučaj zbog manjka dubine na poziciji petice, trebao bi biti solidan dio rotacije kao back-up za 15-ak minuta.

Tako da, iako se može govoriti o tome da su za ovaj novac mogli složiti i bolji roster, a podsjetimo se da Jordan za ovaj prosječan roster troši jedanaesti najveći salary cap u ligi, stoji kako su se Hornetsi barem donekle oporavili od lanjskih udaraca.

Obrambeno bi trebali opet završiti iznad prosjeka zbog svih ulaganja u dužinu, a napadački će valjda nekako zadržati prosječnost ako dovoljno dobro izbalansiraju minute Kidd-Gilchristu i Howardu. Clifford je definitivno Van Gundyev učenik, vidljivo je to po čvrstim obrambenim principima u kojima ništa nije važnije od zaštite reketa i tranzicijske obrane, a isto tako čovjek pokušava imati momčad koja će potegnuti dovoljan broj trica. Upravo micanje Marvina Williamsa na četvorku praktički je otvorilo vrata ovoj generaciji da bude nešto više od epizode, problem je eto samo u tome što su na jednoj od dvije bočne pozicije malo previše uložili u obranu, a premalo u šut i kreaciju.

Uz korištenje Kidd-Gilchrista i primjenu smallballa, bit će zanimljivo pratiti i kako Clifford misli podijeliti minute između Howarda i Zellera jer obojica definitivno mogu biti na parketu više od po 24. Tako da nije isključeno kako će i postave s dva centra ponovno postati sastavni dio plana Hornetsa, što ne mora značiti da će biti uspješne. Clifford je valjda kroz ovih par sezona vidio dovoljno i zna kakav je utjecaj visokog šutera pa iako nekakva postava Walker-Monk-Batum-Zeller-Howard teorijski može gurati, takvim eksperimentima bi ipak trebalo ograničiti minutažu, prvenstveno jer time ruše učinak Marvina Williamsa koji bi se tu i tamo morao šaltati na trojku. Postava Kemba-Batum-Marvin-Zeller-Howard vjerojatno garantira čvrstu obranu, ali zasigurno ne tako dobru da bi mogla sakriti sve probleme u napadu.

Samo, jebiga, običaj je da nekako nađeš minute za 5 najboljih igrača istovremeno, a Zeller je definitivno top 5 na ovom rosteru. Ne nametnu li se Lamb ili Monk kao dostojni partneri Walkeru, kada budu micali Kidd-Gilchrista s parketa u završnicama mogli bi igrati sa Zellerom kao četvorkom, što je praktički prelijevanje iz šupljeg u prazno. Zadnji put je Zeller četvorku u većoj mjeri igrao još dok je u klubu bio Biyombo, dakle prije tri sezone, bila je to druga Cliffordova sezona u klubu i napadački su bili apsolutna katastrofa. Bio je to početak kraja Ala Jeffersona, ali svejedno, bilo u paru s njim ili Biyombom, Zeller je uglavnom bio beskoristan kao drugi čovjek koji se mota po reketu i uglavnom smeta. Vratiti se na takve razine, nakon što si dvije godine koliko-toliko uspijevao funkcionirati zahvaljujući stretch i smallball formacijama, bio bi stvarno granično blesavo.

Obzirom na stanje Istoka, ovo talenta što su okupili, pa čak i da ga ne stave u idealan kontekst, trebalo bi biti dovoljno za odvesti ih među osam, ali tu vjerojatno i staje njihov plafon. Dapače, obzirom na manjak šuterskog potencijala najboljih postava, općenit manjak fleksibilnosti, a posebice obzirom na slabašnu klupu s koje neće imati dovoljno podrške, a koja uz to teško može zakrpati probleme s ozljedama na nekoj drugoj poziciji osim centarske, nije isključeno da ih čeka još jedna mučna sezona borbe za plasman među osam.

KEMBA WALKER 90 IOR

Nakon sezone karijere u kojoj nije dobio all-star poziv, Kemba je lani čak odradio i bolju godinu. Iako se to nije osjetilo na rezultatima zbog svih problema koje smo naveli, Kemba je istovremeno povećao i potrošnju i učinkovitost te ovaj put stvarno ne bi bilo fer da nije izabran među 12 najboljih igrača Istoka. Njegov iskorak vezan je uz to što je, poput Lowrya prije njega, potpuno prigrlio tricu te ih je ispalio i pogodio najviše u karijeri, a onaj najfascinantniji detalj je što je to napravio s daleko najboljim postotcima šuta (40%). Uz to što je fenomenalan šuter iz driblinga koji bez problema kažnjava prostor koji mu obrana ostavlja (gađa s vrlo dobrih 43% i duge dvice koje kod Clifforda nisu zabranjene, dapače, ako je šut otvoren preporuka je uzeti ga), Walker je lani bio čovjek koji je finiširao najviše pick & roll akcija u ligi (više čak i od Wesbtrooka) i to usprkos tome što su Hornetsi itekako voljeli stavljati Batuma i Lamba u pick & roll kako bi Kemba tu i tamo napadao iz spot-upa. A nije zgorega spomenuti ni kako je catch & shoot situacije rješavao s 48% za tricu. Uglavnom, da igra u Clevelandu uz LeBrona ili u Bostonu za Stevensa, danas bi imao svoje tenisice i slavili bi ga kao boljega igrača nego što je ili bi ga barem smatrali MVP kandidatom. Umjesto toga, jedan od najboljih haklera generacije usprkos svemu i dalje ostaje svojevrsna nepoznanica.

MICHAEL CARTER-WILLIAMS 19 IOR

Kako je ovaj momak nestao s radara to je strašno. MCW više nema ni ono malo kvalitete koja se skrivala u defanzivnom potencijalu i sposobnosti da napad održava živim slash & kick igrom i tranzicijom. Što zbog ozljeda, što zbog potpuno uništenog samopouzdanja, nekadašnji rookie godine je, umjesto da pronađe mjesto u ligi, danas granično neupotrebljiv i ovo mu je vjerojatno zadnja šansa. Ako se ne vrati na razinu iz prve dvije sezone barem po pitanju finiširanja na obruču i iznuđivanja slobodnih, a možda neće ako mu je atleticizam nepovratno nestao nakon gomile ozljeda, Hornetsi će vrlo brzo shvatiti da ga jednostavno ne mogu držati na parketu.

JULYAN STONE 15 IOR

Stone je praktički isti igrač kao MCW, ne može ubaciti tricu ni slučajno, stoga ako nije u stanju redovito napadati sredinu, finiširati, tražiti kontakt i bacati povratne, također i tu i tamo ukrasti loptu i zabiti lagani poen kroz tranziciju, nema što tražiti u ozbiljnoj rotaciji. U ljetnoj ligi i Italiji dokazao je visoki IQ i nema sumnje kako čovjek zna voditi momčad, ali na ovoj razini to ipak ne možeš raditi ako ne možeš zabiti.

MALIK MONK 21 IOR

Dosta skromna projekcija bazirana je prije svega na maloj minutaži, teško je vjerovati da će Clifford dati preveliko povjerenje momku koji bi u rookie sezoni trebao biti potpuna rupa u obrani. Opet, ako Monk uspije zabijati tricu iz driblinga s blizu 40%, a pogotovo ako uspije odraditi i poneku minutu kao playmaker, bez problema bi trebao i nadmašiti projekciju i natjerati Clifforda da ga drži na parketu.

JEREMY LAMB 35 IOR

Kako nemaju playa, Hornetsi su lani dobar dio kreacije prebacili na Lamba koji je čak dobio priliku dosta kreirati iz driblinga, ali i kroz pick & roll. Kako nije playmaker, Lamb je uglavnom te posjede koristio ili da se sjuri na obruč i pokuša nešto napraviti u sredini (u čemu je bio više nego solidan) ili da se digne s poludistance i ispali omraženu dugu dvicu (tu je bio solidan s 40%). Naravno da nije idealan kao kreator, ali može pomoći, barem u ovakvoj situaciji u kojoj nema poštenih playmakera. Da ih Hornetsi imaju, Lambovi problemi sa šutom za tri i koncentracijom u obrani vjerojatno bi ga koštali minuta jer čovjek jednostavno nema one potrebne kvalitete za igrati sporednu rolu. A kako je i kao kreator nekvalificiran, jasno je da ovdje Clifford pokušava izmisliti toplu vodu jer mu GM nikako nije u stanju pronaći zamjenu za Lina koji je bio idealan šesti igrač za ono što Hornetsi pokušavaju igrati.

DWAYNE BACON 10 IOR

Rookie je sličan profil Lambu, igrač koji zna napadati s loptom, ali nije dovoljno dobar da to ikada odrađuje u NBA u ozbiljnim minutama, istovremeno ispodprosječan prospekt u 3&D okvirima. Neće mu biti lako pronaći rolu u ligi.

TREVEON GRAHAM 6 IOR

Za razliku od ove dvojice ispred, Graham je pak klasični 3&D projekt koji ima šut i fizikalije NBA igrača, ali i upitan atleticizam za igrati obranu na bokovima. Ne uspije li pod Cliffordom istesati ovu obrambenu stranu priče, teško da će dobiti previše prilike spremati otvorene trice, što je manje-više jedina NBA vještina koju trenutno ima.

NICOLAS BATUM 66 IOR

Iako je njen veći dio igrao izvan pozicije, Batum je odigrao Batumovsku sezonu. Malo od svega, ničega previše. Ono što je primjetno je kako mu se s vremenom, a posebice sada kada više igra ulogu beka, povećavaju odgovornosti u kreaciji i potrošnji, a smanjuje all-round učinak, posebice defanzivno. Nekadašnji realizator iz spot-upa i ozbiljan defanzivac kojem je sposobnost da vrti sekundarne akcije bila bonus tako je danas prvenstveno kreator, često čak i primarni obzirom na spomenuti manjak playmakera na klupi. Što nužno i nije neka dobra vijest za Hornetse jer njegovi učinci, posebice u pick & rollu, poprilično su skromni.

MICHAEL KIDD-GILCHRIST 51 IOR

S 24 godine na leđima i 5 sezona profesionalnog iskustva, za njega možemo reći kako je očito da nikada neće postati šuter. S tim se da živjeti, ni prvi ni zadnji nerealizirani potencijal, međutim puno veći problem postaje ako će česte ozljede početi ostavljati traga na njegovom defanzivnom učinku. Iako nema spora da je i dalje kvalitetan 1 na 1 stoper, imao je već lani problema s branjenjem perimetra i vjerojatno je pitanje trenutka kada će se sve više okretati roli smallball četvorke gdje može više koristiti fizikalijama.

JOHNNY O'BRYANT 5 IOR

Prolaznik koji je nekoć bio zanimljiv zbog potencijala u ulozi stretch četvorke. Kako se pokazalo da ipak nije takav atleta da igra obranu na ovoj razini, uz to ima prosječne fizikalije, a nije ni približno dobar šuter, O'Bryant je danas tek peti visoki kakvih uokolo ima na bacanje i kojem je jedina vrijednost ta što može uskočiti na obje pozicije jer je dovoljno snažan da igra rolu petice protiv back-up centara.

MARVIN WILLIAMS 57 IOR

Kada su ga potpisali prije tri sezone, malo tko je pretpostavljao da će Williams postati jedan od glavnih oslonaca Hornetsa. Pogotovo nakon loše prve sezone u kojoj Clifford još uvijek nije bio spreman zaigrati s njim na četvorci većinu vremena, prvenstveno jer kombinacija Jefferson-Williams nije bila u stanju braniti reket. Međutim, iduće sezone kada su Big Ala ozljede pretvorile u nebitnog igrača i kada su konačno više vremena zajedno dobili Williams i Zeller kao 4-5 kombinacija, Hornetsi su se preporodili i u napadu i u obrani. Ova zadnja sezona nije bila toliko uspješna zbog već opjevanih razloga, ali Williams je manje-više odradio svoje, odigravši tako vjerojatno drugu najbolju godinu karijere odmah nakon najbolje što je dobar znak. Iako nije šutirao tricu s 40%, svojim prisustvom na parketu pomogao je održati koliko-dobar raspored i razvući obrane, a uz to je igrao i solidnu zonsku obranu te pomogao u skoku koliko je mogao. Nije loše za čovjeka koji je nekada smatran ogromnim razočaranjem i kojega je okretanje lige smallballu preporodilo jer mu je omogućilo da se pronađe u idealnoj roli.

FRANK KAMINSKY 30 IOR

Frank The Tank taman je dovoljno dobar šuter s perimetra da bude koristan dio rotacije, pogotovo na ovom rosteru kojemu kronično nedostaje šutera. Defanzivno je rupa kako god okrenuli tako da je svejedno koju poziciju igra jer niti ima skočnost za čuvati reket niti pokretljivost za zatvarati šutere. Clifford ga može koristiti i kao stretch četvorku i stretch peticu, u biti stretch visokog. Dovoljno inteligentan da zna svoje limite, Kaminsky samo treba konačno početi pogađati tricu s više od 33% da bi zacementirao svoje mjesto na rosteru, barem dok Hornetsima u krilo ne padne bolje rješenje.

CODY ZELLER 54 IOR

S tim da dobar dio minuta koje je Kaminsky lani imao na raspolaganju kao back-up centar ove godine jednostavno neće biti dostupne. To bi trebalo garantirani da će momčad barem defanzivno tijekom 48 minuta imati kičmu. Zeller je s vremenom sazrio u izuzetno korisnog igrača, maksimiziravši potencijal. U napadu je tako postao koristan moderni NBA centar koji se sjajno otvara nakon bloka i radi ogroman pritisak na obranu rolanjem i napadanjem obruča. Uz to je i odličan u sekundarnoj akciji kada treba pravovremno utrčati ili uhvatiti skok u napadu. Obrambeno pak može odraditi svaki posao u branjenju pick & rolla jer je dovoljno agilan, što je ogroman plus, tako da je Clifford naučio živjeti s njim u srcu obrane iako nema dovoljno mase da drži reket i obruč pod kontrolom kako to zna Howard. Doduše, ozljede su ga počele načimati i pitanje je koliko još može održati ovu razinu atleticizma (bijela visoka braća kao da se lakše pretvore u beskorisno drvo od tamnopute), a obzirom da je upravo počeo odrađivati novi ugovor, Hornetsi se nadaju da će moći računati na njega kao dio jezgre još neko vrijeme.

DWIGHT HOWARD 76 IOR

Ovo bi trebala konačno biti jedna priča sa sretnim završetko za Howarda koji od Orlanda luta po ligi i ispucava gostoprimstva prije nego kasnije. Nakon Lakersa, Rocketsa i Hawksa, gdje je redom napustio svlačionicu s gorčinom, ostavivši iza sebe tek poneki zaostali prdac, možda je konačno pronašao mjesto koje može zvati domom. U svim ovim prethodnim stanicama vrlo brzo bi se narativ urušio na očekivanjima, kao da su i Dwight i klub očekivali od njega nešto više nego što danas može pružiti. Ova situacija izgleda kao brak penzionera, u koji obje strane ulaze svjesne što mogu dobiti. Neće tu biti vatrenog seksa u ludim pozama, ali ručak skuhan na vrijeme i dogovorene šihte pred televizirom su gotovo pa garantirane. Ta solidnost koju Dwight još uvijek može pružiti u skoku i zaštiti obruča, a i u napadu ako od njega ne očekujete više od toga da zakucava zicere, konačno bi trebali biti dovoljni. A možda i neće ako Dwight iz nekog razloga i dalje vjeruje da svaki napad mora ići kroz njega. Ili da mora početi šutirati trice.

Posted by Gee_Spot

Filed under: bball Leave a comment
Comments (2) Trackbacks (0)
  1. Sudeći po likovnoj opremi tekstova, album sa samoljepivim sličicama iz 90-tih je u odličnom stanju.

  2. Neće tu biti vatrenog seksa u ludim pozama, ali ručak skuhan na vrijeme i dogovorene šihte pred televizirom su gotovo pa garantirane


Leave a comment

Trackbacks are disabled.